Kutijica sa acetonom

lav…neznam je kako drugacije nazvati, a da ima smisla. 🙂

Skidanje laka oduvijek mrzim, pogotovo kad mi se one sitne niti od vate omotaju oko zanoktica i uhvate za ispucale dijelove noktiju. Tu mu se doslovno kosa dize, pogotovo kada te iste niti kasnije vidim u laku.

Gledam tako neki dan u parfumeriji te sarene casice, okrecem , vrtim i skuzim da se radi o acetonu u kutijici i po slikama primjecujem da se zapravo radi o spuzvici natopljenoj u aceton u koju se gurne prst , priceka nekoliko sekundi, okrene se nekoliko puta lijevo desno i na vasem noktu vise nema laka – magija! 🙂 Nema zaprljane kozice oko noktiju, niti od vate, tragova laka koje ne mozes skinuti… Ali necu kupiti, kao i uvijek – isprobat cu napraviti nesto slicno kod kuce.

Stavljam maloga na spavanje, lak bi ionako red bio zamijeniti , odnosno ostatak laka na mojim noktima, trazim spuzvicu, skare, aceton neku praznu kutijicu od kreme koju na svu srecu imam jer sam bas prekjucer zavrsila kremu, nesto malo vremena i dobre volje 🙂

Ne treba vam nikakva posebna spuzvica, uzmite neku vec koristenu (naravno ako nije masna i jako istrosena) te je operite u vrucoj vodi sa deterdzentom , ocijedite visak vode, odrezite gornji grubi zeleni dio koji vam ne treba, a zuti dio prerezite na pola. Tak odmah imate spuzvicu i za zamjenu kada vam se ova koju cete sada staviti istrosi.

Izmjerite dali vam spuzvica stane u kutijicu , ako je spuzvica previse visoka, odrezite visak.

Sada od spuzve napravite puza 🙂 i ugurajte u kutijucu.

1173901_10202057756824612_455242063_n

Sada u kutijicu ulijte aceton koji inace koristite. Ne morate napuniti do ruba jer ce vam inace pola toga izaci kada gurnete prst 😀

….u sredinu gurnite prst, ostavite sekundu dvije te lagano zarotirajte lijevo-desno i izavdite 🙂  Oleee!!

1185374_10202057755544580_918978297_n

Nesto malo, okruglo sto nosi srecu

Kako kaze jedna meksicka legenda, tko nosi kuglicu “koja doziva andjele”, nosi srecu sa sobom, bas kao andjeo cuvar sto slijedi svaki trenutak trudnoce i svojim zvukom mazi i smiruje bebu u maminom trbuhu.

1238876_10202043314863572_1422214932_n

Prije kada mi trudnoca nije bila ni na pameti , sjecam se da sam vidjala te kuglice objesene vecinom oko vrata trudnica i nisam nikako mogla povezati znacenje pa sam se bacila u potragu i shvatila – da i ja to zelim, jer nije samo da nosi srecu u trudnoci vec je moze nositi bilo tko, kao privjesak na narukvici ili kao lancic. Donosi srecu, zeljenu trudnocu…hm…

I tako smo zavrsili na aerodromu u Barceloni cekajuci nas let i ja kao i uvijek – njuskalo,  zavirim na jedan standic i imam sta vidjeti. Kuglice u svim bojama , oslikane, jednostavne, sa cvjeticima, zvijezdicima… Zovem muza sve van sebe na sto on k`o i uvijek okrece ocima i kaze ” Ajde uzmi ako ti se bas tako svidja!” 😀 …biram najljepsu, bijelu, oslikanu srebrnim vijugama i tog trena nisam ni svijesna da ce me bas ta kuglica pratiti kroz moje dvije sljedece trudnoce. Vjesam je odmah oko vrata i ponosno pokazujem… Da nosi srecu i nesto sto sam od srca zeljela, definitivno nosi, ostajem trudna 5 mjeseci kasnije  i tada kuglica nije samo lijep privjesak vec zvuk koji smiruje, donosi nesto lijepo sa sobom i dobiva neko novo znacenje, koje prije nije imala.

