Kako napraviti zlatno ulje za tijelo

U posljednje vrijeme kada ugledam nesto sto mi se svidja, a cijena je negdje medju oblacima, prvo dobro napasem oci, a onda se bacim na smisljanje kako bi taj isti proizvod mogla dobiti kod kuce.

Tako su nastali razlicite kreme za lice, tijelo, skidac sminke, pa tako je jutros nastalo i ovo ulje.

Jucer sam na na polici u parfumeriji ugledala Nuxe ulje, dobro poznato svima, jedan od musta have proizvoda za ljeto. Zapravo se radi o obicnoj staklenoj bocici punjenoj uljem i zlatnim cesticama koje ti zaplesu pred ocima jer sve sto bljesti i sjaji je porok nama zenama, ali cijena je zaista pretjerana. Mjerila sam onu manju verziju, toliko malu da bi je vjerojatno pri prvoj upotrebi potrosila cijelu ali me razocaralo to sto nema pumpicu vec se proizvod nanosi direkt iz staklenke. Kakva sam ja nespretna , vec sam vidjela kako sve to leti po kupaoni, razbija plocicu , ode i ulje, mm broji iz dnevnog…okrenula se i otisla.

Trazim neku jeftiniju verziju, ali nema je , a onda mi na pamet pada moj shimmer za tijelo iz The Body Shop-a kupljen prije dvije godine, kojeg sam ruku na srce koristila jako malo jer je kist totalno nepraktican i maleni pa kad nanosim shimmer izgledam prljava. Nije me mm jednom pitao “Kave su ti to fleke?” 

Ok, ulje za tijelo mi ionako treba jer sam ono baby od malenog odavno potrosila. Tada mi za oko zapinje Garnier Ultimate Beauty Oil za  tijelo, sa uljem makadamije, ruze, badema i argana. Cijena vrlo pristupacna u rangu bilo koje kreme za tijelo.

625443_10201846042051875_280433514_n

Ujutro sam se nakon sto je moj sisavac dobio dozu mlijeka i nastavio spavati snom pravednika bacila na posao. Razmontirala sam TBS shimmer i zlicicu po zlicicu dodavala u ulje tako dugo dok nisam dobila zeljenu pigmentaciju. Nista extra sljokicavo ni napadno vec decentno ulje sa sjajnim broncanim cesticama.

Pa zasto ne isprobati i vasoj preplanuloj kozi dati novi sjaj? 🙂

Razbijeni bronzer,rumenilo,  sjenilo u nekoj zlatnoj ili srebrnoj boji moze posluziti takodjer da napravite svoje ulje za tijelo.  🙂

954656_10201846082292881_1613548572_n

Kuca

Cekala sam dugih 10 dana ovaj dan i napokon je dosao. Spremili smo se ja i Veliki brat 🙂 i otisli upoznati maleno srce sestrice ili brata… (Bit ce zensko, nesto mi govori 😉  )

Eh da, trudni smo… Sve mi se cini jos nestvarno jer zaista ovu trudnocu nisam planirala jos, a nisam ni prvu pa se dogodila i bila je to najljepsa i najbolja stvar koja nam se moga dogoditi, pa ce tako biti i sa ovom.

Nevjerica i sok nakon napravljenog testa iako sam i prije testa bas kao i sa prvim znala da sam trudna. Kada sam dotrcala sa testom u ruci i blijedom linjom koja potvrdjuje trudnocu mm je rekao da test sigurno ne valja.

Valjao je i te kako, od one blijede linije prije nekoliko tjedana pa do danas naraslo je 14 mm male ljubavi.

Trebam se priviknuti jos na ovu situaciju iako sam se odavno isplakala, hormoni ludi…. Sa tjednima sa se priviknula na ovu situaciju i iako jos nitko nista ne sumnja ja se jako borim da sakrijem mucnine i pokazem sto ravniji trbuh sto mi nikako ne ide.

Od danas napokon, iako je rano i odlucili smo ne sakrivati nista kako god bilo , mozemo reci sretnu vijest!

