Razmisljanje uz kavicu

s

Ujutro razmisljam previse. Zapravo, cim otvorim oci moje misli su vec na sto i u glavi se dogadjaju stvari koje ne mogu nikako izbaciti. Previse dilema, previse pitanja, pesimizma pa optimizma, mix srece i nostalgije ali unatoc svemu i dalje mislim da sam normalna 😀 

Srecom sto je danas novi dan! Jucer sam se nakon neprospavane noci i  unatoc ranom budjenju osjecala totalno beskorisno. Da nisam otisla u trgovinu vjerojatno bi dan provela u kuci jer vrijeme za izlaziti je zaista koma. Sunce na vidiku, prekrasan dan,vjetra ko u prici , a malome je ionako dovoljno 10 minuta vjetra da se pretvori u fontanu i da se niz obraze pocnu kotrljati suze, a onda slijedi i cureci nosic i kihanje kojeg smo se taman rijesili prije par dana. 

Ja se blizim 25-om tjednu i kako god ti tjedni leti, ja bi malo prikocila kao sto to uvijek pisem, neznam ni sama iz kojeg razloga. Vjerojatno da uzivam jos malo u ovome periodu kada samo jos sami , dok nam se na ledja nisu svalile sve one promjene koje nas cekaju sa ulaskom u novu godinu. Toliko se bojim svega, a toliko jedva cekam da se stvari pocnu dogadjati. Bojim se za malenoga, kako ce on prihvatiti promjene, novu bebu u kuci, mamu i tatu koji nisu vise samo za njega iako nije da je ovisan previse o bilo kojemu od nas, prilagodi se sa kim god da ga ostavimo, kako ce podnijeti preseljenje? Tu se bojim i za sebe… Naisla sam negdje na zanimljiv clanak da djetetu ne treba “priustiti” vise od jednog stresa u periodu od 6 mjeseci. Pa sad osjecam griznju savjest jer ce on umjesto jedne promjene dozivjeti dvije i uz to sve vjerojatno trpiti i nervoznu mamu izgubljenu u svemu tome, a toga se bojim. Moram se poceti trpati vitaminima, a vjerojatno cu prijeci i na Red Bull (hahaha) da lakse “preletim” kroz taj period.  Vjerujem i dalje da nam Bog na ledja stavi samo onaj teret koji mozemo nositi i da ce jednako tako biti i sa nama. Da su stvari isle drugacije , vjerojatno bi puno toga bilo lakse, ovako nam se sve naguralo u jednom kratkom periodu ali izdrzat cemo nekako, uz jaku volju, snagu i pomoc, a kasnije cemo se vjerojatno smijati svemu i u nekom drugom dijelu svijeta uzivati sa nasim pilicima. 

Sama pomisao da cu imati 3 muskarca u kuci mi sledi krv u zilama. 😀 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s