Mama blogerica odlazi na odmor….

1011670_10202978666646782_973999544_nI tako smo dragi moji dosli do kraja jos jedne price , do jos jednog Bozica ,do kraja jos jedne godine i ovim bih vam postom zeljela od srca zahvaliti na tome sto ste me pratili, citali moje postove, dijelili ih, stavljali “lajkove”, komentirali i zahvaljujuci bas vama svaki novi post je bio pravo zadovoljstvo.

Mama blogerica je odlucila uzeti kratki predah, nekoliko dana pauze pa sam vas samo zeljela obavjestiti o tome da nebi bilo cudjenja “zasto ne pise? 😉 MM je slobodan puna 2 tjedna tako da cemo vrijeme zasigurno provoditi svi zajedno ne razmisljajuci o obavezama , a ja cu skupljati ideje za jedan lijep “poslijepraznicni” post 🙂

Citamo se u novoj godini , godini novih pocetaka, avantura,  uzbudnjenja i godini gdje zapocinje moj toliko zeljeni 30-i tjedan trudnoce i gdje se stvari rodjene u ovoj godini blize kraja dolaskom jos jednog andjela u nasu obitelj…

Vama i vasim dragim obiteljama i osobama koje vas okruzuju i usrecuju zelim od srca Sretan Bozic i sve najbolje u Novoj 2014. godini…1526545_10202978688927339_1062293999_n

Bozicni kolacici

Pa tko ih ne voli?1508534_10202958119893126_1093792372_n-1

Jos ako si trudnica i imas ginekologinju koja te za svaku kilu baca u depresiju i svaki put kada se priblizis kutiji sa keksicima vrate ti se slike sa zadnjeg pregleda i brojka na vagi. Al svejedno ih vadis nekoliko i kunes se da vise neces… I tako cijeli dan. Ne mogu prestati. Jedna zvijezdica, jedna vanilin kiflica, jedan american cookies i nema mi kraja. Prefini su.

Iako nisam nikad bila ljubitelj suhih kolaca vec vise kremastih sada su mi ovi suhi prava poslastica. Oduvijek sam voljela cvjetice sa marmeladom i vanilin kiflice i evo vec nekoliko godina za redom su glavni u mojoj kutiji sa keksima za vrijeme Bozica. Nesto podijelim drage volje, nesto ostane pa se gricka na trosjedu u kasnim vecernjim satima, bas kao misevi. U mraku se ionako ne vidi koliko je tko pojeo.

Bozicna jelka je spremna vec 2 tjedna, pokloni ispod bora su dosegli polovicu iste i jedva cekam bozicno jutro da uz osmijeh na licima pootvaramo sve iako je vecina poklona namjenjena najmladjem clanu, ali mi se jednako veselimo bas kao da su za nas.

Fali mi jos neka tortica koju cu sigurno napraviti prije Bozica, francuska salata pod obavezno jer bez toga bozicni rucak nije rucak , a za ostalo cemo vidjeti. Smisliti rucak za vegetarijanca i dva mesozdera i nije jednostavno ali snaci cemo se ko i uvijek. Ja cu se vjerojatno daviti bas u francuskoj salati od koje tih par dana zivim. Nema vece srece za mene 🙂

Jucer sam nakon popodneva provedenog u kuhinji dok je mali spavao jedino razmisljala o tome kako cu sto prije sjesti. Cak sam i pozalila sto sam nakon cijelog jutra na nogama krenula jos i u uzradu kolacica ali srecom zavrsila sam i taman kad sam mislila pogrijati vodu sa salicu caja i ukrasti koji keksic, na baby phone se oglasio maleni sto je znacilo da se avantura nastavlja. Ledja su mi se raspadala, o nogama da i ne govorim…ali svejedno sam bila sretna sto sam zavrsila.

Pa evo nekoliko slikica.72324_10202958117293061_1943948017_n

579272_10202958116213034_1330750646_n

945406_10202958119693121_2041872070_n 1459135_10202958119133107_1207030893_n  1484173_10202958117053055_1566654832_n 1524703_10202958116893051_799205721_n

Sto je sreca?