Ja sam ponovo trudnica, ne mogu vjerovati, a jutros sam krajickom oka uhvatila i susjednim maleni trbuh pa mi je nekako lakse.  😉

 

Vikend

Tipicno.

Subota ujutro, mir i tisina u kuci, a ja ko vampir ustajem…zijevajuci. Nekako ne ide san na oci, zaspala sam i jucer tek oko jedan.

Maleni je kao sto sam vec napisala – naucio spavati ili jos bolje naucila sam ga spavati!! 😀 Ustanem eventualno jednom kao nocas da mu zamijenim flasice sa vodom i tu nastavlja do jutra. Pitam se do kad ce i on posto je jucer zaspao vec u osam sati. Totalno iscrpljen jadnicak mali nije radio nista drugo osim grlio svog zeca i jaukao pred stepenicama koje vode u njegovu sobu. 🙂

Jucer je u jednoj Facebook grupi o mamama i bebama izasla diskusija o tome koliko dobro ili lose namjerno ili nenamjerno cinimo za svoju djecu.

Naravno, jedan krivi komentar u kojem je doticna iskoristila rijec “glupi roditelji” koji navodno su po najvecem suncu setali sa tek rodjenom bebom….i gle cuda – nastao je pravi kokosinjac. Kao i uvijek, “sto zena, dvijesto sisa”  ali je zanimljivo kako su sve uvijek pametne i savrsene kada treba osudjivati. Cura se za svoju rijec ispircala barem 30 puta u postovima, ali nitko je nije dozivljavao, pa su slijedili komentari tipo “Ej cure, i ja sam glupa mama koja nosi svoje dijete…..” i tako to. A kako nazvati roditelje koji su izasli na plus 40 stupnjeva, bez sesirica za bebu i adekvatne zastite, koja je medju ostalim plakala jer je vjerojatno bila sita svega, a i po opisu nije bila ni dobro zavezana u toj marami. Sta reci takvim roditeljima? Ili o takvim roditeljima? Vjerojatno presutis, pregrmis ne obracajuci pozornost i jedino nad cim se sazalis je to malo stvorenje koje bi vjerojatno zeljelo samo malo mira.

Svi smo mi grijesili i grijesimo dan danas sa nasom djecom, svaki dan jedna nova greska , ali i nesto novo sto naucimo i vise ne ponavljamo, ali kad vidim mamu da daje djetetu od 4 mjeseca sladoled, instinktivno cu reci da je glupa jer nezam sta bi drugo rekla za nekog koji svom djetetu cini lose.

Vidjela sam X puta prizore gdje roditelji postupaju sa bebama kako mozda ja nikad nebi i uvijek se sazalim, a mozda se netko tako i sazali nad mojim kada vidi neke stvari za koje ja mislim da su sasvim ok dok netko tko gleda sa strane misli u sebi kako sam ja glupa. Svatko ima pravo na misljenje, ti nikome ne mozemo uskratiti, cak ce nas netko i ispraviti, pitanje je samo cinimo li neke stvari namjerno ili totalno nesvjesno

 

Ljudi zvijeri

Vec dobro poznati video koji kruzi stranicama i upozorava roditelje da dva puta pogledaju u djecju sjedalicu prije nego napuste aute doveo me do nekih sokirajucih clanaka na koje sam se raspalakla ko kisna godina i vjerojatno cu o tome misliti cijeli dan.

BabyAngel1

…bebi Nicolasu koji je napustio svijet u teskim mukama zahvaljujuci svojim roditeljima , malom adjelu Andrei koji je mucen punih 8 mjeseci, na tijelu su mu tokom obdukcije nadjeni tragovi gasenih cigareta i jos hrpa ostalih gadosti dok je slucaj “Baby Brianna” bio kap koja je prelila casu i tko ima zeluca i snage neka procita istinitu ali jako mucnu i tuznu pricu na internetu o sestomejsecnoj curici takodjer mucenoj na sve moguce nacine, silovanoj, sa unutarnjim krvarenjima i potresom mozka i to sve visestruko i ne samo to,  od strane njene majke i ujaka.

