…pun kufer svega

no-mom-i-wont-go-to-bed-baby-isnt-sleepy-people-pic-1331855158Ne spavam vec godinu dana, to sam vec negdje napisala i ponavljat cu tako dugo dok napokon ovaj nas jednogodisnjak ne pocne spavati.

Dosla sam do limita neku vecer kada sam se od umora usred noci pocela tresti i zasluzeno zaradila temperaturu. Tako je valjda moje tijelo moralo reagirati na ove sve neprospavane noci, hodanje, nunanje, nosanje, mazenje, stavljanje u krevet pa nosenje u krevetic i tako svaku noc, svaki sat….

Pokusala sam sam sirupima za spavanje, sa premjestanjem obroka, birala pomno namirnice koje cu mu davati navecer jer sam mislila da mu tesko padaju za stomacic, izvodila cirkuse i izvodim mjesecima…uzalud!

Kao sto sam vec rekla, postao je gori od jednomjesecne bebe. Nikada takav nije bio i stvari su se uzasno pogorsale od ove crijevne viroze koje je pokupio. Vristao bi svakih sat vremena i jedini nacin da ga smirim bio je da ga izvadim iz krevetica, a kada bi osjetio da ga spustam ludjacki bi zaurlao. Mislila sam da se radi o zubicima, pa o grcevima radi viroze, pa sam to sve zajedno pripisivala strahu od odvajanja, nocnim morama, ruznim snovima, strahu od mraka…. Premjestila sam cak i krevetic na drugu stranu zida uvjerena da strana svijeta ne odgovara. Kada sam na rubu izvodim nemoguce stvari u nadi da pomognu, ali nije pomoglo nista. Ni upaljena lampica , ni nas krevet, nista… Voljela da bi odspava u krevetu sa nama, barem jednom –  dva puta na tjedan da se naspavam ali ne zeli. Mozda je i bolje ali toliko me muci sto neznam sta mu je da me sve ovo pomalo izludjuje. Pokusavam ostati smirena ali dotakla sam dno vec odavno ali nikad nisam imala snage povuci crtu i stati na kraj tome.  Pedijatar mi vec odavno rekao da ga ostavim plakati ali nije mi padalo na pamet ostavljati bebu od 5 mjeseci da place u mraku i rekla sam da tu tehniku necu primjenjivati tako dugo dok zaista ne vidim da me vuce za nos. Kao sto se to upravo dogadja.

Trazila sam greske u organiziranju dana, u jelu, popodnevnim spavancima, igri, ali nikako da nadjem u cemu grijesim i sto se to dogadja sa nasim djetetom nakon sto odspava ona famozna tri sata od 21 pa do pola noci, a onda se budi tocno svaki sat, trazi piti, trazi ruke, luduje po kreveticu, ispusta krokodilske suze….

Gladan nije, sigurna sam jer smo nocne podoje izbacili odavno, a da ga cika smiri i da nastavi spavati , ponudila bi je bez previse razmisljanja. Ali ne pomaze. Moze se napiti mlijeka da mu kroz usi izlazi ali i dalje ce jaukati za sat vremena.

Nakon showa od neke veceri kada sam se osejcala zaista lose i odlucila sam da je vrijeme za promjene , pokusala sam smisliti kako mu pomoc. Za pocetak sam uzela mobitel i javila se jednom gospodinu koji radi pranoterpaiju za bebe i odlucila uzeti termin kod njega. Nakon sto sam objasnila kakvo je ocajavajuce stanje , dao nam je termin odmah danas u 17 tako da se od srca nadamo da ce pomoci. Pranoterapia povoljno djeluje na bebe i njome se prenosi energija koju mogu osjetiti samo bebe i zivotinje. Ne radi se o crnoj magiji ni vracanju 😀 vec o jednostavnim masazama koje pomazu otkloniti traume , strahove i negativne energije iz naseg tijela.

Plan 2 , ono sto nikad nisam htjela i mogla – ostaviti ga da place. Ostavila sam oko 5-6 duda u kreveticu koje je uredno u napadajima ljutnje pobacao, flasicu punu vode da se posluzi ako je zedan, tako da si osiguram da me zaista ne treba, upaljeno svijetlo i upaljen babyphone. Prvo budjenje u pola jedan u noci. Plac – al onaj umjetni plac, kenjav i na silu tek toliko da mi da do znanja da je vrijeme da dodjem. Sjedila sam na krevetu i brojila minute. Prosle su tri  nakon cega je uslijedila tisina. Sljedece budjenje vec u dva. Tu odlazim kod njega da me vidi, baca mi se u ruke, polako ga spustam, dajem da pije, stavljam dudu , u rukicu njegovog zeca al on ispusta krikove kad me vidi da odlazim. Ok, uzimam ga  nosim u krevet. Namjesta se, baca, dize na noge i nakon pola sata natezanja nosim ga opet u krevetic i opet plac koji prestaje ubrzo. Cula sam ga jos oko 3 ako se ne varam ali sam se jednostavno pravila da ga ne cujem, a sigurno je i on skuzio da ne funkcionira nesto.

Na satu je 4:45 i cujem ga opet, odlazim da provjerim stanje, popio je svu vodu, pobacao dude, luduje ali ga ususkam i odlazim. Slijedi spavanac do 8:00 gdje odlucujem dati mlijeko , jede i nastavlja do pola 10.

Ove cu noci biti jos sigurnija u svoju odluku i jos cvrsca i nikakvo nosenje u krevet i natrag nece upaliti.

Shvatila sam da je opasno poceo igrati igru i da je vrijeme da ovo sve polako zavrsi. Neka sam stvari odavno trebala srezati ali kao sto sam rekla, nisam mogla jer je bio premali. Premali je i sada ali opet dovoljno pametan i lukav da shvatim da me vuce za nos.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s