Ah napokon proljece i jedna brzinska kremica

I eto ga, sunce na prozorima koji su napokon otvoreni, kratki rukavi, osmijeh na licima, odmah nekako bolje raspolozenje…Zaista sam nekad malo treba do potpuno srece. Predivni dani u prirodi su iza nas , a slijeda jos puno takvih 🙂

Sve mi mirisi na jedno divno, toplo i dugo ljeto ❤

Jutros sam tako radila onako brzinski raspored u kupaoni trazeci neku kremicu za podrucje oko ociju jer me sunce jucer dosta uhvatilo , a koze oko ociju bas zateze i pece. Bas kao da trazi nesto jace, hidratantinije , pa ona moja kremica u takvim slucajevima vise nije dovoljna.

Brzinski bacam oko na internet listajuci neke home made receptice i otkrijem da zapravo imam sve sto mi treba za jednu extra hranjivu dozu mojem sasusenom podrucuju oko ociju.

Ako cete krenuti u experimentiranje trebaju vam

  • 2 cajne zlicice shea maslaca
  • 4-5 kapi etericnog ulja ruze sa vitaminom A+E
  • 1-2 kapi maslinovog ulja
  • plasticna posudica u kojoj cete drzati kremicuImage

Postupak je vrlo jednostavan i brz. U posudu za kuhanje natocite vode i u nju stavite jednu manju posudicu u kojoj cete zagrijati shea maslac (bagno maria). Kada se maslac otopio pricekajte minutu dvije da se malo rashladi pa dodajte ulja i dobro promjesajte. Plasticnu posudicu ocistite obicnim alkoholom i u nju ulijte pripremljenu kremu te ohladite na sobnoj temperaturi.

Taaaa daaaaa i evo vama kremica iz kuhinje u 5 minuta dok bebica spava 🙂

9 mjeseci…

DSC_0549Kazu da je bas toliko potrebno da se mama i beba naviknu jedno na drugo i da beba shvati da nije povezana sa mamom kao sto je to bilo u trbuhu vec shvaca da su zapravo to 2 razlicite osobe – svaka za sebe. Jako zanimljivo…

Tako smo danas imali pregled kod pedijatra nakon skoro 3 mjeseca pauze i bas me zanimalo sto ce reci kako napreduje(mo) ❤

Smotuljak je tezak 8,2 kg i dugacak 70 cm, motorika za “sjedi 5” ali i sam pedijatar nije mogao vjerovati koliko je napredan pa ga je cak nazvao “prenaprednim” za svoje mjesece. Ali sta cu ja ako je njemu sve zanimljivo i sam je odlucio i propuzati i staviti se na noge jako rano.

Vadjenje krvi proslo je sa malo manje odusevljenja, ali sam brzo zaboravila na sve nakon sto je rekao da je krvni nalaz takodjer odlican i da nema mjesta za brigu.  E pa nije nam preostajalo drugo nego otici sa smjeskom na licu 🙂

Pohvale je primila i mama za to sto ga jos doji i bas mi je srce zatitralo kada je rekao da jako malo mama odluci dojiti tako dugo,ne zato jer nemaju mlijeka, nego previse postuju onu granicu od 3 ili 6 mjeseci i vode se za tim da majcino mlijeko nakon toga vise nije dogovljno i da nema svrhe dojiti ga….a nije da se radi samo o mlijeku i samo o hranjenju, radi se o necem puno vecem i dubljem i to je zaista tesko opisati.

A ovako smo rasli:

  • 12.7.2012 dan rodjenja, tezak 3500 g i dug 48 (mali al sirok <3)
  • 15.7.2012 dan odlaska iz bolnice 3340 g
  • 13.8.2012 prva kontrola 4620 g i 54 cm
  • 10.9.2012 , 5640 g i 59 cm
  • 7.11.2012 , 6930 g i 62.5 cm
  • 7.1.2013 , 7800 g i 67.5 cm
  • 10.4.2013 , 8200 g i 70 cm

Carapice

…sarene, malene, sa auticima, na prugice, zvijezdice, sunce i mjesec, 10 para carapica za sitne pare, ali…nemaju gumene cepice ispod protiv klizanja. Odustajem i bas sam ljuta! Pa zasto ne postoji nesto da se moze staviti na carapice , a da mogu ja kod kuce napraviti…. I tako sam izasla iz trgovine ljuta i razocarana i bez carapica.

Slucajno sam zalutala nedavno u jednu trgovinu sa opremom za rucni rad i oko mi zapne bas za tu bijelu tubicu sa slikom carapicama i rijeci STOP! Pun pogodak – to je to sto trazim!  Ljepilo za izradu neklizajucih carapica 😀

Ma nisam ni zamisljala da postoji zaista nesto takvim. Ispred mojih ociju hrpa sarenih bocica , pa cak i boju mogu birati!!! U prvi mah htjela sam pokupiti sve, a onda se ipak sabrala i odlucila se za najjednostavniju prljavo bijelu boju koja ide uz sve.

Posto sam imala hrpu zimskih carapica i vecinom su sve neklizajuci, cekala sam ljepse vrijeme pa da se prebacimo na tanje carapice pa da se krenem zabavljati.

