Zubici & hrpa neprospavanih noci

dentiniTaman kad krenem sa pisanjem i odlucim da cu barem jednom tjedno napisati jedan post, uvijek me nesto zadesi i sve mi promakne, ali se redovito vracam na ove stranice i pomno gledam tipkovnicu, sat i cekam da se probudi pa odustanem od svega .Ali ovaj put necu, pisat cu brzo 😀

Napokon je zaspao nakon 2 sata ludjacke igre i zaista sam odlucila da cu napisati post, zaista, zaista…Nakon sto sam usisala, oprala pod, nahranila ga, spremila kasicu za kasnije, uspavala ga, poljubila…zalegla sam na trosjed kao da to nisam godinama napravila. Umorna sam, ali i zadovoljna.

Smotuljak raste brzinom svjetlosti, na ocigled mi raste i mijenja se iz dana u dan. Dok me ujutro u pol sedam gleda svojim okruglim velikim okicama, vidim uvijek nesto novo, novi izraz, novu crtu lica, te slatke obrascice….i ugledam jutros taj ZUB!

Prva dva zubica docekali smo dan nakon sto je napunio 6 mjeseci. Otkrila sam slucajno dajuci mu neke kapi sa metalnom zlicimom. “Pliiiink” cuo se zvuk dok smo se muz i ja pogledali sa otvorenim ocima, nakon cega smo oboje navalili na njega ljubeci ga i pljeskajuci “Bravo, bravo” dok nas je Smotuljak cudno gledao. Njih dvoje nekako su izbili zajedno tako da suze, neprospavane noci ili neku bol na njegovom izrazu lica nisam vidjela niti smo prosli kroz bilo sta slicno.

Nakon 2 mjeseca, nekoliko dana nakon sto je napunio osam mjeseci poceo se dogadjati neki cudan scenarij. Cudno zapomaganje u noci, cviljenje, suze, nece dudu, nece ciku, nece ruke, crveni obrazi, sati i sati ne spavanja. Bila sam uvjerena da ga boli uho pa sam cak pomislila i do pedijatra nakon cega mi se to jutro nasmijao i imala sam sta vidjeti. Dva bijela cuda koja se guraju prema van kroz gornje zubno meso..Hm… Znala sam odmah zasto je toliko losih noci iza nas. 😦

Ovo sve traje oko 2 tjedna. Nocno plakanje, cviljenje, tisina, pa opet ponovo, dok ja neutjesno stojim naslonjena na vrata nakon sto sam sve pokusala, nakon cega se on uredno namjesti i zaspi, a ja samo sto prislonim glavu na jastuk, evo ga opet…i tako vec par noci. Iscrpljena sam ,umorna i boli me sto njega boli , a ne mogu mu pomoci. Dajem sve od sebe, kuca nam je postala prava ljekarna. Nema kremu koje nisam kupila, prirodnih lijekova, gelova, igracki za zube, ali nista…  U ovoj fazi zaista malo toga pomaze, ali ipak pomaze, jer malo je nekad zaista puno. Pitam se kakav bi bio bez toga svega.

I tako je napokon taj zub jutros ugledao svijetlo dana. To malo bijelo, debelo nagurano cudo koje strsi napokon van. Oh koji uzitak vidjeti ga. Opce stanje kvari onaj drugi do njega koji se takodjer sprema probiti za koji dan…i vec znam sto me ceka.

U sljedecem postu napisati cu vam koje preparate koristim da mu barem malo olaksam. Iako sigurno pricu vec znate na pamet , uvijek se otkrije nesto novo.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s