…kad se srce stegne….

…koliko god voljele ta mala bica i koliko god trebaju samo nas mame u prvim mjesecima, nekad i mi mame moramo malo odahnuti i prepustiti nase male zivote nekom drugom.

Smotuljak je prvi puta ostao  sam sa tatom i ostavila sam ga bez imalo straha jer ipak…tata mu je. Na pocetku smo zajedno mogli raspoznati dali njegov “kme” znaci gladan sam, il moram se podrignuti, moram jesti, puna mi je pelena…Tako da se nisam bojala zatvoriti vrata za sobom i otici na 2 sata. I vidi cuda prezivjeli su…jest’ da sam ja trcala kuci sa mokrom kosom (nadovezujem se na prijasnji post) , ali sve u svemu – uspjeli su.

Baka se puno puta nudila “Ostavi ga meni pa ti izadji” .Ooooo? Nema sanse , govorila sam. Sta ce ostajati sa nekim ako sam ja ionako kod kuce radi njega i da se brinem o njemu – zaista nema potrebe, hvala.

Nakon nekoliko tjedana poruka baki je glasila : “Mogu vam ga sutra dovesti da bude malo kod vas, ja bi morala nesto obaviti”. Lagala sam zapravo, nisam imala nista za obaviti al taj dan sam se nekako osjecala spremnom da ga ostavim, a osjecala sam da je i on spreman. Isti taj osjecaj koji mi se javio kada je dosao dan da ga iz naseg kreveta premjestimo u njegov krevetic. Probala sam prije, al nije uspjelo, zavrsilo je suzama i mojim i njegovim. Kada je dosao dan “spremni smo” sve je proslo glatko.

Obukli smo se, spremili stvari, napunili torbu pelenama, omiljenim igrackama, kremama…izgledalo je kao da mama ide u Vietnam, i da se necu vratiti 2 tjedna.

“Maleni moj, mama ce brzo doci!” govorila sam mu dok me gledao onim svojim plavim okicama i uz to ispustao rijeku slina po bakinoj ruci.

Bacio mi je jedan smijesak u stili “Sve ce biti okej, samo ti ajde”, a meni se srce steglo kada sam uzela torbu i kljuc od auta. Nisam ga poljubila..ja mrzim rastanke. Spustala sam se niz stepenica a knedla u grlu koja se u zadnje vrijeme sve cesce javlja, umalo da mi nije zaistavila disanje. Sjela sam u auto, pogledala sjedalicu vec po navici i krenula plakati.

Smirila sam se nekako do grada, parkirala auto, nabila suncane naocale, duboko udahnula i izasla.

Vecinom kad secemo on i ja po gradu, nema nikad nikog poznatog. Taj dan srela sam sva moguca lica i svi sokirani da “Gdje mi je dijete?” Kao da su znali da mi je tesko, pa ajmo joj vise nabiti griznje savjesti.

Vrludala sam tako gradom sat i pol, nazuljale me i cipele, kupila sam nekih par stvarcica za sebe, a da nisu body velicine 60 i zaista se bolje osjecala kako god mi tesko priznati.

Odvojila sam se makar na tren od pelena, sisanja, placa, cendranja, vriskanja i zaista mi je godilo. Uporno sam gledala na sat i na mobitel nekako iscekujuci bakin poziv da ce me nazvati i reci da dodjem istog trena jer Smotuljak place, ali nista…

Vratila sam se, otvorila tiho vrata i nasla ga u njenim rukama kako zamisljeno gleda kroz prozor. Pogledao me i poceo plakati istog trena. Gurao mi je glavicu u kosu, trazio ciku i istovremeno se smijao.

Nije da sam otisla u Vietnam, al vjerujte mi da sam se  osjecala kao da sam bila kada sam ga nakon ta dva sata uzela u ruke.

Prvi puta je bio najtezi…

Smotuljak sada ostaje kod bake jednom tjedno jer nam tako prilike dopustaju i ta 2 sata su postala ugodna za svo troje. Meni jer mogu obaviti svoje stvari ili jednostavno razgledavati izloge i ne raditi nista, baki jer provodi vrijeme sa njim, a njemu…jos je premali da shvati zasto, ali je  dovoljno veliki da se privikne i na druge osobe osim mame. Vjerujem da je bitno da zna da ga i druge osobe vole i znaju se brinuti o njemu istom mjerom kao i mama…Ok, nikad kao mama al barem se trude 🙂

Moze proci neznam koliko vremena, al mislim da cu se kad god krenem bez njega medju svojim rukama, osjecati kao da mi nesto fali…kao da ides gradom bez jedne cipele ili po zimi u kratkoj majici…eto, bas takav neki osjecaj. Cuda cine te mala bica…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s