Nemam rijeci kojima bih opisala svoje gadjenje i mrznju prema tim osobama i neznam ni sama koju bi kaznu trebalo izmisliti da ta ista osoba pati bas kao sto je patilo to nevino bice medju njihovim rukama . Bice koje trebalo samo ljubav i brigu, majku i oca , a naslo se u raljama monstruma kojima je Bog podario dijete, iz kojeg razloga? Citajuci ove strasne price , ponekad pomislim da uopce nema Boga i ako ga ima, sa kojom namjerom dopusta takve stvari?

Pocivali u miru andjeli mali…

 

Royal baby

Napokon je rodjena toliko ocekivana beba.

Nemam pojma zasto sam ja zamisljala da se mama, tata i beba nece pokazivati barem mjesec dana u javnosti. Zato sam ostala sokirana kada su na portalima objavljene slike samo 24 sata nakon poroda.

Prekrasne slike, nema se sta reci, novonastala obitelj, svi sretni , nasmijani, bebica se izmjenjivala u rukama dok su njih dvoje sa odusevljenjem pozdravljali fotografe i nisu skidali osmijeh sa lica.

The Duke And Duchess Of Cambridge Leave The Lindo Wing With Their Newborn Son

Kate blista u svakom pogledu, prekrasna haljina, prekrasna kosa, izgleda kao da je na dan poroda radila pramenove, sminka na mjestu, blistav osmijeh…. I divim joj se kako je uspjela biti tako savrsena kad je sigurno dogegala sa savom ispod haljine, sa bolovima u cijelom tijelu, ispod tone sminke nalazi se iscrpljeno lice zene koja nema volje za nista osim za sjesti i plakati zahvaljuci svim ludim hormonima.

Dan nakon poroda, kao sto sam vec bila napisala na Instagramu , osjecala sam se kao da mi je vlak prosao nekoliko puta po glavi, mrtvacka boja lica govorila je i vise od rijeci, a za smijeh je bilo jos pre pre rano.  Prikopcane infuzije bile su moj must have cetiri dana u bolnici, pa kako je onda ono toliko savrsena?

Sretno im bilo! Danas sigurno mali George Alexander ima skok u razvoju, ko zna dali im je i danas toliko smijesno? 😛

Napokon!

Prubudila sam se nesto prije cetiri, naspavana kao nikada. Odvalila sam svoja 4 sata u komadu i za mene je to bio pravi sok. Osluskujem, gledam, ustajem….on spava, sve je pod kontrolom.

Kao sto sam napisala u jucerasnjem postu, bili smo naruceni na tretman kod pranoterapiste i sve je proslo u najboljem redu. Osim sto smo dobili hrpu pohvala kako je maleni dobra i smirena bebica, odradili smo tretman bez imalo problema. Tretman je trajao oko pola sata, nista extra, radi se samo o polozaju ruka na prsnom kosu i ledjima dok se on za to vrijeme igrao i gugutao sa nama. Nakon prvih 15 minuta pokazao je prve znakove umora jer energija koja tece dosta iscrpi tako da samo svega dva ili tri puta prekinuli tretman na pet minuta pa ponovo nastavili.

Rezultat: prospavana noc sa jednim budjenjem gdje sam intervenirala jer mi je plac bio sumnjiv i imala sam pravo – bocica sa vodom bila je prazna tako da sam je samo zamijenila , polegla ga ponovo i pogladila po nogicama kako mi je pokazao pranoterpaista da radim. Radi se o vrlo jednostavnom dodiru koji jako umiruje bebe pogotovo kada se probude u noci. U ruke se uhvate oba stopala, po stopalo u svaku ruku, prstima pridrzavamo taban dok palcem njezno prolazimo povrsinu  nesto malo iznad bebinih prstiju. Tek toliko da nas palac dodiruje kozu, ne treba stiskati ni raditi pritisak, sasvim njezno i polako.

Nokon toga sam izasla po prvi puta, a da za mnom nije bila krikova i suza. Odspavao je ako do pola sedam gdje ga probudila glad, a onda je nastavio do pola 10.

