Domacica

il_fullxfull.194590620…i ne mislim na kekse, vec mislim na zenu koja je bez posla i njeno zanimanje je DOMACICA.

Ja sam domacica – ona koja ne radi i ne zaradjue , a kad se zbroji dva i dva radi 10 puta vise od drugih i nije placena, nikada. Nasuprot, jos joj se nabaci nekad pod nos tek toliko da ne zaboravi da ona zapravo uziva u zivotu : “Pa ti si ionako kod kuce i mozes…”

Od kad znam za sebe kuham, perem i cistim. Spremala sam oduvijek rucak za sebe posto sam cesto bila sama , a onda sa godinama i za sve ostale. Dok bi se mahune kuhale, preletjela bi usisavacem, nalozila vatru, napravila zaprsku, stavila ves na susenje, pokupila onaj suhi i slozila i tako uvijek…Meni je to bilo normalno. Kada se rodio brat , uskakala sam i tu i nista me vise nije cudilo, osim moji frendica koje nisu imale tih obaveza i mene su smatrali cudakinjom. A hendala sam ja sve to polako, i skolu i kucu i dijete…

Uvijek mi je cista kuca bila i najljepsa kuca i tako je ostalo i dan danas. Samo sto su se tvari promijenile zadnjih godina i cista i uredna kuca je postala prava rijetkost, izglancani prozori tek 5 minutno veselje…  A trudimo se zaista.

Sjecam se kada sam se vratila kuci iz bolnice sa prvim djetetom i ocekivala sam da cu sve moci bas kao i prije. I pokusavala sam, a onda su me jedno jutro “oprali hormoni” i pukla sam doslovno k’o kokica jer imati bebu koja je ovisna o mami dan i noc i raditi jos sto ostalih stvari, nije bilo moguce i kako god je i muz uskakao koliko je mogao, stvari su izmicale kontroli.

Rublje se gomilalo, ruckovi su se opasno preskakli, sudje se trpalo u perilicu  samo da ga ne bude svugdje, a kad bi je trebalo isprazniti, bila su potrebna jos tri dana.

Lomila sam se izmedju bebe, kuce i svoje griznje savjesti jer nisam mogla vjerovati da je sve otislo mimo kontrole radi smotuljka koji ionako samo spava i jede.

Sto se dogodi kada se rodi drugo dijete,  znaju samo mame koje su to prosle. Prasina se podupla za dva prsta, dno kosare za prljavo rublje ne nazire se po sest mjeseci, prozori se jednostavno prestanu prati, rublje se vise ne pegla nego se samo dobro slaze i kraj price.

Sa drugim sa djetetom vec bila bolje organizirana i sve je nekako islo bolje jer naucila sam puno toga, gdje ustedjeti vrijeme tako da sam jednostavno prestala “cistiti kucu jednom tjedno po tri sata “, vec sam pocela cistiti svaki dan po pola sata i na kraju bi dosla na isto i barem bi koliko toliko kuca izgledala uredno svaki dan umjesto da smo “prezivljavali” u neredu od ponedjeljka do ponedjeljka.

Sada sam postala pravi maher i to sve ide nekako lakse, i ne , moja kuca nije cista i dalje. Nasuprot, nekad se stidim u kakvom nam je stanju kuca i moj unutarnji glasic i dalje pati za izglancanom i mirisnom kucom bez cipela gdje god bacis oko, odjece, igracki, mrvica od keksa….Ali sa vremenom pocnes to prihvacati ili se barem potrudis jer imaju dvije opcije, ili ces totlano skrenuti ili poceti tjesiti sebe da ce sve to proci.

Ja sam u fazi gdje mi sve to i dalje smeta ali pokupim brzinski, udahnem izdahnem i nastavim dalje. A kazem vam da skupljati za tri musketira i nije neka zabava i ne zna se tko je od njih trojice gori.

Kada bi cipele same usle u ormaric za cipele, kada bi se kosara za ves sama otvorila kada je pogledas , puno bi toga bilo lakse, barem meni, do tada, disem i uzdisem i skupljam, jer ja sam domacica, ne?

No kako god sam domacica ili zovite me kako hocete i kako god nemam najcistiju kucu iako se to od mene ocekuje jer ja ionako sjedim kod kuce i ne uspjevam sve drzati pod kontrolom , a  moja prabaka je rodila sedmero djece u devet godina i nije imala usisavac, ni robot koji pere pod sam i kitchen aid ni susilicu ni perilicu i jos je na polju radila , pitam se tko je tu lud?

Ne mislim si nabijati komplekse radi neopeglanih kosulja, ormarica za presloziti i neopranog poda i moje prabake, ali dragi moji, ja uz sav taj haos imam jednu jedninu savrsenu i izglancanu stvar –  zadovoljnu djecu koju vozikam svugdje sa sobom, koja vide svaki dan  parkove, vlakove, jezera, pijesak, jedu se sladoledi, vozi se biciklom, seta se , grli i smije. Oni ne cekaju, vec trce pred mojim ocima, dok neopeglani ves ceka i doceka me kad tad.

Jesam rekla da se sminkam svaki dan i fino obucem, opeglam i kosu i nalakiram nokte bar jednom tjedno ? Jer bolje se osjecam, jer ipak sam zena na prvom mjestu. 😉

 

MaMa

Majčin-danMama je samo jedna, jedina, neponovljiva i nama kcerima najposebnija zenska figura u zivotu.  Zenska figura koja ja nas najveci idol, uzor, ona koju oponasamo i zelimo postati poput nje, na cijim greskama ucimo, na cijoj se hrabrosti divimo i zelimo da nikada ali bas nikada ne ostanemo bez nje.

