14087694_10210740422485827_1805897315_oLjeto nam polako prolazi sto znaci da se polako brizi kraj bezbriznim i suncanim danima . Sve je to polako iza nas i ljeto je kao i uvijek proslo je prebrzo. Ni ne trepnes vec mu je kraj,  a zima cini se traje godinama jer pocne sa prvim kisama i tmurnim danima , a zavrsi cini se, svake godine sve kasnije.
Ovo je ljeto bilo nekako drugacije, ljepse i opustenije. Po prvi smo puta proveli ljetovanje opusteni , zabava je bila drugacija, dani ispunjeniji , totalno razliciti, igra je bila glavni zadatak, a smijeh glavni cilj. Ne kazem da sa devetim mjesecom i pocetkom skolske godine igra zavrsava, ali nazalost igra postaje ozbilnija jer vise nema spavanja do kasno i odlazaka na spavanje kada se vec trebalo spavati 3 sata ;), nema suncanja i brckanaj u bazenu, zujanja ko muhe bez glave, parkova u bilo koje doba dana.
Ove godine, igra postaj ozbiljnija jer nas malisan starta sa drugom godinom vrtica , drugom godinom koja je obavezna i “forsira” vrtic kao skolu, odnosno malisani su obavezni pohadjati vrtic svakodnevno od 9 – 15:30, a meni kao mami je to jako puno pogotovo jer on ima tek cetiri godine i forsirati ih i nabacivati im obaveze vec u tim godinama mi je previse. Imaju cijeli zivot ispred sebe da se brinu i da “moraju” raditi ono sto drugi zele, imaju cijeli zivot za skolovanje, posao i vjerujem da su ove njezne godine namjenjene igri i bezbriznosti .
Tako da se mi vec sad polako pripremamo sa time da se uskoro u vrticu ostaje cijeli dan, da tamo treba i spavati jer on jos i spava popodne svaki dan i sve se nekako nadam da ce proci sve laganini, bez suza .
A onda imam tu i manjeg koji ce mi sigurna sam biti u krizi non stop radi toga jer ne vidi brata. Vec smo ionako cijeli peti i sesti mjesec plakali i ronoli suze za njim svaki puta kada bi ga morali ostaviti. Ovo ljeto imali su “samo” jedno drugo i dijelili su sve medjusobno, voljeli se i tukli i mali je puno toga naucio od velikoga i jednako tako su puno toga naucili u zajednickoj igri i njihov odnos je poprimio jednu prekrasnu nijansu koju do nedavno nisam primjetila.

Ovo smo ljeto takodjer pokusali skinuti i pelenu, i jesmo na dva tjedna, a onda se gospodin mali predomislio i odlucio da je ipak bolje kada se za “pipi” ne mora moliti mami ili tatu da te odvedu, nego je ljepse samo rasiriti noge i obaviti to bilo gdje. Nikako ne mogu shvatiti zasto i zasto i ne mogu nista drugo napraviti osim hodati za njih i cistiti. Osjecaj je kao da imam malog psica u fazi odvikavanja od zapisavanja po stanu i moram vam reci da uopce nije ugodno pogotovo jer smo tu fazu davno prosli i jer sam je prekrizila vec , a sad se ponovo vracamo na isto i jos je gore. Strpljen – spasen ,kazu… Imamo jos mjesec dana kratkih hlacica pa se nadam da cemo to uspjeti rijesiti jer odvikavanje u hladnijim danima je puno teze nego u ljeti, ali naravno ne i nemoguce.

Znaci, klinci su narasli, stvari su jednostavnije, psihicki je teze jer se svakdonevno natjecu koji je jaci, bolji, koji jace gurne, pocupa za kosu i tako to, ali je ipak fizicki lakse i vjerojatno to i pokazujem pa me mozda zato uporno ispituju “Kad ce trece?” Moja faca nakon tog pitanja poprimi zelenu boju i mislim da je svima jasno ono sto mislim. Nisam rekla nikada “ne” za trece dijete ali odlucno kazem “Ne sada” jer dragi moji, imati dva hahara koji su totalno okrenuli tvoj zivot naglavacke, od kojeg jedan ni nakon skoro 3 godine ne spava , i misliti uz sve to na trece dijete, bilo bi zaista za medalju. Divim se mamama koje to mogu, ali je ne mogu, ne sada… Fizicki sam koliko toliko bolje jer nema nanasanja i nunanja i moja kicma koja je ionako “gdje je -tu je” zahvaljuje, spavam ako bude sve po planu 6-7 sati uz neka 2-3 budjenja i to je super za razliku od onoga sto smo prolazili. Psihicki je teze i u totalnom sam kolapsu jer znamo dobro koliko ljubavi, koliko strpljenja i stiskanja zubi je potrebno u zivotu jedne mame, pogotovo gdje su djeca toliko blizu sto se godina tice.

Jednostavno mi treba jedan period gdje cu se napokon moci posvetiti sebi, imati koji sat za sebe bez da se stavljam na zadnje mjesto jer su prioritet uvijek oni i mi kao obitelj. Jer ipak ja ipak sebi zelim jednako toliko dobro kao i njima, u teoriji je to jednostavno, u praksi puno teze.
Zanima me kakav ce mi zivot biti kada obojica krenu u vrtic/skolu, hoce li mi ovaj cijeli ritam faliti ili cu ga sa zadovoljstvom prekriziti sa spoznajom da sam u prve cetiri godine dala za njih najvise od sebe, trudila se iz dana u dan i svaki dan legla sa zadovoljstvom jer je dan bio ispunjen. Vjerujem da necu imati za nicim zaliti jer se trudim za njih vec od prve minute cim se dignem na noge i zavrsavam tek kad se navecer zatvore vrata njihovih soba. Razmisljam polako o poslu, o novim navikama, ljudima… Za koju godinu svatko od nas ce imati svoj novi put, put gdje vise necemo biti zajedno 24/24 i gdje ce mama nece vise biti najbolji prijatelj kada se ludira sa njima i ujedno i neprijatelj kada kori, odgojiteljica, kuharica, spremacica , ljubiti oguljena koljena i modrice na glavi… Oni ce biti veci, zreliji, ja i dalje njihova mama koja ih gleda kao male pilice, a oni puno veci, sa vecim krilima i zeljom za otkriti svijet..Pitam se jesam li spremna pustiti ih i kako cu se naviknuti na to. Pitajte me za koju godinu zelim li trece 😉

Oglasi

Happy B Day!!