I tako smo Smotuljak i ja danas bili u trgovini i eto opet svakakvih carapica i bez razmisljanja sam uzela paket od 5 komada i jedva cekala da se bacim na posao.

Dok on spava, ja sam pripremila “teritorij” i krenula u izradu. Zavrsila sam u 10 minuta i rezultat mi je sasvim zadovoljavajuci za prvi puta.

Ljepilo je jako jednostavno za koristiti jer je dovoljno tekuce tako da je lako formirati kapljice/kruzice , a opet nije previse rijetko pa se ne cijedi vec stoji na mjestu.

Ja sam za sad napravila kruzice, a sljedeci put cu probati sa necim drugim. Zelim prvo zavrsiti sa ovom turom , oprati ih, probati kako drze pa cu se  baciti ponovo na “proizvodnju”…industrijsku poznavajuci se 🙂

Za sada cekam da se ljepilo osusi na zraku par sati, pa cu ponoviti postupak jos jednom kako je navedeno u uputama, i tada definitivno ostaviti da se osusi oko 10-12 sati.

Rezultat cu javiti, a za sada vam ostavljam slike koje sam napravila u toku izrade 🙂

Cijena ovog ljepila je oko 10 eura 🙂

 

fotofoto

 

Proljece nam je na vratima ili mozda ne

Proljece je osim jeseni moje omiljeno godisnje doba. Kada se nakon teske osjece i zimskih jakna ubacimo u nesto laganije, sarenije tada nam se cijeli svijet cini ljepsi.

Ove godine mi proljece kasni…jako… Skoro je polovica cetvrtog mjeseca, a izna nas je brdo kisnih dana, a ni prognoza za sljedecih par dana ne donosi nista ljepse. Kako kaze? Strpljen – spasen.

Proljetno ciscenje ove godine i nije nesto jer uz Smotuljka ne stignem napraviti puno toga. Osim sto ga moram uvijek pratiti u stopu ili on mene, pocetak necega i zavrsetak istoga u jednom danu je gotovo nemoguca misija tako da nam je glavna zanimacija igranje na podu uz hrpu igracki i smijeha. Pa post ne mogu zavrsiti u jednom mahu, kamo li oprati, opeglati, spremiti oramre, pobacati ono sto je za baciti…

Jutros sam ga odvela kod bake tako da barem u miru jedan dio mogu napraviti. Polovicu toga sam napravila kroz vikend dok bi on spavao, tako da mi je za danas ostalo ono najgrublje, usisavanje, praznjenje elemenata, bacanje stvari koje su istekle prije godinu dana…Da, i toga se naslo.

Koliko gluposti covjek moze nakupovati kada u trgovinu uleti ko muha bez glave , a zatim te iste stvari gurne na kraj elementa i zaboravi na to. Eh da… Neki dan sam gledala jednu emisiju na tv-u u kojoj su pricali kako potrositi manje u trgovini . Neka od zlatnih pravila su : nikad ne ici u trgovinu sa praznim zelucem jer gladne oci vide svasta, a kasnije vas udari po novcaniku :D, uvijek doci sa listom onog sto nam treba jer se puno puta dogodi da kupimo ostalih stvari sto nam ne trebaju, a ono sto treba zaboravimo(ZIVA ISTINA!!), nikad ne uzimati kolica jer nas vuku da ih napunimo vec se posluziti kosaricom. Moram priznati da sam isprobala ovo jucer i zaista potosila puno manje nego inace 😉

Taman kad sam sjela nakon 3 sata zujanja po kuci i odlucila napraviti sebi cappuccino i popiti ga u miru Bozjem, posaljem onako usput poruku baki da cujem kako je, nakon cega mi uzvraca poruku da nista nije spavao i malo je kenjav. Znam koliko je sati, ostavljam cappuccino ne za kasnije, vec za neki drugi dan, hvatam torbu, navlacim Crocsice i jos sva onako prljava sjedam u auto i odlazim po njega.

Eno ga spava snom pravednika kako kazu, a ja imam napokon malo vremena za sebe. I ja sam umorna i mislim da sam trebala leci sa njim jer je ova noc bila prava nocna mora ;budjenje svaki sat, jaukanje, namjestanje, plac…u pola pet sam se napokon izvukla iz kreveta , otisla do kuhinje i vratila se sa paracetamolom nakon cega je napokon zaspao i odvalio do osam. Vidim ga kako si palcem tiska mjesto gdje izbija zubic i vjerojatno ga to ometalo  jako jer jer zubic ovih dana probija meso. A bilo je jako lijepo ovih dana bez ikakvih smetnji, no sto je lijepo kratko traje.

Kao sto sam napisala, iako se sunce nekako neda van vec nam je pred ocima stalno sivilo i kisa, ja sam nasu terasu odlucila pripremiti za ljepse dane. Pa eto mozda privucem sunce svojim sarenim svjecnjacima koje sam iskoristila od kasica za bebe. Zao mi je tolikog stakla, prvo ga kupiti, pa onda baciti, pa eto uz malo boje, sarenih kamencica i malo maste nastali su oni.

foto

fotofoto

Pomoc zubicima

Danas je uzasno vrijeme. Taman kad se poveselim proljecu, izvucem laganije krpice, stavim balerinke i suncane naocale u nadi da napokon pocinje ljepse vrijeme – eto  kise. Toliko mrzim to vrijeme, pogotov kada sa malim u takvim danima moram izlaziti iz kuce. Vuci ga jos onako pospanog i toplog, a u ocima mu citam da se i njemu ne ide i zasigurno se pita kuda idemo umjesto da se igramo kod kuce.

