Video poruka Djeda Bozicnjaka

img_2215Sluzbeno je poceo period u kojem se napokon mogu prijetiti djeci sa “ako ne pospremis stvari nista od poklona “ , “cekaj sad cu nazvati Djeda Bozicnjaka…” , “Budite dobri jer znate da vas gleda i pise sve…” Nemajka totalna , ali to je jedini period u kojem mogu dobiti nesto bez previse prozivanja i dizanja panike, dovoljno je spomenuti Djeda Bozicnjaka i skacu na “jen dva”. 😉

Cudne moci ima taj ne postojeci lik kojega nikad nisu vidjeli , a boje ga se ,a meni koja sam im mater, od krvi i mesa i prijetim se, nemam cesto nikakav efekt .:D

Ove godine razumiju puno vise, cemu je pomogao i sam vrtic pa je stariji tako sam dosao do ideje da napisemo pismo itd. Tako da smo se bacili na posao, nesto nacrtali, napisali, obecali da cemo biti dobri, bolji, najbolji… Slucajno sam otkrila da ako pisma sa naznakom da je za Djedicu odnesemo na postu, posta automatski odgovara u stilu Djeda Bozicnjaka i salje mali dar , dovoljno je napisati djetetovu adresu. Tako da smo ovih dana u iscekivanju hoce li se sta pojaviti u sanducicu da jos vise doprinese svoj ovoj magiji.

Ovaj mi je mjesec bas predivan, bio i ostao, ali ove godine pogotovo, mozda bas zato jer oni razmiju vise, sami pitaju, otkrivaju, pitaju za jelku, jaslice, vesele se lampicama i kuglama, prekrasna je ta radoznalost u njihovim ocima.

Adventski kalendar se pojavio jednu vecer objesen na prozoru dok su oni gledali crtice. Dok je stariji gledao u njega otvorenih usta, uvjeravajuci mene da su ga donijeli vile i vilenjaci jer sam mu ja par dana prije tako pricala, mladji me gledao smijuljeci se I govoreci da nije istina jer je on “to vidio u mojem ormaru” :O

Okretala sam temu kako god sam stigla da stariji ne skuzi nista , i definitivno mogu potvrditi da imamo malog Grincha u kuci 😛

Uz pomoc tehnologije danas je sve moguce, cak i previse i neke stvari poput aplikacije za citanje knjige djeci dok vi gledate televizor me ljute jer neke stvari za svoju djecu mogu napraviti samo roditelji i ta prekrasna sjecanja ce djeci ostati u glavici citav zivot.

Nekada smo samo mogli zamisljati kakva je zemlja Djeda Bozicnjaka, kakav je on, gdje zivi, kako on zna gdje mi zivimo, sto radimo…Koliko smo vjerovali u to sve , toliko i nismo, barem ja…A da mi je netko pokazao trik koji cu ja pokazati vama sigurno bi bila dobra citavu godinu, ne samo mjesec dana prije Bozica 🙂

Naime, radi se o aplikaciji (gratis) za smartphone ili je jednostavno posjetite preko komjutera na stranici , registrirate se putem e maila ili facebooka i mozete poceti kreirati zeljeni video za svog malisana.img_2213

img_2214

img_2217

Morate odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja koje ce zatim volenjaci iskoristiti da naprave pravu malu predstavu za vaseg klinca. Traze vas ime, godine, zemlju u kojem dijete zivi, pohadja li vrtic ili skolu. Kada odgovorite na tih nekoliko pitanja , morate pricekati nekoliko trenutaka da video bude spreman, a onda ga pokazite djetetu kada mislite da je pravi trenutak. Mozete ga pokazati odmah ili pricekati nekoliko dana prije Bozica da jos vise doprinesete svoj caroliji koji nosi sa sobom ovaj prekrasan mjesec .

Ja sam ga pokazala prvo starijem, a dan kasnije mladjem sinu. Dobra je ideja da ih vide odvojeno jer ako su djeca veca i naprednija mogli bi skuziti da se radi o montiranom videu jer Djedica ponavlja iste rijeci i mijenja samo ime djeteta.
Moji su ostali doslovno paralizirani, barem stariji,malenom Grinchu je opet nesto bilo sumnjivo 😛

Osim videa u kojem Djedica vadi knjigu sa imenom vaseg djeteta, mozete kreairati telefonski poziv, pogledati zemlju vilenjaka, napraviti rodjendansku cestitku ali mislim da je to na placanje i to nas ne zanima 🙂 Video je u potpunosti gratis, dovoljno se registrirati.