Kuglica se moze staviti odmah nakon sto saznate da ste trudne ili mozete pricekati jos neko vrijeme. Ja sam i prvi i drugi puta pricekala 3 mjeseca, odnosno do 12-og tjedana , jer nakon sto ljudi vide objesenu kuglicu koja pada na visinu pupka odmah znaju o cemu se radi i krenu bombardiranja pitanjima. Kao da tom kuglicom zelis pokazati ostalima – MOJ TRBUH NIJE TU JER SAM DEBELA, VEC TRUDNA! 😀 

Beba u trbuhu moze prepoznati zvukove od 20-og tjedna trudnoce, pa bi je vec tad bilo idelano staviti. Osim sto njezan i nimalo iritantan zvuk zvoncica smiruje i opusta, bebi pomaze da vec u trbuhu moze raspoznati dan od noci sto puno pomaze nakon rodjenja.  Sjecam se da su me uvijek ispitivali dali maleni luduje po noci, gotovo sve sve trudnice bore sa time, ali ja nisam imala tih problema. Zadnji udarci culi bi se oko 22 sata nakon serije stucanja, a onda svi na spavanje. Mozda sam provela jednu noc ili dvije gledajuci u plafon jer se deckic odlucio malo nabacivati kada nije bilo vrijeme. Neznam dali je pomogla kuglica ili ne, ali zaista vjerujem da jest jer bi sa zvukom zapocinjao nas dan i njegovi udarci.

Osim sto smiruje i bebu i mamu, pomaze da se beba stavi u poziciju za porod slijedeci zvuk, zbog toga se kako trudnoca odmice lancic na kojoj se nalazi kuglica produzuje i spusta do ispod pupka kako bi se beba okrenula slijedeci poznati zvuk. Nakon poroda bilo bi dobro da se kuglica nastavi nositi kako bi beba osjetila vec poznati i familijarni zvuk koji je smiruje. Ja sam je nosila jos dobra dva mjeseca i nekako mi je bilo zao kada sam je skinula i odlucila da je vrijeme da i ona malo odmori…do sljedece trudnoce 🙂

Puno lijepih stvari se moze procitati o povezanosti kuglice i trudnoce , puno osobnih predivnih prica i pozitivnih iskustva.

Uz sve privjeske , ogrlice i  narukvice sto imam, ovo mi je najdrazi komad nakita koji uvijek budi neke njezne uspomene, obiljezen gotovo na svakoj slici sa trbuhom i definitivno ce ostati zauvijek uz mene, jer zaista ni za jedan komad nakita nisam dobila toliko lijepih rijeci kao za ovu kuglicu.

Jedno smo cekali na blagajni i vidjela sam kako me uporno gleda blagajnica i smjeska se. Kada je dosao red na nas, istresla je sve svoje komplimente hvaleci dizajn moje kuglice i kako je to lijepo za vidjeti. Bio je period kada sam gdje god bi se pojavila svi bili ocarani njome, a ja naravno cvala kao poriluk na mjesecini 😀

Jucer je novi komad spagice kupljen, kuglica je objesena i nasla se ponovo oko mojeg vrata dok je maleni sa smjeskom gledao sto to izvodim. Prepoznaje li zvuk ili ne, neznam, ali oci su govorile puno 🙂

DSC_0025

 

 

 

Glupe misli

Konacno petak, i to oblacan petak.. Volim jako! Volim oblake, volim i kisu, tople jesenske dane kada sam radi svjezeg vjetrica prisiljena navuci jaknicu i sal. Prosla jesen mi je bila toliko lijepa, vjerojatno zato jer sam nekako na jesen tek pocela disati nakon poroda, novosti, svega sto se izdogadjalo i dane sam provodila sa uspavanim smotuljkom u setnji, gurajuci kolica sa toplinom u srcu. Ova jesen ce biti sasvim drugacija, smotuljak je veliki pa cu ga voditi za ruku, sa jos jednim srcem ispod svog srca, hodajuci nasom starom cestom.

