Sto je sreca?

1486841_10202945452256443_1642744107_nJucer je maleni dugo spavao popodne pa sam malo i ja prilegla nakon rucka. Neki ludi umor me uhvatio pa sam se samo zavalila medju jastuke gledajuci nasu bozicnu jelku i slusajuci glasove koji su dolazili od televizora. Oci su mi bile na pola koplja,  a onda mi je mozak u tom trenu povezao uho sa televizorom i reklamom koja se bas “vrtjela” i totalno me trgnula iz sna. Nisam okretala glavu, samo sam promijenila kanal iako je to zapravo “bijeg od stvarnosti”…ali ono sto neznamo i ne vidimo, manje nas boli. Svejedno sam krajickom oka uspjela zapamtiti one djecje oci koje govore puno i mrsavo tjelesce djeteta koji u reklami sluzi kao primjer djeteta koje ne jede, nema za lijekove, preglede, cijepljenje… “Ne jede vec dva dana i njegov je trbusic napuhnuti jer guta zrak, jedino sto ima…ima samo dvije godine…”

Naravno da nakon ovoga vise nisam mogla zaspati i da sam cijeli dan razmisljala o tom djecaku. Sta mi mozemo napraviti? Dali se radi o jos jednom reklamnoj kampanji kojom zele izmusti koju “sicu” iz naseg dzepa , a onda je iskoristiti za nesto drugo? Zaste se te raklame najcesce vrte oko Bozica? Da nam daju do znanja kako smo oholi, nezadovoljni i materijalisti dok ko ludjaci trcimo sa vrecicama po trgovackim centrima troseci novce na gluposti, dok druga djeca “gutaju zrak”? Tako sam se lose osjecala radi toga svega, sta god sam vidjela nakon te reklame u kuhinji podsjetilo me na to dijete. Svaki zalogaj mi je nabijao griznju savijest, svaka igracka na koju bi bacila pogled, topli dom, darovi ispod bora… Sto je sreca? Znamo li je “voljeti”?

Nekoliko godina unazad , moja sreca bila je nesto drugo. Putovanja, lijep auto, sitnice koji su mogu priustiti, posao, nova torbica i cipele…Sada je sreca nesto drugo, pogotovo od kada sam i ja mama. Sreca je i dalje kupiti novi par cipela i pocastiti se necim , ali ta je sreca prolazna….Ono druga vrsta srece se ne moze kupiti .Sreca za svakog roditelja je zadovoljno lice djeteta, necija topla rukica u tvojoj, mekana kosica na tvom licu i spoznaja da ga mozes zastiti od svega dok god je ovako mali i njezan, pruziti mu topli dom, ljubav, cak i vise nego sto mu je potrebno…

U tom trenutku neke stvari postanu nebitne, ostatak se gubi u valu cudnih ali prekrasnih emocija, ljubavi bez granica , pitas se koliko je malo dovoljno za srecu…

I sjetim se opet onih djecakovih ociju, totalno uplasenih, izgladnjelog tijela i mrsavih rukica i pitam se koliko bi njemu bilo potrebno za srecu? Casa vode, korica kruha…. Ima li roditeljsku toplu ruku, netko da ga stiti, da ga uspava i poljubi bez razloga…

Oglasi

One thought on “Sto je sreca?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s