Apple Watch

12644700_10208891395461307_6713168209350959575_nOvo definitivno nema veze sa djecom, ali zasto nebi mogli nekad skrenuti sa teme sa nekim postom koji zapravo nema nikakve veze sa kasicama, pelenama, crvneom guzom i nosicima koji cure.

Pa eto, na ruci mi sat… 😛 Kratko i jasno Apple Watch , jer vise ni sat nije kao sto je nekad bio. Ova ce nas tehnologija dokrajciti, a ja zapravo neznam reci ne ovim prekrasnim stvarcima koje nam na sve moguce nacine pokusavaju olaksati zivot.

Da se rado o obicnom crnom satu kakav je bio Apple Watch na pocetku, sigurno ga nebi ni pogledala , iako mi se ideja takvog sata svidjala,  ali su osmislili kako privuci i nas zene , pa su predivnim remenicima dodali pastelne boje, dodali dizajn leptira i cvijetova i to je to. I tako sam pala i ja.12644755_10208891386101073_464033983264680709_n

Nasla sam se sa tim satom na ruci i zapravo nisam znala sto raditi sa njim. Citala sam recenzije, gledala filmice na Youtube i sve vise mi je licilo da imam onog malog “Tamagocija” iz 90-ih 😀 Prati te, mozes pricati sa njim, odgovara ti na pitanja…

Iako mi se na pocetku taj sat cinio jedan suludi poklon i prvih dana sam razmisljala da mi zapravo nije trebao i da ga imam vise radi prekrasnog dizajna nego radi toga da mi olaksa neke stvari , sa vremenom sam promijenila misljenje.

Radi se o tome da ne morate traziti mobitel za svaki “drin” koji vam dopire iz torbe dok se na primjer vozite ili trcite, dok obavljate kupovinu ili ste jednostavno na trosjedu pred tv-om. Vas sat zvoni kada zvoni i vas telefon i samo jednim pokretom mozete odgovoriti na telefon bez da ga morate traziti, jer zapravo pricate na sat. 😉

Osim toga, mozete slati poruke bez da ih tipkate na telefon. Dovoljno je “pozvati “ Siri koja ce vas upitati sto vam treba , a vi joj jednostavno izdiktirate da posalje poruku mami “Mami” u kojoj stoji da za veceru zelite lasagnje sa povrcem 😉 Poruku mozete poslati kao tekst ili kao glasovnu poruku. Ja vecinom saljem kao glasovnu jer sam tako sigurna da ce osoba koja treba primiti poruku dobiti sve tocno od rijeci do rijeci , umjesto da rijec “lasagnje” zamijeni za rijec “lignje” pa da se ne nadjete sa neugodnim iznenadjenjima 😀

Osim poruka, istu opciju mozete koristiti i za e -mailove, Siri vam cita e mailove na koje isto tako mozete odgovarati bez da se koristite telefonom, sto takodjer vrijedi i za pozive. Sat vam sam zove kontakt koji ste odabrali.

Ono sto ja najvise volim je aplikacija za kupovinu, tako da preko mobitela napravim listu namirnica koja se automatski sinkronizira sa satom i sve namirnice mi se prikazu na satu, bez da trazim papirice ili nespretno listam po mobitelu gdje mi je automatski i jedna ruka zauzeta. Ja sam onaj tip osobe koja napravi detaljnu listu namirnica i onda se sjeti u trgovini da je papiric ostao na stolu , tako da je ovo za mene pun pogodak.12573148_10208891386461082_7056307929500353559_n

Odlicna stvar i vjerojatno ona koju najvise korstim je pedometar i cjelokupna aplikacija za kretanje koja biljezi svaki korak, kalorije, kilometre, dnevnu aktivnost ,mjeri otkucaje srca  potice te da ustanes ako primjeti da sjedis dugo te jednom tjedno daje detaljan izvjestaj o tome kakvo je bilo tvoje kretanje kroz tjedan .

Ako vozite kucni bicikl ili prakticirate bilo koji sport ili neku drugu aktivnost, sto kod kuce, sto u teretani mozete odabrati sport te ce sat brojati vase aktualne kalorije i vrijeme trajanja aktivnosti koju ste odabrali , koje ce zatim memorizirati i prikazati je u vasem kalendaru da vam olaksa evidenciju dana u kojima ste radili aktivnosti.

