Rooming in

DSC_0073Moram priznati da sam o ovom sistemu pocela razmisljati puno tek nakon poroda jer tokom trudnoce nisam davala neku preveliku vaznost o tome kakvi ce biti nasi dani u bolnici.

Jako mi je cudno kad se citam postove mama koje pisu kako su bebice cijelo vrijeme bile odvojene od njih, dobivale bi ih samo kada bi bilo vrijeme za hranjenje, cak bi im i krisom sestre davale mlijeko u prahu i radile ostale gluposti koje mamama samo odmazu u vec ionako teskoj situaciji nakon poroda. Nacitala sam se svega, o mamama koje su omalovazavane jer neznaju smiriti bebu, da nemaju dovoljno mlijeka pa bebica zato place… Kako se moze osjecati jedna zena u toj situaciji dok ti uz sve to jos uzimaju bebu iz krila i lupaju vratima pred nosom ostavljajuci te samu na onom krevetu da razmisljas, places i cekas nabijajuci si griznju savjest….

Srecom, takvo nesto nisam dozivjela i jezim se kad citam takve postove.

O svom porodu sam pisala i kakav god da je bio , pozeljela bih ga opet.

Nakon sto je porod zavrsio i kada smo napokon o u rukama drzali nase malo blago preselili su me na kat u sobu. Sjecam se da je bilo oko deset sati navecer kada sam sa bebicom medju rukama i babicom koja je zavrsavala smjena raspravljala o tome sto cu jesti jer je vrijeme vecer proslo, a u meni je proradila vucja glad. Dok sam se ja borila za pizzu nagovarajuci mm da mi je donese , ona  me uopce nije zeljela slusati vec je uporno trubila da trebam secera i dovukla mi pladanj sa casom toplog mlijeka, nekoliko snita kruha i teglicu marmelade. MM-a sam poslala kuci nakon sto sam ga uvjerila da je sve ok, da sam dobro i da se vidimo sutra.

Odjednom sam ostala sam sama u sobi… Sa malenim i dalje medju rukama, sa bolnim savovima od kojih se nisam mogla pomaknuti, bolovima u cijelom tijelu i tom jadnom vecerom ispred sebe. Umorna, gladna, a sita istovremeno, izgubljena… I cekala sam jos jedno vrijeme da dodje neka od sestara da mi ga odnese da se najedem…ali nista. Uspjela sam nekako ubaciti u sebe nekoliko zalogaja, a onda sam ga onako u onoj polumracnoj sobi gledala i gledala. Hrpa emocija u meni, adrenalin na tisucu od kojeg oci nisam mogla zatvoriti, razmisljala o tome sto trebam raditi sad, kako se brinuti o ovome krhkom uspavanom savrsenstvu…Pomislila sam da su zaboravili na mene jer bio je zaista neki cudan trenutak, smjena se bila promijenila tik prije mog dolaska i mozda zaista nitko nije ni znao da su mene doveli. To je bio samo u mojoj glavi iako je ralnost bila drugacija, a to je da sam imala rooming in sistem bez da sam i znala i ocekivala ga. Znala sam da mama i bebica moraju biti zajedno, ali sam ocekivala nekog da mi pokaze kako da se ponasam sa djetetom, kako da ga okrenem, uhvatim, podojim… Kad kupis perilicu sudja, prvo joj se mali divis, pipkas tipke, gledas, poslikas da se pohvalis frendicama, a onda krenes citati uputstva o upotrebi. Ali eto, ja ih nisam dobila… One se nazalost ne dobiju sa bebom , a tako sam se nadala nekoj dobroj dusi da mi udje u onu mracnu sobu i pita me treba li mi pomoc. Nitko.Ja i moj maleni sami. Uspjela sam ga preseliti sebi sa desne strane i nekakoga namjestiti za podoj iako nisam ni znala cinim li dobro. Slusala sam zvukove koje su odjekivali po sebi dok je dojio i znala sam da ne cinim nesto dobro, ali ipak sam ga uspjela smiriti i proveli smo tako noc. Prvu noc zajedno premjestajuci se sa boka na bok , slusajuci zvukove “sisanja na prazno” i gledajuci njegovo smireno lice cijelu noc. Oci su me zaboljele od toliko gledanja, kliznula bi i po koja suza radnosnica i sjecam se da sam mu negdje u mrklo doba noci rekla da ga puno volim, opravdavajuci se valjda tom malenom bicu sto me nasao totalno nespremnu, a toliko sam ga zeljela upoznati , a sad neznam ni trebam li mu promijeniti pelenu i kako se to uopce radi…

Dobro jutro nam je pozeljela nasmijana medicinska sestra uz moju dozu tableta pitajuci me kako je prosla noc. Bojala sam se postaviti bilo kakvo pitanje, mislila sam da se od mene ocekuje da sve znam. Pitala me dali je sisao na sto sam odgovorila da jest . Gurnula mi je u ruku kremu za bradavice, objasnila kako da mazem , zazeljela ugodan dan i otisla. Jos jednom…

Tek me je cura koja je dosla u popodnevnu smjenu upitala je li mi netko pokazao kako se doji ispravno? Nisam mogla vjerovati! Odmah je primjetila da maleni na jednu dojku ne doji kako treba te mi je dala silikonski nastavak, objasnila mi kako se koristi, upitala me jesam li promijenila malog i bez imalo cudjenja i negodovanja ga promijenila ,pokazala mi gdje stoje pelene, kremice, sobicu u kojoj ga mogu promijeniti i dojiti u miru bez da to radim u sobi. Nas da ne je napokon dobio sasvim neku novu dimenziju i izgledalo je sve pozitivnije.

