-25 Torba za rodiliste

 

1796710_10203418587404526_1067644045_nKazu da je spremanje torbe znak da se porod priblizava i da mnogo zena odbija do zadnjeg dana pripremiti bas tu famoznu torbu za rodiliste jer se tesko pomiriti sa cinjenicom da je porod tu, pogotovo ako se ne radi o prvoj bebi pa vec znamo sta nas ceka.  U prvoj je bila spremna sa nepuna 26 tjedna, a u ovoj samo samo odugovlacila i sama pomisao na bolnicu bi mi ledila krv u zilama. Ali sta je tu je…Pripremila sam je jucer, do zadnjeg detalja. Stavila sam na stranu vec prije 2 tjedna ono sto mislim ponijeti pa sam sve oprala i opeglala i sad je samo bio red posloziti sve to i dodati ono sto fali.

Nisam pretjeravala , kao ni prvi puta, a ipak se u trobi naslo svega pomalo. Ovaj put nisam inzistirala strogo sa spavacicama kao prvi puta koje su se pokazale totalno neprakticne i dosadne kada bi mi se navukle do grla i ono malo vremena sto sam spavala. A i nisam se najbolje osjecala u njima.

Ovoga puta tu su se nasle dvije lagane trenerke (donji dio), jedan par tajica, jedna majica kratkih rukava i dvije do laktova sa kopcanjem naprijed radi lakseg dojenja, 2 pamucna grudnjaka za dojenje, jedna spavacica , 2 para carapa, nekoliko mini rucnika i par gazica. Kod kuce cu spremiti jos nekoliko majcica i hlaca pa da mi mm donese u slucaju da zatreba, a barem ne moram vuci sve . Od kozmetike tu se bas kao i prvi puta nasla  (sve u mini pakiranju) hidratanta krema za lice, gel za tusiranje , tonik za lice, neutralni deo stick, ulje za tijelo. Naravno, kao prava mama koja drzi do sebe 😀 nasla se tu i krema u boji za lice, korektor, maskara i rumenilo. 😀 Bez toga nikuda, pa ni na porod 😀

Imam srecu sto u bolnici gdje rodim ne moram donositi nista drugo osim svojih osobnih stvari, a ni to nisam obavezna jer je odjeca za bebe i za mame svima na raspolaganju, jednako tako vrijedi i za kozmetiku  i pelene za bebe Dok god smo tamo smijem koristiti sve sto je na raspolaganju u “nursery room” i ni jednu svoju stvar ne moram nositi za bebu, osim odjece koju ce nositi na izlasku.

I tako, rijesila sam i taj dio. Cetkica, kaladont, cetka za kosu i par gumica uletit ce na kraju i spremni smo za avanturu. 😉

-30

1902744_10203375639690860_1322150897_n

Sa nevjericom gledam svakodnevno kalendar i…brojim sitno.

Ostalo je jako malo do dana D, a svakim danom imam sve manje i manje snage. Kao da mi netko crpi energiju na slamcicu. Odspavanih sati je premalo, neprosapavanih sitnih sati u noci previse. Pa onda blejim u onu kolijevku  kraj naseg kreveta i zamisljam kako cemo za mjesec dana imati ponovo “malog covjeka” kraj sebe i tu se bude neke lude emocije pa maleni pocne divljati i udarati po rebrima svom snagom dok se ja motam u tvoje kao kroasan.

Jucer sam nakon neznam koliko mjeseci provela noc kraj krevetica. Stisla nas je neka glupa prehlada, ali kako ja kazem -lako je za mene. Maleni se budio bez prestanka i cim bi napustila sobu briznuo bi u plac pa bih se opet vracala na onu stolicu u kojoj sam provodila svaku noc kada je bio beba. Toliko uspomena na taj tezak, a toliko poseban i nezaboravan period. Kada sam ga drzala u rukama, dojila i gledala njegovu zadovoljno lice, meni se oci sklapale, a svaki njegov pokret bi me budio iz sna. Koliko sam sam puta pomislila da ce ovako biti zauvijek i da cu cijeli zivot hodati iscrpljena, sa podnocnjacima i nenaspavana, klela se da mi je ovo prvo i zadnje dijete i da cu drugo sigurno posvojiti . 😀 A evo me opet… Tko bi rekao da sa istom radoscu i zeljom iscekujem i brojim jos sitno do poroda. Zivot je fantastican…

Torba za bolnicu je spremna iako je ne zelim zavrsiti do kraja. Oprala sam i ispeglala najpotrebnije i poslozila u torbu i moram reci da imam stvari kao da cu pet dana ostati, iako mislim “pobjeci” kuci dan nakon poroda. Ali bolje se priepremiti. Dok sam se za prvi porod spremala u spavacicama istog kroja ali razlicitih boja, ovaj put se tu nasla samo jedna spavacica “pa nek se nadje”, a ostalo su sve tajice i duze majice. Kad se samo sjetim koliko sam se mucila sa onim spavacicama koje bi mi se u krevetu dovukle do grla, pa svlaci, navlaci, totalno neprakticne i tada sam bila spremna dati bubreg za par tajica ili donji dio trenerke – kojeg nisam imala.