Jedino sto bi htjela napomenuti je to da je izbor jezika zaista malen i meni je izbacio automatski samo 4 jezika koji se pricaju kod nas. Ako se registrirate da zivite u HR (sto nazalost ja vise ne mogu promijeniti da provjerim) mozda izbaci na hrvatski. U svakom slucaju, mozete izabrati engleski ili njemacki , sliku djeteta ce svejedno pokazati u filmi i izgovoriti ime. Uvijek mozete reci da Djedica ne prica hrvatski , djeca ce ionako sve shvatiti kad vide svoje ime i sliku 🙂img_2220

Sretno i javite mi kakve su bile reakcije ❤

Oglasi

Muke po vrticu

U zadnje mi vrijeme sve cesce pisete privatne poruke i to me jako veseli. Dajete mi komplimente , kritizirate me jer slabo pisem , a vama je drago citati blog, ali pokusajte razumijeti da nije bas lako naci vremena za blog izmedju dvoje djece i ostalih obaveza koje dolaze u drugi plan . Ja sam negdje na zadnjem mjestu i moje dragocjeno slobodno vrijeme ako nemama potrebe za odmor i ako sam sve napravila sto sam mislila iskoristim na pisanje i na hobby koji me veseli i uz koji zaradim neki novcic, tako da se zaista ne radi o tome da mi se neda pisati. A pisala bih ja vama o svemu i svacemu…U mojoj glavi se nalaze deseci postova koje mislim “natipkati”, samo da imam mrvu vremena.
Pa eto, danas bih vam htjela napisati o tome kako je zavrsilo nase pred vrticko iskustvo. Totalni kolaps!

Znaci, vec prosle godine u petom/sestom mjesecu pocelo se dogadjeti do da je maleni sve cesce plakao za bratom i sve vise pokazivao interes za vrticem, za djecom, za necim novim i prava bi tragedija bila kad bi doslo vrijeme odlaska nakon sto bi se stariji prikljucio grupi. Tako da sam kroz ljeto malo razmisljala i zakljucola da bi najbolje bilo da ga upisemo u pred vrtic. Kontaktirala sam jednu tetu koja ima svoj privatni vrtic i ona mi je ponudila dva jutra za naseg malisana, utorak i petk. Idealno… To bi znacilo da ostavim maloga , zatim velikoga i da imam 3 sata samo za sebe. Za manjeg smo odlucili da dolazi u 9 i ostaje do 12 i ide kuci na rucak.

Bilo je vise nego idealno, krenuo je u punom sjaju, presretan, zadovoljan, ja smirena i sretna jer sam znala da dva jutra na tjedan imam za sebe i za svoje stvari i da on radi nesto sto ga veseli i ispunjava. U vrticu je imao malu grupu prijatelja, tek troje i teta se mogla svakome posebno posvetiti, nije bilo hrpe djece , dreke, galame, nije bilo pasticnih igracka nego vise stil Montessori, bio je tu i pas kojeg je obozavao, i kornjace i dvoriste i prekrasne setnje u koje su odlazili.

A onda se nesto pocelo dogadjati. Neznam kada je sve krenulo ali iako je i dalje bio presretan radi odlaska i iako je stalno pricao o teti i Zenu i prijateljima, dogodilo bi se da bi nakon sat vremena poceo plakati i traziti mamu sto nikada do sada nije, cak ni prvih dana kada jos nije nikoga poznavao.
Moje slobodno vrijeme pocelo se pretvarati u stres i vrijeme bih provodila gledajuci u telefon i kada bi se na ekranu pojavilo tetino ime u 20 milisekundi bi bila pred vratima. Nikada ga nije uspjela smiriti iako se trudila jer za njega nema nijansa sive bolje, ili je crno ili bijelo, izmedju ne postoji.

Sto se zapravo dogodilo, neznam i vjerojatno nikada necu znati. Ono sto ja mislim da je razlog je to da se on poceo dosadjivati jer on je previse stimuliran drugim nacinom igre da bi ga taj stil Montessori zanimao na duze vrijeme.  Jer tamo nije bilo autica, vlakica, lego kockica, kuhinje i ostalih prekrasnih igracki kao u vrticu kod brata.To je samo moje misljenje.
Da je zavrsilo na tome, nebi mi bilo zao, ioanko sam krenula sa idejom da cemo probati pa vidjeti kako ce ici, bez forsiranja. Dogodilo se to da je poceo imati problema sa kakanjem i trenutno smo u fazi gdje ne zeli ici na wc, ni na koji nacin, cak ni u pelenu iako je vec ne koristi vise od mjesec dana za kakanje.

On koji je isao na wc svaki dan jer je dijete koje zaista jede puno i fino , sada ide na wc jedva 3 puta tjedno uz urlanje i suze i po sat vremena.

Jucer sam kontaktirala pedijatra jer mislim da je situacija otisla van kontrole i njegovo “Ne zelim kakati” me pocelo brinuti jer neznam odakle dolazi problem ali definitivno je u glavici i vjerojatno ima neku blokadu.

Istina je da je zadnja 3 puta isao u vrtic bas kada je trebao kakati, a nije htio naravno i vjerojatno ga tamo to mucilo i najlakse je bilo baciti se u plac i zvati mamu.

Uglavno, ova situacija ni malo nije ugodna. Pogotovo jer je i teta zabrinuta i njegovo urlanje dovodi do toga da i druga djeca placu i nastane zivi kolaps.
Nasa vrticka prica je zatvorena bas iz tog razloga. Trajala je gotovo dva mjeseca i bilo je i vise nego savrseno do prije par tjedana kada je pocela cijela prica.
Da li je samo faza koja pgoodi svakog dvogodisnjaka, da li je zaista nesto bilo u njegovoj glavici, da li je vrtic polako pridonio tome i odvajanje od mene da se to dogodi, neznam. Znam samo da nije bio nikada sretniji kao u danima kada bi isao u vrtici i do zadnjega se veselio , a onda bi nakon sat vremena trazio da ide kuci.