12552848_10208891385981070_4357281880844540910_n 12552613_10208891395221301_2261154417856103215_n
Tko moze i voli spavati sa satom, odlicna aplikacija je i Sleep++ koja registrira koliko ste spavali, budne intervale, REM fazu i ostale faze sna tako da ujutro uz kavicu mozete prekontrolirati kakva je bila vasa noc . Meni je ova takodjer super ali nazalost ne mogu spavati sa satom.

MM korsiti tihi alarm posto on spava sa satom tako da mu umjesto iritantne budilice koja me uvijek probudi, vibrira samo sat kad je u fazi najlakseg sna i tako je budjenje puno lakse sto za njega, sto za mene… koja nastavi spavati 😀

I tako, ima tu jos puno aplikacija koje su zaista korisne i zanimljive. Ja nisam neki fanatik koji skida 100 aplikacija dnevno , tako da mi je ovo sto imam sasvim dovoljno i previse .

To sto imam sat ne znaci da ne koristim vise mobitel, koristim ga i te kako ali napokon sam na miru jer znam da ako me netko zove da cu cuti jer smo ja i mobitel prije bili nebo i zemlja. Na pozive nikad nisam odgovarala jer bi radi djece i njihovog spavanca imala ugasene tonove i to ne samo tokom spavanca nego bi tako bilo kroz cijeli dan . Tako dam sam preskocila puno poziva, sto hitnih i bitnih pa kasnije zvala i ispricavala se, pa sam tako postala jedna od onih sa etiketom “ta ionako nikad ne odgovara na pozive”, tako da mi je ovo veliki plus i popravljam se 😀 Sat mi je takodjer sa ugasenim tonovima jer me dreka na ruci da ustanem jer predugo sjedim ili da popijem vode jer dugo ne pijem , iritira, ali svejedno osjetim lagano vibriranje za novosti, pozive, poruke ili bilo koju drugu akciju koja se odvija na mom mobitelu 😉

Moj sat se nalazi pod imenom Gold Rose , Sport Band. Remencic se moze zamijeniti bilo kojom drugom bojom…ima ih preko dvadeset 😉

Jedna velika petica za ovaj mali izum  ❤

1173750_10208891386341079_9216407735029812158_n

 

sReTnA vAm NoVa!!

32f69b47abcddc568dfb875a83ff9648…ali onako od srca! Neka vam je puno srece, zdravlja i veselja, puno djecice oko vas, puno smijeha, a malo suza, neka vas ova godina donese sve ono sto vec dugo zelite i da ispunite sve ciljeve koje zelite dostici.

Hvala takodjer svima vama koji me pratite, pisete, komentirate  dijelite stranicu i dajete lajkove, puno vas i lijepo bi bilo zahvaliti svakome posebno, ali vas je previse i nije da mi smeta ❤

Mi smo u ovu godinu usli pomalo bolesni, bas kao i svaku. Kod nas je to standard od kada imam djecu. Svaki je Bozic popracen odlascima na Hitnu, pa Ventolin, kasalj, temperatura, inhaliranje… Ali sta je tu je, ima i gorih stvari osim prehlada i prolaznih bolesti, zar ne?

Za mene je 2015 godina bila jako teska, zaista teska. Sto psihicki to fizicki. Izgubila sam puno zivaca, puno energije koju cu vjerojatno tek u ovoj nadoknaditi ako ce sve biti ok. Nije lud onaj koji je rekao da je prva godina kod tako male razlike kao sto je kod nasih jako teska i jako zahtjevna. Pogotovo kada uz to i ne spavas. Ja sam po danu uvijek bila aktivna i nas dan proleti u tren oka jer smo uvijek negje, uvijek se necim zabavljamo i u tren oka je vrijme za pidzamice, a onda…Onda je vrijeme za odmor za sve samo ne za mene jer nas najmladji clan jos ne spava kako treba. Skoro 2 godine mucenja, suza, jaukanja, prica, sirupa, kapi , tra la la, i on i dalje ne spava kako treba. Odspavane noci mogu izbrojati na prste , a moj san nikada nije trajao duze od 3 sata u komadu.