Da sam bila umorna jesam. Cetiri dana provedenih u bolnici bez spavanja bila su puno za moje ionako iscrpljeno tijelo ali toliko sam se veselila noci , bas kao da cu spavati cijelu noc jer to su bili trenuci gdje bi ga nesmetano promatrala, brojila svaku poricu, mjerkala taj mali nosic , savrsene crte lica i malene rukice. Provodila bi tako sate i sate, cekala da se probudi da mu cujem glas i da me pogleda svojim bistrim okicama. Sati bi prolazili tako i tako bi docekala jutro . Da mi se netko ponudio da mi ga uzme, vjerojatno bih odobrila jer je umor bio jak, ali babice su se ponasale kao da je to sasvim normalno i da je moj umor ono sto ce me pratiti od sad pa na dalje , gdje mi nitko nece moci uskakati. Imale su pravo, ali ti dani nakon poroda su bili tako teski i iscrpljujuci da bi bila spremna i platiti da mi ga uzmu samo na par sati u noci. On se doduse nije budio, spavao bi cijelu noc, dojio i nastavio. Problem je bio u meni sta ja uz njega nisam mogla zaspati. Stalno sam ga mjerila, skakala gore na svaki njegov pokret, hrpa adrenalina i hormnona u meni koji nisu dali da ga pustim bez nadzora.

Tako su se moji dnevni odlasci na wc , tusiranja ili bilo koja druga aktivnost u bolnici odvijali sa malim priljepljenim za mene dan i noc i to je dovelo do toga da me cetvrti dan “oprala” tolika depresija da nisam mogla podnijeti tudje poglede na njemu, kamo li dodire ili da ga odvoje od mene. Rutinski pregledi koji su slijedili, odvajanje na samo 5 min ili krivi pogledi usmjereni njemu meni su bili povod da “pokazem zube” i zastitim svoj teritorij. Nasla sam se u valu nekih novih emocija, totalno izgubljena i nespremna na sve ove promjene. Tada sam se radi toga svega osjecala lose radi toga, umisljala si da nisam normalna vec da sam postala ljubomorna i posesivna majka, bas onakva kakve mi se ne svidjaju, a sada vidim da je bas rooming in  bio “kriv za to” i da je njihov cilj sa ovim sistemom nauciti majku i bebu da postanu povezane i da se od prvog trena od rezanja pupcane vrpce otkrije neka nova povezanost, nevidljiva, a opet jaca od icega.

Da me netko “spasavao” nakon poroda uzimajuci mi ga radi umora  (a bila sam umorna stalno), vjerojatno bi do ovog svega doslo puno kasnije i vjerojatno bi se kod kuce nasla u teskoj situaciji kada mi nakon neprospavane noci nebi imao tko uskociti. U bolnici se me naucili da je to normalno i da se treba priviknuti na novonasatalu situaciju i kako god mi se to tad nije svidjalo sada sam im zahvalna jer sam sigurna da su bas one noci koje sam provela u gledanju nase male kreature pomogle da lakse prebrodim sve, postanemo ponovo jedno bez odvajanja i upletanja tudjih ruku izmedju nas.

Pupcana vrpca je odavno odrezana. Kada je otpala , gledala sam u nju u cudjenju razmisljajuci o tome sto da uradim sa njom. Nisam je sacuvala, gadljiva sam :D, ona je ionako postala samo trag jedne povezanosti od 9 mjeseci koja je zavrsila, a pocela je neka nova , drugacija i ljepsa koju vidim svaki puta kada mu pogledam u oci.

Baby kapice

U zadnjem sam postu spomenula kapice za malenoga koje sam narucila i jedva sam cekala da mi postar donese tu zutu kovertu sa mekanim sadrzajem 😀

I evo, napokon mi  ta zuta koverta jucer dospjela u moje ruke.

Npisati cu vam nekoliko informacija o kapicama, a tko zeli naruciti moze mi se javiti medju komentare ili na Facebook pa cu vam proslijediti profil cure i e mail adresu koja to radi , gdje mozete vidjeti slike i njezine rucne radove (da ne objavljujem sad ovdje javno)

Cura zivi u Italiji i salje proizvode po cijelom svijetu. Na kapice se od narudzbe pa do vaseg postanskog sanducica ceka oko 10 dana 🙂

Cijena jedne kapice je 25 eura (cijena postarine ukljucena). Platiti mozete putem Paypal-a.