Mozda sam pogrijesila sto nisam nastavila i sto ga nisam imala dovoljno hrabrosti da ga ostavim plakti satima tamo, ali nisam taj tip osobe bas zato jer nije obavezan biti tamo, jer smo htjeli probati i udovoljiti mu zelju da ima svoj krug prijatelja i da ide u vrtic. Vjerojatno smo ga upisali u krivi tip vrtica. To cemo otkriti tek na jesen sljedece godine, a za to vrijeme se druziti po parkovima sa djecicom kao i do prije par mjeseci i pokusati zalijeciti nasu traumu.

Ako imate bilo kakav savjet, dobro dosao je! ❤

Merz Speziel drazeje

14627834_10211308777054336_843383051_nKao i svake jeseni, pocinje bitka sa otpadanjem kose, lomljivim noktima i kozom koja izgleda iscrpljeno, bez sjaja te posivi bas kao i oblaci 😀

Ja sam godinama vjerovala da dodaci prehrani nemaju nikakve koristi za nas organizam i da je sve samo marketing jer sve sto nam treba mozemo dobiti iz namirnica koje unosimo. No ta moja teorija bas i nie drzala vodu jer je moja kosa pocela sve vise otpadati, pogotovo nakon trudnoca i dojenja i nikako se nije uspjela oporaviti. Nisam mogla unijeti toliko vitamnina da napravih zalihe za sve, da beba dobije svoje, sto u trbuhu , sto dojenjem, da meni ostane nesto i da ostatak cuvam u rezervi “pa nek se nadje”. Dogodio se pravi kolaps, pogotvo ovog proljeca. Kroz zimu smo prestali dojiti i na proljece se dogodio pravi raspad sistema i gubila sam kosu sve do sestog mjeseca. Bio je to zaista jedan grozan period jer sam gubila pramenove i svako novo pranje kose me teroriziralo. Nije pomoglo ni sisanje ni samponi ni ampule ni ulja. Problem je dolazio iznutra i nikakva ulja i kreme tu nisu mogla pomoci. Preparativna kozmetika nije davala nikakve rezultate. Osim uzasne kose, imala sam problema i sa noktima koji su se neprestano lomili i listali, a i koza je izgledala iscrpljeno.

I tako sam odlucila da je doslo vrijeme da nesto promijenim i odlucila sam da cu prabati sa vitamnima. Necime sto pomaze cijelom organizmu, ne samo kosi ili kozi. Osjecala sam da moje tijelo nakon 15 godina vegetarijanstva i nikakvih dodataka prehrani salje neke signale koje sam mogla jasno procitati i odlucila sam reagirati.

Sjecam se da sam bila klinka kad je moja mama korstila Merz tablete, bile su pravi luskuz i ona je uvijek bila vjerna njima i kad god je bila u mogucnosti kupila bi ih.
Nisam previse razmisljala i kada sam ih ugledala na polici posegnula sam odmah za njima bez razmisljanja.
Naslov “11 VITAMINA” bio je sasvim dovoljan.

Merz je na trzistu vec godinama i jedan je od vodecih dodataka prehrani koji obecava odlicne rezultate, to sam procitala tek kada sam ih kupila i uvjerila sam sebe samu da nisam pogrijesila 😉

Ono sto Merz obecava je to da ce vasa koza postati elasticna i mekan zahvaljujuci vitaminu A, vitamninu B2 , biotinu i niacinu koji doprinose odrzavanju normlane koze, dok vitamin C doprinosi normalnom stvranju kolagena sto je jako bitno ako zelimo lijepu kozu bez previse bora ; bujnu i sjaju kosu jer biotin i cink koji sadrze drazeje doprinose odrzavanju normalne kose i nelomljivih noktiju.

Vitamini: askorbinska kiselina, nikotinamid, D-alfa tokoferil acetat, piridoksin hidroklorid, riboflavin, retinil acetat, cijankobalamin, tiamin mononitrat, pteroilmonoglutaminska kiselina, D-biotin, kalcijev D–pantotenat; minerali: zeljezov fumarat, cinkov oksid; proteini soje u prahu; emulgator: polisorbat 80, laktoza monohidrat, saharoza, mikrokristalinična celuloza, povidon; tvari za sprjecavanje zgrudnjavanja: magnezijev stearat, glukozni sirup; talk, silicijev dioksid, magnezijev oksid; zgušnjivac: gumi arabika; tvari za poliranje: pčelinji vosak (bijeli), karnauba vosak i šelak; bojila: E 171, E 172, E 132. Moguci alergeni: sadrzi soju i mlijeko.

Merz drazeje trebalo bi uzimati dva puta na dan, ujutro i navecer nakon obroka ili dvije od jednom nakon jela. Ja osobno uzimam ujutro i navecer i trenutno sam na cetrdesetom danu, dovoljno dugo da vam kazem svoja iskustva, jer tablete je dovoljno uzimati 60 dana , dva puta u godini.