1486841_10202945452256443_1642744107_nJucer je maleni dugo spavao popodne pa sam malo i ja prilegla nakon rucka. Neki ludi umor me uhvatio pa sam se samo zavalila medju jastuke gledajuci nasu bozicnu jelku i slusajuci glasove koji su dolazili od televizora. Oci su mi bile na pola koplja,  a onda mi je mozak u tom trenu povezao uho sa televizorom i reklamom koja se bas “vrtjela” i totalno me trgnula iz sna. Nisam okretala glavu, samo sam promijenila kanal iako je to zapravo “bijeg od stvarnosti”…ali ono sto neznamo i ne vidimo, manje nas boli. Svejedno sam krajickom oka uspjela zapamtiti one djecje oci koje govore puno i mrsavo tjelesce djeteta koji u reklami sluzi kao primjer djeteta koje ne jede, nema za lijekove, preglede, cijepljenje… “Ne jede vec dva dana i njegov je trbusic napuhnuti jer guta zrak, jedino sto ima…ima samo dvije godine…”

Naravno da nakon ovoga vise nisam mogla zaspati i da sam cijeli dan razmisljala o tom djecaku. Sta mi mozemo napraviti? Dali se radi o jos jednom reklamnoj kampanji kojom zele izmusti koju “sicu” iz naseg dzepa , a onda je iskoristiti za nesto drugo? Zaste se te raklame najcesce vrte oko Bozica? Da nam daju do znanja kako smo oholi, nezadovoljni i materijalisti dok ko ludjaci trcimo sa vrecicama po trgovackim centrima troseci novce na gluposti, dok druga djeca “gutaju zrak”? Tako sam se lose osjecala radi toga svega, sta god sam vidjela nakon te reklame u kuhinji podsjetilo me na to dijete. Svaki zalogaj mi je nabijao griznju savijest, svaka igracka na koju bi bacila pogled, topli dom, darovi ispod bora… Sto je sreca? Znamo li je “voljeti”?

Nekoliko godina unazad , moja sreca bila je nesto drugo. Putovanja, lijep auto, sitnice koji su mogu priustiti, posao, nova torbica i cipele…Sada je sreca nesto drugo, pogotovo od kada sam i ja mama. Sreca je i dalje kupiti novi par cipela i pocastiti se necim , ali ta je sreca prolazna….Ono druga vrsta srece se ne moze kupiti .Sreca za svakog roditelja je zadovoljno lice djeteta, necija topla rukica u tvojoj, mekana kosica na tvom licu i spoznaja da ga mozes zastiti od svega dok god je ovako mali i njezan, pruziti mu topli dom, ljubav, cak i vise nego sto mu je potrebno…

U tom trenutku neke stvari postanu nebitne, ostatak se gubi u valu cudnih ali prekrasnih emocija, ljubavi bez granica , pitas se koliko je malo dovoljno za srecu…

I sjetim se opet onih djecakovih ociju, totalno uplasenih, izgladnjelog tijela i mrsavih rukica i pitam se koliko bi njemu bilo potrebno za srecu? Casa vode, korica kruha…. Ima li roditeljsku toplu ruku, netko da ga stiti, da ga uspava i poljubi bez razloga…

Kukuruzno brasno….

1458637_10202893183709762_18276450_nEvo mene uskoro i u 27-om tjednu. Ova nabacivanja u mom trbuhu su postala strasna , pogotovo ona nocna. Svaki put kad otovrim oci osjetim da me netko lupka  pa se pitam dali se budim radi njegovog lupkanja ili se on probudi kad i ja pa se odmah javlja.

Ovo je vec cetvrti dan kako mi doslovno razara utrobu dan i noc i stanje postaje i vise nego naporno jer su bolovi u ledjima zahvaljujuci tim istim udarcima u punom jeku. Osim bolva u ledjima tu je i kiselina koja se javlja i iako u prvoj trudnoci nisam imala pojma sto je to, sada sam i te kako upoznata sa time.  Dovoljno dugo mi traje da shvatim sto mi smeta – cokolada i slatko. Nakon toga se osjecam kao “kralj lavova” i mogla bit “rigati” vatru. Bitno je da sam fizicki i koliko toliko psihicki dobro 😀

Fizicki sam i dalje u periodu gdje mi je enegija na maximumu i sve se bojim onog dana kada cu dozivjeti kolaps i samo poceti puhati teturajuci se. Cvrsto se nadam da ce ovakvo stanje potrajati barem do 30-og tjedna , a onda cu nekako izgurati dalje te zadnje tjedne. Ja se sve veselim tom ulasku u 30-i tjedan kao da cu tad roditi, ali definitivno mi se ideja da sam pri kraju i tjedni mi zapocinju sa brojem 3  – jako svidja!