Kapice su radjene od baby vune, jako su tople i mekane 😉 Bitno je samo poslati mjere bebine glavice, odabrati model i to je to. U ponudi imaju razlicite vrste zivotinjica, zaba, zeko, sova, medvjedic, macka… Slike mozete pogledati na njenom profilu ako vas zanima. Cura osim talijanskog prica i engleski tako da se mozete lako dogovoriti, a mogu eventualno i ja uskociti sa talijanskim (ionako se cujemo svaki dan preko poruka 😉 )1150784_10202476077642371_417809502_n 1378750_10202476077442366_742778024_n 1378789_10202476077322363_775886541_n 1379887_10202476077802375_1879993822_n

 

Vikend i cupcakes

Ovih sam dana sa nestrpljenjem cekala postara, pa sam zivjela u simbiozi za kuhinjskim prozorom u nadi da ce paketic stici pa da napisem novi post i pokazem cemu toliko veselje, ali nazalost jos nista. Od srca se nadam da ce to biti ovih dana pa cu vam sa veseljem podijeliti nas new entry za nadolazecu zimu 🙂

Jos jedan vikend je iza nas, kisni i monotnoni jesenski dani ali uz klinca nikad nije dosadno. Uvijek se nadje nesto za raditi, a u ono malo vremena sto spava vecinom zavrsimo na trosjedu u polukomi uzivajuci u miru.

Trudnoca je dosla do pola. 🙂 Ovih dana ulazim u 20-i tjedan , a sve mi se cini kao da sam jucer blejila u onu blijedu liniju na testu i cudila se ko pile glisti “Sta je ovo sad?” 😀 Srecom, za sad je sve ok osim nekih neugodnih bolova radi kojih ne dizem alarm i smatram ih normalnim i nadam se da ce se ovakva mirna situacija zadrzati do kraja. Treci mjesec je jos daleko ali uz sve novosti koje nas bombardiraju ovih dana i uz sve ono sto nas ceka cim zakoracimo u novu godinu, treci mjesec ce doci u tren oka. Sve nekako mislim da je jos rano za kupovanje sitnica koja fale , za izvlacenje robice iz podruma ali morat cu i to uskoro ako ne zelim raditi sve u zadnji tren. 😉

Ovih sam danas radila Cupcakes. Inace uvijek vec po navici radim muffins i rijetko kad ih punim, ali u petak navecer mi se bas jelo nesto kremasto, cokoladno iiiii… Nasla sam prefini recept za cokoladni cupcakes. Pa evo vam jedan fini receptic za pocetak tjedna 😉 5847_10202450484602561_603258082_n

Devil’s Food Cupacakes

Doza za  per 16-18 cupcakes kolacica 

38 gr gorkog kakaa

90 ml vruce vode

180 gr brasna 00

5 gr sode bikarbone

5 gr pecilnog praska

7 gr soli

180 gr maslaca

225 gr secera

2 velika jaja , sobna temperatura

9 ml extrakta vanilije 

120 ml vrhnja za kuhanje 

Zagrijte pecnicu na 180 stupnjeva te na lim poslozite papirnate kalupe za muffins.

 Pomjesajte kakao i vodu i mijesajte dok ne dobijete finu, glatku smjesu.  U drugu zdjelu dodajte posijano brasno, sodu bikarobinu , pecilni prasak i sol.

Na vatri u posebnoj zdjelici rastopite maslac sa secerom , mjesecajuci cijelo vrijeme dok se sastojci ne sjedine , a zatim zdjelicu maknite sa vatre , ostavite 2-3 minute sa strane da se prohladi , a zatim mikserom miksajte oko 4-5 minuta.  Dodajte jaja, jedno po jedno miksajuci cijelo vrijeme, zatim smjesu od kakaa i vode , ekstrakt vanilije te polako dodavajte brasno i na kraju vrhnje za kuhanje. Miksajte tek toliko da se sastojci povezu na najmanjoj brzini. 

Smjesu raspodijelite u kalupe za muffins , punite ih do 3/4. Pecite ih oko 20 minuta te ih nakon pecenja ostavite da se ohlade 15 minuta , a zatim ih odvojite od papira ako zelite iako ja svoje uvijek ostavim u papiru.

Kada su jos topli, nekom debljom okruglom drskom napravite rupe na sredini kolacica te ih napunite po zelji. U sredinu mozete staviti marmeladu, kockicu cokolade koja ce se se rastopiti od topline ili dvobojni kakao namaz kao sto sam ja stavila. Ostavite da se dobro ohlade, a u medjuvremenu pripremite frosting od mascarpone sira i slatkog tucenog vrhnja. 1378420_10202450484722564_1364826808_n

Potrebno vam je:

120 ml slatkog vrhnja

120 gr mascarpone sira

3 jusne zlice secera u prahu

Od vrhnja napravite slag te na kraju dodajte mascarpone sir i secer u prahu . Miksajte dok se sastojci ne sjedine i dok ne dobijete finu kremu koju stavite ma muffins slasticarskom spricom i ukrasite po zelji.1394457_10202450484442557_184291578_n

Ikea

Jucer sam nam nase dosadno kisno jutro odlucila skratiti odlaskom u Ikeu. Volim Ikeu na sve nacine i svaki kutak te trgovine me bas fascinira. Koliko se toga lijepog moze napraviti od nekoliko metara kvadratnih…samo da je novaca , volje i vremena. Stil mi je prekrasan u svakom pogledu, sve odise nekom toplinom doma , svaki detalj je poseban i savrsen iako ne ispada toliko savrseno kada takvo nesto ja pokusavam izvesti kod kuce 😀

Zaplela sam ne medju tkanine, gumbe, igle i sivace masine i da sam imala nesto vise novaca sa sobom vjerojatno bi si kupila sivacu masinu. Nemojte me pitati od kud mi ta ideja ali moja ideja o pohadjajnju nekog tecaja za sivanje i rukotvorine me i dalje drzi i vjerojatno me nece pustiti tako lako. Pogotovo kada se sjetim da cu u narednih nekoliko godina biti mama na 100% .