Prezadovoljna sam i nadam se da ce noci nastaviti ovim tokom. Meni je ovo pravi uspjeh i da sam znala otisla bi vec davno, ali bila sam skepticna prema tome samo zato jer se radi o djeci , ali nakon sto sam cula hrpu pozitivnih iskustava od svojih poznanica koje imaju bebe, nisam vise previse razmisljala.

 

…pun kufer svega

no-mom-i-wont-go-to-bed-baby-isnt-sleepy-people-pic-1331855158Ne spavam vec godinu dana, to sam vec negdje napisala i ponavljat cu tako dugo dok napokon ovaj nas jednogodisnjak ne pocne spavati.

Dosla sam do limita neku vecer kada sam se od umora usred noci pocela tresti i zasluzeno zaradila temperaturu. Tako je valjda moje tijelo moralo reagirati na ove sve neprospavane noci, hodanje, nunanje, nosanje, mazenje, stavljanje u krevet pa nosenje u krevetic i tako svaku noc, svaki sat….

Pokusala sam sam sirupima za spavanje, sa premjestanjem obroka, birala pomno namirnice koje cu mu davati navecer jer sam mislila da mu tesko padaju za stomacic, izvodila cirkuse i izvodim mjesecima…uzalud!

Kao sto sam vec rekla, postao je gori od jednomjesecne bebe. Nikada takav nije bio i stvari su se uzasno pogorsale od ove crijevne viroze koje je pokupio. Vristao bi svakih sat vremena i jedini nacin da ga smirim bio je da ga izvadim iz krevetica, a kada bi osjetio da ga spustam ludjacki bi zaurlao. Mislila sam da se radi o zubicima, pa o grcevima radi viroze, pa sam to sve zajedno pripisivala strahu od odvajanja, nocnim morama, ruznim snovima, strahu od mraka…. Premjestila sam cak i krevetic na drugu stranu zida uvjerena da strana svijeta ne odgovara. Kada sam na rubu izvodim nemoguce stvari u nadi da pomognu, ali nije pomoglo nista. Ni upaljena lampica , ni nas krevet, nista… Voljela da bi odspava u krevetu sa nama, barem jednom –  dva puta na tjedan da se naspavam ali ne zeli. Mozda je i bolje ali toliko me muci sto neznam sta mu je da me sve ovo pomalo izludjuje. Pokusavam ostati smirena ali dotakla sam dno vec odavno ali nikad nisam imala snage povuci crtu i stati na kraj tome.  Pedijatar mi vec odavno rekao da ga ostavim plakati ali nije mi padalo na pamet ostavljati bebu od 5 mjeseci da place u mraku i rekla sam da tu tehniku necu primjenjivati tako dugo dok zaista ne vidim da me vuce za nos. Kao sto se to upravo dogadja.

Trazila sam greske u organiziranju dana, u jelu, popodnevnim spavancima, igri, ali nikako da nadjem u cemu grijesim i sto se to dogadja sa nasim djetetom nakon sto odspava ona famozna tri sata od 21 pa do pola noci, a onda se budi tocno svaki sat, trazi piti, trazi ruke, luduje po kreveticu, ispusta krokodilske suze….

Gladan nije, sigurna sam jer smo nocne podoje izbacili odavno, a da ga cika smiri i da nastavi spavati , ponudila bi je bez previse razmisljanja. Ali ne pomaze. Moze se napiti mlijeka da mu kroz usi izlazi ali i dalje ce jaukati za sat vremena.

Nakon showa od neke veceri kada sam se osejcala zaista lose i odlucila sam da je vrijeme za promjene , pokusala sam smisliti kako mu pomoc. Za pocetak sam uzela mobitel i javila se jednom gospodinu koji radi pranoterpaiju za bebe i odlucila uzeti termin kod njega. Nakon sto sam objasnila kakvo je ocajavajuce stanje , dao nam je termin odmah danas u 17 tako da se od srca nadamo da ce pomoci. Pranoterapia povoljno djeluje na bebe i njome se prenosi energija koju mogu osjetiti samo bebe i zivotinje. Ne radi se o crnoj magiji ni vracanju 😀 vec o jednostavnim masazama koje pomazu otkloniti traume , strahove i negativne energije iz naseg tijela.

