13 mjeseci mlijecne ljubavi

flowers 134…sve sto je lijepo , brzo zavrsi. Cesto sam se pitala kakav ce biti nas prestanak dojenja, kako cu ja to prihvatiti, tko ce odluciti o tome, hoce li on, ja? Nekako sam bila sigurna da cu ga od cike morati odvajati ili milom ili silom, a vjerojatno bi i bilo tako da nisam trudna. Ne, ne kazem da je ova trudnoca krivac, ali je bila razlog da dodje do nekih promjena u tijelu i da moje fino mlijeko koje se nekad cinilo Nutella koliko je sa gustom sisao, postane nesto sto mu se ne svidja. Bojala sam se te promjene okusa, ali sam bila uvjerena da nece “primjetiti” .

Pocelo je sve prije oko 3 tjedna kada je poceo okretati glavu na drugu stranu prije vecernjeg dojenja. Nisam mu zamjerila, znala sam o cemu se radi. Cesto bi zavrsilo njegovim suzama dok bi zajendo jurili u kuhinju pripremiti bocicu koja je bila prava utjeha. Vukli smo dane, nekad bi uzeo i ujutro i navecer, standardno, nekad samo ujutro, nekad bi ja ponudila, nekad bi on trazio, a nekad bi jednostavno odbijao po dan-dva. Zadnje sisanje, pravo,  bilo je prosli tjedan, sve nakon toga je bila vise igra, natezanje i malo sam i ja postala sita svega jer imam osjecaj da ga zbunjujem. Ponudila sam mu neko jutro nakon cega je to malo sto je popio povratio igrajuci se. Bas me zaboljelo srce. Pokupila sam to i odlucila da je gotovo. Nisam plakala tog trena, oplakala sam vec ovo kada je cijela ta situacija pocela. Sjecam se da sam se tu noc budila x puta i razmisljala o tome koliko mi je zao, kao da sam mu nesto uskratila, neki mix griznje savjesti i tuge, osjecaja krivnje, a bas sam glupa… Prije ili poslije morali bi prekinuti ali ovaj period mi nikako nije sjeo. Ionako sam pod hormonima i osjetljiva do bola i ovo nisam mogla samo tako prozvakati iako sam se pomirila. Dojenje me smirivalo, koliko i njega i bilo je to nesto nase i posebno sto ima samo mama.

Prosli smo sve i svasta i sve uspjesno savladali. Kao sto sam napisala nedavno, cka je uvijek bila spas za svaku temperaturu, svaki zubic, pad, udarac, nervozu, lijek za uspavljivanje, najljepse budjenje… Ali kao i sve, zavrsi…I sa nekom knedlom u pripremam bocicu svako jutro i vecer, gledam ga kako pije sa istim gustom sa kojim je cikio, samo sto ne drzi zatvorene oci vec zuji okolo. Sama sebe tjesim da ce mi dobro doci ovaj period da se i ja malo odmorim i da se primpremim za novog sisavca sa istom nadom da ce nam dojenje biti jednako tako savrseno, lijepo i bez granica kao sa malenim.

A uspomene su tu, u slikama i u srcu, jer dojenje je iskustvo koje ostaje bas tamo…

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s