Koliko se toga promijenilo u samo 12 mjeseci. Iako je sve jos blizu i svaki detalj je jos svjezi i cisti kao suza, vrijeme prolazi… Uskoro ce biti 14 mjeseci od kada smo troje, od kada smo u ruke dobili nase malo cudo, kao da je jucer bio beba koje se nestasno smije, udara rukicama, pa puzanje, prve izmisljene rijeci iz njegovovih usta, prvi pravi osmjesi, nase suze u oku radi odusevljenja… Koliko toga bi moglo stati na jedan list papira i opet nebi bilo dovoljno da se rijecim opise ono sto stoji u srcu.

Vrijeme se mijenja i nasa bebica se promijenila sa vremenom, postao je prekrasan plavi deckic koji obara osmijehom, uz kojeg dan odmah zapocinje drugim i ljepsim tonom. Svaki dan imam neki glupi osjecaj kao da propustam nesto, brinem se sto me ceka kada na svijet dodje i druga beba, sto ce se dogoditi… Znam, ljubav se ne dijeli vec sa svakim djetetom postaje sve veca, ali kao i uvjek kazem “On je tako mali”, tako bi mu drage volje objasnila sto ga ceka, sto nas ceka, poljubila i rekla mu da ce uvijek biti mamina velika i prva ljubav i da ga mama nikad nece manje voljeti. A onom drugom cudu u trbuhu bi takodjer htjela reci da cu ga voljeti istom mjerom kao i velikog brata i vjerojatno zahvaljivati cijeli zivot na tome sto ih imamo kraj sebe. Ali tako sam zbunjena,pomalo tupa od tog razmisljanja. Ne brinu me neke stvari koje su me brinule u prvoj trudnoci, sada su tu neke druge brige, misli, osjecaji… Zelim da vrijeme malo stane, da ne proleti prebrzo jer zelim jos uzivati u njemu i dati mu sve ono sto mozda necu moci kada na svijet dodje beba. Mozda su moje misli totalno glupe i na kraju ce sve biti dobro… Znam da nisam jedina mama koje se brine oko toga i znam da je strah svake mame da zapostavi jedno od dvoje,  iako se to gotovo nikada ne dogodi. Pa cemu onda te gluposti u mojoj glavi?

A evo i trbuscica, danas punimo 11 tjedana 🙂

1236742_10202020987185394_312640121_n

 

 

13 mjeseci mlijecne ljubavi

flowers 134…sve sto je lijepo , brzo zavrsi. Cesto sam se pitala kakav ce biti nas prestanak dojenja, kako cu ja to prihvatiti, tko ce odluciti o tome, hoce li on, ja? Nekako sam bila sigurna da cu ga od cike morati odvajati ili milom ili silom, a vjerojatno bi i bilo tako da nisam trudna. Ne, ne kazem da je ova trudnoca krivac, ali je bila razlog da dodje do nekih promjena u tijelu i da moje fino mlijeko koje se nekad cinilo Nutella koliko je sa gustom sisao, postane nesto sto mu se ne svidja. Bojala sam se te promjene okusa, ali sam bila uvjerena da nece “primjetiti” .

Pocelo je sve prije oko 3 tjedna kada je poceo okretati glavu na drugu stranu prije vecernjeg dojenja. Nisam mu zamjerila, znala sam o cemu se radi. Cesto bi zavrsilo njegovim suzama dok bi zajendo jurili u kuhinju pripremiti bocicu koja je bila prava utjeha. Vukli smo dane, nekad bi uzeo i ujutro i navecer, standardno, nekad samo ujutro, nekad bi ja ponudila, nekad bi on trazio, a nekad bi jednostavno odbijao po dan-dva. Zadnje sisanje, pravo,  bilo je prosli tjedan, sve nakon toga je bila vise igra, natezanje i malo sam i ja postala sita svega jer imam osjecaj da ga zbunjujem. Ponudila sam mu neko jutro nakon cega je to malo sto je popio povratio igrajuci se. Bas me zaboljelo srce. Pokupila sam to i odlucila da je gotovo. Nisam plakala tog trena, oplakala sam vec ovo kada je cijela ta situacija pocela. Sjecam se da sam se tu noc budila x puta i razmisljala o tome koliko mi je zao, kao da sam mu nesto uskratila, neki mix griznje savjesti i tuge, osjecaja krivnje, a bas sam glupa… Prije ili poslije morali bi prekinuti ali ovaj period mi nikako nije sjeo. Ionako sam pod hormonima i osjetljiva do bola i ovo nisam mogla samo tako prozvakati iako sam se pomirila. Dojenje me smirivalo, koliko i njega i bilo je to nesto nase i posebno sto ima samo mama.

