MaMa

Majčin-danMama je samo jedna, jedina, neponovljiva i nama kcerima najposebnija zenska figura u zivotu.  Zenska figura koja ja nas najveci idol, uzor, ona koju oponasamo i zelimo postati poput nje, na cijim greskama ucimo, na cijoj se hrabrosti divimo i zelimo da nikada ali bas nikada ne ostanemo bez nje.

Mozes imati hrpu prijatljica, kolegica, mozes imati najdrazu sestru ili tetu, ali prijateljstvo sam mamom je neka druga prica. Prica u kojoj rijeci nisu potrebne, koja se cita pogledima i koja nema kraja. Cista je poput prvih suza koje je brisala u svom narucju, njezna kao njene ruke koje pletu pletenice, dubinska bas kao sto su njene oci kada gledaju tvoje . Mama je ljubav, mama je beskraj… Sjecam se svojih prvih rijeci koje sam naucila pisati. Bila je to rijec mama i ❤ kraj nje. Jer meni je mama i samo mama bila uvijek sve. Voljela sam sve ali mamu sam obozavala. Njen sam posao mrzilan najvise na svijetu, pogotovo kada bi radila popodne , tada bi dani bili beskrajni. Sa nestrpljenjem bi cekala da je ugledam na vratima, sa srecom docekala poljubac.

Ja sam bila jedna od onih djevojcica koja je odrasla zapravo sama. Pohadjala sam vrtic od trece godine, mama bi me ostavljala vec ujutro u 4:30. Spavala bi na biciklu naslonjena na nju kroz one puste, mracne i tihe ulice grada i molila da dan zavrsi sto prije. Upijala bi njen miris jakne koji me smirivao i put od kuce do vrtica trajao je uvijek prekratko za mene. Dane i noci sam provodila kod bake ako bi baka radila u nekoj normalnoj smijeni, ako ne, kod susjede. Budila sam se sama , oblacila sama, pojela dorucak koji me cekao na stolu , vec hladan  , zakljucala vrata i otisla vec do onog koji bi me cuvao taj dan. Patila sam za obiteljskim ruckovima u 12 koje sam vidjala u drugim kucama jer toga kod nas nije bilo, nikada… Mama bi radila, a tata bi vrijeme providio tko zna gdje. On je bio razlog nasih suza , nasih neprospavanih noci, mog straha i tuge, mojih i njenih modrica, i zato ponavljam – mamu sam obozavala iako nikad nije ucinila ono sto je trebala – pokupila mene, moje djetinjstvo, svoj zivot i strpala pet stvari u plasticnu vrecicu i otisla zauvijek negdje daleko gdje tuga i patnja nebi imale mjesta. Ali nikada to nije ucinila i zato sam ja sto vise sam rasla, prestala obozavati svoju mamu, nazalost. Pocela sam je jednostavno postivati i cijeniti za sve ono sto radi i sto je radila za sve nas.

Mamu sam za sebe imala do 12-e godine zivota. Tada je dosao brat koji je bio i ostao njima beskrajna sreca. Mene su cuvali drugi, ja sam cuvala njega. Ja sam obozavala skolu i jednom tjednom sam morala ostati kod kuce cuvajuci njega. Ispricnice su bile uvijek iste, grlobolja, glavobolja…. I priznajem da sam ga mrzila, a bio je beba… Imao je godina kao moj mladji sada i trebao je mamu i samo mamu ili barem tatu , a dobio je zivcanu tinejdjericu koja se uporno ljutila na njega, koja ga nije znala utjesiti, koja je plakala kada bi i on plakao. Plakali smo puno priznajem…Ja nisam bila spremna biti mama nekome tko treba samo mamu, a trebala sam je i ja. Mrzila sam sve, sebe, nju , njega….No on je odrastao, srecom , odrasla sam i ja u djevojku, zenu, mamu… Sada neke stvari gledam drugacije, neke i dalje ne razumijem, neke bi voljela promijeniti, neke ostaviti netaknute i pohraniti duboku u srcu da izbrisu sve ruzno i lose. Ali tesko je.

Mamu sam obozavala, voljela i volim i je i dan danas usprkos svemu. Mama je mama, jedna i jednina. Naucila me puno toga, dala mi jednako tako i zahvalna sam joj na svemu ali uporno se trudim ne ponavljati njezine greske. Sigurna sam da bi i ona voljela vratiti vrijeme i promijeniti puno toga , no zivot ide dalje. Danas smo tu , sutra nismo i radi toga zelim da u mojoj glavi ostanu samo lijepe slike, da onome ruznome nema mjestu medju tim rijetkim i slatkim uspomenama.

Voljela bi da je poljubaca i zagrljaja bilo puno vise, voljela bi da je vise slusala sebe , a ne ono sto drugi misle govore, voljela bi da tudje rijeci nisu utjecale na njene odluke i na ostatak njezina zivota, voljela bi je da sam je vise puta vidjela sa osmijehom nego u suzama, voljela bi da nas neke stvari nisu dotakle i da su prepucavanja izmedju mame i kceri bile jedini problem, nazalost prosle smo puno gore, ona zena mojih godina , ja vrckavi curicak koji je to sve gledao, a zeljela sam samo da mi netko zatvori oci i odvede me za ruku negdje gdje nema losih stvari.

Voljela sam mamine ruke, za vrijeme rata sam ih cvrsto drzala uz sebe u onom hladnom podrumu i molila Boga da nikada ne ostanem bez nje ili ona bez mene. Tako pamtim svoju mamu i nas odnos – ona samo zena u krivo vrijeme i na krivom mjestu, ja samo dijete koje se boji i obozava i ima samo svoju mamu. Tocka.

Sretan Majcin dan svim mamama ovoga svijeta ❤

Oglasi

One thought on “MaMa

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s