Stay Little Forever

Danas sam im kupila neku kremicu sto mirisi na bebe, znate onaj puderasti miris, miris sapuna, bijelih mjehurica i djecje kosice..

Odmah sam ih namazala na prvoj klupi jer su obrascici bili suhi i uzivala u tom mirisu, u njihovim obrascicima, plavim okicama i gledala kako se udaljuju uz smijeh , opominjajuci ih da idu polako , da se ne guraju, ne stavljaju rukice u vodu…Znate kako vec to ide…

Zapravo i nisam svijesna koliko su vec veliki dok se u nekoj trgovini ne priblizim onim mini majcicama i mini hlacicama trazeci broj 86-92 za svoje. Tada me te mini stvarice u roku milisekunde bace u proslost kada sam dane provodila sa rukom na trbuhu, zamisljajuci prvo jednog pa onda drugog i uzivala u tim minijaturnim stvarcicama. ❤

Toliko se losega dogodilo ovih dana i jedino o cemu razmisljam je “Zasto bas djeca?” Od kada sam mama opasno izbjegavam svaki izvor novosti. Ako bas moram, procitam ono sto me zanima , a naslove u kojima se radi o djeci izbjegavam u sirokom luku iako mi je nekad dovljan i samo taj naslov da mi pokvari dan,

Nekada je zaista tesko gledati poput konja samo ravno i ne gledati ni lijevo ni desno. Scene koje mi se vrte u glavi ovih dana su oni naslovi o bebi od 18 mjeseci koja je je spavala u kolicima dok je mama kupovala kartu, a onda ju je zajedno sa kolicima “pokupio” vlak i odnio ravno u smrt, o dvoje djecaka od dvije godine koji su nestali uz rijeku iako su roditelji bili uz njih, o raznoraznim grupama na Facebooku kojih ima previse koji zagovaraju maltretiranje dojencadi i djece. Jasno je da se radi o trolovima i da takve grupe “cvijetaju” kada ih posjecujemo da prijavimo grupu i da su te grupe djelo necijeg bolesnog uma, ali istina je i da se sve to i dogadja u svijetu i da je svijet pun zlobnih ljudi koji svoje frustracije ispoljavaju na nevinoj djecici. Jos mi iz glave ne izlazi naslov teme o medicinskoj sestri na odjelu pedijatrije koja brutalno tuce bebu nakon sto je plakala u dva sata u noci. Osim sto je bebica brutalno pretucena jednom ,nakon cega je doticna izlasla iz sobe kao da se nista nije dogodilo, ona se vraca nakon sto cuje bebu ponovo i ponavlja svoju brutalnu radnju jos jednom… Takva osoba po meni zasluzuje najgoru kaznu iako da me se pita neznam koja bi to kazna trebala biti. Sigurno ne nista brzo i efikasno vec naprotiv.

Sama pomisao na to da se nesto takvo dogodi mojoj djeci mi ledi krv u zilama i vjerujem da bi na svasta bila spremna kada bi se nesto takvo dogodilo, bas kao i svaka majka. Pitam se samo kako je ta majka reagirala kada je saznala da se radi o njenoj bebici…

Kazu da je dovoljna jedna sekunda da nam promijeni zivot i da nam idila postane pakao. Puno puta toga nismo svijesni, ali obican pad sa trosjeda moze biti koban, jedan kamencic strpan u usta dok mi trazimo nesto u torbi poguban i kako god ne zelimo razmisljati o tim crnim temama, ovo se moze dogoditi svakome od nas.

Jesmo li svijesni koliko rizika nosi nas jedan obican dan u kuci ili u parku? Pisem ovo jer nasi su dani u zadnje vrijeme postali prava borba za opstanak i jednostavno moram imati ocim sirom otvorene pa cak i kad spavaju,  a ni tad nisam sigurna da je sve ok. Neki dan sam nasla vijak u kreveticu u mladjeg koji se igrao sa njim nakon sto se probudio. Neznam od kuda se pojavio u kreveticu, ali zamalo da se nisam onesvijestila kada sam ga ugledala sa tim  -U USTIMA! Imam osjecam da sto su veci – opasnosti vrebaju iza svakog ugla, a njihova glavica je sve bistrija i svaka moguca opasnost njima je pravi izazov.

Kako ih zastiti od sadasnjosti, buducnosti, svega loseg sto ih ceka? Kada bi mogla, dala bi i ruke i noge samo da im serviram dobro i lijepo u zivotu, da zivot gledaju kroz ruzicaste naocale, i ne samo mojima, nego i svoj djeci na svijetu ,da ih ni jedno zlo , tuga ni lose ne zadesi nikada. A koji roditelj ne zeli to svom djetetu? Nazalost, ima i onih koji svojoj djeci zele i rade zlo, djecice koja su u krivo vrijeme i u krivo vrijeme dosla na svijet i u krive ruke.

Moje misli lete njima, uvijek kada svoju djecicu stavim na spavanje u miran i topao krevetic nakon sto su bili mazeni i pazeni, uvijek kada vidim njihov osmijeh na licima, uvijek kada u noci ustajem da utjesim jednog od njih…

 

Oglasi

3 thoughts on “Stay Little Forever

  1. malajasmina kaže:

    Tvoj post mi uvijek izmami suze na oči zato što i sama tako razmišljam, ali zbog prirode posla, nemam kad tako nešto natipkati. I ja imam malog anđelčića od 17 mjeseci i kad počnem razmišljati što bi se sve moglo dogoditi i kako – mozak mi počne raditi na najjače! Zato bolje ne razmišljati i živjeti u miru i kako Bog da… Ali kad nam serviraju takve stvari, stvarno je luksuz moći ne razmišljati o tome! Pozdrav!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s