Ljeto nam se vratilo…

huge.24.123005…kako nam stize ljepse vrijeme, sve rijedje pisem, mislim da je to sasvim normalno. No ipak se zazelim pisanja pa onda nakon kupanca i kada ih spremim u krpe pobjegnem u svoj svijet na tih pola sata. Ajme kako su naporni.. 🙂

Ovo definitivno nece biti jeda od onih srce- drapajucih postova ne, ocekujte to. Znaci sada smo u fazi gdje se treba spasiti tko se stigne. Stariji mi sve vise izgleda da je u pubertetu, samo se povlaci po trosjedu sa svojom dudom i zecom i nista mu se neda, samo odgovara i prigovara, gundja bez prestanka, cmolji za svaku, udari bez pardona, ne dijeli nista, ne jede nista, vise mu se ni ne spava iako cijeli da ponavlja da je umoran. Tako da zadnjih tjedan dana nisam odspavala duze od pet ujutro jer svako jutro tuli kao vuk na mjesecini “maaaaammmaaaa!!”, on kojeg sam do prije dva mjeseca morala buditi nakon 15 sati spavanja. Ali ja sve nekako mislim da je to opet neka faza koja ce ga proci… Vjerojatno je i u fazi nekih prvih nocnih mora, a i neka virozica ga stisla pa je bas ko pravo musko kada mu nije dobro. 😛 Inace je uno napredovao u zadnjih par mjeseci, prica puno i previse, sve ga zanima, sve ispituje, a upija poput spuzve , tako da se samo pogledamo kada netko kaze neku zabranjenju rijec :O Zanima ga gotovo sve, auti i avioni pogotov, zna nekoliko boja, zanima ga muzika, gtara i bubnjevi pogotovo, stalno nesto svira, pjeva, a ja i brat moramo biti publika i raditi standing ovation kada on ima svoje predstave.

Za mjesec dana slavimo treci rodjendan. Ja jos zapravo nisam organizirala nista iako bi bio red barem tortu naruciti. Vjerojatno ce rodjendan biti u nekom obliznjem parku uz hrpu klinaca, bez ikakvih obaveza osim da svaki dobi komad torte i casu Coca Cole, a onda svaki svojoj kuci 😉

A onaj manji Rambo je takodjer u nekoj svojoj fazi – “kamikaza” kaze moj muz. To je ona famozna faza gdje se kada mu nesto nije po volji pokusa samo ozlijediti , pa se baca na glavu, cupa za trbuh ili uho, udara glavom u prvo sto nadje ispred sebe, namjerno pada i onda tuli, tuli i tuli… Vecinom mu se ja nadjem pod rukom pa sam ja prva koja dobije po nosu . Kada se njih dvoje sastave i pocnu svadjati oko neke igracke to je najbolje svakog baciti u jedan kut i pustiti ih da se hlade. Vecinom tako zavrsava bitka jer ako ih ostavim da se dogovore medjusobno vjerujem da bi do krvi doslo jer i jedan i drugi znaju vratiti. Pitam se sta ce biti kada stariji krene vrtic na jesen.

Kada smo kod vrtica, okrenuli smo i tu stranicu i definitivno imamo skolarca od jeseni iako smo ga mogli drzati jos godinu dana kod kuce jer prva godina nije obavezna. No ruku na srce, nekako mi se cini da je bolje za njega i da mu je potrebno drustvo jer mu ni ja, a ni tata ne mozemo dati ono sto ce dobiti u vrticu. Tako da smo i to rijesili i nekako sam ponosna, pogotovo jer je skinuo i pelenu i to je bas bila toca na “i” koja me uvjerila da je spreman. Tako da imamo jos par mjeseci bezbriznog igranja , izlazaka i dolazaka kuci, a onda slijedi “rezim” 😀