Mozes imati hrpu prijatljica, kolegica, mozes imati najdrazu sestru ili tetu, ali prijateljstvo sam mamom je neka druga prica. Prica u kojoj rijeci nisu potrebne, koja se cita pogledima i koja nema kraja. Cista je poput prvih suza koje je brisala u svom narucju, njezna kao njene ruke koje pletu pletenice, dubinska bas kao sto su njene oci kada gledaju tvoje . Mama je ljubav, mama je beskraj… Sjecam se svojih prvih rijeci koje sam naucila pisati. Bila je to rijec mama i ❤ kraj nje. Jer meni je mama i samo mama bila uvijek sve. Voljela sam sve ali mamu sam obozavala. Njen sam posao mrzilan najvise na svijetu, pogotovo kada bi radila popodne , tada bi dani bili beskrajni. Sa nestrpljenjem bi cekala da je ugledam na vratima, sa srecom docekala poljubac.

Ja sam bila jedna od onih djevojcica koja je odrasla zapravo sama. Pohadjala sam vrtic od trece godine, mama bi me ostavljala vec ujutro u 4:30. Spavala bi na biciklu naslonjena na nju kroz one puste, mracne i tihe ulice grada i molila da dan zavrsi sto prije. Upijala bi njen miris jakne koji me smirivao i put od kuce do vrtica trajao je uvijek prekratko za mene. Dane i noci sam provodila kod bake ako bi baka radila u nekoj normalnoj smijeni, ako ne, kod susjede. Budila sam se sama , oblacila sama, pojela dorucak koji me cekao na stolu , vec hladan  , zakljucala vrata i otisla vec do onog koji bi me cuvao taj dan. Patila sam za obiteljskim ruckovima u 12 koje sam vidjala u drugim kucama jer toga kod nas nije bilo, nikada… Mama bi radila, a tata bi vrijeme providio tko zna gdje. On je bio razlog nasih suza , nasih neprospavanih noci, mog straha i tuge, mojih i njenih modrica, i zato ponavljam – mamu sam obozavala iako nikad nije ucinila ono sto je trebala – pokupila mene, moje djetinjstvo, svoj zivot i strpala pet stvari u plasticnu vrecicu i otisla zauvijek negdje daleko gdje tuga i patnja nebi imale mjesta. Ali nikada to nije ucinila i zato sam ja sto vise sam rasla, prestala obozavati svoju mamu, nazalost. Pocela sam je jednostavno postivati i cijeniti za sve ono sto radi i sto je radila za sve nas.

Mamu sam za sebe imala do 12-e godine zivota. Tada je dosao brat koji je bio i ostao njima beskrajna sreca. Mene su cuvali drugi, ja sam cuvala njega. Ja sam obozavala skolu i jednom tjednom sam morala ostati kod kuce cuvajuci njega. Ispricnice su bile uvijek iste, grlobolja, glavobolja…. I priznajem da sam ga mrzila, a bio je beba… Imao je godina kao moj mladji sada i trebao je mamu i samo mamu ili barem tatu , a dobio je zivcanu tinejdjericu koja se uporno ljutila na njega, koja ga nije znala utjesiti, koja je plakala kada bi i on plakao. Plakali smo puno priznajem…Ja nisam bila spremna biti mama nekome tko treba samo mamu, a trebala sam je i ja. Mrzila sam sve, sebe, nju , njega….No on je odrastao, srecom , odrasla sam i ja u djevojku, zenu, mamu… Sada neke stvari gledam drugacije, neke i dalje ne razumijem, neke bi voljela promijeniti, neke ostaviti netaknute i pohraniti duboku u srcu da izbrisu sve ruzno i lose. Ali tesko je.

Mamu sam obozavala, voljela i volim i je i dan danas usprkos svemu. Mama je mama, jedna i jednina. Naucila me puno toga, dala mi jednako tako i zahvalna sam joj na svemu ali uporno se trudim ne ponavljati njezine greske. Sigurna sam da bi i ona voljela vratiti vrijeme i promijeniti puno toga , no zivot ide dalje. Danas smo tu , sutra nismo i radi toga zelim da u mojoj glavi ostanu samo lijepe slike, da onome ruznome nema mjestu medju tim rijetkim i slatkim uspomenama.

Voljela bi da je poljubaca i zagrljaja bilo puno vise, voljela bi da je vise slusala sebe , a ne ono sto drugi misle govore, voljela bi da tudje rijeci nisu utjecale na njene odluke i na ostatak njezina zivota, voljela bi je da sam je vise puta vidjela sa osmijehom nego u suzama, voljela bi da nas neke stvari nisu dotakle i da su prepucavanja izmedju mame i kceri bile jedini problem, nazalost prosle smo puno gore, ona zena mojih godina , ja vrckavi curicak koji je to sve gledao, a zeljela sam samo da mi netko zatvori oci i odvede me za ruku negdje gdje nema losih stvari.

Voljela sam mamine ruke, za vrijeme rata sam ih cvrsto drzala uz sebe u onom hladnom podrumu i molila Boga da nikada ne ostanem bez nje ili ona bez mene. Tako pamtim svoju mamu i nas odnos – ona samo zena u krivo vrijeme i na krivom mjestu, ja samo dijete koje se boji i obozava i ima samo svoju mamu. Tocka.

Sretan Majcin dan svim mamama ovoga svijeta ❤