…o jednom trbuhu

fotoSjecam se dobro prosle godine, vruchi ljetnih dana provedenih na trosjedu pred telvizorom, citanje knjiga o bebama, ruke na trbuhu ispod koje se iz dana u dan radjao novi zivot, a meni nije preostajalo nista drugo osim zamisljati te, traziti, mastati i sanjati kakav si. Zamisljala sam te bas onakvog kakav si sad, nebesko plave oci, maleni nosic, smijesak koji popravlja dane , ali toliko savrsenstva i toliko ljubavi nisam nikako mogla zamisliti, tako dugo dok te nisam uzela u svoje ruke.

Fali taj trbuh, fali onaj osjecaj u njemu kada su sebi nosis zivot, kada ti je najveca nagrada za “najam” namjestanje, udarci ili stucanje,toliko emocija i srece, a sada i tuge istovremeno jer to je vrijeme iza nas, neponovljivo, posebno i jedinstveno gdje se uz novi zivot  mjenjamo i mi, postajemo strasna straza koja cuva svoje,  opasne lavice njeznog dodira koje stite svoje mladunce u sebi, kada sa nestrpljenjem ocekujemo bol koja oduzima dah, kada ti se od straha tresu koljena, kada se pojavi bol da zelis vristati dok dajes zivot i kada ga onako iscrpljena i na rubu snaga gledas kako spava i bojis se zatvoriti oci jer bi mogla propustiti nesto, kao ces sa otvaranjem ociju shvatiti da je sve bio san, iz kojeg se ne zelis probuditi.

…ostalo je nesto viska koze, misici koji i dalje bole i nakon skoro godinu dana, pokoja strija i ruka koja se i dalje nadje na trbuhu dok silazim po stepenicama, onako iz navike, kako sam to radila 9 mjeseci, ali tebe vise nema unutra vec veselo trcis. Znam da ovo samo mame razumiju…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s