Sanjam o nekoj svojoj sobici, sa stolicem i policama, prekrasnim tkaninama, perlama i ukrasima… Mjesto za dusu i odmor. Nemam nekog iskustva sa sivacim masinama, ali sam na maminoj Singerici sasila puno haljinica za Barbie 😀  od krpa koje je mama htjela baciti, krisom rezala rukave na svojim majicama za savrsene haljinice, cak se sjecam da sam negdje sa 17 godina od jedne stare Fishbon duge suknje uspjela napraviti kracu suknju i top koji sam sa ponosom nosila na docek jedne nove godine. 😀allsorts-room 1

Moja mama je puno sivala, provodila bi sate sivajuci jastucnice, zavjese, od stare robe radila savrsene nove stvari ali je sa godinama kada nas je Singerica “napustila” odustala od svega i mislim da od tad vise nije ni pomoslila na nju. Pa eto…

Nista mi posebno nije trebalo ali od tamo se nikada ne izlazi praznih ruku. Imala sam u planu neki stolic i stolice za pilica i srecom nasla sam ih po vrlo pristupacnoj cijeni i uz malog, mene trudnu i okruglu, kolica , nekoliko svijeca i ostalih sitnica , uspjela sam ziva doci do blagajne i izaci . 🙂

Bilo je to zaista lijepo jutro, puno novih ideja je izaslo na sunce i jedva cekam da dodju i u nas stan 🙂

1380520_10202403456586890_573510352_n 582428_10202403455546864_1063609980_n

 

 

 

Warmies Beddy Bears mirisni medvjedic

Svidja vam se naslov??:buket

Ja sam ostala otvorenih ociju ispred izloga kada sam  ugledala hrpu prekrasnih i mekanih medvjedica koju su nas gledali.

Cim smo usli unutra ko samar u lice nas je udario prekrasan miris lavande koji je dolazio bas iz kutka gdje su bili medvjedici. Maleni je odmah brze bolje potrcao i zgrabio jednog te ga bacio na pod i dobro izgrlio bas kao sto to radi sa plisancima, a moram priznati da ne voli sve. Nosio ga je cijelo vrijeme po trgovini sa smijeskom na licu, a posto smo se zurili kod pedijatra odlucila sam da cemo kasnije navratiti opet i izabrati jednog, ali su okolnosti bile takve da nismo uspjeli.

Jucer smo se vratili i “posvojili” zadnju mirisnu ovcicu za koju smo se navecer kod kuce borili tko ce je drzati:luv

1382329_10202369144609112_516047425_n

Do sad sam zaista vidjela svakakvih “grijaca” za noge, ruke, ledja, vrat ali ovakvo nesto nisam jos imala prilike vidjeti i nanjusiti :mrgreen

Naime, osim sto su medvjedici prekrasni i mekani, punjeni su mirisnim travama, cvjetovima lavande i sjemenkama prosa te su prave mirisne bombice. Osim sto mirise u “normalnom stanju”, miris se jos vise pojacava kada ih zagrijete. Miris lavande je dovoljno jak da se osjeti, a opet njezan i zaista ugodan. Medvjedici se zagrijavaju u mikrovalnoj pecnici na 800 w maximalno 90 sekundi ili u normalnoj pecnici na 100 stupnjeva 10-15 minuta te se toplina zadrzava 90 minuta.  Radi se o 100% prirodnim sjemenkama. Osim zagrijavanja mogu se i rashladiti tako da medvjedica stavite u plasticnu vrecicu i stavite ga na nekoliko sati u zamrzivac te ga koristite za otekline, bolna mjesta na tijelu itd. 

1377341_10202369144889119_1403755169_n1383875_10202369144769116_880747734_n

Medvjedici su napravljeni sa ciljem da smiruju bebu i djecu, pogotovo u fazi grceva jer je poznato da lavanda smiruje, a toplu pelenu koja se preporucuje kod bebica za vrijeme grceva mozete zamijeniti ovim medvjedicem.

Radi se zapravo o obicnom medvjedicu , jedino je poseban po tme sto grije i mirise tako da je idealan za djecu bilo koje dobi….i za mame i za tate :luv Mirisni medvjedici dolaze u 3 velicine, mini, srednji i veliki i po mom ukusu ovaj veliki koji smo izabrali mi je najidealniji . Mini je definitivno premali, a razlika u cijeni izmedju srednjeg i velikog je toliko mala da se vise isplati uzeti veliki. 

Za vise informacija mozete pogledati stranicu http://www.warmies.de , a ja mislim da sam upravo nasla savrsen zimski poklon i za male i za velike koji ce me jedno vrijeme spasavati za rodjendane, rodjenja novih bebica itd. 😉

1380731_10202369145009122_84307136_n

Da mi prodje utorak….