946211_10201602790170730_2060664194_nVolim rodjendane, najvise radi poklona i torte. Poklone obozavam, sarene pakete koje otvaras sa nestrpljenjem i nadas se da je bas ono sto zelis vec dugo. Danas mm slavi rodjendan i on sigurno ne voli rodjedane radi poklona jer jadan uvijek kaze da dobije il gace il carape. A sta cu mu ja kad uvijek kaze da nista ne treba, a gaca i carapa uvijek treba 😀

Jucer sam odlucila da cu raditi tortu, vecinom ih kupujem , pogotovo za rodjendane jer ne zelim riskirati. Nije da nam dolazi Almo Catlak na kavu i kolace pa da mi sudi ali svejedno volim igrati na sigurno za takve prigode, pogotovo od kad sam zadnju tortu morala baciti cijelu. To mi se nikad nije dogodilo u mom kulinarskom stazu, ali eto…dogadja se. Za sve ima prvi puta 🙂

Prije nego sto cu skoknuti do trgovine izlistala sam sve moguce torte na internetu u nadi da cu nasti nesto extra jednostavno i fino, a onda se na kraju razocarana nadjem kako blejim u recept “Ledeni vjetar” zamisljam kako ga jedem. Ajme pa taj je kolac raj za oci, melem za usta i dusu! Ne, necu ga raditi!!! Ne necu, a vec sam na papir zapisivala sto mi treba.

Vecinu toga sam imala kod kuce tako da sam morala kupiti nesto svjezeg voca i svijecice. Savrseno! Priznajem da ga nikad nisam radila jer mi se cinio previse kompliciranim i svoju sam tetu smatrala boginjom kada bi se ona za nase rodjendane pojavljivala sa tim kolacem. Ni jednom se nije bacio ni najmanji dio, cak ni onaj dio sa strane koji se baca . 😀

Super sam sve organizirala tako da za to vrijeme kad se pekao biskvit napravila kremu, narezala voce i kad je mm dosao sa posla poslagala sve i stavila u frizider. Toliko je jednostavan kolac da cu ga od sad cesce raditi.

 

Biskvit od bjelanjaka

  •  9 bjelanjaka
  •  300g secera
  •  1 zlica jabucnog octa

Krema

  •  9 zumanjaka
  •  4 žlice secera
  •  4 žlice ostrog brasna
  •  2,5 dcl mlijeka
  •  3 vanilin secera (
  •  200 g margarina
  •  4 dclslatkog tucenog vrhnja

Voce po zelji

  •  3 kiwia
  •  2 banane
  •  300 g jagoda

Priprema

Istuci cvrsti snijeg od bjelanjaka te polako dodavati secer. Snijeg mora postati cvrsti i kremasti, na kraju dodajte zlicu jabucnog octa i promjesajte jos jednom.

Biskvit pecite u limu ili na limu  na papiru za pecenje  jedan sat na 150 stupnjeva.

Za kremu: Zumanjke pjenasto umutite sa secerom, brasnom i mlijekom te kuhajte na laganoj vatri dok se smjesa ne zgusne. Neprekidno mjesajte da  se krema ne zgruda.

Kada je krema ohladjena dodajte margarin koji se stajao na sobonoj temperaturi oko sat vremena i lagano izmiksajte dok ne dobijete jednolicnu kremu.

Biskvit izrezite na tri djela. (Taj dio nikad nisam shvacala jer sam mislila da se taj jedan biskvit mora razrezati na tri djela u slojevima , kao kad se radi torta, a u biti sam shvatila citajuci recept da se jednostavno biskit prereze na 3 jednaka djela da se dobe tri manja biskviica…i vec je tu sve lakse bilo 🙂 )

Stavite jedan biskvit na tanjur , prerezite zutom kremom, poslazite slojem voca i na njega dodajte  malo tucenog slatko vrhnje, poklopite biskvitom i nastavite niz. Najbolje je da kremu i slag odmah podijelite na 3 djela tako da ste sigurni da ce vam biti dovoljno.

1044514_10201602789530714_1112566803_n

1010643_10201602790970750_921918842_n

Nivea cestita!

Jucer sam iz postanskog sanducica izvukla Niveinu kovertu i ostala zacudjena jer nam vec cestitaju prvi rodjendan:partyNemam pojma kako oni znaju ali vjerojatno smo ja ili mm prosle godine narucivali neke testere i dali datum rodjenja 🙂 Uglavnom, lijepo iznenadjenje, nekoliko pozivnica za djecji rodjendan i 2 testera novih proizvoda, nista extra ali bitna je gesta 🙂 Jos me nisu prosle emocije sto je maleni napunio 11 mjeseci, a oni vec cestitaju prvi rodjendan. :buketNe moram vam reci da sam se skoro rasplakala ispred postanskog sanducica. Ah ti hormoni…:zub

970876_10201508504093637_1973834260_n