Ova noc je prosla sasvim ok, usprkos punom mjesecu koji je meni oduvijek smetao , a vidim da smeta i Smotuljku, nocas nas nije bas previse ometao. Zaspali smo svoje troje negdje u isto vrijeme  i prvo budnjenje nas je docekalo u pola 3. Bilo mi je smijesno koliko mu je stomacic urlikao jer je bio gladan dok je pohlepno vukao mlijeko dobrih 10 min, a zatim mi okrenuo guzicu i zaspao. Vecinom u tim trenucima pokusavam prebaciti ruku preko njega da ga zagrlim, dam mu do znanja da sam tu ali mi se ta ruka toliko cini teska da mislim da pritiscem njegovo sitno tjelesce…iako bas nije sitan 🙂

Jucer sam napisala da cu vam reci dvije-tri o proizvodima koje koristimo za zubice, pa evo ih.

Osim hrpe gumenih igracki koje su namjenje za grickanje, izdvajam ovih nekoliko Nuby proizvoda sa kojima sam zaista zadovoljna i toplo ih preporucujem.

Na prvoj slici nalazi ce cetkica u obliku nastavka za prst koji ce mamama i tatama posluziti da lakse masiraju bebino zubno meso. Smotuljak je zaista uzivao na pocetku kada smo mu to radili, izlio je potoke slina i bio miran po pola sata,  ali sada mu se nazalost vise ne svidja i mrzi bilo kakvo guranje ili pipkanje zubica. Sada mu je dam u ruke i on si masira sam grizeci gumu. Kao sto vidite, nastavak ima dvije strane, onu njezniju i grublju. Na ovu njezniju vecinom stavljam neki od gelova za olaksavanje neugodnosti kod izbijanja tako da je grizuci gel nanosi sam.

Na drugoj slici gore mozete vidjeti prstenove koje mozete naci pod imenom Soother Ring za 3+ mjeseci. Radi se o silikonskim kolutovima koji su punjeni gelom . Na povrsini se nalaze okrugle izbocine koje sluze za njezno masiranje zubnog mesa. Moram priznati da smotuljak jako cesto gricka taj krug, pogotov ako ga stavim u frizider na pola sata-sat pa osim sto njezno masira uz to i hladi . Pun pogodak!

Na trecoj slici dolje nalaze se cetkice koje su namjenje za masiranje, grickanje, a ujedno i za pranje zubica, sticanje dobrih navika.

U paketu se nalaze 3 cetkice za 3+, 6+ i 12 + mjeseci. Sve tri su napravljenje od mekog silikona i savitljive plastike. Drska je takodjer oblozena silikonom tako da je i ona namjenja grickanju i moram priznati da je Smotuljak najvise od svega obozava. U zadnje vrijeme ova je cetkica u punom pogonu i zista je obozava.

Image

Kada je situacija zaista kriticna posegnem za lijekom gotovo uvijek jer mi je zao patiti i njega i sebe samu. Tada u pomoc uskace cepic paracetamola i stvar je rijesena. Ostalim danima vucemo za sobom gelove koji imaju kratak ucinak ali svejedno ucinkovit dok se uz to sluzimo i homeopatskom medicinom.

O homeopatiji nisam znala mnogo, zapravo sam prvi put cula za nju negdje u trudnoci ali sam uvijek smatrala da su ti previse alternativne stvari za mene, iako obozavam alternativu.

A tada sam totalno jadna i isrpljena u fazi njegovih grceva otisla u apoteku i po prepuruci prodavacice uzela homeopatske bobe . Tog trena bi vjerojatno kupila bilo sta, a posto nisam imala puno izbora , posegnula sam za njima i zaista se iznenadila. Kazu da treba vjerovati da pomaze ono sto tog trena koristimo kada se radi o prirodnoj medicini i da je sve to neki placebo efekt ali nisam bas toliko sigurna jer mi odrasli sebi mozemo umisliti neke stvari, da nas boli il da smo bolje, dok bebe od nekoliko tjedana i nisu sposobne. Smotuljak bi se nakon par bobi rastopljenih u kapi vode smirio, plac bi prestao , a on utonuo u san. Od tada sam zavoljela homeopatiju i njuskajuci sam naisla na zlatne savjete, otkrila stvari za koje nikad nisam cula i zapravo postala pravi ljubitelj tih bobica. Prije sam uvijek posezala za lijekom, a sada prvo posegnem za bobama, a tek onda za lijekom ako je bas potrebno.

Vise o homeopatiji napisati cu vam u nekom od sljedecih postova.

Smotuljak kao i vecina beba odlicno prihvaca homeopatiju i to sam se uvjerila sa bobama za temperaturu, spavanje, smirivanje i sad sa ovima za zubice.

Ovisno o danu i njegovom ponasanju biram koliko boba dnevno i  koliko puta. Posto je od jucer jako smiren i ne izgleda mi uznemiren radi zubica, samo sam smanjila dozu.