Prosli smo sve i svasta i sve uspjesno savladali. Kao sto sam napisala nedavno, cka je uvijek bila spas za svaku temperaturu, svaki zubic, pad, udarac, nervozu, lijek za uspavljivanje, najljepse budjenje… Ali kao i sve, zavrsi…I sa nekom knedlom u pripremam bocicu svako jutro i vecer, gledam ga kako pije sa istim gustom sa kojim je cikio, samo sto ne drzi zatvorene oci vec zuji okolo. Sama sebe tjesim da ce mi dobro doci ovaj period da se i ja malo odmorim i da se primpremim za novog sisavca sa istom nadom da ce nam dojenje biti jednako tako savrseno, lijepo i bez granica kao sa malenim.

A uspomene su tu, u slikama i u srcu, jer dojenje je iskustvo koje ostaje bas tamo…

MAM Air Dude

Air-Latex_KollektionsuebersichtDudu varalicu poceli smo koristiti sa 3 tjedna i to samo zato da produzim razmak izmedju dojenja jer je gospodin mali sisao svakih sat vremena. Zahvaljuci dudi, uspjeli smo razmak nategnuti na 2 i pol sata i to je za mene bilo pravo olaksanje. Naravno, prije toga sam se nacitala stvari za i protiv dude i sjecam se da su mi se oci napunile suzama kada sam mu je prvi puta stavila. Imala sam osjecaj kao da radim nesto lose, kao da ce mu ta ista duda naskoditi. Ajme , koliko malo nam nekad treba da se osjecamo glupo i jadno. No nije to sve trajalo jako dugo jer duda u ustima bila ravnih 20 sekundi , a onda ju je izbacio. Hm…Nisam inzistirala, probala sam jos jednom sljedeci dan i tad sam primjetila da mu nesto ne odgovara. Duda nije imala nikakve veze sa oblikom bradavice i tu sam odlucila promijeniti marku te se odlucila za Avent dudu i to je bio pun pogodak. U ovih 12 mjeseci nikad nije uzeo ni jednu drugu dudu osim Avent. U kriznim bi situacijama kada bi se Avent pogubila, vadila iz ormarica neke druge marke koje smo dobili na poklon ali bi je iste sekunde pljunuo.

Sada imamo barem 10 duda, razbacanih ispod kreveta, pod stolom, u autu, torbama, kolicima… Sa svakih usisavanjem izvucemo barem tri. Duda je za njega nesto sto nije nuzno ali ne izlazimo bez nje i prije spavanja se naoruzam sa barem tri iako sam primjetila da je u zadnje vrijeme uopce ne koristi tolkom spavanja.

Neki sam dan odlucila nadopuniti zalihu jer su dvije pukle, mea culpa , stala sam na njih :O U ljekakarni nisam nasla Avent, a kako mi se nije dalo hodati okolo na plus 40 odlucila sam uzeti ono sto se nudi. I tako sam odlucila probati marku MAM jer mi je oblikom bila najslicnija Aventu, a i MAM proizvodi me nikada nisu razocarali.