Ovih se dana jos mislim baciti u potragu na testere, skoknuti do ljekarne po Bachove kapi za mene i malenoga…Treba li i tati uzeti? 😛 Ajme sto nas ceka.

Susjeda, ona koju cesto spominjem da je mjesec dana “unaprijed” je rodila prije nekoliko dana. Kaze da place non stop gledajuci svog starijeg sina od dvije i pol godine sa malenim. I vjerujem joj. Danas su stigli kuci. Provirila sam samo brzinski i vidjela je sa smjeskom na licu kako drzi svoj smotuljak u rukama i pokriva ga. Srce mi je zatitralo dok me tog trena maleni navlacio za hlace pa sam se brze bolje odmaknula sa prozora da se ne rastopim ko maslac.

Odmah sam se sjetila naseg dolaska kuci. Tad mi je najveci problem bio kako ce reagirati macke . haha Sjecam se da smo usli u nas stan koji mi je nakon 3 dana provedenih u bolnici izgledao ogromno. Muz je stavio malenog na trosjed onako u autosjedalici, a ja sam na pragu briznula u plac. Tri dana u bolnici nisam plakala jer sam od previse adrenalina i emocija bila neka poluprazna. Ali tad sam isplakala dusu. Nisam se mogla smiriti dobrih sat vremena…Pitam se kakva ce reakcija biti ovaj put. Ne zelim nekako razmisljati o tome. Toliko jedva cekam taj porod, a toliko se bojim… Mozda jer se zadnjih dana osjecam nekako cudno, sa hormonima na 1000 , glavom medju oblacima i trbuhom do zuba. Opet sam primjetila da od 0-24 razmisljam o bolnici i tome kako ce biti maleni, tko ce ga cuvati, sto ce se dogadjati u njegovoj glavici….Ta luda faza me bila prosla nakon pocetnog ludila i sada kada je najmanje idealan period me opet uhvatila i ne popusta.

Pitam se kako ce dolazak novog clana utjecati na sve nas? Neznam se kako pripremiti. Dolazak djeteta u svakom slucaju na neki nacin “poremeti” rutinu. Hoce li plakati dan i noc, hocu li imati dvje uplakane bebe koje mi se vjesaju za mjaicu, hoce li srecom sve proci bez poteskoca? Nadam se od srca. Srecom proljece je na vratima pa ce nam dani vjerojatno prolaziti u djecjim parkovima i na svjezem zraku sto je dobro za psihu 😀 Tjesim se….

 

Nutella Mug Cake

Zima, kisa, trosjed i tv…Fali samo nesto slatko , cokoladno, po mogucnosti sa Nutellom . Nutella lijeci sve rane! 🙂

I tako sam u Google trazilicu upisivala “brze cokoladne torte” i nakon pola sata trazenja zaspala i nista od moje torte. A onda sam se sjetila da sam jednom vidjela torticu u salici i iako nisam znala pravo ime tog zanimljivog deserta, uspjela sam se nekako dokopati recepta i tako sam se nakon 10 minuta nasla u kuhinji sa sastojcima.

Za 2 salice Mug Cake torte torte sa Nutellom trebaju vam:

  • mikrovalna pecnica
  • 4 zlice brasna
  • 3 zlice gorkog kakao praha
  • pola cajne zlicice pecilnog praska
  • 3 zlicice mlijeka
  • 3 zlicice biljnog ulja
  • 1 jaje
  • 3 zlice Nutella namaza ili 3 reda mlijecne cokolade koju rastopite prethodno

Sastojke dobro promijesajte u zdjelici , a zatim ih raspodijelite u salice koje su otporne na visoke temperature. Ja sam koristila obicne Ikea salice za americku kavu. Salice ubacite u mikrovalnu i pecite na najjacoj temperaturi od jedne i pol minute do tri. Ja sam prvi put isla na sigurno pa sam pekla pune tri minute iako su dvije bile sasvim dovoljno. Nakon 3 minute  tortica je bila dosta suha ali to ne znaci da nije bila fina. Mislim da bi “srce” ovo torte trebalo ostati vise “mokro” tako da cu danas isporbati samo na 2 minute.

Kada vadite salice budite oprezni jer cu jako vruce.

Pospite secerom u prahu te posluzite uz slatko tuceno vrhnje i svjeze voce! 🙂1545552_10203302945833559_1327849242_n 1888500_10203302946073565_1663411233_n