Od gelova za desni koristim Osa biljni gel (zeleni) i Osanit gel sa blagim anestetskin djelovanjem (roza) koji je takodjer odlican. Kolicinu velicine zrna kave stavim direkt na dudu i stavim u usta, na sveopce zadovoljstvo ugodno cmakce i smiri se za tren 🙂Image

Bila sam uvjerena da ovi gelovi postoje samo ovdje kod mene , a onda sam nanjuskala da se takodjer moze naci i na policama u Hrvatskoj , jednako tako i homeopatske bobe pa vam vrijedi raspitati se ako vas zanima. http://www.delmerion.hr/kategorija.asp?glavna=brandovi&kat=74

I za laku noc toplo preporucujem Viburcol homeo cepice i Camilia homeo ampule – proizvodi koji su zaista pravo cudo.

Citajuci hrvatske forume naisla sam da se raspravlja o njima ali nazalost u HR nisu u prodaji vec u Austriji, Italiji i Sloveniji, pa ako cete nekad preko grane mozete pokusati.

Ono sto mi se svidja kod homeo proizvoda je to sto su totalno prirodni, ne stvaraju ovisnost , a imaju odlicno djelovanje i vidljive rezultate.

Image

Srdacno vas pozdravlja mama malog zubonje! 🙂

Image

Zubici & hrpa neprospavanih noci

dentiniTaman kad krenem sa pisanjem i odlucim da cu barem jednom tjedno napisati jedan post, uvijek me nesto zadesi i sve mi promakne, ali se redovito vracam na ove stranice i pomno gledam tipkovnicu, sat i cekam da se probudi pa odustanem od svega .Ali ovaj put necu, pisat cu brzo 😀

Napokon je zaspao nakon 2 sata ludjacke igre i zaista sam odlucila da cu napisati post, zaista, zaista…Nakon sto sam usisala, oprala pod, nahranila ga, spremila kasicu za kasnije, uspavala ga, poljubila…zalegla sam na trosjed kao da to nisam godinama napravila. Umorna sam, ali i zadovoljna.

Smotuljak raste brzinom svjetlosti, na ocigled mi raste i mijenja se iz dana u dan. Dok me ujutro u pol sedam gleda svojim okruglim velikim okicama, vidim uvijek nesto novo, novi izraz, novu crtu lica, te slatke obrascice….i ugledam jutros taj ZUB!

Prva dva zubica docekali smo dan nakon sto je napunio 6 mjeseci. Otkrila sam slucajno dajuci mu neke kapi sa metalnom zlicimom. “Pliiiink” cuo se zvuk dok smo se muz i ja pogledali sa otvorenim ocima, nakon cega smo oboje navalili na njega ljubeci ga i pljeskajuci “Bravo, bravo” dok nas je Smotuljak cudno gledao. Njih dvoje nekako su izbili zajedno tako da suze, neprospavane noci ili neku bol na njegovom izrazu lica nisam vidjela niti smo prosli kroz bilo sta slicno.

Nakon 2 mjeseca, nekoliko dana nakon sto je napunio osam mjeseci poceo se dogadjati neki cudan scenarij. Cudno zapomaganje u noci, cviljenje, suze, nece dudu, nece ciku, nece ruke, crveni obrazi, sati i sati ne spavanja. Bila sam uvjerena da ga boli uho pa sam cak pomislila i do pedijatra nakon cega mi se to jutro nasmijao i imala sam sta vidjeti. Dva bijela cuda koja se guraju prema van kroz gornje zubno meso..Hm… Znala sam odmah zasto je toliko losih noci iza nas. 😦

Ovo sve traje oko 2 tjedna. Nocno plakanje, cviljenje, tisina, pa opet ponovo, dok ja neutjesno stojim naslonjena na vrata nakon sto sam sve pokusala, nakon cega se on uredno namjesti i zaspi, a ja samo sto prislonim glavu na jastuk, evo ga opet…i tako vec par noci. Iscrpljena sam ,umorna i boli me sto njega boli , a ne mogu mu pomoci. Dajem sve od sebe, kuca nam je postala prava ljekarna. Nema kremu koje nisam kupila, prirodnih lijekova, gelova, igracki za zube, ali nista…  U ovoj fazi zaista malo toga pomaze, ali ipak pomaze, jer malo je nekad zaista puno. Pitam se kakav bi bio bez toga svega.

I tako je napokon taj zub jutros ugledao svijetlo dana. To malo bijelo, debelo nagurano cudo koje strsi napokon van. Oh koji uzitak vidjeti ga. Opce stanje kvari onaj drugi do njega koji se takodjer sprema probiti za koji dan…i vec znam sto me ceka.

U sljedecem postu napisati cu vam koje preparate koristim da mu barem malo olaksam. Iako sigurno pricu vec znate na pamet , uvijek se otkrije nesto novo.

Mi papamo

foto-2Vec je dobro poznato da je majcino mlijeko najbolja hrana za bebe, tako da na stranicama za mame i bebe svako malo mozete naletjeti na natpis da je iskljucivo dojenje preporuceno do 6 mjeseci bebinog zivota, nakon cega se ubacuje dohrana, ali majcino mlijeko ostaje i dalje osnovna hrana sve do godinu bebina zivota. Preporucuje se dojenje do druge godine , pa cak i duze, ali o tome naravno odlucuju mama i beba.

