Domacica

il_fullxfull.194590620…i ne mislim na kekse, vec mislim na zenu koja je bez posla i njeno zanimanje je DOMACICA.

Ja sam domacica – ona koja ne radi i ne zaradjue , a kad se zbroji dva i dva radi 10 puta vise od drugih i nije placena, nikada. Nasuprot, jos joj se nabaci nekad pod nos tek toliko da ne zaboravi da ona zapravo uziva u zivotu : “Pa ti si ionako kod kuce i mozes…”

Od kad znam za sebe kuham, perem i cistim. Spremala sam oduvijek rucak za sebe posto sam cesto bila sama , a onda sa godinama i za sve ostale. Dok bi se mahune kuhale, preletjela bi usisavacem, nalozila vatru, napravila zaprsku, stavila ves na susenje, pokupila onaj suhi i slozila i tako uvijek…Meni je to bilo normalno. Kada se rodio brat , uskakala sam i tu i nista me vise nije cudilo, osim moji frendica koje nisu imale tih obaveza i mene su smatrali cudakinjom. A hendala sam ja sve to polako, i skolu i kucu i dijete…

Uvijek mi je cista kuca bila i najljepsa kuca i tako je ostalo i dan danas. Samo sto su se tvari promijenile zadnjih godina i cista i uredna kuca je postala prava rijetkost, izglancani prozori tek 5 minutno veselje…  A trudimo se zaista.

Sjecam se kada sam se vratila kuci iz bolnice sa prvim djetetom i ocekivala sam da cu sve moci bas kao i prije. I pokusavala sam, a onda su me jedno jutro “oprali hormoni” i pukla sam doslovno k’o kokica jer imati bebu koja je ovisna o mami dan i noc i raditi jos sto ostalih stvari, nije bilo moguce i kako god je i muz uskakao koliko je mogao, stvari su izmicale kontroli.

Rublje se gomilalo, ruckovi su se opasno preskakli, sudje se trpalo u perilicu  samo da ga ne bude svugdje, a kad bi je trebalo isprazniti, bila su potrebna jos tri dana.

Lomila sam se izmedju bebe, kuce i svoje griznje savjesti jer nisam mogla vjerovati da je sve otislo mimo kontrole radi smotuljka koji ionako samo spava i jede.

Sto se dogodi kada se rodi drugo dijete,  znaju samo mame koje su to prosle. Prasina se podupla za dva prsta, dno kosare za prljavo rublje ne nazire se po sest mjeseci, prozori se jednostavno prestanu prati, rublje se vise ne pegla nego se samo dobro slaze i kraj price.

Sa drugim sa djetetom vec bila bolje organizirana i sve je nekako islo bolje jer naucila sam puno toga, gdje ustedjeti vrijeme tako da sam jednostavno prestala “cistiti kucu jednom tjedno po tri sata “, vec sam pocela cistiti svaki dan po pola sata i na kraju bi dosla na isto i barem bi koliko toliko kuca izgledala uredno svaki dan umjesto da smo “prezivljavali” u neredu od ponedjeljka do ponedjeljka.

Sada sam postala pravi maher i to sve ide nekako lakse, i ne , moja kuca nije cista i dalje. Nasuprot, nekad se stidim u kakvom nam je stanju kuca i moj unutarnji glasic i dalje pati za izglancanom i mirisnom kucom bez cipela gdje god bacis oko, odjece, igracki, mrvica od keksa….Ali sa vremenom pocnes to prihvacati ili se barem potrudis jer imaju dvije opcije, ili ces totlano skrenuti ili poceti tjesiti sebe da ce sve to proci.

Ja sam u fazi gdje mi sve to i dalje smeta ali pokupim brzinski, udahnem izdahnem i nastavim dalje. A kazem vam da skupljati za tri musketira i nije neka zabava i ne zna se tko je od njih trojice gori.

Kada bi cipele same usle u ormaric za cipele, kada bi se kosara za ves sama otvorila kada je pogledas , puno bi toga bilo lakse, barem meni, do tada, disem i uzdisem i skupljam, jer ja sam domacica, ne?

No kako god sam domacica ili zovite me kako hocete i kako god nemam najcistiju kucu iako se to od mene ocekuje jer ja ionako sjedim kod kuce i ne uspjevam sve drzati pod kontrolom , a  moja prabaka je rodila sedmero djece u devet godina i nije imala usisavac, ni robot koji pere pod sam i kitchen aid ni susilicu ni perilicu i jos je na polju radila , pitam se tko je tu lud?

Ne mislim si nabijati komplekse radi neopeglanih kosulja, ormarica za presloziti i neopranog poda i moje prabake, ali dragi moji, ja uz sav taj haos imam jednu jedninu savrsenu i izglancanu stvar –  zadovoljnu djecu koju vozikam svugdje sa sobom, koja vide svaki dan  parkove, vlakove, jezera, pijesak, jedu se sladoledi, vozi se biciklom, seta se , grli i smije. Oni ne cekaju, vec trce pred mojim ocima, dok neopeglani ves ceka i doceka me kad tad.

Jesam rekla da se sminkam svaki dan i fino obucem, opeglam i kosu i nalakiram nokte bar jednom tjedno ? Jer bolje se osjecam, jer ipak sam zena na prvom mjestu. 😉

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s