…4 komada pizze, 2 reda Milka cokolade od jagode, saka Haribo bombona da se smirim radi stana koja odjekuje od preglasnih zvukova koji dolaze sa kata ispod dok maleni spava napokon nakon sve one torture koju je prosao prije sat vremena. A i ja sa njim…Ali ne, moji susjedi kao i uvijek nemaju namjere stati vec ludovanja dvoje pubertetlija i krikovi koje proizvode diraju direkt u mozak dok na televizuru samo pojacavam ton za jednu crticu.

A onda BUM ko i uvijek, proradi neki zivac u peti koji se spoji sa jezikom iste sekunde i da ne progovorim vjerojatno bi na guzicu izaslo ko sto se kaze i letim na prozor nakon sto su se preglasni zvukovi preselili u dvoriste.

A onda drvlje i kamenje na njih, suzdrzavam se sto vise mogu ali se svejedno prijetim da cu sljedeci puta umjesto da se jadam onima koji se brinu oko zgrade nazvati policiju jer ovo sto oni rade nije normalno. Dok me njihova mater izbjegava ocima i stoji mi okrenuta ledjima sa korpom vesa u rukama i ponavlja njima rijeci koje sam ja rekla , to mi jos vise daje poticaj da im ocitam bukvicu.

Neznam koliko ce trajati mir, nece dugo jer ova scena se ponavlja precesto i radi toga sam vjerojatno najnepozeljnija osoba u susjedstvu jer nitko od njih oko nas nema malo dijete i svatko udara po svome, nitko ne postuje pravilnik o kucnom redu – osim nas. Vjerojatno smo nas dvije jedine budale koje nece pustiti vodu u skoljki ako je proslo 10 sati navecer, nece se tusirati ako je kasno, nikada nisu priredjivali feste i vrtne zabave na krovu, nisu drugima dosadjivali sa cjelodnevnom muzikom, a nisam ni ja nikad u stiklama hodala i razmjestala kuhinjske elemente u 2 sata u noci.  Nasi dragi susjedi to sve rade bez pardona, i to po mogucnosti oko pola noci pa na dalje, tad je najbolji period.

Tjesim se da izolacija nije neka….

1377124_10202358820391013_1680837499_n

Danas smo bili na onom odvratnom cijepljenju od kojeg me vec dva dana boli trbuh i radi kojeg nocas i nisam nekako spavala. Misic se probudio raspolozen i takve smo volje i krenuli prema pedijatru, a ja sam se bas osjecala ko zadnja izdajica , bas kao i svaki put kada ga vodim tamo. 😦

Zalijepio mi se za noge cim je cuo glas pedijatra i jasno mi dao do znanja da mu se ne svidja ni malo ovo mjesto. Pogotovo kada sam ga pocela svlaciti dok su pripremljenje igle vec bile u pozi kraj nas, da nebi slucajno zaboravili po sta smo dosli.

Stize i pedi, slusa srce, pipka, okrece, gleda oci, usi, maleni mu se smjeska i daje ciao rukicom i sav je sretan dok je u mom krilu. Prvi krik slijedi nakon vaganja i mjerenja, a to je tek pocetak.

Slazu mi ga u krilu , a iza mene stavljaju neku igracku koja bi mu trebala odvratiti pozornost u trenutku masakriranja mekanih bunceka. Svidja mu se igrica i sav sretna mase rukica, a onda tisina i vriska. Smirio se na 2 sekunde , a onda jos jedna i tu je bio prolom. Savijao mi se kao glista medju rukama dok su se nogice crvenile, a debele suze kotrljale niz obraze. Izbjegavala sam ga pogledati jer bi vjerojatno tog trena zaplakala i ja.

Smirio se napokon nekako, ali vjetojatno ni dalje nije mogao doci sebi pa je samo tiho jecao i drzao svog zeca u rukicama. Ulazi pedijatar i kaze mi da je maleni blijed…eh, “oprosti ali nakon ovog sam i ja zelena”, al njemu je sve cudno pa ipak inzistira da napravimo i vadjenje krvi. Odmah kazem “Ne dolazi u obzir danas”, ali se onda sjetim sebe trudne, trome i lijene koja nema volje hodati po ordinacijama i za dobrobit svog djeteta i njegovog zdravlja mijenjam ideju.

Kad je bal…

Ulazi sestra sa iglicama, epruvetama, pokazuje kako da mu drzim rukicu, dok sa drugom drzim neku igrackicu i glumim klauna pred djetetom koje me uopce ne gleda vec place od bolova i znoji se.

U jednom trenutku prestao je i plakati,vidio je da nema smisla te je samo  mirno gledao sto ona radi.

Kasnije smo se preselili u cekaonu gdje je stvar bila zaboravljena istog trena uz hrpu igracki i drvenog konja, dok sam ja krajickom oka, sa rukom na trbuhu gledala cetvrti kat bolnice , onaj kat koji mi je jos tu iza ledja, a uskoro cu opet biti na njemu i otisla predaleko sa mislima…., i tad je srecom dosao nalaz i krv je savrsena. Eto, pa rekla sam….

Izasli smo oboje blijedi, prave kraljevske puti , smjestili se u auto i krenuli kuci…

Dan za zaboraviti .