Ono sto sam mogla primjetiti je to da je kosa postala punija i brze raste. Sisala sam se prije mjesec dana, bas kako sam zapocela i tretman i od tada je narasla siguno 2 centimetra. Osim sto je narasla postala je punija, osjecam bas pod prstima da ima volumena cega prije nije bilo,a ima i mlade kose koja izbija i raste uz tjeme ❤ Prije je ta nova kosa pocela rasti i onda nakon nekog vremena jednostvano otpadne. Ovog puta mogu reci da imam jedan novi neukrotivi cuperak koji je tu zahvaljucjuci Merzu.14694607_10211308776974334_1417070008_n
Osim sto ce vam rasi kosa, , pripremite se na svakodnevno depiliranje jer od carobnih tabletica rastu takodjer i nezeljene dlacice na tijelu, ali meni osobno to nije nikakav problem 😉

Osim kose, promijenili su se takodjer i nokti, a i koza tijela vise ne svrbi i nije ekstremno suha kao sto je to bilo svih ovih godina. Nokti su postali prave kandze i barem jednom tjedno moram proci sa turpijicom . O cvrstoci da ne pricamo, nokti mi nikada nisu bili takvi i prezadovoljna sam rezultatima. Koza lica se procistila i iako nikada nisam imala nikakvih problema sa kozom lica, vidim da se bas proljepsala i izgleda sjajno i zdravo.

Nisam zaista previse ocekivala i zato sam uzela samo terapiju za mjesec dana . Moram priznati da su se rezultati poceli jako brzo nazirati i garantirano je da su prava bomba za nas organizam te sam odlucila nastaviti.

Osim sto daju vidljive rezultate na kozi, kosi i noktima, rade iznutra za cijelokupno stanje organizma i to je ono sto mi najvise odgovara. Osim sto se bolje osjecam, poletnija sam i imam vise energije sigurno zahvaljujuci zeljezu , bolje spavam i lakse zaspim sto sam slucajno otkrila i onda sam njuskajuci otkrila da je to radi melatonina kojeg sadrze 😉

Nedavno sam zapocela sa drugim pakiranjem i definitvno cu kupiti jos jedno i prestati oko Bozica te zapoceti opet oko treceg mjeseca tako da se pripremim na proljetno otpadanje i docekam ga spremnija no ikad 😉

Pakiranje sadrzi 60 tableta i dovoljno je za mjesec dana upotrebe, a moze i vise ako mislite uzimati jednu tabletu na dan (iako se preporucuju dvije)
Ambalaza mi je odlicna, nesto slicno keramickoj bocici koja je vec sto puta pala i nikada se razbila 😉 Ne volim one tablete u plasticnim karticama, izludi me onakva ambalaza. Ovo je bas pravo damsko pakiranje 😉 Ja ih uvijek drzim u kuhinji kraj slavine, tako da se sjetim svaki put kada nesto priprema i zahvaljuci toj tehnici nikada nisam preskocila dan 😀

Jedina negativna stvar koju sam primjetila je to da mi se otvorio i apetit, to je tadi vitamina iz B skupine koji na mene reagiraju tako, ali i to se smirilo sad nakon neka cetiri tjedna, a moram priznati da mi je to strasno smetalo prvih tjedana jer sam non stop jela i bila gladna.

Neznam sad kakve su cijene u HR ali vam mogu reci da je grantirano najniza cijena u Müller trgovinama. Tamo ih kupujem i ja i cijena je u pola manja nego u ljekarnama i ostalim trgovinama koje sadrze slicne proizvode 🙂14658439_10211308777014335_464800474_n

Trik sa naljepnicama ;)

Nas stariji sin je jako brzoplet i iako zna sve, cak i previse za svoje cetiri godine, neke banalne stvari mu zadaju pravi izazov, kao na primjer – pogoditi koja je cipela lijeva, a koja desna. Mucimo se sa tim oduvijek i svako jutro je glavno pitanje : “Jel’ ova?” , nakon cega ja samo okrenem ocima i on zna da je pogrijesio. :nemajka 😀
Manji mu se tu smijulji i ispravlja ga , dok mu ovaj veci ne vjeruje vec mora pitati mene. Mladji stavlja cipele bez problema, odmah pogodi koja je koja i tako vec skoro godinu dana.

Toliko o tome koliko su djeca razlicita i koliko je pogresno usporedjivati vlastitu dijete sa na primjer susjedovim djetetom itd. Znci moji su braca, iste su krvi , a totalno su razliciti, zasto bi onda morao imati iste vjestine kao i susjedov mali i zasto si mi mame nkead radimo probleme i paranoje jer mislimo da nam dijete nije dovljno sposobno, dobro, vjesto, brzo, napredno ? Svako dijete ima svoje vrijeme i svako ali bas svako prije ili poslije savlada prepreke na svome putu.