Trbuscic raste i svako jutro proviri za centimetar vise i s obzirom da mi fale jos tocno 3 mjeseca pitam se u kakvom cu se stanju zateci pred porod. Mozda prestane rasti na jedno vrijeme, tjesim se… Naravno da me pitanja i zakljucci ostalih dusebriznika ne vesele i ne pomazu svojim zacudjenim pogledima koji se zaustavljaju na mom trbuhu kada kazem koliko mi jos fali, ali nekako cu i to prezivjeti.

Moram se pohvaliti da su prve stvarcice za bebina prva dva mjeseca spremne i radi toga mi je puno lakse. Sve sam izvukla van iz vreca, poslozila sto mislim koristiti na jednu stranu, na drugu stranu stavila ono sto cu pokloniti nekome kome zaista treba, a nesto sam i bacila. Prije godinu dana nisam imala srca bacati, ali stvari sa mrljama koja ne idu dolje i oni isprani bodiji su zaista bili jadni pa su zavrsili gdje im je mjesto.

Oprala sam sve gledajuci u cudu te mini stvari i tek sam tada postala svjesna kolko ce zapravo to bice biti malo i krhko. Sve sam to lijepo ispeglala i poslozila u ladicu , stavila mirisni sapuncic koji upija mirise i sa osmijehom na licu zatvorila ladicu.1467333_10202893189989919_1153632967_n

Usput sa spremila i ormar od malenoga. Svakih mjesec-dva napravim “inventuru” da vidim dali ima nesto za baciti, za staviti na stranu jer je premalo, izvuci nesto novo sto smo jos dobili na pocetku… I tako sam napravila pravo malo ciscenje. U ormaru ima jedna ladica gdje drzim stvari koje smo dobili ali mi se ne svidjaju i nikada mu ih nebi mogla obuci. Tako sam naletjela na hlace TRAPEZ za curicu i prasnula u smijeh jer sam se pitala sa koliko je paznje posveceno tom poklonu. Cinilo mi se da su te iste hlacice izvucene iz neke ladice bas kao sto je moja, gdje stoje stvari koje nikada neces obuci djetetu ali ti ih je svejedno zao dati ili baciti. Pa tako su te necije hlacice zavrsile kod nas. Steta samo da se ne sjecam tko ih je poklonio.

Stavila sam to sve iz ladice na jednu hrpu i naslo se puno toga, robice za jednu vrecicu. Pokupila sam jos nekih pidzamica koje je maleni prerastao i iznosio i dodala ih hrpi, poslikala i umjesto da prodajem za kunu dvije, nesto simbolicno kao sto znam to raditi, odlucila sam to sve nekome pokloniti kome zaista treba.

Ubrzo mi se javila mi se jedna mama koja ima sincica od 8 mjeseci i u njenim sam rijecima vidjela da joj je zaista potrebno . Dogovorile smo se da ce danas doci po to i jos me jednom prije nego sto zavrsile razgovor preko chata zamolila da joj sacuvam bar nesto ako odlucim nekome drugome dati.  Gledala sam u te svarcice, u one pidzamice pogotovo i dekicu koje je moj maleni nosio i koje jos mirise na njega i zamisljala tog malenog u njima. Malo mi se srce stezalo , vjerojatno od srece jer sam znala da cu nekog usreciti. Jutros sam jos jednom proletjela brzinski po oramaru i nasla 2 para cipelica koje sam cuvala , valjda za uspomenu, neznam ni ja i odlucila da su nekome potrebniji i stavila u vrecicu. Pokupila sam nesto cokoladnih bombona, jednu igracku koja mom malenome vise nije zanimljiva i takodjer je dodala zamisljajuci sretno lice malenoga kada mu ih mama da.

Kada se pojavila jutros “mama” u njenim sam ocima vidjela da joj je neugodno, isto je i meni tako bilo, neznam radi cega. Sa osmijehom sam joj dala vrecu i rekla joj da mi je zadovoljstvo sto joj mogu dati te stvari , a ona mi je pruzila svoju vrecicu u kojoj je bila ni manje ni vise nego kila kukuruznog brasna kojeg je donijela sa posla gdje ona radi. Nasmijala sam se od srca i to kukuruzno brasno mi je bas zacaklilo oci. Pozdravile smo se , zazeljele si sretan Bozic i kako god nisam ucinila nista extra, osjecala sam se bas lijepo…radi kile kukuruznog brasna.