1374375_10202358819750997_133222255_n1386002_10202358819510991_35126306_n

Rutine, rutine…

Jucer sam u sanducicu nasila na komentar jedne citateljice koju zanima kako uvesti raspored bebi i na taj nacin bolje organizirati dan.

E pa draga Nova Mama,

pocetak je i nama bio tezak i nisam se jednom upitala do kad ce trajati ovaj period da se nadjem na kraju dana doslovno bez atoma energije i jedina potreba koju osjecam je zavuci se u krevet. Na pocetku je maleni sa nama dijelio krevet jer je meni tako bilo lakse radi dojenja tako da sam doslovno provodila 24 sata sa djetetom, nisam mogla naci ni onih sat vremena da odmorim, legnem ili da navecer zaspim bez djeteta, on je uvijek bio tu – noc i dan. Zeljela sam malo mjesta za sebe, barem u krevetu ali nisam se osjecala spremnom da ga preselim u njegov krevetic i da spavamo odvojeno.

Na svu srecu, taj “klik” se dogodio oko njegovog treceg mjeseca zivota tako da je od tog dana sve nekako bilo lakse, iako ruku na srce, ustajanje po noci svaka dva sata radi dojenja, radi izgubljene dude itd.i nije bio neku uspjeh ali prevladali smo i to. Meni je bilo bitno da napokon postoji ta neka odvojenost navecer i da on zavrsi u svom kreveticu u neko pristojno vrijeme , a da ja imam vremena sjesti na trosjed sa mm, popricati o danu, a onda se srozati u krevet bez malog klupka kraj sebe.

A onda sam nasila u knjiznici na jednu knjigu slavne britanske spisateljice i medicinske sestre  Tracy Hogg koja pise upravo o bebama, njihovom ponasanju, kako uvesti rutine i nauciti bebin jezik. Jako zanimljiva i lagana knjiga koju je lako primijeniti na vlastitom djetetu uz malo volje i upornosti.

I moram priznati da su bas sa ta tri mjeseca pocele nase rutine, neznam dali je zahvaljujuci knjizi ili necem trecem ali kao da se dogodila neka prekretnica i doslo je vrijeme da nasa beba dobije raspored.

Na pocetku kada je beba mala, ne raspoznaje dan od noci, ima potrebu za kontaktom , dojenjem (pogotov kada se radi o dojenju na zahtjev) , tesko je uvesti neke rutine jer beba ima svoje potrebe –  ili jesti ili spavati , pa zato mislim da je bolje pricekati sa uvodjenjem istih i slijediti ritam bebe.

Maleni je spavao puno u toku dana, po sest puna , naravno , to su bili spavanci od 45 minuta , nekad i manje koje je obavljao u dnevnom boravku u svojoj kolijevci uz zvukove koje poznaje, uz usisavac, televizor, vise buke – bolji san, dok bi se za onaj vecernjii definitivni spavanac pripremali drugacije. Ako bi zadnji “popodnevni” spavanac bio oko 18h , oko 20h  bi polako poceli sa kupanjem, pidzamica, dojenje u njegovoj sobi uz neku tihu muziku, priguseno svijetlo, poljubac i krevetic. Nekad bi zaspao dojeci, a nekad bi ga jos budnog stavila u krevetic i tako se naucio uspavljivati sam i to mi je puno olaksalo posao.

Ponavljanjem te iste rutine svaku vecer sa vremenom smo imali sve manje problema sa uspavljivanjem i poceo je prepoznavati rutinu za laku noc , a ja sam se napokon pocela osjecati bolje znajuci da imam tih  sat-dva navecer samo za sebe.

Ako bi se i budio vec po navici nakon 45 minuta, ostavila bih ga 5 min da se vrpolji i intervenirala ako bi poceo plakati. Vecinom bi usla u sobu, bez paljenja svijetla, dala mu dudu koju je mozda izgubio, pomilovala po glavici, rekla rijec-dvije i otisla van .Ako sam mogla nisam ga dizala iz krevetica, vecinom bi sam zaspao nakon nekih 5-10 min. U slucaju da place izvadila bih ga, smirila i ponovno vratila.

Sa nepunih 6 mjeseci kada je kolijevka u dnevnoj postala premala, odlucili smo da je i za dnevno spavanje bolje da spava u svojoj sobici. Tada je poceo imati laksi san pa bi se trzao iz sna na nagle zvukove tako da je i to seljenje po danu bio pun pogodak, no svejedno sam ga ostavljala spavati uz svijetlo tako da raspoznaje dnevno od nocnog spavanja.