Skidanje pelene prosli smo totalno bezbolno osim sto je za kakanje trebalo malo vise, pa smo to napokon rijesili unazad nekih tjedan dana i sada i to obavlja bez problema. Nekako sam vec bila zabrinuta zasto ga to toliko muci posto je vec skoro godinu dana bez dnevne pelene, a kakanje nikada nije islo. No dosao je i taj trenutak i rijesili smo se i toga. Nisam znala da se govancu moze toliko veseliti. Doslo mi je da ga poslikam i uokvirim 😛

Tako da za sada imamo jednog pelenasa manje iako i manjeg ostavljam kroz dan bez pelene ako je toplo, izdrzi i po nekoliko sati, a onda se u jednom trenutku samo ukipi i stoji u mjestu. 😀

Napokon je poceo spavati po noci. Petnaest mjeseci je trebalo! Da mi je netko rekao odmah da necu toliko dugo spavati vjerojatno bih ga zamijenila vec u bolnici 😛  Salu na stranu. Ovo ne spavanje me doslovno dotuklo, ali bas do kraja. Dosli smo do toga da je bio budan vise nego sto je spavao i tu bi jedino sisanje pomagalo i kako god podrzavam dojenje , cak i ono nocno, ovo sve je postalo previse za mene, sto psihicki , sto fizicki, ali nisam si mogla kako pomoci.

Ostavljala sam ga plakati par puta pa bi nakon 5 minuta letjela i kajala,  se jer ako se budi vjerojatno ima neki razlog. Nisam bila sigurna ni sama sto zelim , zeljela sam samo spavati, spavati napokon vise od dva sata u komadu jer ovih 15 mjeseci je bila prava tortura. San mi je bio isprekidan uvijek, prvo budjenje nakon sat vremena, pa drugo nakon 45 minuta, trece nakon sat vremena…Duda nije pomagala, flasica jos manje, tata najmanje, tad bi tek pludio…Samo cika!

A onda sam na rubu zivaca odlucila da cemo probati terapiju bojama – kromoterapiju. Zapravo nisam vjerovala da cu mu ta terpaija pomoci da on u noci zaboravi na sisu i da se prestane buditi dok me pedijatar uvjeravao da funkcionira 100% u 92 % slucajeva . Tako da smo odlucili napravili termin.

“Tus bojama” trajao je nekih 15 ,minuta. Nije se radilo o pravom tusu nego se tako naziva jer razlicite tocke na tijelu pogadjaju raznim bojama, ovisi kojih problema ima osoba/beba. Tako da su za san zasluzne plava i ljubicasta , a “tusiraju” se stopala i trbuscic gdje ima najvise zivaca koji su povezani sa spavanjem i snom. Nakon prvog puta nismo rijesili nista, prva noc je bila i nekako ok, a ostale su se cinile jos gore…Tako da smo gurali tako do drugog termina. Tretmani se rade se jednom tjednu, maximalno 3 puta , taj treci put bi trebao rijesiti problem 100%.

Nakon sto sam objasnila kako je bilo nakon prvog tretmana, odlucili su mu staviti jos dodatnih boja , koje koje su kazu zasluzne da umire traume nastale tokom poroda koje svaka beba osjeti. On zapravo nikada nije spavao, patio je uzasno od grceva i refluksa tako da to sve skupa ima smisla.

Kao i svaku vecer, kupanje, pidjamica, cicanje i krevetic , oko 21:30 najkasnije. Ja sam  legla u 22 sata , sa grcem kao i uvijek cekajuci prvi “kme” nakon 45 minuta koji nije dosao. Probudila sam se u 4 – PANIKA! Ja naspavana – on spava i dalje! I tu pocinje moj preporod. Pocela sam spavati i po 5 sati u komadu i ja sam se doslovno pomladila za deset godina 😀 .

Imamo i dalje budjenja nekih sitnih ali ni jednom vise nije trazio ciku u noci, javi se, namijesti i zaspi ponovo – san snova. Jos se nisam u potpunosti oporavila od toliko nespavanja ali polako nadoknadjujem.

Toliko za sada 🙂

Oglasi

2 thoughts on “Ljeto nam se vratilo…

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s