U kakvim sam se stanjima znala naci ujutro, sama sebi sam se cudila kako uopce imam snage disati, kamo li zivjeti i trcati za njima cijeli dan. Prosli su mjeseci, evo i skoro 2 godine, a situacija se nesto mrvu popravila pa tako na 5-6 noci sa 467 budjenja dobimo jednu gdje odspava malo vise pa smo svi van sebe od toliko sna. Uz to naravno ne pomazu ni zubi koji se pripremaju vec mjesecima , pa nikako da izladju, kao da iz pete izlaze, pa su sad i popodnevni spavanci jako kratki i vecinom popraceni urlikanjem i nervozom. Sve u svemu, godina za zaboraviti i u ovoj se nekako nadam da ce se nasa situacija popraviti ili potpuno rijesiti i da cemo napokon prestati ustajati u 3-4 ujutro cekajuci svitanje. Mislim da sam do sad propustila mozda 5-6 jutra gdje nisam vidjela izlazak sunca. Onda znate u koliko sati se budimo….

Tako da, ako mi zelite uzvratiti cestitkama , molim vas nemojte ciljati da mi ova godina donese  srecu, zdravlje, uspjeh vec – SPAVANJE . Jer naspavana mama je sretna, zdrava i uspjesna mama 😀 Hvala ❤

 

Masta moze svasta

Jesenski tmurni dana i kazaljka na sata za jedan sat unatrag donijeli su duga dosadna popodneva, pogotovo kada nam na prozore pokuca i kisa. Tako da je zabavljanje mojih toodlera bez kmecanja i dosadjivanja posalo pravo umijece. Pa smo eto poceli eksperimentirati sa idejama, kupili smo kolaz, skarice, ljepilo, sljokice… Za zabavljanje koristimo i palentu, tjesteninu, jabuke…Svaki dan nesto novo i svaki dan neka nova zanimacija.

Pa sam eto oducila podijeliti sa vama nekoliko ideja koje mozete uvijek isprobati i zabaviti se svi zajedno.

Domaci plastelin

2 salice brasna (2 dcl)

2 salice vode

2 zlice ulja

1 salica morske soli

2 zlice limusnke kiseline

prehrambene bolje ili akrilne boje po zelji 12179252_10208302713384623_1608926833_n 12180010_10208302713424624_1688686516_n 12182079_10208302713504626_476432303_n 12182375_10208302713464625_1186432353_n

U jednu posudu pomijesamo vodu sa uljem. U drugu posudu pomjesatmo suhe sastojke, upalimo vatru i zagrijavajuci vodu i ulje dodajemo polako suhe sastojke i mijesamo. Potrebno je odprilike 3-4 minute , sve dok smjesa ne postane homogena i ne lijepi se za prste. Kada se masa ohladi, podijelo je na nekoliko vecih hrpica i dodajemo boje po zelji.

Ja sam dodala aromu vanilije za ljepsi miris 🙂 Mozete po zelji u crvenu boju dodati ekstrakt maline ili jagode, u  zutu ekstrakt banane itd.

Dekoracije za Halloween od kolaz papira

12179892_10208302713144617_1487695486_n
12182150_10208302713184618_1488442824_n

A onda onaj najljepsi dio koji moji momci najvise vole, a to je igra palentom, rizom, tjesteninom… Potreban vam je jedan lim u koji mozete staviti palentu ili rizu nekoliko zlicica, casica, autic….I usisavac 😀 Djeca ce grantirano znati sama kako se zabaviti bez da im pomazete 🙂12188711_10208302716104691_862083497_n 12179696_10208302716064690_385006710_n

Jos jedna tocka na “i”…

12107827_10208262072768633_728306559988329690_nUz svoju sam djecicu naucila sto je bezgranicna ljubav, da je davati za djecu , a pritom oduzimati sebi prekrasan osjecaj, da je imati djecu, zdravu, prava privilegija.

Naucila sam da je uzvracanje ljubavi upakirano u dva samara koja ti dolete onako bezveze dok se ti topis poput maslaca pred njegovim plavim okicama, da je upravo iscupan pramen kose neizreceno “volim te puno”, da je jutarnja prolivena kava po trosjedu znak da vise nikad neces biti sam/a.