Kolica i kockice

Jucer smo se zaputili u razgledavanje kolica. Ma razgledavamo ih uvijek i nikako da se nacudimo koliko su zapravo ruzna sva ta dupla kolica. Hihi.

Izgledaju kao kamion sa prikolicom na guranje 😀  Dobro trebas gledati naprijed da ne pokupis necije dijete ili psa. Ja i mm smo se samo pogledavali zabrinuto jer nas stvar uopce nikako ne uvjerava, a o cijeni da ne pricamo.

Opcija o tome da u ovu nasu avanturu krenemo sa jednim kolicima nekako ne dolazi u obzir najvise radi toga jer je mali totalna lijencina kada smo u setnji po gradu. 3 koraka napravi, a onda se baca za kolicima i zapravo nema tu nista lose, mali je lukav i zna da je ljepse sjediti vec umarati svoje nogice.

Na pocetku ove trudnoce smo odlucili pricekati do 12-og mjeseca da vidimo kako ce situacija ici dalje i nadali smo se nekako da ce maleni odluciti trcati, a mi za njim ali nista od toga. 😀 Kako vrijeme prolazi on sve vise voli kolica i mir. Eh… Marama i nosenje bebe dolazi u obzir ali ono vrijeme kada bebica spava, a mi smo u parku ili gradu, zeljela bi je odloziti u kolica i posvetiti se vecem junioru. I tako, mjesec po mjesec i odluka je pala – dupla kolica definitivno, ali izbor nas nikako ne uvjerava.

Kada se tek maleni rodio, mm je pozelio domah drugo dijete. Nemam pojma od kud mu ta ideja, ali nije dugo trebao cekati da mu se ostvari 😀 Tad mi je tada punio glavu duplim kolicima marke Phil & Teds i govorio kako ce to biti nasa sljedeca kolica dok sam ja zivcano kolutala ocima jer “druga beba ne dolazi u obzir barem narednih 5 godina….” Zivi bili vidjeli i evo nas…Fali 99 dana do poroda i sve mi se cini da ce bas ta kolica biti nasa. Jedina nas zadovoljavaju estetskim izgledom i jedina su koja nisu ogromna.

Imaju svoje nedostatke, a to je premali razmak izmedju sjedala ali ni jedna od tih duplih nisu savrsena. U vecini slucajeva ovakva dupla kolica gdje sjedista dolaze jedan iza drugoga imaju mogucnost da se vozi i samo jedno dijete bez drugog sjedala. Tako da ako veci junior odluci da je vrijeme da napusti kolica, nema nikakvih problema jer skidanjem nastavaka se dobiju samo jedna kolica koja cemo iskoristiti do kad nam trebaju za mladjeg.

U obzir za sad dolaze Phil&Teds Vibe (tri kotaca) i Promenade (cetiri kotaca) i nekako mislim da je odluka vec pala bas na ova sa 4 kotaca.

Ovih dana mislim malo razgledati pozitivne i negativne strane i jednih i drugih pa cu moci napisati malo vise za one znatizeljnije. Ono sto sam za sad nasla su same rijeci pohvale za jedan i drugi model iako svi preporucuju bas ovaj sa cetiri kotaca. Estetski su mi zaista lijepa i mislim da su bas ono sto trazimo. Steta je jedino sto ih ne mozemo vidjeti u zivo i probati “pod rukom” , ali i za to cemo naci neko rijesenje.

explorer-car-seat-adapter-268x300-500x500 Phil & Ted's Vibe Double 2009 Graffiti philted-navigator-lifestyle prod_000000_PR_V1_5_covers_0151

 

I tako sam zujeci po toj baby trogivni otisla u onaj meni omiljen odjel -igracke i pasla oci 🙂 MM me kao i uvijek zezao neka kupim nesto jer nase jadno dijete nema nista jer onim gumenim sarenim kockama nisam mogla odoljeti. Vrtjela sam onu plasticnu vrecu u cudu i mislila u sebi kako mu jos samo to fali 😀 Lego kocke su zanimljive dok god netko kraj njega sjedi i slaze, a on odvaja upravo slozeno. Jos je previse nespretan da stavi komad na komad i iako smo imalu jednu verziju vecih kocki jednako tako nije uspjevao svojim nespretnim rukicama.