Na pocetku mu je ta ista duda bila toliko cudna da ju je koristio za igru, sisao pa pljuvao, masirao desni, bacao…ali ju je nakon par sati zavolio i sada te 2 dude stoje zajedno sa ostalima i vise nije bitno koja je 🙂

Razlika izmedju ostalih duda i MAM Air je to sto je zastitna plastika otovrenog tipa, ima samo rub tako da zrak cirkulira i sprjecava znojenje sto dovodi do osipa kod male djece. Mi osobno nikad nismo imali problema sa osipom ali bi se znalo pojaviti crvenilo oko usta od zadrzane sline i topline.

Razvijene su u suradnji sa stomatolozima i ortodontima.MAM dude varalice su proizvedene od posebne vrste silikona i od prirodnog lateksa.
Zahvaljujući neklizajuocj povrsini duda varalica se lakse zadrzava u bebinim ustima. MAM za svoje dude varalice koristi prirodni lateks koji pruza visoku kvalitetu proizvodu.

Dude MAM dolaze u prakticnom plasticnom pakiranju – kutijici koje zapravo sluze i za steriliziranje. Jednom kada se dude otvore, skine se papir, kutijica moze posluziti za cuvanje duda i ujedno za steriliziranja, tako da umjesto otkuhavanja u posudicu sa dudama ulijemo 20 ml vode i stavimo u mikrovalnu na 3 minute.  😉

1085390_10201953650822027_2047175632_n1167808_10201953650862028_2146197050_n

Ponedjeljak….

Vikendom je uvijek tako, ne stignem sjesti za laptop i napisati par redeka pa zato uvijek cekam ponedjeljak u nadi da ce se kroz vikend dogoditi nesto zanimljivo pa da mogu tipkati dok neki jos spavaju. 

Novosti nema nista, osim sto brojimo tjedne, trbuscic polako raste, brige i dileme su tu ali guramo dalje. Naravno, brinem se i grizem samo ja radi nekih stvari, uvijek ista pitanja  kako cu ali me tjesi da sam nekad Wonder Woman pa cu uspjeti…bas kao i sve ostale. Imam kraj sebe predivnog muza koji mi je najaveca potpora i oslonac u svemu i prekrasnog sina koji mi nece zadavati previse problema oko prinove, tako mi se barem cini pa neka iz mojih usta udje u Bozje usi. Pomolim se svaku vecer za snagu i zdravlje jer vise od toga mi ne treba. Samo da izdrzim bez imalo problema, da stojim uz svoje zlato koje me treba i da na svijet donesem jos jedno predivno bice sa lakocom i da u cetvero zajedno nastavimo nasu avanturu. Moram mantrati da ce biti sve dobro, bit ce sve dobro…

Vijest o prinovi polako sa nekom nevjericom prosirujemo, poruke sa cestitkama stizu, a najvise od svega me iritira recenica “Svaka cast na hrabrosti!”  Eh, oko toga bi se moglo diskutirati i definitivno nije najpozeljniji komentar koji bi jedna trudnica pod hormonima, ionako izgubljena u cijeloj situacji htjela cuti, ali sta je tu je, idemo dalje.

Proveli smo jucer lijepa 2 sata u prirodi iako je na kraju zavrsilo manje lijepo. Dok je maleni spavao pripremili smo rucak, stvari, deku, nesto grickalica i u planinu. 😀 Prekrasna livada sa parkom za djecu , pjescanikom i tko sretniji od djece? Onako se cijeli pljusnuo u pijesak, uzivao i navracao samo kad bi bilo vrijeme za jelo. 🙂

 

DSC_0647DSC_0536
DSC_0648

Trckarajuci tako, tata i sin za loptom dok sam ja slikala, mm skoci u jednom trenutku i sve je bilo jasno : ubola ga pcela. Frka panika al sve je ok. Naotecena noga, zezam ga da je k`o Big Foot ali valjda ce proci. Nakon toga, ajmo opet pojesti nesto, vadim jabuku, mali ludi od veselja i u jednom trenutku pocne se daviti. U tom trenu izgubim kilu i pol i pitam se kako uopce uspjevam reagirati? Izvukla sam mu komad jabuke direkt iz grla dok je on ludjacki plakao jer se prestrasio. Spremili smo stvari nakon te scene i otisli kuci… 😀

 

Curaprox cetkice za zube

535729_10201894726268950_485113153_nOdavno smo svoje stare obicne cetkice zamijenili onim elektricnima, koja me u jednu ruku i iritira ujutro svojim zujanjem tako da nekad operem zube i bez da je palim, vec samo onako “na prazno” sa kaladontom. Smijesno mi je to i u tim bi trenucima zaista pozeljela da mi se pod rukom nadje jedna najobicnija cetkica.

