Rutine, rutine…

Jucer sam u sanducicu nasila na komentar jedne citateljice koju zanima kako uvesti raspored bebi i na taj nacin bolje organizirati dan.

E pa draga Nova Mama,

pocetak je i nama bio tezak i nisam se jednom upitala do kad ce trajati ovaj period da se nadjem na kraju dana doslovno bez atoma energije i jedina potreba koju osjecam je zavuci se u krevet. Na pocetku je maleni sa nama dijelio krevet jer je meni tako bilo lakse radi dojenja tako da sam doslovno provodila 24 sata sa djetetom, nisam mogla naci ni onih sat vremena da odmorim, legnem ili da navecer zaspim bez djeteta, on je uvijek bio tu – noc i dan. Zeljela sam malo mjesta za sebe, barem u krevetu ali nisam se osjecala spremnom da ga preselim u njegov krevetic i da spavamo odvojeno.

Na svu srecu, taj “klik” se dogodio oko njegovog treceg mjeseca zivota tako da je od tog dana sve nekako bilo lakse, iako ruku na srce, ustajanje po noci svaka dva sata radi dojenja, radi izgubljene dude itd.i nije bio neku uspjeh ali prevladali smo i to. Meni je bilo bitno da napokon postoji ta neka odvojenost navecer i da on zavrsi u svom kreveticu u neko pristojno vrijeme , a da ja imam vremena sjesti na trosjed sa mm, popricati o danu, a onda se srozati u krevet bez malog klupka kraj sebe.

A onda sam nasila u knjiznici na jednu knjigu slavne britanske spisateljice i medicinske sestre  Tracy Hogg koja pise upravo o bebama, njihovom ponasanju, kako uvesti rutine i nauciti bebin jezik. Jako zanimljiva i lagana knjiga koju je lako primijeniti na vlastitom djetetu uz malo volje i upornosti.

I moram priznati da su bas sa ta tri mjeseca pocele nase rutine, neznam dali je zahvaljujuci knjizi ili necem trecem ali kao da se dogodila neka prekretnica i doslo je vrijeme da nasa beba dobije raspored.

Na pocetku kada je beba mala, ne raspoznaje dan od noci, ima potrebu za kontaktom , dojenjem (pogotov kada se radi o dojenju na zahtjev) , tesko je uvesti neke rutine jer beba ima svoje potrebe –  ili jesti ili spavati , pa zato mislim da je bolje pricekati sa uvodjenjem istih i slijediti ritam bebe.

Maleni je spavao puno u toku dana, po sest puna , naravno , to su bili spavanci od 45 minuta , nekad i manje koje je obavljao u dnevnom boravku u svojoj kolijevci uz zvukove koje poznaje, uz usisavac, televizor, vise buke – bolji san, dok bi se za onaj vecernjii definitivni spavanac pripremali drugacije. Ako bi zadnji “popodnevni” spavanac bio oko 18h , oko 20h  bi polako poceli sa kupanjem, pidzamica, dojenje u njegovoj sobi uz neku tihu muziku, priguseno svijetlo, poljubac i krevetic. Nekad bi zaspao dojeci, a nekad bi ga jos budnog stavila u krevetic i tako se naucio uspavljivati sam i to mi je puno olaksalo posao.

Ponavljanjem te iste rutine svaku vecer sa vremenom smo imali sve manje problema sa uspavljivanjem i poceo je prepoznavati rutinu za laku noc , a ja sam se napokon pocela osjecati bolje znajuci da imam tih  sat-dva navecer samo za sebe.

Ako bi se i budio vec po navici nakon 45 minuta, ostavila bih ga 5 min da se vrpolji i intervenirala ako bi poceo plakati. Vecinom bi usla u sobu, bez paljenja svijetla, dala mu dudu koju je mozda izgubio, pomilovala po glavici, rekla rijec-dvije i otisla van .Ako sam mogla nisam ga dizala iz krevetica, vecinom bi sam zaspao nakon nekih 5-10 min. U slucaju da place izvadila bih ga, smirila i ponovno vratila.

Sa nepunih 6 mjeseci kada je kolijevka u dnevnoj postala premala, odlucili smo da je i za dnevno spavanje bolje da spava u svojoj sobici. Tada je poceo imati laksi san pa bi se trzao iz sna na nagle zvukove tako da je i to seljenje po danu bio pun pogodak, no svejedno sam ga ostavljala spavati uz svijetlo tako da raspoznaje dnevno od nocnog spavanja.