Kada sam ja tu da ga opomenem i pokazem da je pogrijesio cipelu, nije nikakav problem, problem je kada je u vrticu i mijenjaju cipele i papucice po tri puta na dan, e onda je “dar mar” jer mu nitko ne kaze da je pogrijesio, cak ni teta, i nisam ga jednom zatekla da ima krivo stavljene cipele i tako provede sate i sate na nogama, hodajuci i trceci i to me bas mucilo. Malo me rastuzilo sto ne moze sam skuziti da nije ok, malo to sto teta ne pogleda u kakvom su stanju djeca kada su vani. Znam da ima puno djece i kad bi svakog kontrolirala mislim da bi poludjela, ali ne vjerujem da kada sjedi i gleda kako se igraju ne primjeti da dijete ima krivo stavljene cipele. Ali dobro, mi smo nasli rijesenje i drage cu ga volje podijeliti sa vama, mozete probati, nece vam odmoci, naprotiv. Od kada koristimo ovaj sistem, nema vise ispitivanja i dilema i cipele su svako jutro bas onako kako trebaju biti na nogama.

Potreban vam je jedna veca naljepnica, skare i cipelice.
Naljepnicu prepolovite na pola (ja uvijek obratim paznju da jedno oko bude na lijevoj strani, jedno na desnoj) i zalijepite u cipele. Gotova prica 😀 Stavite cipelice pred dijete i vidjet cete da funkcionira.
Ja sam prvi eksperiment radila sa njim, dala sam mu da on sam izabere naljepnicu, pokazala mu kakva je prije rezanja itd. i jednom kad smo ih stavili u cipele nije vise bilo problema.

14643077_10211270244891056_408906190_n

14686527_10211270244571048_528499587_n
14686197_10211270244771053_1608331691_n

Nema dana…

kids-with-leaves-autumn-20160229160852-png-q75dx720y432u1r1ggcNema dana , a da mi ovaj moj blog ne padne na pamet. Ali sam jednostavno toliko zauzeta i zbrkana da mi je otvaranje kompjutora postao pravi luksuz i sama sebi svaki dan obecajem da cu napisati par redaka i svkai vas komentar i novi “lajk” me natjera da to i ispunim , a onda kao i uvijek prevlada gomila vesa za ispeglati, pod za oprati, oramri za srediti…I tako ono dragocijeno vrijeme koje bih mogla potrositi na nesto se me opusta i veseli, kao ovaj moj blog , potrosim na svakodnevicu i na stavri koje redovno ponavljam po nekoliko puta na dan. Jer vesa uvijek ima, pod je uvijek prljav, igracke su uvijek pod nogama i nikako i nikako se rijesiti toga. Imam osjecaj da nam je kuca uvijek u haosu, a da ja ne radim nista drugo osim spremam i cistim i to me izludjuje. Pa ove svoje najljepse godine zivota cu provesti cisteci i radeci uvijek jedno te iste. Zbrka mi je i u glavi jer kad odlucim “eh bas sad necu” osjecam se ko zadnja izdajica jer zapostavljam ves i kucu. Pa nikako na zelenu granu nit sa kucom nit sa glavom 😀

Maleni je poceo hodati u pred vrtic dva jutra u tjednu i za ta jutra sam zvijela. Zamisljala sam se kod frizerke, na manikuri, pedikuri, masazi… I gdje se zateknem? Doma, tamo u kupaoni kako “vekslam” izmedju susilice i perilice, pa trci brzo po mlijeko da ih kasnije ne moras obojicu vuci za sobom, pa pospremi balkon, igracke, poslazi ormare…Umorim se vise pshihicki nego fizicki jer pobogu izgledam ko rob u svojoj kuci kada nema nikoga i u ta dva i pol sata sto sam sama izgleda kao da me netko goni ili da cu biti placena ako sto vise toga uradim. Taman zavrsavam nesto sto sam pocela i vec razmisljam gdje cu dalje gurnuti nos. I kao sto sam vec napisala, radim uvijek jedno te isto, one glupe monotone stvari koje uzimaju vrijeme, zivce i potaknu te da razmislis na sto koristis svije vrijeme. Na ciscenje , eto na sta.

Stariji je poceo hodati u vrtic cijeli dan. Bilo je tesko zamisliti sebe , njega i nas bez njega toliko dugo vremena. Vjerovala sam da ce mu biti tesko, da ce se buniti… A dogodilo se to da me po neznam koji put taj moj mali iznenadio i nije bilo nikakvih problema. Spava u vrticu i iako se na pocetku malo mucio , sada to odradjuje bez pardona i nakon rucka odradi svoj beauty sleep i onda ga pokupim jos onako pospanoga i bas mi je mili i dragi taj moj mis.

A mi vrijeme uglavnom provodimo vani, po parkovima, druzimo se sa mamama i djecom, spavamo, kuhamo, cendramo…Zabavljamo se sve u svemu.
No ipak nam je najdraza srijeda kao danas, kada brata ostavimo u vrticu i vratimo se po njega vec u 11:30 jer srijedom ostaju kratko. Tada zajedno rucamo i nekako mi je ta srijeda postala posebna. Idu na spavanje jako rano , odmah nakon rucka tako da se bude oko dva i onda imamo cijelo popodne za provesti zajedno. Jucer smo kupili bundevu koju cemo danas izrezati i jedva cekaju, a i ja. Otisli smo nakon vrtica po neke ukrase za Halloween i uredili smo malo ulaz u kucu, pa su bili odusevljeni . Nezna se tko vise, oni ili ja.
Ja sam zapravo jos dijete iako imam 30 godina. Mene te stvari toliko privlace, toliko se uzivim u te neke stvari da se nekad i zastidim , ali Boze moj sta cu. Ludo pa zivi, kazu 😀

Nisam nasla nikakvu posebnu temu za ovaj post, zeljela sam kao i puno puta jednostavno napisati nekoliko recenica, jer tada se osjecam bolje. Ipak ima vas puno koji me slijedite i redovito komentirate , a ja nikako pa nikako da se javim.