Iskljucivo dojenje prakticirali smo do 5 mjeseci i 2 tjedna, nakon cega smo na preporuku pedijatra poceli sa uvodjenjem mlijecje kasice radi bljuckanja koje nam se javljalo nakon svakog obroka. Doslovno bi izbacivao potoke mlijeka od obroka do obroka, a kako je pedijatar iskljucio bilo kakvi oblik refluksa, preporucio nam je nekoliko zlicica neceg “gusceg”  sa zakljuckom da mu toliko”vodenastih” stavri u trbuhu smeta i ne moze to zadrzati u zelucu.

Tako sam se ja ko neka budala nasla u ljekarni ispred police na kojoj se nalazi iskljucivo hrana za bebe. Kutije plave, zelene, narancaste, sa /bez mlijeka, sa vodom, bez glutina, sa dodatkom vanilije, bez vanilije, od 4+,6+… Doslovno planina kutija,a ja totalno izgubljena praveci se da znam sto trazim dok me ljubazna prodavacica upitala trebam li pomoc. Nakon 10 min proucavanja, szurfanja po internetu kriomice u nadi da ce mi google pomoci da nadjem ono sto trazim, sramezljivo sam se obratila teti prodavacici nakon cega mi je ljubazno odgovorila “Pa trebali ste odmah reci”

“Koliko ima kila, mjeseci, koliko pojede…”resetala je jedno pitanje za drugim , a ja sam imala osjecaj da pricamo o susjedinom djetetu jer na neke stvari nisam znala dati odgovor.

“Koliko pojede?” Neznam. Pojede onoliko koliko mu je dovoljno.

“Manje -vise?” dodala je ponovo.

Zaista glupo pitanje. Ja nigdje na svojoj ciki nisam vidjela mjerilo niti se Smotuljku na celu nakon obroka pojavi koliko je pojeo.

Zbunjena, totalno zbunjena….

Kupila sam narancastu kutiju , Milupa – sto god znacilo.

Dotrckala sam kuci sa kutijom, malog posjela u lezaljku, pripremila tu ljigavu kasicu, pogrijala, uzela zlicicu i krenula prema smotuljku.

Reakcija je bilo totalno gadjenje, neka vrste tresavice/groznice dok je istovremeno plazio jezik van, spreman da povrati. Bio je totalan sok za mene, pa jel to normalno? Na kutiji nije pisalo da je moguca takva reakcija :D…ali prezivjeli smo.

Od tod dana nam je nestalo i bljuckanje i bio je to pravi uspjeh.

Nakon te kasice, vjerno se vracao dojenju i za njega je to bio i ostao najbolji obrok i sada nakon skoro 2 mjeseca dohrane.

Jednom me zaista zaboljelo srce kada sam ga ko i svaki pt gladnog posjela, i krenula sa zlicicom prema njemu. On je u tom trenutku gladi vjerojatno pozelio mlijeko dok sam mu ja na njegov prvi “kme” u usta uvalila hladnu zlicicu sa pahuljicama i kruskom. Tatalno razocaranje, sok i nevjerica u njegovim ocima :” Mama pa kako si mi to mogla uciniti ?” Suza u oku, ali je svejedno otvarao usta.

I tako smo polako smanjivali kolicinu pahuljica i povecavali kolicinu voca, povrca, povracali, bljuckali, bacali okolo, bacali tanjure, zlice, plakali. Ja sam ko prava mama koja drzi sve pod kontrolom mjerila koliko pojede po obroku i za sad mogu reci da je u samo tri navrata pojeo nesto vise od 70 ml. Inace nam se brojka vrti oko 30-40-60 ml , ovisno o tome sto se nudi.

Voce i nije bas omiljeno, on je vise do povrca, puno mrkvice i tikvica pomjesano sa kremom od rize i na sveopce veselje pojede zavidnu kolicinu.

Prije bi nakon kasice trazio i mlijeko, a sad smo potpuno izbacili mlijeko nakon obroka i to je nekako pravo olaksanje za mene. Radi toga ga mogu bez probema i ostaviti po nekoliko sati bez da se brinem jeli  mu obrok bio dovoljan.

Ovih cemo dana poceti i sa drugim obrokom, svaki dan govorim: Sutra cemo, sutra cemo…ali uvijek se nesto poremeti pa nikako. Vjerojatno jos ni ja nisam spremna, a mislim da isto tako nije ni on pa se necu ni forsirati.

O dohrani sam svasta procitala ali osobno mogu reci da je ovo za mene jedan lijep period. Volim kuhinju, povrce, voce i ovo pripremanje, kuhanje, dodavanje , oduzimanje je za mene pravo veselje. Malo manje sam vesela kad nakon svog ulozenog truda u kasicu okrene glavu na drugu stranu i vraca je sa gadjenjem, ali uvijek se nadam da ce biti bolje…jednog dana.