Plan 2 , ono sto nikad nisam htjela i mogla – ostaviti ga da place. Ostavila sam oko 5-6 duda u kreveticu koje je uredno u napadajima ljutnje pobacao, flasicu punu vode da se posluzi ako je zedan, tako da si osiguram da me zaista ne treba, upaljeno svijetlo i upaljen babyphone. Prvo budjenje u pola jedan u noci. Plac – al onaj umjetni plac, kenjav i na silu tek toliko da mi da do znanja da je vrijeme da dodjem. Sjedila sam na krevetu i brojila minute. Prosle su tri  nakon cega je uslijedila tisina. Sljedece budjenje vec u dva. Tu odlazim kod njega da me vidi, baca mi se u ruke, polako ga spustam, dajem da pije, stavljam dudu , u rukicu njegovog zeca al on ispusta krikove kad me vidi da odlazim. Ok, uzimam ga  nosim u krevet. Namjesta se, baca, dize na noge i nakon pola sata natezanja nosim ga opet u krevetic i opet plac koji prestaje ubrzo. Cula sam ga jos oko 3 ako se ne varam ali sam se jednostavno pravila da ga ne cujem, a sigurno je i on skuzio da ne funkcionira nesto.

Na satu je 4:45 i cujem ga opet, odlazim da provjerim stanje, popio je svu vodu, pobacao dude, luduje ali ga ususkam i odlazim. Slijedi spavanac do 8:00 gdje odlucujem dati mlijeko , jede i nastavlja do pola 10.

Ove cu noci biti jos sigurnija u svoju odluku i jos cvrsca i nikakvo nosenje u krevet i natrag nece upaliti.

Shvatila sam da je opasno poceo igrati igru i da je vrijeme da ovo sve polako zavrsi. Neka sam stvari odavno trebala srezati ali kao sto sam rekla, nisam mogla jer je bio premali. Premali je i sada ali opet dovoljno pametan i lukav da shvatim da me vuce za nos.

 

Hoces seku ili brata?

Sjecam se tog pitanja kao da je jucer bilo. Ja sam navijala za seku ali nikako da dodje. Ocekivala sam se je svaki Bozic, rodjendan , imendan ali nije dolazila, a ja sam se navikla na zivot jedinice i pocelo mi se tako svidjati. Ako nisam imala nikog kao dijete, ne treba ni sad kada sam na pragu puberteta.

Vracaju se kuci mama i tata i placu presretni – dobit ces brata, kazu! O Boze dragi!! Nevjerica i sok ali sta je tu je, bitno da su oni sretni, ja malo manje…

I dosao je braco sa razlikom od 12 godina izmedju nas i nikad ga nisam smatrala bratom bas zbog te velike razlike. Vukao me za hlace tako da nikud bez njega nisam mogla ici, a ono malo sto bi i mogla pobjeci, uvaljivali bi mi ga roditelji tako da je moj brat prakticki imao i drugu mamu – mene. Mjenjala sam ga, presvlacila, kuhala mu, cuvala ga, uspavljivala, bila tu kad se budio , plakao, smijao dok su moji radili i nekako je postao obaveza za mene, iako mi je to zao reci. Ali godine su prosle i on je odrastao ali nas je odnos i dalje ostao neki hladan, nikad ga ozbiljno nisam mogla shvatiti pa ni sada kada ima 15 godina , bas zbog te velike razlike. Brat ili sestra sluze za igru, za tuci se, za raditi satore, kuce od blata, za cupati se za kosu, a mi na zalost to nikada nismo mogli. To ne znaci da ga volim manje zbog toga, ali za mene ce on uvijek biti “dijete koje sam odhranila” :D, a ja za njega nesto kao babysiter 😀 Nista lose, ali da se nas pitalo, vjerojatno bi oboje pozelji da je razlika manja.