Uglavnom i dalje smo tu, sretni , veseli i rastemo. Rastemo u visinu, nemojte me krivo shvatiti. 😉 Ovih sam tjedana imala priliku docekati puno novih rodjenih bebica cije sam mame ispratila sam osmijehom i utjehom da ce sve biti super i dobro , a u sebi sam naravno mrmljala da sam grozna lazljivica.
Nisu imale pojma koliko ce im se zivjet promijeniti, koliko ce zbrke napraviti taj mali smotuljak u njihovim zivotima u sljedecih 20 godina 😀 , koliko ce biti neprospavanih noci , kolko pitanja, nepotrenbih savjeta, koliko dvojbi i griznje savjesti, koliko ljubavi…ah koliko ljubavi.
Kao i uvijek, pricamo samo o lijepim stvarima, pitaju me o problemima, ne pricam o njima, one losije stvari i tmurne noci ostavljam u sebi jer sam ih vec davno spakirala u kutiju i stavila poklopac, jer taj period je iza nas i nemam volje nekoga zamarati svojim problemima i ono sto je mene mucilo. Nasmijem se i kazem da se ne brinu, mama se postaje i uci se cijelo vrijeme. Ti si najbolja mama svome djetetu, zapamti to Gotova prica.

Srecom rastu, problemi se mijenjaju i ako je do nedavno bio problem zubic koji izbija i zelena kakica, sada je problem zubic koji se klima i nova naucena ruzna rijec koja je usla u uho negdje u vrtickom drustvu i izasla na usta kod kuce.

Gledam ove modernije mame koje su rodile prije deset dana i ponosno pokazuju na fejsbuku kako rade lazanje “100% homemade” dok beba spava snom pravednika u kuhinj. Znaci kupljeno povrce, ocisceno, narezano, tjestenina iskljucivo radjena kod kuce, nista nije kupljno, cak je i krava pomuzena za vrhnje koje ce koristiti za besamel umak . Sve je to stavljeno na stol, sa malenim smotuljkom koji lezi u kolicima , objavljeno i servirano tu pred svima da dobije lajkove, komentare , pohvale...( Pa od svog jela , kud ces bas lazanje ? Koliko skuhavanja i spremanja, a imas malo dijete??!!!) A ja i dalje nakon cetiri godine i dvoje djece kupujem smrznute lazanje iz Lidla . Jer nemam vremena, eto zasto… I bas su fine da vam pravo kazem. I znate sta? Uopce se ne zamaram oko toga jer sam svoje vrijeme potrosila na nesto drugo. Mozda na bojanje tjestenine vodenim bojama i radeci balone od sapunice, mozda sam se i mogla potruditi da napravim te lazanje, ali nisam. A jedno sam sigurna, nakon sto se skupi dovoljno lajkova, nakon sto slika vise nije zanimljiva, lazanje su se pojele ili bacile jer mozda nisu valjale, ona je ista mama bas kao i vi, bas kao i ja. Sve smo mi u istom kosu, neke se znaju snaci, neke se znaju prodati preko lijepe slike, neke samo sute i promatraju… Ne vjeujte lijepim slikama, nije ona bolja mama od vas, filteri cine cuda 😉

14087694_10210740422485827_1805897315_oLjeto nam polako prolazi sto znaci da se polako brizi kraj bezbriznim i suncanim danima . Sve je to polako iza nas i ljeto je kao i uvijek proslo je prebrzo. Ni ne trepnes vec mu je kraj,  a zima cini se traje godinama jer pocne sa prvim kisama i tmurnim danima , a zavrsi cini se, svake godine sve kasnije.
Ovo je ljeto bilo nekako drugacije, ljepse i opustenije. Po prvi smo puta proveli ljetovanje opusteni , zabava je bila drugacija, dani ispunjeniji , totalno razliciti, igra je bila glavni zadatak, a smijeh glavni cilj. Ne kazem da sa devetim mjesecom i pocetkom skolske godine igra zavrsava, ali nazalost igra postaje ozbilnija jer vise nema spavanja do kasno i odlazaka na spavanje kada se vec trebalo spavati 3 sata ;), nema suncanja i brckanaj u bazenu, zujanja ko muhe bez glave, parkova u bilo koje doba dana.
Ove godine, igra postaj ozbiljnija jer nas malisan starta sa drugom godinom vrtica , drugom godinom koja je obavezna i “forsira” vrtic kao skolu, odnosno malisani su obavezni pohadjati vrtic svakodnevno od 9 – 15:30, a meni kao mami je to jako puno pogotovo jer on ima tek cetiri godine i forsirati ih i nabacivati im obaveze vec u tim godinama mi je previse. Imaju cijeli zivot ispred sebe da se brinu i da “moraju” raditi ono sto drugi zele, imaju cijeli zivot za skolovanje, posao i vjerujem da su ove njezne godine namjenjene igri i bezbriznosti .
Tako da se mi vec sad polako pripremamo sa time da se uskoro u vrticu ostaje cijeli dan, da tamo treba i spavati jer on jos i spava popodne svaki dan i sve se nekako nadam da ce proci sve laganini, bez suza .
A onda imam tu i manjeg koji ce mi sigurna sam biti u krizi non stop radi toga jer ne vidi brata. Vec smo ionako cijeli peti i sesti mjesec plakali i ronoli suze za njim svaki puta kada bi ga morali ostaviti. Ovo ljeto imali su “samo” jedno drugo i dijelili su sve medjusobno, voljeli se i tukli i mali je puno toga naucio od velikoga i jednako tako su puno toga naucili u zajednickoj igri i njihov odnos je poprimio jednu prekrasnu nijansu koju do nedavno nisam primjetila.

