…a kao da sam jucer otvorila onaj rozi test za trudnocu iako uopce nije bilo potrebe jer sam osjecala da se u meni radja novi zivot, kao da sam do jucer gledala kako mi trbuh raste i njegovi otkucaji u njemu, kao da sam do jucer milovala neciju guzicu koja se uporno gurala i bila nemirna pod rukama, kao da sam ga jucer rodila i primila to toplo i nevino bice u ruke, kao da sam jucer postala drugacija osoba – mama, roditelji…
Svaki dan je bio novi izazov, svaka slika je sjecanje na njega… 11 predivnih mjeseci ljubavi, srece, odrastanja, dojenja…i jos puno toga lijepoga.
Vrijeme leti, pisem to cesto, toliko cesto se toga sjetim, kao da ni sama ne mogu vjerovati koliko brzo zapravo leti. Pocela sam napokon, nakon skoru godinu dana slagati prvi fotoalbum. Da sam pocela ranije, sve bi bilo lakse, ovako sam se nasla sa hrpom slika, jednom ljepsom od druge ,izmedju kojih moram birati teska srca, jer ja bi bas svaku zalijepila. Jer svaka je posebna za sebe, drugacija, prica svoju pricu, oci govore nesto novo…
Odlucila sam da album mora biti, barem do prve godine, vjerojatno radi toga jer ja nemam ni jedan album, cak ni jednu sliku. Sjecam se kao kroz maglu slika koje su stajale u bakinom ormaru, s vremena na vrijeme smo ih izvlacili van i gledali. Sjecam se sebe male sa bijelom kosom , okruglih obraza sa smjeskom na licu i to je sve.
Sretnih nam 11 mjeseci 🙂
Nemam pojma kako oni znaju ali vjerojatno smo ja ili mm prosle godine narucivali neke testere i dali datum rodjenja 🙂 Uglavnom, lijepo iznenadjenje, nekoliko pozivnica za djecji rodjendan i 2 testera novih proizvoda, nista extra ali bitna je gesta 🙂 Jos me nisu prosle emocije sto je maleni napunio 11 mjeseci, a oni vec cestitaju prvi rodjendan. 
Ne moram vam reci da sam se skoro rasplakala ispred postanskog sanducica. Ah ti hormoni…
Mama Blogerica 