Ljubav na kvadrat

Smotuljak ce ovaj mjesec napuniti sedam mjeseci. Sedam prekrasnih i neopisivih…

Prosli smo puno toga, a tog 12. u mjesecu mi svaki put ponovo zatitra srce, dok je to slatko bice u nasem krilu, starije za jos mjesec dana.

U zadne vrijeme sam shvatila da se vise no ikad vracam stranicama o trudnoci, mamama , bebama i citam poglavlja koja sam vec odavno prosla, naucila, isporbala…pa se pitam sta sa mnom nije u redu?! 😀 Vjerojatno me muci nostalgija za onim slatkim, malim bicem koje je bilo ovisno o meni 24 sata na dan…a sada ta ista beba svakim danom postaje sve samostalnija. Ne ovisi vise o meni ko sto je to bilo do prije nekoliko mjeseci… Sada ga drzanje u narucju nervira, zagrljaje ne prihvaca vec grebe i najsretniji je u svom carstvu -na podu medju igrackama.

Savrseno je gledati kako svakim danom otkriva nove stvari svojim plavim okicama i istrazuje svaki kutak, svaki kabal postaje novi prijatelj, svaka mrvica na podu zavrsi u ustima, sve nepravilnosti u kuci uspije nanjustiti, otkinuti sto se otkinuti da, staviti nosic na mjesta gdje mu nije mjesto…dok ja totlano nenaucena na takav ritam samo vicem iz nekog djela kuhinje “Ne to! Nemoj dirati! Razbit ces se…!” i svakim danom shvacam sve vise kako postajem jedna od onih mama “Jel trebas kakati? Dodji pojedi bananu? A neces sad bananicu? Hoces keksic?”…jedna od onih mama koje sam mrzila iz dna duse dok bi u vrucim srpanjskim danima upijala zrake sunce i slusala mame oko sebe kako kvocaju bez prestanka i u sebi mislila kako ja NIKAD necu biti takva. :howyesno

Smotuljak je kao sto sam rekla sve veci, sve je nekako postalo lakse iako se situacija cini puno teza od kad se sam krece…ali vise volim ovako. Cupkanje na rukama je napokon iza nas , a i sirotom djetetu je vjerojatno i to dosadilo pa je odlucio propuzati sa sest mjeseci, a sa osam ce sigurno hodati ako nastavi ovako. :majkomila

Nekako sam jedno jutro dozivjela “klik” i isplanirala dan za ciscenje. Odvela sam ga baki sa 5 sati dok sam ja ko pomahnitala prala prozore, usisavala, prala…i nekako krajickom oka gledala oko sebe, vec po navici “da ga ne nagazim” . Koliko mi samo fali u tim trenucima…Ta praznina je neopisiva, toliko glupa..Ta tisina mi probija bubnjice, a moj nadzor koji vise ne stignem kontrolirati od kad sam mama me u tih par sati bez njega prati jos vise. Sama sebe uhvatim kako se trznem u jednom trenutku i okrenem glavu da vidim sta radi…a njega nema…Samo pobacane igracke, vlazne maramice na podu i tisina..

To jutro smo spremili najbolju kasicu i otisli do bake. Dobio je najsladju pusu dok sam ja nekako sa veseljm otisla i ostavila ga. Sa istim sam se veseljm i vratila po njega dok me on pozdravio najljepsim smjeskom, bacanjem oko vrata popraceno potokom slina na licu..nema veze. Mama je tu…

 

…kad se srce stegne….

…koliko god voljele ta mala bica i koliko god trebaju samo nas mame u prvim mjesecima, nekad i mi mame moramo malo odahnuti i prepustiti nase male zivote nekom drugom.

Smotuljak je prvi puta ostao  sam sa tatom i ostavila sam ga bez imalo straha jer ipak…tata mu je. Na pocetku smo zajedno mogli raspoznati dali njegov “kme” znaci gladan sam, il moram se podrignuti, moram jesti, puna mi je pelena…Tako da se nisam bojala zatvoriti vrata za sobom i otici na 2 sata. I vidi cuda prezivjeli su…jest’ da sam ja trcala kuci sa mokrom kosom (nadovezujem se na prijasnji post) , ali sve u svemu – uspjeli su.

Baka se puno puta nudila “Ostavi ga meni pa ti izadji” .Ooooo? Nema sanse , govorila sam. Sta ce ostajati sa nekim ako sam ja ionako kod kuce radi njega i da se brinem o njemu – zaista nema potrebe, hvala.

Nakon nekoliko tjedana poruka baki je glasila : “Mogu vam ga sutra dovesti da bude malo kod vas, ja bi morala nesto obaviti”. Lagala sam zapravo, nisam imala nista za obaviti al taj dan sam se nekako osjecala spremnom da ga ostavim, a osjecala sam da je i on spreman. Isti taj osjecaj koji mi se javio kada je dosao dan da ga iz naseg kreveta premjestimo u njegov krevetic. Probala sam prije, al nije uspjelo, zavrsilo je suzama i mojim i njegovim. Kada je dosao dan “spremni smo” sve je proslo glatko.

Obukli smo se, spremili stvari, napunili torbu pelenama, omiljenim igrackama, kremama…izgledalo je kao da mama ide u Vietnam, i da se necu vratiti 2 tjedna.