Ono sto mi se desava u ovoj  trudnici, a dogadjalo mi se i u prosloj je to da mi ta ista cetkica svako jutro u zadnjih tjedan dana raskrvarI desni.  😦 Nije neka divlja – turbo cetkica , cak je i kad biram nastavak gledam uvijek da pise Sensitive ali u trudnoci nije ni to dovoljno. Tako sam se jutros ponovo nasla sa nadrazenim i krvavim desnima nakon samo 20 sekundi cetkanja pa sam odlucila da cu kupiti jednu obicnu mekanu, najmekaniju cetkicu.

Raspon je velik, nema kakvih nema , a ni jedna me nije nesto previse inspirirala. Maleni je tulio ko slon u kolicima jer mu je bilo dosadno pa sam odlucila da cu je kupiti…neki drugi dan. A onda sam onako krajickom oka prolazeci kraj ljekarne ugledala Curaprox standic i zaustavila se jer se sjecam da sam nedavno nasla jednu cijelu temu o tim odlicnim cetkicama za zube, a ja za njih nikad nisam cula .

Nisu prekrasnog dizajna, vise podjecaju na one cetkice iz 50-ih, debele i siroke, ali ruku na srce vjerujem da su te nekadasnje bile 100 x bolje od ovih danasnjih. Cijena je sasvim prihvatljiva, cak i duplo manja od onih nekih koje sam gledala samo 5 minuta prije.

Nisam se tog trena sjetila svega sto sam procitala na toj temi, ali mi je definiitvno ostalo u sjecanju da je bolje da bude “ultra soft” i da sadrzi sto vise vlakana.  Na raspolaganju su bile dvije vrste cetkica, one sa 1560 vlakana i one sa 5460 . Ja sam izabrala ovu sa vise vlakana jer mi je djelovale mekanije i njeznije i nisam pogrijesila.

Bila je tu hrpa boja, drske sa sljokicama, razlicitim bojama , za svakoga ponesto, a ja sam se odlucila za tamno zelenu sa pink vlaknima. 😉 Nisam imala namjeru uzimati malome jer ima vec jednu, ali nisam odoljela da i njemu ne kupim . Izgledala je sasvim drugacije od one koju koristim inace za njega.

Linija za djecu dolazi pod nazivom Cura Kid i takodjer ih ima u razlicitim bojama, a namjenje su za koristenje vec od prvog zubica.

Pa eto, toplo vam ih preporucujem. Ja sam odmah po dolasku kuci ocetkala zube i osjecala sam se ko sretno tele – savrsena je !

A sad malo teorije, u cemu je razlika izmedju Curaprox cetkice i one obicne sa police?

izvor: http://www.biassco.ba

Kako kod četkanja zuba oštećujemo desni?
Ili sa pretvrdom četkicom, pri čemu debela vlakna ne dosežu svaki ugao i tako ne odstranjuju plak, što često dovodi do upaljenih desni, ili sa prejakim pritiskanjem, što obično dovodi do povlačenja desni.

četkanje - prejak pritisak         četkanje - pretvrda četkica

CURENSve četkice za zube Curaprox su napravljene od velikog broja (1560 – 5460) izrazito tankih vlakana ( Ø 0,18 – 0,12 mm), koji i u mokrom stanju zadržavaju čvrstoću i na sebe vežu 6 puta više vode nego obične najlonske četkice. Radi se o posebnim poliesternim vlaknima zvanim Curen®
Četkanje sa takvom četkicom nije samo nježnije, nego se njena vlakna već kod najmanjeg pritiska prilagođavaju linijama zuba i desni.