Sto se tice jutarnjeg budjenja, nikada ga nisam budila osim ako smo morali kod pedijatra ili sam imala nesto za obaviti, ali doslovno na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko se puta to dogodilo. Ostavljala sam ga uvijek da se naspava koliko mu treba iako se uvijek budio oko osam.  Nakon toga bi uslijedilo dojenje, igra ili setnja od sat vremena i vec bi bilo vrijeme za jutarnje spavanje  i nas cijeli dan je prakticki bio takav – DOJENJE- IGRA- SPAVANJE i tako u krug 😀 sve dok nije poceo izbacivati popodnevno spavanje, jedan po jedan i danas sa 15 mjeseci ima 2 spavanje, jutarnje i popodnevno. Kada je pocela faza puzanja oko sestog mjeseca ostajao je budan sve vise, zabavljao se igrackicama, novim stvarima koje je otkrio i igra je bila kljucna prije dobrog sna 😉

Negdje od 8 mjeseci pa sve do godinu dana imao je tri spavanja, jedan u 11, drugi oko 15 i zadnji oko 18 i svaki od njih je trajao maximalno 90 minuta. Sa godinu dana je izbacio spavanje u 18 tako da smo sada na 2 spavanja koja se oduze i na 2-3 sata, pogotovo ono jutarnje spavanje koje nekad potraje do 14 pa preskoci i rucak, no svejedno ga nikad ne budim. Vjerujem da djeca rastu zahvaljujuci spavanju i bolje imati sretno i naspavano dijete nego probuditi ga cendravog i nikakvog i boriti se sa takvim cijeli dan. 😉

Za sada se budi oko 9, slijedi topla bocica mlijeka za dorucak, igranje do oko 11h gdje slijedi medjuobrok i tad vec pocinje trljanje ociju, trazenje omiljenje igracke, cendranje i to je jasan znak da je vrijeme za spavanje.

Budi se kako kad, nekad nakon sat i pol, nekad nakon dva, a nekad i tri sata nakon cega slijedi rucak, spremanje i izlazak, bilo park, bilo pred kucu izludirati se malo, zadrzimo se vecinom dva sata do sljedeceg spavanca , a tad se vratimo u kucu gdje slijedi ponovo medjuobrok i spavanje.

Nakon budjenja slijedi zajednicka vecera, igre bez granica do oko 21:30, ako ga kupam pocinjemo vec oko 20:30, pa igranje, mlijeko za laku noc i krevetic . To je njegova rutina koju je on sam odredio i postujemo je. Ako smo u gradu i znam da je uskoro vrijeme za spavanje, vracamo se kuci da spava u svom kreveticu. Kada je bio manji spavao je svugdje i bilo je nezamislivo vracati se kuci za svako spavanje. Sada se organiziramo drugacije, tako da ipak uspijem obaviti ono sto sam naumila i vracam se kuci kada je vrijeme, rucka, spavanja,  vecere.

Vjerujem da je raspored bitan i da je djetetu bitno da zna sto slijedi u koje doba, ali ne treba forsirati. Svaka beba je drugacija i svaka beba ce se sa mjesecima prilagoditi ritmu vjerojatno kada napokon pocne raditi vece razmake medju obrocima (ako je dojena na zahtjev), kada pocinje period kasica pa uspijedi ritam uvodjenja istih u odredjeno vrijeme itd.

Za bebu od 3 mj je mozda prerano da se uvodi dnevni raspored , ali bi se mogla uvesti neka rutina prije nocnog spavanja i “natjerati” bebu malo ranije u krevetic , definitivno prije pola noci…jer noc je nekad prekratka, a jutro brzo svane. Bebicama je to super, ali nama mama previse iscrpljujuce i naporno.

Pa eto, ako imate priliku nabavite sebi gore spomenutu knjigu za koju sam sigurna da ce vam se svidjeti i pomoci vam da bolje shvatite jezik vaseg djeteta i organizirate vas dan sa djetetom 😉

Zanimljiv tekst : www.roditelji.hr/beba/773-rutina-zlata-vrijedi/

book1

Oglasi

One Reply to “Rutine, rutine…”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s