Sa djecom naucis gledati stvari sa druge perspektive , sa one perspektive sa koje nismo znali prije gledati. I poludis naravno na razlijanu kavu i tisucu smokija po tepihu i dok ti to skupljas on je vec cetkom za WC ocistio ves masinu i plocice usput. I zaurlas kada ti otvori lak za nokte, po mogucnosti onaj najdrazi se prelakira vrata ili udari cekicem u kuhinjski element i napravi rupu. I places ponekad u noci radi nespavanja, radi ustajanja, radi redovnog kmecanja cim sklopis oci i pitas se do kada… A onda svane jos jedno jutro i onako ga tolpog donese u krevet dok se on gura da ti bude sto blize, dok namjesta svoje nogice na tvoje jer voli spavati sa uzdignutim nogama, pomilujes ga po kosici i zahvalis nekome gore sto je tu i primjetis da raste jer mu u onom nasem krevetu treba sve vise mjesta, a mi se po rubovima madraca povjesali bas poput afingera samo da ne remetimo njegovu “komociju”.

Tu se do prije tjedan dana nasla i necija rukica koja bi svako jutro rastezala maminu majicu i trazila nesto svoje direkt iz ambalaze –  mamino mlijeko, uvijek savresn napitak, uvijek savrsene temperature , koje se nikad ne odbija.

To nam je mlijeko sluzilo kao utjeha, kao najbolji napitak za veselje, kao lijek za svaku bol… Prolazili smo bas ono sto sam prolazila sam starijim i jednako sam se veselila svakom mjesecu vise i nasem dojenackom stazu. Dogurali smo do brojkice 19. Tocno pola godine vise nego sto je to bilo sa starijim.

Prekid je uvijek tezak i ne sjeda nikako ni mami ni djetetu , ali nekako smo se bez previse rijeci, bez previse rastezanja odlucili na to….jer, nase su noci postale koma . 19 mjeseci ustajala svaku noc jer bi on uvijek nesto trazio i htio od mene, san nam je svima postao nedostizan luksuz. On se nikada nije uspavao sam, bez mene i bez dojenja i to je bio kljuc naseg problema kojeg ja nisam zeljela vidjeti jer nisam znala na koji nacin napraviti rez.

Nakon sto smo proveli mjesec iz pakla, nakon sto sam dala maximalno od sebe kao i svaki put, da mu ugodim, da se uspava na najljepsi moguci nacin i da trcim za svaki njegov “kme” u noci , odlucila sam napraviti rez jer smo poceli spavati jedva 7 sati sa 745268 budjenje,  donosenje u nas krevet vise nije bilo dovoljno i on bi jednostavno u 4 sata  ujutro odlucio ustati. Osim sto bi bio umoran, nervozan, dosadan sam sebi, ustao bi vidno umoran i kao da ga to mucilo. A mucilo je i nas…

I onda sam negdje proslog tjedna odlucila da je gotovo, onako egoisticno , sebicno, bas kao sto sam napravila to i sa prvim sinom kada sam shvatila da nam to dojenje remeti san svima i da je red da podvucemo crtu sad ili ce postati jos teze. Kap koja je prelila casu je bio i pregled kd pedijatra koji jako zagovara dojenje , ali mi je jasno dao do znanja da ako hocu spavati jer spavanje treba svima, prvenstveno nama, a onda njemu, da moram biti jasna i dosljedna u svojim ciljevima.

Pravila su bila jasna, nema vise uspavljivanja dojenjem, nema dojenje u noci i apravo je bilo lakse nego sto sam mislila.

Poceli smo tocno u petak , poceli smo sa dnevnim spavancem, a zavrsili sa vecernjim uspavljivanjem bez dojenja. Gledao me zbunjeno, tuzno i kao da mi je htio reci “Nemoj mi to raditi “, kada bi ga nakon 10 min sto mi je lezao u krilu poluuspavanog stavila u krevetic i izasla. Da je plakao pola sata sigurna sam da bi usla i vise nikada nebi ponovila to sto sam napravila, ali plac je trajao jedva 5 minuta, nakon cega je zaspao. Plakala sam i ja u dnevnoj sobi slusajuci njega jer sam znala koliko mu je to uspavljivanje drago i koliko mu znaci taj nas mali ritual, koji zaravo pokvari cijelu noc. Znala sam da je tosao “taj” trenutak i da kako god se osjecam lose, cinim dobru stvar za sve nas.