“Maleni moj, mama ce brzo doci!” govorila sam mu dok me gledao onim svojim plavim okicama i uz to ispustao rijeku slina po bakinoj ruci.

Bacio mi je jedan smijesak u stili “Sve ce biti okej, samo ti ajde”, a meni se srce steglo kada sam uzela torbu i kljuc od auta. Nisam ga poljubila..ja mrzim rastanke. Spustala sam se niz stepenica a knedla u grlu koja se u zadnje vrijeme sve cesce javlja, umalo da mi nije zaistavila disanje. Sjela sam u auto, pogledala sjedalicu vec po navici i krenula plakati.

Smirila sam se nekako do grada, parkirala auto, nabila suncane naocale, duboko udahnula i izasla.

Vecinom kad secemo on i ja po gradu, nema nikad nikog poznatog. Taj dan srela sam sva moguca lica i svi sokirani da “Gdje mi je dijete?” Kao da su znali da mi je tesko, pa ajmo joj vise nabiti griznje savjesti.

Vrludala sam tako gradom sat i pol, nazuljale me i cipele, kupila sam nekih par stvarcica za sebe, a da nisu body velicine 60 i zaista se bolje osjecala kako god mi tesko priznati.

Odvojila sam se makar na tren od pelena, sisanja, placa, cendranja, vriskanja i zaista mi je godilo. Uporno sam gledala na sat i na mobitel nekako iscekujuci bakin poziv da ce me nazvati i reci da dodjem istog trena jer Smotuljak place, ali nista…

Vratila sam se, otvorila tiho vrata i nasla ga u njenim rukama kako zamisljeno gleda kroz prozor. Pogledao me i poceo plakati istog trena. Gurao mi je glavicu u kosu, trazio ciku i istovremeno se smijao.

Nije da sam otisla u Vietnam, al vjerujte mi da sam se  osjecala kao da sam bila kada sam ga nakon ta dva sata uzela u ruke.

Prvi puta je bio najtezi…

Smotuljak sada ostaje kod bake jednom tjedno jer nam tako prilike dopustaju i ta 2 sata su postala ugodna za svo troje. Meni jer mogu obaviti svoje stvari ili jednostavno razgledavati izloge i ne raditi nista, baki jer provodi vrijeme sa njim, a njemu…jos je premali da shvati zasto, ali je  dovoljno veliki da se privikne i na druge osobe osim mame. Vjerujem da je bitno da zna da ga i druge osobe vole i znaju se brinuti o njemu istom mjerom kao i mama…Ok, nikad kao mama al barem se trude 🙂

Moze proci neznam koliko vremena, al mislim da cu se kad god krenem bez njega medju svojim rukama, osjecati kao da mi nesto fali…kao da ides gradom bez jedne cipele ili po zimi u kratkoj majici…eto, bas takav neki osjecaj. Cuda cine te mala bica…

Mame lazu…

..il zaborave koliko je zapravo tezak period na pocetku, koliko su suza prolile na kucnom pragu kada su po prvi put u kucu usli u troje, koliko je prva noc bila losa, puna suza, koliko je smotuljak plakao dok su one bespomocno trazile nacin da ga smire , a i sebe.

Puno stvari mame ne kazu. Kazu da porod boli, kazu da dijete mijenja zivot, neke dodaju da je dojenje strasno, neke se sa jezom prisjecaju neprospavanih noci.Rijetko koja dobaci nesto lijepo i vecinom razgovor zavrsava sa recenicom: “Aaaaa..vidjet ces…”

Sto cu vidjeti?

Razmisljala sam o svemu zadnjih tjedana trudnoce,  isplakala more suza, plakala nad sladoledom koji se otopio, nad Ronaldom kad bi promijenio frizuru na poluvremenu, kad bi bilo prevruce, zima, kisa, prljav auto, vrhnje koje nece postati slag, prepecen biskvit, macka koji prede… Nisu zapravo suze izlazile radi toga, izlazile su radi onog svega sto se u  meni dogadjalo, i kako se dan D priblizavao suze su bile sve teze i uvijek bi mi se pojavila neka knedla u grlu kada bi zamislila sto me ceka.

Biti u troje promijenit ce mnogo toga, mislila sam u sebi, na bolje il na gore , neznam, al znam da ce nam se zivot promijeniti.

I kao sto to uvijek bude, zivot se promijenio.

Prvi mjesec

U jednom trenu nakon tjedan dana od poroda, nasla sam se sama sa smotuljkom kako gledam Dobro Jutro Hrvatska i smisljam plan kako obaviti tusiranje , kako popiti kavu, kako izaci. Izlazak iz kuce je bio vec teza kategorija na koju jos nisam bila spremna.

Ok, ajmo pod tus. Moje tusiranje bi u normalnom stanju trajalo 10 min , sa pranjem kose nesto vise, al uglavnom najbolji pocetak dana je topli tus -bio i ostao.

U ovom novom stanju, na  prvi ulazak u kadu cula bi “kmee” i izasla, provjerila sto radi, ubacila dudu i vratila se u kupaonu. Ista scena bi se ponovila oko 5 puta, a zatim bi cvrsto odlucila da sad idem “pa nek place” .Nasla sam se x puta kako bez rucnika trcim u sobu dok voda curi za mnom samo da ga smirim. Tusiranje + pranje kose je bila nezamislivo i moram priznati da sam danas ujutro po prvi puta to obavila,  a smotuljak ima 3 i pol mjeseca.