Curaprox četkica     

Bolne desni? Poslije operacije…
I jako osjetljivim i bolesnim desnima je potrebna njega. Izvrsno pomagalo za čiščenje bez boli, poslije operacija desni, poslije zračenja ili jednostavno u slučaju, kada ne možete upotrijebiti nijednu drugu četkicu, je najmekša četkica za zube iz programa Curaprox – četkica Surgical (vlakna Ø 0,06 mm).

Curaprox četkica     

Za djecu 
Mala djeca imaju izuzetno nježne desni i tanku sluznicu usta. Uobičajene dječije četkice za zube imaju najlonska vlakna, koja su tvrđa od poliesternih. Zato nije čudo, što mala djeca nakon prvog pokušaja četkanja sa četkicom, koja prouzrokuje bol, nemaju više želju za daljim četkanjem? Zato: »CURAPROX sensitive KID« sa 2860 nježnih Curen® vlakana (Ø 0,15 – 0,12 mm).

707_588226891208543_1098471223_n-1

Dozvoli mi ljubavi mala

970647_10201888047621988_1741569548_nSmijem li te bar još jednom zagrliti
prije nego što narasteš?
I reći ti da te volim
tako da to uvijek znadeš.
Daj da ti opet zavežem cipelu.
Tako brzo ćeš je vezati sam.
I kad se jednom sjetiš ovog dana
vidjet ćeš moj način da ti ljubav dam.
Mogu li ti pomoći kaputić obući?
Dopusti mi, molim te, da ti izrežem jelo.
Dozvoli mi ljubavi ,da stavim te u kolica,
kupim ti slatkiš i ljubim u čelo.
Jednog ćeš dalekog dana
možda baš ti brinut o meni,
dozvoli mi, ljubavi mala,
da ja sad to radim tebi.
Tako želim biti dio svega
što čini tvoj mali svijet!
Dopusti mi da ti operem kosu,
izbrojim zvijezde i uberem cvijet.
Htjela bih brojat te male prstiće
i škakljati te po zatiljku
prije nego što ti upoznaš brojeve
i sam skužiš matematiku.
I prije no što zablistaš u nogometu
daj meni da ti dodam jednu loptu!
Smijem li bar još jednom
da te uhvatim ako bi pao,
i da ti zadnji put uspješno prodam foru
prije neg što mi kažeš da si to znao?
Dozvoli mi, ljubavi mala, da ti pomognem
da se popneš na brdo.
Trebaš me jer su ti koraci mali
i jer još uvijek misliš da mama izvodi čudo.
I daj mi da ti čitam priče,
dok imamo sveg svijeta vrijeme,
jer tako brzo ćeš to činit sam,
a sad za to dušo , trebaš mene.
Hoćeš li se sjećati da sam te nosila na rukama?
Bačenih gruda i šetnje po kiši?
Jer proći će svega par godišnjih doba
kad postat ćeš od svog tate viši?
I jednom kad pronađeš uspjeh,
suze ponosa brisat ću baš ja,
pa mi dozvoli, ljubavi mala,
da danas ja budem ta.
Već znam da ću jednom sa čežnjom
prisjećat se svih ovih dana,
pa mi dozvoli, ljubavi mala,
da ti baš sad budem – Mama.

 

I tako to…

Evo me napokon.

Dok se maleni igrao uspjela sam opeglati nesto majica, bodija i kosulja – ukupno 3 dok sam 2 bacila ponovo na pranje nakon sto sam dosla do polovice jer mi ova luda pegla u jednom trenutku sa parom izbaci zuto smedje mrlje  pa sam odustala i poglasila sve prije nego sam je zviznula kroz prozor skupa sa daskom. Ma tko jos pegla na +40? Ja i to samo zato jer moram jer mi se opet nagomilala hrpa vesa, tih prokletih kosulja koja mrzim iz dna duse , a posto ona hrpa postaje sve veca, red je bio da se rijesim barem polovice.