I bas sam radi toga uvijek govorila da nikad nebi htjela imati previlku razilku izmedju djece. Da rastu zajedno bilo bi idealno, tesko mozda na pocetku sa dvoje malih ali nekako bi se prezivjelo. Ali nakon sto sam rodila, bogovski se napatila u svakom pogledu i nakon poroda, odlucila sam da ce ta razlika medju godinama ipak postati malo veca jer mi je sve to usprkos mjesecima iza nas stajalo i dalje negdje na ledjima i precizno bi se prisjecala svakog dana . MM je odmah htio na drugo i da se njega, pita za njega uopce nema nikavih problema ali sam je zaprijetila rastavom nastavi li ovako dalje 😀 Nikakav brat ili sestra de dolaze u obzir tako dugo dok maleni ne poraste , barem da pocne spavati, barem da odspavam jedan mjesec sa 30 noci u komadu, da se probudim naspavana, spava mi se….zzzz…zz…zz…

 

A li zivot nas iznenadi nekada, i hvala mu na tome….

Dojenje je carobno

a8f628d8c70d5a6d6fe6fd0c5d1ebb91Jedina stvar oko koje se u trudnoci nisam previse brinula bilo je bas dojenje. Pomirila sam se sa cinjenicom da dojenje i nije bas jednostavno iako neznam iz kojeg razloga i odlucila sam da se necu ljutiti ni u kom slucaju ako dojenje nece ici. Ja sam odrasla na adaptiranom mlijeku kao i vecina ljudi oko mene tako da mi mlijeko u prahu uopce nije zvucalo kao nesto negativno. Jednostavno sam si utuvila u glavu – “Ako ne ide nikom’ nista, ako ide jos bolje “ i na tome su ostale moje misli o dojenju.

U jednom sam periodu , tamo oko sestog mjeseca trudnoce cak duboko razmisljala da ni ne dojim. Vjerojatno sam bila potisnuta tudjim iskustvima i nametanjima tako da me obuzeo neki strah i cak sam bila spremna odustati odmah u samom startu, jer kao sto su mi druge mame rekle – bezbolnije je tako… Bilo je to hrpa iskustava, previse…previse praznih prica, nametanja i osudjivanja dok sam ja sa trbuhom do zuba i knedlom u grlu samo gutala i gutala i vjerovala da ce moj zivot postati pravi pakao. Ako prezivim porod kojeg sam se bojala ko crnog vraga, ovo “traumaticno iskustvo” oko dojenja koje moram – sigurno necu. Vjerojatno cu krepat negdje na krevetu sa mastitisom u sisama , temperaturom 40 i bolovoma pa je zbog toga najbolje “da ti odmah kazes da neces dojiti pa nek on fino odmah njemu daju mlijeko u prahu” . Zivi bili – vidjeli – dozivjeli!

Rodjen je sisavac sam’ takav! Prikopcao se na ciku prve sekunde i vjerujem da je iz trbuha izasao otvorenih usta u nadi da mu cim prije uleti mlijeko. Sisao je toliko jako da je odzvanjalo po radjaoni dok smo se smijali zajedno sa babicama. Nije se skidao sat vremena nakon cega je zaspao i tog sam trena shvatila kako je dojenje  zapravo nesto carobno sto se ne moze opisati.  Rodila se neka povezanost iste sekunde, ljubav, sreca, nesto samo nase i ne mogu zamisliti kako bi bilo da sam sebicno mislila samo na sebe i zatrazila da mi ga ne stave na prsa.  Vjerojatno nikad nebi osjetili tu povezanost koju zivimo i dan danas.

Ne kazem da je sve islo sjajno ali vjerojatno je opet ona moja ideja o dojenju vodila. Svaki dan bio bi novi uspjeh , svaki gram na vagi nasa zajednicka pobjeda i tako smo prolazili kroz mjesece, rasli na vagi, a rasla je i nasa ljubav iz dana u dan.

