Ta da da daaaaa…..

full24848405

I napokon, nakon gotovo 8 mjeseci nasa mala obitelj vraca se u bazu 🙂

Stan je nadjen i ja sam opet kao i prvi puta odabrala samo onako preko slika, dajuci potpuno povjerenje MM koji se dolovno zaljubio u taj nas buduci kutak. I to je to! Kutije su polako pocele zauzimati svaki ugao u ovom nasem stanu, a ja samo promatram sto bi mogla jos ubaciti da ne ceka svE zadnji dan pa onda brze bolje pakiraj. Popakirali smo puno toga i za kraj cu ostaviti samo kuhinju.

Ako tako nastavimo bit cemo pravi maheri sto se selidbe tice… 10 dana do selidbe, a mi bezbrizno kratimo vrijeme na trosjedu gledajuci TV 😀

Toliko sam zeljna mira , tisine, i sunca…Tesko je to opisati. Mjesecima zivimo u magli, na bausteli okruzeni bagerima, kamionima, zvuk ptica odavno ne cujem , prozore i ne otvaram i to nece biti moguce jos nekoliko godina. Nekad mi se cini da zivimo negdje u Pekingu 😀 Uzalud mi balkon velik kao jedan dnevni boravak kada samo brzinski izletim van baciti prazne boce i brze bolje zatvaraj jer je zvuk svih tih strojeva nemoguc. Ima dana kada buka prelazi i 80 decibela i takav dan vecinom zavrsi u suzama jer su djeca nervozna od nespavanja, ja umorna sa glavoboljom… Da je ljepse vrijeme izasla bi sa njima da parka, u setnju, ali temperatura ne prelazi +1 stupanj i tako smo mjesecima priseljeni provoditi dane u kuci. Kazu – naviknes se i na to! Da, naviknes ase ali kakav je to zivot kada mir moras traziti van svoja cetiri zida?

Vjerujem da je ovo zadnji post ovdje, u ovome stanu, uz ove zvukove koji nas okruzuju…Nas novi stan je cista milina i veselim mu se bas kao sto sam se veselila jer zaista sam bila sretna radi svega ovoga sto nas je cekalo. Nova sredina , novo mjesto, zelenilo, kravice ispred prozora…San snova koji je postao prava nocna mora u smao dva mjeseca.

Ali eto, sve ima svoj kraj i toliko sam jedva cekala da dodje kraj svemu ovome da samo sanjam dan kada cemo zatvoriti vrata, sjesti u auto i ostaviti sve ovo za sobom. Kada smo ostavljali onaj nas stari stan prije ovoga , kako god sam se veselila svemu izasla sam sa knedlom u grlu i suzom u oku jer u ona cetiri zida je ostalo puno toga lijepoga sto nazalost nisam mogla popakirati u kutije. Osjecaji, mirisi, toplina…Toplina doma koju u oovme stanu nikada nisam osjetila jer smo od pocetka znali da nece sve ovo drugo trajati.

Zanima me kako ce djecica prihvatiti promjenu. Prvi puta smo imali zaista srece, stariji je prihvatio sve super, bez ikakvih problema, scena  i nikada nije pitao ili spomenuo “da se vratimo kuci”. Bojala sam se da ce traziti da idemo kuci, kucu koju on poznaje ali srecom nikakvih problema nije bilo, pa se nadam da ce tako biti i sada.

Neka nam je sa srecom!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s