Plan je bio jednostavan. Viper, igracke , duda,smjestila sam ga tako da me gleda dok sam se ja tusirala i pjevala mu. Osusila sam i kosu dok me ona sa polusnenim ocima gledao i davao mi do znanja da ga je fen za kosu omamio i da bi on odspavao malo.

Isto tako, ni jedna mama mi nije rekla da se kod frizera ide 2 puta u mjesecu. Jednom ides na farbanje, drugi put na sisanje jer obaviti obje stvari od jednom je nemoguca misija pogotovo ako je dijete sisavac i ovisi o tebi, sto znaci da imas 2 sata na raspolaganju.

Nakon mjesec dana od poroda odlucila sam obnoviti pramenove. Sva sretna sto cu imati 2 sata za sebe  i sto ce tata biti sa malim, otisla sam do frizerke…Hvala Bogu preko puta kuce. U jednom trenutku dok mi je frizerka susila kosu, nazvao me M da mali urla nakon cega sam sa polumokrom kosom trcala kuci . Shvatila sam tad da bebe imaju senzore kada odlucis vrijeme posvetiti sebi. Iako je do tog trena sisao svaka 2 sata, dan kad odlucite da je vrijeme za vas – ono ce smisliti nesto i sjetiti se jesti nakon sat vremena kao sto je to ucinio moj.

Depilaciju sam po prvi puta obavila prosli mjesec…Plan jednostavan, dati ciku prije izlaska iz kuce, smjestiti malog u kolicima kraj tete kozmeticarke kojoj treba oko 20 min da mi sredi noge  i gotovo…Ostane mi jos oko sat vremena do sljedeceg hranjenja sto znaci da mogu jos uletiti u knjiznicu, popiti toplu cokoladu…

Plan je poceo dobro, a zavrsio tako da sam malog drzala u narucju i dojila dok je ona sa zadovoljstvom razmazivala vruci vosak i smjeskala se!  Horor film!

Nekako sam zivot zamisljala jednostavnijim u jednostavnim situacijam, a dogodilo se da su zapravo neke jednostavne stvari, sitnice postale nemoguce i neizvedive – lakiranje noktiju recimo. Pa lakiranje noktiju mi je jedan od vecih uspjeha. Jedan dan skidam preostali lak, drugi turpijam dok on spava onih 20 min, a treci dan lakiram. I nekad cak ne uspijek obaviti u roku od 3 dana za redom vec izmedju ta tri koraka prodje i po 3 dana, taman kad skratim nokte i spremni su za lakiranje, kad dodje taj dan vec su opet dugi 😀

U trudnoci smo puno setali, sto zajedno sto sama i na svakom uglu bi se pjavila neka mama sa kolicima, sredjena tip top, nalakirani nokti, torbica, sjajilo na mjestu, beba koja se smije  i zamisljala sam tako i sebe.

Nakon sto sam rodila , a tjedni prolazili, ja sam i dalje hodala rascupana, sa svezanom kosom u neki brzinski rep, sa otkopcanim grudnjakom za dojenje, sa bljucnutim mlijekom na ramenu, sa podocnjacima, groznim noktima i pitala se kada ce doci vrijeme da imam i ja malo vremena za sebe…Nisam imala vremena za nista, bas za nista, dan bi se svodio na cica-podrigivanje-spavanje 20 min-cica…Ajmo izacccccc -cica, ajmo u shoppin…-kmeeee…

Odlazak u H&m u kupnju nekih par stvarcica za sebe,  a da nisu premaman je isto tako veliki uspjeh. Napravimo krug po trgovini dok se on vecinom smjeska i zabavlja svijetlima na plafonu, ja u medjuvremenu pjevam, pricam, radim grimase – bas me briga sto misle drugi  i ko na maratonu skupljam stvarice za isprobavanje. “Parkiram” malog ispred vratiju od kabine-vecinom biram zadnju kabinu jer presvlacenje obavljam otvorenih vratiju da ga imam na oku, odnosno on me. Skidam hlace, navlacim nove koje su premale i prevelike, znojim se, njemu pada duda, kmeci, savija se jer zeli van iz kolica… Ok, navlacim natrag svoje hlace, guram dudu, smirujem ga sa onako poluotvorenim hlacama dok me cura iz suprotne kabine gleda rasirenih ociju dok za sobom vuce hrpu stvari broj 34 i majice velicine xxs o kojima mogu samo sanjati od kad su moje dvije sise postale “hranilice”.

Mali se smiruje, stavljam ga u kolica, smije se , smijem se i ja njemu, ajmo dalje. Svlacim majicu i tu cinim gresku dana. On vidi sise i veselo pocne mlatariti rukicama uz zvukove tipa”jejea” “uuu” “gggg” pljuje dudu opet, izvodi neko kvazi kasljanje koje radi samo kada hoce sisati i posto vidi da ja ne reagiram pocne urlikati.

Vecinim iz trgovine izlazim praznih ruku uz rijeci “Evo sad ce, evo sad cemo papati!”

Nastavlja se….