Ovo smo ljeto takodjer pokusali skinuti i pelenu, i jesmo na dva tjedna, a onda se gospodin mali predomislio i odlucio da je ipak bolje kada se za “pipi” ne mora moliti mami ili tatu da te odvedu, nego je ljepse samo rasiriti noge i obaviti to bilo gdje. Nikako ne mogu shvatiti zasto i zasto i ne mogu nista drugo napraviti osim hodati za njih i cistiti. Osjecaj je kao da imam malog psica u fazi odvikavanja od zapisavanja po stanu i moram vam reci da uopce nije ugodno pogotovo jer smo tu fazu davno prosli i jer sam je prekrizila vec , a sad se ponovo vracamo na isto i jos je gore. Strpljen – spasen ,kazu… Imamo jos mjesec dana kratkih hlacica pa se nadam da cemo to uspjeti rijesiti jer odvikavanje u hladnijim danima je puno teze nego u ljeti, ali naravno ne i nemoguce.

Znaci, klinci su narasli, stvari su jednostavnije, psihicki je teze jer se svakdonevno natjecu koji je jaci, bolji, koji jace gurne, pocupa za kosu i tako to, ali je ipak fizicki lakse i vjerojatno to i pokazujem pa me mozda zato uporno ispituju “Kad ce trece?” Moja faca nakon tog pitanja poprimi zelenu boju i mislim da je svima jasno ono sto mislim. Nisam rekla nikada “ne” za trece dijete ali odlucno kazem “Ne sada” jer dragi moji, imati dva hahara koji su totalno okrenuli tvoj zivot naglavacke, od kojeg jedan ni nakon skoro 3 godine ne spava , i misliti uz sve to na trece dijete, bilo bi zaista za medalju. Divim se mamama koje to mogu, ali je ne mogu, ne sada… Fizicki sam koliko toliko bolje jer nema nanasanja i nunanja i moja kicma koja je ionako “gdje je -tu je” zahvaljuje, spavam ako bude sve po planu 6-7 sati uz neka 2-3 budjenja i to je super za razliku od onoga sto smo prolazili. Psihicki je teze i u totalnom sam kolapsu jer znamo dobro koliko ljubavi, koliko strpljenja i stiskanja zubi je potrebno u zivotu jedne mame, pogotovo gdje su djeca toliko blizu sto se godina tice.

Jednostavno mi treba jedan period gdje cu se napokon moci posvetiti sebi, imati koji sat za sebe bez da se stavljam na zadnje mjesto jer su prioritet uvijek oni i mi kao obitelj. Jer ipak ja ipak sebi zelim jednako toliko dobro kao i njima, u teoriji je to jednostavno, u praksi puno teze.
Zanima me kakav ce mi zivot biti kada obojica krenu u vrtic/skolu, hoce li mi ovaj cijeli ritam faliti ili cu ga sa zadovoljstvom prekriziti sa spoznajom da sam u prve cetiri godine dala za njih najvise od sebe, trudila se iz dana u dan i svaki dan legla sa zadovoljstvom jer je dan bio ispunjen. Vjerujem da necu imati za nicim zaliti jer se trudim za njih vec od prve minute cim se dignem na noge i zavrsavam tek kad se navecer zatvore vrata njihovih soba. Razmisljam polako o poslu, o novim navikama, ljudima… Za koju godinu svatko od nas ce imati svoj novi put, put gdje vise necemo biti zajedno 24/24 i gdje ce mama nece vise biti najbolji prijatelj kada se ludira sa njima i ujedno i neprijatelj kada kori, odgojiteljica, kuharica, spremacica , ljubiti oguljena koljena i modrice na glavi… Oni ce biti veci, zreliji, ja i dalje njihova mama koja ih gleda kao male pilice, a oni puno veci, sa vecim krilima i zeljom za otkriti svijet..Pitam se jesam li spremna pustiti ih i kako cu se naviknuti na to. Pitajte me za koju godinu zelim li trece 😉