Sto se tice jutarnjeg budjenja, nikada ga nisam budila osim ako smo morali kod pedijatra ili sam imala nesto za obaviti, ali doslovno na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko se puta to dogodilo. Ostavljala sam ga uvijek da se naspava koliko mu treba iako se uvijek budio oko osam.  Nakon toga bi uslijedilo dojenje, igra ili setnja od sat vremena i vec bi bilo vrijeme za jutarnje spavanje  i nas cijeli dan je prakticki bio takav – DOJENJE- IGRA- SPAVANJE i tako u krug 😀 sve dok nije poceo izbacivati popodnevno spavanje, jedan po jedan i danas sa 15 mjeseci ima 2 spavanje, jutarnje i popodnevno. Kada je pocela faza puzanja oko sestog mjeseca ostajao je budan sve vise, zabavljao se igrackicama, novim stvarima koje je otkrio i igra je bila kljucna prije dobrog sna 😉

Negdje od 8 mjeseci pa sve do godinu dana imao je tri spavanja, jedan u 11, drugi oko 15 i zadnji oko 18 i svaki od njih je trajao maximalno 90 minuta. Sa godinu dana je izbacio spavanje u 18 tako da smo sada na 2 spavanja koja se oduze i na 2-3 sata, pogotovo ono jutarnje spavanje koje nekad potraje do 14 pa preskoci i rucak, no svejedno ga nikad ne budim. Vjerujem da djeca rastu zahvaljujuci spavanju i bolje imati sretno i naspavano dijete nego probuditi ga cendravog i nikakvog i boriti se sa takvim cijeli dan. 😉

Za sada se budi oko 9, slijedi topla bocica mlijeka za dorucak, igranje do oko 11h gdje slijedi medjuobrok i tad vec pocinje trljanje ociju, trazenje omiljenje igracke, cendranje i to je jasan znak da je vrijeme za spavanje.

Budi se kako kad, nekad nakon sat i pol, nekad nakon dva, a nekad i tri sata nakon cega slijedi rucak, spremanje i izlazak, bilo park, bilo pred kucu izludirati se malo, zadrzimo se vecinom dva sata do sljedeceg spavanca , a tad se vratimo u kucu gdje slijedi ponovo medjuobrok i spavanje.

Nakon budjenja slijedi zajednicka vecera, igre bez granica do oko 21:30, ako ga kupam pocinjemo vec oko 20:30, pa igranje, mlijeko za laku noc i krevetic . To je njegova rutina koju je on sam odredio i postujemo je. Ako smo u gradu i znam da je uskoro vrijeme za spavanje, vracamo se kuci da spava u svom kreveticu. Kada je bio manji spavao je svugdje i bilo je nezamislivo vracati se kuci za svako spavanje. Sada se organiziramo drugacije, tako da ipak uspijem obaviti ono sto sam naumila i vracam se kuci kada je vrijeme, rucka, spavanja,  vecere.

Vjerujem da je raspored bitan i da je djetetu bitno da zna sto slijedi u koje doba, ali ne treba forsirati. Svaka beba je drugacija i svaka beba ce se sa mjesecima prilagoditi ritmu vjerojatno kada napokon pocne raditi vece razmake medju obrocima (ako je dojena na zahtjev), kada pocinje period kasica pa uspijedi ritam uvodjenja istih u odredjeno vrijeme itd.

Za bebu od 3 mj je mozda prerano da se uvodi dnevni raspored , ali bi se mogla uvesti neka rutina prije nocnog spavanja i “natjerati” bebu malo ranije u krevetic , definitivno prije pola noci…jer noc je nekad prekratka, a jutro brzo svane. Bebicama je to super, ali nama mama previse iscrpljujuce i naporno.

Pa eto, ako imate priliku nabavite sebi gore spomenutu knjigu za koju sam sigurna da ce vam se svidjeti i pomoci vam da bolje shvatite jezik vaseg djeteta i organizirate vas dan sa djetetom 😉

Zanimljiv tekst : www.roditelji.hr/beba/773-rutina-zlata-vrijedi/

book1

17 weeks

Jucer sam imala dogovoreni termin sa babicom , redovni termin izmedju dva pregleda kod ginekologa tako da se pauza cini manja, a oni ipak prekontroliraju da je sve ok sa bebicom, tako da sam cula srce i po ko zna koji put dobila potvrdu da je maleni prava ribica koja nema nikad mira…sto je pokazao i danas u 5 kada me doslovno trgnuo iz sna i on je zasluzan sto od tad ne spavam. :lebdi

1378234_10202320564234633_233224171_nUglavnom, vec nakon samog zakazivanja termina meni je to bio jedan od nepotrebnih sastanaka jer uopce nema potrebe da pricam sa nekim tko ce mi ponovo bas kao prije nesto vise od godinu dana pokusavati docarati porod u najboljem svijetlu. Nemam nista protiv, ali moj porod je moje iskustvo, nesto na sto sam zaboravila jednim dijelom, ali je drugim dijelom je i dalje tu i gusi me sama pomisao na njega, ali obavit cu to isto bas kao i prvi puta. Da stvari nisu isle najbolje – znam, da nikada nisam dobila objasnjena za svoj porod koji je zavrsio “tako kako je zavrsio”- nisam i nikad nisam ni trazila da mi netko objasni , jer – dogadja se. :dunno

Ona je ipak uvjerena da zasluzujem objasnjenje i da na sljedeci porod  moram krenuti sigurna i odlucna bez da imam neke stare otvorene rane i dileme te da moram shvatiti da je ovo novi porod, novo iskustvo i ono prethodno me ne smije kociti u njemu. Znam i to, ali tesko je…

Osim i porodu , dotakle smo i onu meni bolnu temu – starije dijete ; iako je ono meni jos novo, mirisno i svjeze , sto po njenim rijecima zasigurno vise nece biti sa dolaskom mladjeg clana. Pripremila me na to da cu od tog trena svoje starije dijete vidjeti vecim, odraslijim i da ce se vjerojatno izgubiti onaj odnos koji imamo sada . To mi se nije svidjelo i sa suzom u rubu oka sam gutala recenice, bez previse pitanja sa nadom da prestane pricati o tome.

