Guramo dalje…

Vidim da su novi postovi donijeli puno komentara i lajkova na facebook stranici i bas mi je drago pa vam se ovom prilikom od srca zahvaljujem na svemu, pogotovo na lijepim rijecima.

Evo, dani idu i svaki novi je pun izazova. Necu vam reci da je lako jer nije. Nisam nikada ni rekla ni pomislila da ce biti lako, no prezivi se , bas kao i sve. Prezivjela sam i danasnji dan koji je bio uzasno naporan uz malenoga koji nam je vec prehladjen. Vucemo prehladu vec danima, ja jos iz bolnice i da stvar bude “ljepsa” preselila se na njega, sto nisam mogla izbjeci. Stalni kontakt, dojenje… Mucimo se da ciscenjem nosica, usisavanjem, tankanjem fizioloske i to su prave muke i boli me srce kad mu moram to raditi dok on ko prava hrabrica trpi. Prosla noc nam je bila zivi uzas. Nismo spavali nista , a ja vise nisam znala sta izvesti da mu olaksam. Zaspali smo tek pred jutro…

Da opisem jedan nas dan vjerojatno bi post bio bez kraja jer sam u stalnom pokretu i stalno je jedno od njih dvoje objeseno na meni. Maleni ili sisa ili se treba podrignuti ili mu treba malo mazenja. Kada napokon zaspi i oslobodim napokon ruke ,odmah trcim velikom da nadoknadimo vrijeme, da se ne osjeca zapostavljeno. Trcim onome koji uz puno strpljenja trpi i gleda mamu koja se lomi na dva dijela bez da izvodi scene i hvala mu na tome. Strpljivo se igra i zabavlja dok maleni stoji priljepljen za mene, a ja se izmedju dojenja , bljuckanja, podrigivanja i mijenjanja pelena nikako ne mogu maknuti sa onog trosjeda.  Priznajem da me nekada izludi svojim postupcima i oboje smo dosta osjetljivi u ovome periodu i zao mi je radi toga, ali moram prihvatiti da je on u fazi dvogodisnjaka , da i on prozivljava promjenu iako je ne pokazuje , a ja sam tu u ulozi mame koja “mora“ biti strpljiva, smirena i puna razumijevanja sto je zaista tesko. Tesko je zadrzati kontrolu, ne povisiti glas, ne sutnuti igracku pod nogama i pustiti i suzu, a kasnije se osjecati ko zadnji kreten i nabijati si osjecaje griznje savjesti. Svaka majka koja ovo cita zna koji je to gadan osjecaj.

Danas mi je na primjer razbio keramicku zdjelicu. Nije bilo namjerno i kriva sam ja sto sam mu u nju stavila voce, al tog trena nisam imala nista plasticno pod rukama i ta zdjelica je prva dosla pod ruku.  Da je mogao pripaziti da je ne razbije, mogao je, ali nije i nema veze. I nije me razljutilo to sto ju je razbio vec to sto mi se kada sam gla zamolila da pokupi voce po podu smijao i blejio u televozor kao da me nema. To me bas pogodilo, osjecala sam se uzasno bespomocno i glupo. Sa malenim na ramenu, sa ruckom na stednjaku i kendlom u grlu samo sam se okrenula i duboko udahnula brojeci do 10..zapravo sam oddbrojila do 30…

…6 dana kasnije…

Vjerojatno ce mi za jedan post biti potrebni dani, pa tako sam i ovaj pocela pisati prije 6 dana i nisam ga uspjela zavrsiti.

Iza nas je tjedan za zaboraviti. Kad krene krivo, krene sve krivo…tako je prehlada presla u grozan kasalj i zavrsili smo na Ventolinu 4 puta na dan, svakodnevno odlazili pedijatru koji nas je i htio strpati u bolnicu,  MM je otisao na put na tjedan dana, dosla mi mama na tjedan dana,  grcevi, svalio nam se na ramena i skok u razvoju i jos hrpa stvari radi kojih sam pomislila da nije kasno da me post porodjajna depresija uhvati nakon skoro mjesec dana od poroda.

Isplakala sam more suza, izgubila hrpu zivaca i strpljenja i od jucer napokon porlazimo svoj mir pod nasim krovom. Prekrasan osjecaj…

Naucila sam izbjegavati igracke po podu zatvorenih ociju da ih ne nagazim, hraniti veceg i dojiti manjeg istovremeno, jesti dok jednom rukom listam slikovnicu, a nogom njisem kolijevku, kuhati sa jednim u marami, a drugim na radnoj ploci u kuhinji… Da mogu digla bi si spomenik u nekim trenucima!  Tamna kad pomislis da gore od ovog ne moze, samo pet minuta kasnije se uvjeris da mozez i duplo gore savladati. Nekako… Ali prodje sve, kao sto sam vec napisala. Guramo dalje…

Ovu noc sam nakon neznam koliko dana odspavala 3 sata u komadu. To mi je bio preporod, kakav crni beauty sleep…

 

Oglasi

One thought on “Guramo dalje…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s