O ljetovanju…

13816780_10210445570914722_577617863_n
Meni se od rijeci ljetovanje ili putovanje dize kosa na glavi. Koliko god nam je svima potreban odmor i koliko god je dobro s vremena na vrijeme promijeniti zrak, za mene je putovanje jedna od vecih nocnih mora jer ako ste prije kao par bez djece na odmor mogli krenuti sa dvije majice, dva para hlaca i kremom za suncanje, sada je sve to neka druga prica i svako putovanje je zapravo prava pravcata selidba i znam da cete se sloziti sa mnom 😀

I tako smo mi po preporuci pedijatra krenuli sa planiranjem naseg ljetovanja. Kazem po preporuci jer nas je bas on natjerao na more i uvjeravao me da ce sav silan kasalj koji vucemo od jeseni nestati, a i djeca ce si napuniti pluca dobrog morskog zraka pa cemo imati manje problema naredne zime. Zivi bili pa vidjeli, poslusali smo ga i krenuli.

Cilj je bio putovati sto manje radi manjeg pilica koji si je uz sve bolestine zaradio i mononukleozu pa mu put nebi bas sjeo iako je vec skoro ozdravio, ali svejedno…

Nekako sam se bojala i priznajem da se uopce nisam veselila tom nasem odmoru jer je svaki odmor do sada bio prava katastrofa. One alergijeske reakcije od prosle godine kada mi je u tortu slasticar uvalio sirova jaja, a lijepo sam mu rekla da ne smiju biti jaja jer je dijete alergicno, a on se tamo kleo da nisu jaja unutra i da budem mirna, a maleni je nakon samo jednog zalogaja cijeli pocrvenio i poceo se gusiti i vristati, a i mi skupa sa njim.  Bila je to prava nocna mora i to je trajalo danima i jedva smo cekali da se vratimo kuci. Godinu prije stariji je pokupio tako groznu crijevnu virozu da nas je pedijatar na ljetovanju zamolio doslovno da se vratimo kuci. Nakon samo 3 dana ljetovanja provedenih u cetiri zida i na dan njegovog rodjendana. Prava tragedija.. A one male izlete sto napravimo pa odemo negdje na par dana, mozemo biti sigurni da ako cemo biti svi zdravi, da ce vrijeme biti uzas zivi. Nikada necu zaboraviti kada smo isli na more sa 9 stupnjeva, a vani polovica sedmog mjeseca. Plac i tuga punih sedam dana.

I tako sam ja sa grcem u zelucu pakirala nase stvari i pomno birala sto uzeti, a sto ne. Imala sam jedan mali kofer extra u koji sam strpala cijelu kucnu apoteku, doslovno sam sa ladicom prebacila sve lijekove u kofer , pa nek se nadje 🙂 Nema veze sto se radi o samo sedam dana, nikad se nezna sto moze zatrebati.

Pa osim toga nemoj zaboraviti flasice za mlijeko, Nesquick, medvjede, zeceve, jastuke, omiljene im jastucnice, dekice… Doslo mi je da placem u jednom trenutku ali uspjela sam popakirati sve. Ove godine barem nisam babyphon vukla i to je vec nesto 😉

Isplanirali smo ostati sedam dana u Italiji i onda vidjeti sto cemo, da li produziti ili promijeniti mjesto. Sedam dana je proslo kao nista, decki su odlicno prihvatili novi ambijent, spavanje nije uopce bio nikakav problem i sve je bilo idealno.13819650_10210445570994724_2039342345_n

Bilo je zaista savrseno i na sam spomen da idem kuci, decki bi odlucno protestirali da hoce ostati jos tako da smo mi do zanjeg smisljali i razmisljali sto dalje i odlucili , pa hajmo u lijepu nasu Hrvatsku.

Mi volimo Crikvenicu i godinama odlazimo tamo jer nam je najblize i nekako najljepse i odlucili smo otici tamo na par dana koji su na kraju postali tjedan dana.  Isto je proslo sve odlicno i decki se se nauzivali u bazenu kojeg smo imali u sklopu apartmana i moram priznati da smo more vidjeli jedva dva puta, no koga briga.

I tako se nas odmor ove godine pretvorio u jedno predivno iskustvo i nekako mi je nakon ovoga sad lakse jer sam se napokon uvjerila da ne mora biti uvijek sve tako crno ako je do sad bilo crno.13728318_10210445570834720_887047090_o

 

Prekrasno je razmisljati o nicemu drugome osim o tome kako staviti suncobran i dobro se namazati kremom i u koji restoran otici jesti nakon dana provedenog na lezaljci.13819785_10210445570874721_2064543094_nSlika : Vila Dagmar, Crikvenica

Decki su ove godine neka druga prica i za mene je ovo ljetovanje bas bio odmor u punom smislu te rijeci. Nije bilo dojenja, nije bilo prvih nespretnih koraka, bijezanja od vode, cendranja jer puse vjetar, jer je sunce, jer mlijeko nije ono koje on voli, jer treba pogrijati kasicu… Spavalo se dugo i dobro, jelo se sve i svasta, nije se razmisljalo o nicemu i shvatila sam da ce od sada svaka godina biti sve laksa i svako ljetovanje vjerojatno sve bolje za nas roditelje. I iskreno da vam kazem, jako se veselim tome…

A kako je proslo vase ljetovanje? 😉