I dalje mi je maleni bolna tema jer neznam sto me ceka i sto nas ceka.  Nisam jednom o tome pisala i ona mi je jucer jos vise nabila griznje savjesti koje ionako imam dovoljno iz neznam kojeg razloga. Znam da cemo mu dati najljepsi poklon , nekog kog ce voljeti i od kog ce biti voljen, nekog kog ce imati uvijek i sa kim ce odrastati i nikada jedno uz drugo nece biti sami, ali premaleni je da to shvati.

Majcina ljubav se ne dijeli, ona se mnozi

Jako lijepa recenica, cula sam je vec x puta i jucer mi ju je i ona ponovila. Ne mogu to zamisliti ali sam znatizeljna. Puno puta kazem da se nadam da ce beba biti dobra kao stariji brat, a nikako da prihvatim da ce nova beba biti drugacija u svemu. Sve ce biti drugacije. Sama trudnoca je drugacija, nacin na koji sam je prihvatila, ja kao mama u trudnoci, porod je nova prica i beba ce biti nova. Ja cu biti njegova mama po prvi puta, a on moje dijete po prvi puta bez obzira na to sto ja sam vec necija mama. :luv

Za kraj , nakon sat vremena pricanja, objasnjavanja, znojenja dlanova i napokon pozdrava, u ruke mi je gurnula kofercic za mame koji vec dobro poznajem, ali moram priznati da sam ga kod kuce otvarala bas kao da ga prvi puta vidim. Ponovo u rukama drage sitnice, mini stvarcice , bocice, ulja i kremice, miris bebe u zraku sa malom stetocinom kraj sebe koja je sa nestrpljenjem izvlacila stvari iz kofera i divila se. :srca

528229_10202320562274584_99217463_n1376440_10202320562074579_823061959_n 1375295_10202320561714570_1410849227_n1376440_10202320561874574_1018598519_n

Lego Duplo

Ja ih osobno nisam voljela kao mala vjerojatno jer ih nikad nisam ni imala vec su mi Lego kocke bile slaganje figurica za Pez bombone i kolaci od blata  😀

MM se “pali” na te Lego od kad ga znam i to nikad nisam mogla shvatiti, a sad kad imamo mladjeg clana moram priznati da i ja drage volje zavirim na djecji odjel sa igrackama i gledam sve one kreacije koje nastanu od nekoliko stotina kockica i cudom se cudim.

Jucer sam se zatekla kako s nestrpljenjem otvaram onu Lego kutiju, vadim poster, rasipam kockice ispred sebe i brze bolje krecem u akciju da sklopim autic kao na slici :ajme , dok me maleni uopce ne dozivljava vec i dalje juri kucom sa svojom praznom flasom od vode :mrgreen

I sklopim ja tako autic, jedan , drugi, treci, sklapam , rasklapam, “brrrrndam” po kuci i shvatim kako je zapravo slaganje kockica opustajuce , pa cu od sad valjda uz jutarnju kavicu slagati kockice i autice i jurcati se po kuci. Sad si jos samo Lego  farmu moram nabaviti , toga jucer nije bilo  :hahaha

Uglavnom, pratimo jedan baby program gdje je Lego reklama nesto sto se vrti svakih 15 minuta i bas ta Lego farma ocara naseg pilica i zacakle mu se oci svaki put kada mama u reklami sa kockicama napravi kravu i kaze “muuuuu”. Probala sam i ja tako ali me uopce ne gleda dok ja uporno mucem pa sam odustala.

Jucer smo se tako nasli na Lego odjelu u jednom trgovackom centru i iako izbor za malene od godinu i pol nije veliki jer je sve rasprodano, nasli smo jedan set Lego benzinske i autica po pristojnoj cijeni. Maleni je izvodio ocaravajuce face kada sam skinula zadnju kutiju sa police i gurnula mu je u ruke. Tu su padali krikovi, smijeh, uuuuuuu, aaaaaaa, sav sretan. Nase prve Lego stizu u nasu kucu.

1380205_10202305867987236_1373845163_n

Kutija u kojoj dolaze kockice je naravno prekrasna i sarena i pravo je zadovoljstvo otvoriti je. Set Duplo namjenjen je klincima od godinu i pol tako da puno setova za tako malene pilice sadrzi i malu knjigu sa pricom. Kockice su napravljene tako da se lako stavljaju i odvajaju jedna od druge, jednostavne su za rukovanje te dolaze u svijetlim i jarkim bojama te pomazu malenima da izraze svoju kreativnost.

Kod nas je za sada kreativno odvojiti sve ono sto smo slozili te ih bacati poput loptice dok “frkcu” u zrak ali sam sigurna da ce uskoro shvatiti koji je cilj kockica i kako se zabavljati njima.

1378471_10202305868507249_369854136_n 1385590_10202305868387246_284589618_n

1381795_10202305869267268_1801661319_n