“Skokovi u razvoju” bili su nam jedini dani gdje sam zaista na kraju veceri pozeljela otici po kutiju mlijeka u prahu jer sam se nalazila na rubu zivaca i snage. Sisao bi dan i noc, a kada bi ga pokusala skinuti u nadi da operem zube ili da se istusiram zaurlao bi toliko ludjacki da je bolje bilo da radim ono sto on zeli. Srecom ti bi skokovi trajali par dana, a pojavljivali su se onako skolski kao sto je napisano u  knjigama ili na internetu : prvi dolazi nakon 3-5 dana, nama je stigao u paketu sa odlaskom kuci iz bolnice. Tu noc sam provela sjedeci u krevetu i hraneci njega i plakala ko kisna godina. Vjerojatno od straha da ce mi svaki dan biti takav i pitajuci se “sto mi je ovo trebalo?” Drugi nam se pojavio nakon 3 tjedna, treci sa 6 tjedana pa su uslijedili oni sa 3 mjeseca i 6 mjeseci koje uopce nisam osjetila. Nije bilo previse nacicavanja ni cendranja, ali su me zato ova prva tri ubila. Svaki bi zavrsio sa potokom suza, krvavim bradavicama, nezadovoljnom i placljivom bebom iako je bila pristekana 12 sati u komadu. Ali prodje sve, zaboravi se uz hrpu ostalih lijepih stvari sto dolaze uz dojenje.

Tako je cika lijecila svaku bol, svaku temperaturu, svaki zubic, plac u snu, uspavljivala, mazila, tjesila i hranila. Cika je uvijek bila najbolja prijateljica kojoj leti i u sreci i u tuzi i za svaku mamu je to pravo zadovoljstvo. Naisla sam na dosta negativnih misljenja, pogotovo kada smo prosli onih 6 mjeseci famoznog dojenja. Tada su se zgrazanja i neukusni komentari koji nisu imali namjeru povrijediti redali ko vojnici ali nakon pocetne tuge pocela sam ih jednostavno ne dozivljavati i preokrenutu tudje komentare u zavidnost i jal. Jer vecinom su ti komentari dolazili od mama koje su imale ili lose iskustvo sa dojenjem ili nisu nikad ni odlucile dojiti tako da sam sa ponosom dodavala mjesece i dane  nasem dojenackom stazu bez obzira sto drugi mislili o tome.

Pa ima li ista ljepse i prirodnije od dojenja? Ne stidimo se razbacanih guzica i sisa na internetu, dostupnih cak i djeci, a stidimo se pogladati majku koja doji i okrecemo djetetovu glavu na drugu stranu u prolazu da ne gleda?

Svaku majku doja doji na klupi pogledam sa osmijehom jer znam sto to znaci kada djetetu dajes maksimalno od sebe jer najlakse je odustati, izvuci se na bolne bradavice, neprospavane noci, dijete koje stalno place jer je vjerojatno gladno.. neka se nitko ne ljuti ali odavno sam prestala tolerirati te fore jer sam ih i ja prosla. I ja sam hodala sam odvaljenim bradavicama, sa svakom novim podojem bi imala osjecaj da mlijeko izlazi iz mozga koliko je boljelo, a i moje dijete je plakalo ali nikad nisam pomislila da je gladno jer moje mlijeko mozda nije dovoljno za njega. Nisam nikad gledala na sat koliko je proslo od podoja i jeli vrijeme za jelo ili nije vec sam ga do cetvrtog mjeseca zivota drzala prikopcanog ko privjesak i davala mlijeko na njegov “kme” . Bilo je uspona i padova, neprospavanih noci, suza i boli ali danas imamo sretno, veselo i smireno dijete koje ne place nikada osim ako zaista nije lose. Naucen je na ljubav, razumjevanje i sigurnost koju je dobio svaki puta kada bi ga uzela u krilo , i ta dubina osjecaja rodila se bas zahvaljujuci dojenju. One koje su mi najvise pametovale oko dojenja nasle su se kako raspravljaju koje mlijeko ili bocicu odabrati dokj a i dalje sa zadovoljstvom dojim svoje dijete. Dojenje izgleda kao lak posao i zaista jeste –  kada se uhodas naravno, ali pocetak je najtezi i tko ga prodje zasluzeno okrece glavu na takva opravdanja i ne dojenje.

