Dva mjeseca

10364097_10204041114727320_9035317315156625679_n
Meni se cini da sam jucer rodila , a zapravo su prosla puna dva mjeseca od tog dana.  Bas kao i te veceri i ove veceri cvrkucu pticice i osjeca se miris proljeca u zraku, miris koji najvise volim. Samo sto za razliku od tad nisam bezbrizno sjedila na trosjedu i susila upravo nalakirane nokte na nogama vec sam se borila sa trudovima i ujedno se veselila susretu sa stanovnikom svog trbuha 🙂

Dva mjeseca prodju u tren oka iako su se prvi dani cinili kao da tih najtezih mjesec-dva kao sto svi kazu nece nikada proci. Prosli smo puno toga, puno smijeha, suza, veselja i tuge, srecom , jako malo neprospavanih noci. Cak ni jednu do sada. Nekako sve lezerno prihvacam sa drugim tako da je noc stvorena za spavanje, a ne za mijenjanje pelena, nosanje nakon cicanja ili gledanje u njega u neko gluho doba noci te mu brojiti otkucaje srca i disanje 😀 Ajme kako li sam samo bila luda sa prvim djetetom:D Ali ucis dok si ziv…zato sam sad sa drugim pametnija, a da trece imam pa nitko mi ravan nebi bio. 😀

Izlazimo iz faze grceva, faze koju mrzim iz dna duse. O njoj sam puno razmisljala tokom trudnoce, naoruzala se kapima, sirupima ,sto god sam cula da pomaze kupila sam bez obzira na cijenu i  molila Boga da nas ne zadese. Ali jesu, i to jako…Ali prolazi. Prezivi se nekako uz puno strpljenja, stiskanje zubi i snage. Dobila sam upalu svih misica noseci ga i ako mi prvi nije iskrivo kicmu ovaj drugi mi bome hoce. Jedva cekam da prohoda 😀 Preporodila sam se od kad je stariji prohodao iako nekim roditeljima tek tad pocinju muke…

Interes za okolinu mu je sve veci, obozava brata moram priznati. Nikog od nas ne gleda sa toliko ljubavi kao njega , a ja se topim kao maslac na suncu gledajuci ih kako se razumiju nekim svojim jezikom. Dovoljno mi je da i gledam jednu minutu i da shvatim da nismo jedno drugome mogli dati bolji poklon. Shvatit ce to sa godinama. Prije toga ce biti puno suza, mamkanja, tatkanja, modrica i pocupane kose, ali sam svejedno sigurna da ce se obozavati.

Danas nas je zadesilo i prvo cijepljenje. Isla sam sama sa njima i bila je to prava kalvarija jer stariji vristi cim vidu zgradu gdje bude pedijatar, tako da necu pisati kako je reagirao kada smo usli i kada ga ugledao. No ovog puta nismo dosli radi njega,  dosli sa sa drugim razlogom, zapoceti jos jedan dosadan proces cijepljenja, mucenja i razbijanja glave cinim li dobro ili ne, ali o tome u nekoj drugoj temi.

“Maleni” za svoje mjesece ima nesto vise od sedam kila i 62 cm. Sad mi je jasno zasto mu je velicina 68 taman. Tih par centimetara viska sto ostanu od velicine 68 se pokupe po sirini 😀 Kaze pedi da je veliki i zdrav decko. Vidim i ja to i ponosna sam kao i uvijek, na njega, na nas i na sebe. Ipak ga ja hranim 😀 Da se njega pita on bi sigurno tanjur tjestetnine za rucak, ali do tad cemo pricekati jos par mjeseci i nadati se da ce mamino mlijeko i dalje biti tako fino . Izgleda da proizvodim Nutellu 😀

Zadovoljstvo nakon ova dva mjeseca je sve vece jer je svakim danom sve bolja situacija jer se napokon ustabilio ritam dojenja i dnevnog spavanja, a sve to zahvaljujuci sto napokon grcevi prolaze.

U danima kada smo svi zajedno kod kuce je nekako najbolje i moj umor se prepolovi. A onda dodju dani kao danas, kada mm odlazi sa koferom , a mene cekaju puna tri dana sa njima. Dan i noc samo ja i oni i to mi tesko sjeda iako znam da ce sutra ujutro sve biti ok kad se probudimo. Nadjemo neki svoj ritam i idemo dalje i nekad bude pravo zadovoljstvo kada smo sami . Ali mrzim veceri, bas kao ovu… Sigurno bi sada da je mm tu blejili u tv na trosjedu , a ja zijevala i govorila da mi se spava ali barem znam da sam na sogurnom sto mi je jako bitno…a ovako je glupo, neki cudan osjecaj. Mix straha i praznine, dvoje djece koje me trebaju svakakvu samo ne takvu. Ali proci ce, nedjelja ce brzo…

Stariji je u ova dva mjeseca jako napredovao…ili sam se ja oslobodila malo vise pa ga vidim vise samostalnijeg. Brizan je prema bratu iako nekad ne namjerno doleti i koji prstic u oku ili kao neku vecer kada smo ga nasli da sjedi bratu na nogama i igra se sa njim. 😀 Puno novih rijeci je naucio i progovorio tako da je komunikacija puno laksa. Najvaznije rijeci su :NNNNEEEEE!!,  MOJE, NEMOJ, IDEMO, VODA, NJAM NJAM, mamkanje i tatkankje se ne racuna 😀

Postaje pravi mali deckic, dvogodisnjak u punom jeku, lukavi stvoric premazan svim mastima kako se kaze, ali i dobrica…Jako pametan i bistar deckic. Pitam se kada su vec prosle skoro dvije godine i kako mi je njegovo odrastanje preletjelo pred ocima, pogotovo u zadnje vrijeme od kada sam dupla” i ponosna mama.

Oglasi

One thought on “Dva mjeseca

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s