I evo sjednm nakon sto je mali zaspao, u miru Bozjem rekla bi, a ono kat ispod nas muzika tresti i odjekuje, muzika doslovno slicna udaranju cekica – po glavi. U onaj neki dio mozga me bas bode i da su ljudi ispod normalni i razumni sad bi sisla i zamolila da smanje, ali posto zivimo iznad divljaka, zahvaljujem Bogu sto nisu oni iznad, pojacam malo tv i idem dalje.

Vruce je, pakleno vruce. Zelja za morem, morskim zrakom, par dana provedenih zajedno, a da se ne ponovi ono od prosli put, jaca je od svega ali sve nekako mislim da nece biti moguce. Pa tako vjerojatno ni sljedece ljeto radi male prinove. Tek tamo 2015? O Boze! Skoro cu imati 30 godina tad, vjerojatno sa hrpom bora, rascupanom kosom i izrastom do brade, debela, puna strija i celulita, sa dvoje djece sa strane koja ce mi piti krv na slamcicu? Kupace kostime koje sam upecala ove godine vjerojatno cu cuvati ko suvenire 😀

Mucnine su i dalje tu, da,da…. Nema sto nisam probala i za sad jedino rezultate daje dobro poznati caj od djumbira i necete vjerovati – komadic parmezana sa malo kruha!  Znam, i ja sam se smijala kada sam to procitala i vec se zamisljala kako utrpati u usta taj komadic kada ti zeludac stoji u grlu radi mucnine ali nekako sam uspjela i moram priznati da sam nakon 5 minuta osjecala olaksanje.

Tad mi je mm kupio komadinu parmezana koju drzim u frizideru i gdje god idemo nosim sa sobom komadic. Valjda cu izdrzati jos nekako ovih par tjedana. Tesko je, tesko…Bezvoljnost, umor, jad, iscrpljenost,  nakon cega na kraju dana u paketu dolazi i neka tuga radi svega navedenoga pa se takva zaputim u krevet i nekako sve bude lakse jutro poslije sa kojim opet pocinje borba, nekad je bolje, nekad losije….

Osjecam se vec tesko, kao da vucem 100 kila sa sobom, sve me brzo iscrpi, dal je do ljeta, dal je do mene, svega zajedno, neznam, ali se cvrsto nadam da ce nakon ovih prvih mjeseci sve biti lakse. Zivjeti ovako 9 mjeseci bilo bi zaista grozno.

Mucnine

Osjecam se uzasno, neznam od kad vec ali vucem se ovako vec danima i nista drugo ne govorim osim da mi je muka. Na pitanje “Kako si?” odgovaram pogledom koji je dovoljan da me se nista drugo vise ni ne pita.

Rekla bi da su mucnine u ovoj trudnoci izrazenije, traju dan i noc bez prestanka. Ali posto su mucnine dobar znak, pokusavam se tjesiti time i gurati naprijed koliko god mogu.

Jos sam jucer totalno naivna i glupa pojela porciju one fine ljetne salate…sa lukom. Nocas sam doslovno umirala i mislim da slicnu glupost necu ponoviti tako brzo.

Nema sta nisam isprobala, bas kao i u prvoj trudnoci. Jesti i mirisati limu, piti limunadu, jesti stapice i bademe, sisati led…. Cak sam bila uvjerena da ce mi pomoci tablete za trudnice koje mi je ginekologinja prepisala, no nazalost one su cini mi se jos vise pogorsale stvar tako da sam prekjucer cijeli dan provela na trosjedu u mukama.

Brojim dane i tjedne i nadam se da ce sve ovo brzo proci jer iako je sama faza cini se kao da ce trajati vjecno , a svi me tjese da izdrzim jos samo mjesec – dva. Ista prica kao i sa grcevima i fazom zubica – izdrzi jos malo, proci ce i samo ces se jedno jutro probuditi i bit ce sve ok. Pa tako i ovo…nadam se od sveg srca da ce to jutro osvanuti cim prije.