Dojimo i dan danas, 12 mjeseci dojenackog staza. Predivna godina i ponekad pomislim da je vrijeme da mozda pokusamo prestati, ali pitam se cemu? Volimo dojenje, to je nesto nase i ne zamijenjivo. Besplatna njeznost koja dodje kada je potrebno , gdje se sretne hrpa osjecaja, gdje se voli toliko jako da ostane u srcu.

I zato cijenim svaki dan i uzivam u ovome sto imamo. Nekad se dogodi da po cijeli dan ne trazi mlijeko, a mene stisne oko srca jer pomislim da je zaboravio, da je nase zadnje dojenje zaista bilo zadnje, a onda dotrci prije spavanja sa svojim zecom i dudom u ruci, gurne glavu u majicu i zatrazi svoju  dozu ljubavi za laku noc.

Sitnice koje uveseljavaju

U nasoj se kuci ponovo pocelo disati. Pilic trci, mi za njim i tako u krug, ali bitno da je on dobro. Cak je polako poceo vracati izgubljene kile na nase opce zadovoljstvo. Trebat ce jos malo vremena da naraste trbuscic i da nabildamo “batkice” ali bit ce to uskoro. 🙂

Rodjendanski pokloni su jos negdje u zraku jer je radi svog ovog haosa rodjendanska festica odgodjena do daljnjega, a vjerojatno je nece ni biti. Ali cemo zato za sljedeci proslaviti duplo 🙂

No to ipak ne znaci da poklona nije bilo. Ko sto kaze mm da je meni svako malo rodjendan jer uvijek dobijem nesto, tako i njemu, gotovo svaki tjedan. 🙂 Zaletjeli smo se neki dan u jedan trgovacki centar, vise radi dosade i naisli ko i uvijek na nesto zanimljivo i “sto nam treba”.

Izmedju sitnica koje smo nasli za njega, nasla sam i ja nesto za svoju dusu, iako je opet za njega…najljepse i najmirisnije vlazne maramice na svijetu. Toliko mirisne da ladica u kojoj ih drzim mirisi cim je otvorim, a miris je bozanstven. Nesto puderasto, baby, slatko…Prava mirisna bomba. A jos bolje je sto miris nakon brisanja rukica ostaje . 1070051_10201740316808810_1465172032_n

Marku Trudi nazalost do sada nije bilo moguce nabaviti ovdje gdje mi zivimo tako da mi je laknulo kada sam u novootvorenoj babay trgovini nasila na mini standic Trudi. Zalihe vlaznih maramica i njezno mlijeko za kupanje sam morala kupiti kako god bilo. Mlijeko je takodjer pravo savrsenstvo, stavim samo nekoliko kapi u kadu , a rezultat je mirisna kupaona i beba 😀

Ono sto vec dugo trazim je neka termalna posuda koja drzi hranu toplom ili hladnom, a nikako da nadjem nesto odgovarajuce. Cijene posuda su zaista pretjerano i bas iz principa nisam htjela potrositi hrpu novaca na jednu posudu sa kojom na kraju mozda necu biti ni zadovoljna.

Posto je ljetno vrijeme idelano za provoditi vrijeme na plazi ili setnji, dogodi se da unaprijed isplanirani i spremljeni rucak ili medjuobor nosim sa sobom. Umjesto da dozvolim da se ohladi, zdjelicu u kojoj drzim obrok zamotam u alu foliju i moram priznati da tempetaturu drzi satima, ali sam si u zadnje vrijeme smijesna kad svoje zdjelice pocnem odmotavati iz alu folija dok druge mame samo izvuku tu srebrnu bocu i stvar je rijesena. 🙂

Pa evo sad imam i ja svoji termalnu trobicu marke MAM koj drzi temperaturu hrane ili mlijeka do 4 sata, ima prakticnu ruckicu koja se moze objesiti za kolica ili baby torbu, prakticnog je i lijepog dizajna . Odlican proizvod , a i cijena takodjer. Toplo prporucujem 🙂

46280_10201740321688932_112901228_n

 

 

164207_10201740323208970_1195856567_n

72909_10201740325449026_1050767044_n