Ove kocke su bile pun pogodak i danas mi je bas bilo drago kada je jos u vreci za spavanje poletio prema njima i bacio se na posao. Previse je ponosan kad uspije sloziti jednu na drugu i sam se cudi kako sad odjednom uspjeva, jer sa Lego to nije bilo moguce.

Ove gumene kocke dolaze u dvije verzij, od 6-18 mjeseci i od 18-36 mjeseci. Vreca sadzi 60 raznobojnih komada. Osim sto su mekane , jednostavne za slaganje i ugodne pod prstima, imaju i prekrasan miris tako da sam jucer cijelu vecer provela njuskajuci ih. Bila sam uvjerena da je to do mojih hormona i osjetljivog nosa ali su mi druge mame dale do znanja da zaista mirise 🙂

http://www.clementoni.com Na ovoj stranici mozete naci vise proizvoda 🙂

Pa evo, ako trazite savrsen poklon za nadolazece blagdane mozda vam posluzi bas ova ideja. Sigurna sam da ce se svako dijete razveseliti, mame i tate takodjer 😉

1463991_10202856362109245_713351412_n 1469771_10202856362269249_1358254160_n

 

 

 

Carobna staklenka za smirenje :D

936018_10202831482007258_771677976_n

Ovako bi to zvucalo u prijevodu 🙂

Naime, radi se o obicnoj staklenci od krastavaca, cikle, paprika, cega vec, bitno je da bude veca , sa glatkom povrsinom bez motiva i dekoracija. Treba je dobro oprati, skinuti ljepilo (najbolje acetonom 😉 ), a zatim dati masti na volju i napuniti je svakakvim kuglicama, zvijezdicama, sljokicama…

Njuskajuci na internetu, nemam ni sama pojma kako sam naletjela na link o magicnoj staklenci koju tete koriste u vrticima za smirivanje djece i  ideja mi se jako, jako svidjela i htjela sam je odmah isprobati.

Ne radi se o staklenci koju cete dati djetetu da se igra njome kad god pozeli i da nakon dan –  dva postane dosadan predmet i zavrsi u hrpi sa ostalim dosadnim igrackama. Staklenka se daje u kriznim situacijama, odnosno kada je dijete ljuto, zeli nesto sto ne smije, place…U takvim situacijama dijete ne treba ignorirati vec mu pomoci da se smiri kako god to tesko bilo, a to nam je najlakse napraviti nekim predmetom koji odvlaci pozornost sa trenutne situacije . Ja vecinom izvlacim novcanik koji voli ili pokazujem svijecu, uglavnom nesto sto nije igracka i sto nema svaki dan i tad se odmah smiri. U slucaju udaraca takodjer djeluje, brzo zaboravi na pad i ono sto se dogodilo. Nakon sto se smirio odabrani predmet stavljam na mjesto. Eto, tome bi trebala posluziti ova staklenka. Punjena raznim sitnicama i sljokicama trebala bi odvuci pozornost u takvim situacijama i trebala bi se koristiti samo tad. Neka bude uvijek negdje na dohvat ruke, ali samo vase.

A zasto bas staklo? Znamo da je opasno i da se ne daje djeci nikako, ali u clanku koji sam pronasla navedeno je da se koristi bas staklo iz razloga da dijete shvati kako je to nesto posebno i treba se cuvati. Prije nego sto cete mu je dati u ruku, dijete treba prvo posjeti i tad mu je dati u ruke govoreci da je mora dobro cuvati i gledati caroliju. Srecom nas maleni ne baca stvari u trenucima ljutnje, vise voli udaranje glavom o stol, pod , plac ali za sad ne baca stvari. Prije nego do toga dodje pokusam ga smiriti necim pa ce nadam da ce od sad u pomoc uskakati bas ta staklenka. Ja sam se odlucila bas za staklo ako god bilo opasno jer iako je mali razumije rijeci koje koristimo kad sa necim mora lagano –  “polako” i “drago”- koristila sam te rijeci da mu dokazem da u rukama ima nesto “posebno” i kada ju je jutros nasao u adventskom kalendaru kao poklon za danasnji dan ostao je malo sokiran. Vjerojatno iz razloga jer mu staklo nikad nije bilo u rukama toliko dugo vremena jer ja kao i sve ostale mame urlicem kada se priblizi casi , pogotovo ako u njoj ima vode. Sjedio je na trosjedu , okretao je i gledao vise mene nego staklenku i nije ni sam znao kako reagirati, kao da je ocekivao moju rekaciju. Bilo je to nesto novo sto nije plastika, sto nije zelene ili zute boje kao sve igracke… Staklo, tekucina, sljokice, zvijezdice oje padaju…Ostavila sam ga da se igra jos jedno vrijeme, a onda ju je sam stavio sa strane i zajedno smo je spremili na policu.

