Ovdje treba malo sna

sleep…mrtva sam umorna i iscrpljena do zadnjeg atoma snage… Cak ujutro nemam snage ni ustati iz kreveta i pitam se kako cu izgurati jos jedan dan u nizu. Na kraju krajeva nemam puno izbora vec ga prozivljavam kao i svaki ostali unazad mjesec dana kada je pocela ta faza.

Nikad nije bio neka velika spavalica iako uredno odradjuje popodnevne spavance bez problema. Voli svoj krevetic, svoju sobicu i mir i zaspi odmah nakon sto ga stavim na spavanje. Spava i kod bake bez problema i drame, sasvim je jednostavan, ko po spagi…

A onda stize noc… U ovih 10 mjeseci proveli smo samo PREKRASNA dva tjedna spavajuci cijelu noc. Bio je to period koji je prethodio ovome. Budila bi se u 4 sata ujutro naspavana i cesto bi vec u 6 sjedila pred tv-om i dosadjivala se. Sjecam se prvih skokova u vis kada bi shvatila da je 6 sati ujutro , a on se nije pomaknuo od veceri prije u svom kreveticu.

Do 9 je mjeseci imao barem 3 budjenja po noci gdje bi uvijek jeo i ponovo zaspao. Vecinom bi ga drzala kraj sebe u krevetu i samo “prikljucila ” po noci bez ustajanja, hodanja, dizanja, premjestanja….ali ovo sada ne pali. Ne voli krevet, ne voli pomocni krevetic koji drzim kraj kreveta da ne moram hodati po noci vec bi ga samo prebacila unutra. Nakon sto je jeo, pokusavam ga polegnuti  kraj sebe da nastavi, a on se digne, sjedne i gleda me  kao da zeli reci “Daj sta se pravis luda, nosi me odavde!” Moram se vjerojatno pomiriti da neku djecu roditelji jedva izvuku iz kreveta, a ovaj nas se nikako neda da ostane da mama barem malo odmori.

Period nazalost ko i sve sto je lijepo je jako kratko trajao i upravo prozivljavam pravi test zivaca , izdrzljivosti… Nesto tipa Survivor 😀

Osim sto se budi svakih sat vremena i manje iz neznam kojeg razloga, svaki put ga moram transportirati i kada zbrojim 2 i 2, ja pjescacim cijelu noc i pitam se svaki put do kad jos….

Kako sam samo zeljna sna…Nocas sam pocela sanjati da spavam. Koji san – “spavati u snu”… Totalan mir , tisina, a onda se zacuje kmeeee iz druge sobe i ajmo sve ponovo.

Kada me pitaju sta mu je, ja kazem da su zubi , a ni sama da vam iskreno kazem neznam sta je. Vidim te gornje dvojkice da se bijele i jedna reze meso, ali zar je moguce da mu bas nista ne pomaze on onog sto mu dajem i da bas nista ne pomaze da mu olaksa i smiri ga.

Nema sta mu nisam probala dati, od homeopatskih boba, gelova, cepica, kapljice Bachovih cvjetova, jucer sam cak dala napraviti posebnu mjesavinu za njega u apoteci koja bi kao trebala pomoci, ali nista… Umornija sam jos vise i radi toga, jer bi zeljela pomoci i olaksati i njemu, a vise neznam kako. Znam samo da u kuci imamo mini apoteku zahvaljujuci ovoj cijeloj situaciji i haosu ali trenutno ne pomaze nista.

Ono sto je gratis i sto uvijek dobije je neizmjerna ljubav i znam da je osjeca, ali ne pomaze ni ona i bas mi je zao. Pa kada bi se ljubavlju moglo lijeciti, sigurna sam 101 % da on nikad nebi nista imao…al tada bi sve bilo previse jednostavno.

Moj dan se nastavlja, uz kavu, naotecene oci , podocnjake do pupka i jos jedan kisni dan u nizu. Izjadala se jesam, ali ne pomaze…. Mantram samo da ce proci sto prije!

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s