Ako vam se ideja svidja , mozete je isprpbati. Ono sto je navedeno u clanku da se s vremena na vrijeme , kada staklenka vise ne “pali” promijeni oblik staklenke, dekoracija i boja u njoj 😉

  1. Operite staklenku i napunite je deterdzentom za pranje sudja ( iz razloga sto je deterdzent gusci od vode i sljokice ce polagano padati na dno )
  2. Odaberite boju po zelji i obojajte tekucinu ( ja sam koristila obicne vodene boje u tubici)
  3. Dodajte dekoracije po zelji, cim vise to bolje 😉
  4. Vrucim ljepilom prodjite po vanjskom rubu staklenke gdje ide cep i odmah dobro zatvorite
  5. Na poklopac zalijepite neku lijepu slicicu i ukrasite rub sarenim trakom

537781_10202832974124560_122796330_n

1453554_10202832982444768_819404869_n

1426366_10202832982724775_1804945011_n

1463557_10202832989484944_1634950249_n

1452224_10202832987004882_1393983549_n

1452181_10202832982844778_928710037_n

Prvi dan prosinca

Jedva sam docekala tu subotu da napokon iznesem sve bozicne stvari koje sam kupila, unesemo novu jelku, okitimo je, nabacimo zaruljice… 😉

Nakon sto smo zavrsili, MM je dodao “Ovo izgleda kao kuca Djeda Bozicnjaka….” 😀 Sada mi je srce na mjestu, pogotovo jer smo cak jucer i obavili kupnju bozicnih poklona za nadolazece dane. Nesto je dobio jucer, nesto ce biti za Sv.Nikolu, a ostalo za Bozic. Mislim da smo sad sa poklonima za zelenoj grani. Imam jos par stvarcica koje moram naci i ubaciti u adventski kalendar koji sam jucer izradjivala od 6 sati :D, ali to jos stignem ovih dana i bit ce to sitnice tipa loptice, plisane zivotinjice, ono sto ga veseli.

Pa kad vec spominjem adventski kalendar, zeljela bih vam pokazati slike od samog pocetka kada sam krenula sa izradom. Prosle godine ga nisam radila jer je maleni bio jos bebica, ali ove godine sam razmisljala da bi bilo bas lijepo da pocnemo i sa time iako ce to tek biti naljepse kada ce biti malo stariji pa kad vec razumije sto to znaci. Ovako je to bilo vise veselje za mamino srce i dusu i ja sam ga napravila sa puno ljubavi. 🙂

  • Koristila sam:  bijeli papir u formatu A4 od kojeg sam dobila po dvije vrecice, Washi tape trakice u bozicnom stilu koje sam nedavno kupila i  vodene boje
  • prvo sam narezala papir da dobijem 25 vrecica
  • svakoj sam rubove spojila sa trakicama sa bozicnim motivom
  • na kraju sam na svaku vrecicu napisala brojeve, odnosno dane u prosincu i ostavila da se sve dobro osusi
  • pokupovali smo sitnice; loptice, mini knjige, sokove, kinder jaje, autice , gumene zivotinjice za kupanje… i napunila vrecice
  • vrecica sa brojem 25 je malo veca i ona ide ispod jelke na bozicnu noc , zajedno sa bozicnim poklonom 🙂
  • vrecice sam umjesto povjesala, poslozila na jednu policu iznad jelke na kojoj inace drzim slike, savrseno je posluzila 🙂1468604_10202824063341796_1541184742_n988761_10202824063541801_1795324435_n  1477783_10202824063701805_2127125355_n1394406_10202824064101815_612482253_n  530518_10202824064261819_1128202495_n1456668_10202824066141866_1073409718_n

Pale su i tople cizmice za smrdljive nogice 🙂

1477550_10202824066261869_472877783_n

8811_10202824066421873_987578645_n 1426658_10202824066541876_2024868833_n