Danas je srijeda, znaci proslo je pet dana. Sa 5 minuta plakanja dosli smo na uspavljivanje bez plakanje. Vise bi ga nazvala protestiranjem kada ga stavim u krevetic. Spavanje se poboljsalo i vise nego sto sam ocekivala.

Prije bi legao oko 21- 21:30 i budjenje bi pocelo oko 23 i ja bi uvijek morala ulaziti u sobu, uzeti ga k nama i onda se tamo boriti s njim da se uspava. Spavanje do 5 ujutro bio bi pravi luksuz. Sada se na spavanje ide oko 20:30 i spava se cijelu noc. Trenutno je 7 sati, a on jos spava, a ja sam neznam nakon koliko mjeseci ustala prije njega, odmorena…. Probudi se nekoliko puta tokom noci, javi se ali se opet ponovo uspava bez da moram intervenirati.

Ono sto mi je najsmijesnije do sad je to da kad ga pitam hoce li mlijeko, okrene glavu na drugu stranu i sa namrgodjenom facom kaze “Neeee” Onako uvrijedjeno i ponosno. Nekad je jace od njega pa uzme, ali eto ima 2 dana kako nije sisao, vecinom uzme nakon budjenja ujutro. Uglavnom, odlucila sam dati mu ako zeli, ali samo po danu i samo kad je budan.

I tako mi zajednicki okrecemo jos jednu stranicu. Tko god je prestao dojiti, zna koliko je to tesko , mozda ne toliko za dijete koliko za mamu. I iako sam zapravo sretna jer napokon spavamo, negdje u dubini se osjeca lose radi svoje odluke, a onda se opet sjetim da sam bila 19 mjeseci na raspolaganju, da sam zrtvovala svoj san dok su druge mame iz parka nesmetano spavale i gledale me kao cudaka jer mi jos ne spavamo.

Nikada nisam rekla da je to radi dojenja, nekad bi slagala neku glupost, nisam zeljela da se drugi petljaju u nase stvari i da osudjuju jer ovdje jako malo mama doji, a jako puno ih na porodu odluci da ne zele dojiti bas zato da bi mogle spavati i jer je lakse gurnuti flasicu sa adaptiranim mlijekom.

Istina je da nas dojenje ne cini boljnim majkama, ali je takodjer istina da bas dojenje stvara jedan poseban odnos koji se sigurna sam pamti do kraja zivota. Moj plavi djecacic je sigurno vec zabravio za cim je plakao do prije par dana, ja cu tesko i polako… Moj plavi djecacic raste… Jos jedan…

Top proizvodi za cijelu obitelj

Vec dugo planiram napisati ovaj post ali trebalo mi je vremena da se odviknem od svih ljetnih kremica, ulja, mirisa i krenem na one “teze” za hladnije zimske dane.

Oko jeseni i zime se sve odvija oko dobih prizvoda za tijelo jer posto smo svi osim tate skloni suhoj kozi tako da biram samo provjereno i ono sto nam svima odgovara. U tom periodu najvise od svega volim proizvode iz ljekarne jer su se pokazali najbolji prijatelji u borbi protiv suhe i osjetljive koze.

Pa krenimo redom! 🙂

12086849_10208172696614285_521087030_n

Mustela Hydra Stick –  ja ga zovem i “carobni stick”. To je jedna od najkorisnijh stvari (osim vlaznih maramica 😉 ) sto mi se nalazi u torbi kada izlazim sa djecom. Maleni je , praktican i koristim ga gotovo za sve. Lice, ruke, ispucale usne, suha koza… Moze se koristiti od prvog dana bebiba zivota. Sadrzi Cold kremu koja stiti od hladnoce, vjetra te neugodnog zatezanja i crvenila.

Sastav :  RICINUS COMMUNIS (CASTOR) SEED OIL, OLEYL ALCOHOL, HYDROGENATED VEGETABLE OIL, CANDELILLA CERA (EUPHORBIA CERIFERA (CANDELILLA) WAX), POLYGLYCERYL-3 BEESWAX, PARAFFINUM LIQUIDUM (MINERAL OIL), BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA) BUTTER, QUATERNIUM-18 HECTORITE, TITANIUM DIOXIDE, PARFUM (FRAGRANCE), TOCOPHERYL ACETATE, PROPYLENE CARBONATE, BISABOLOL, CERAMIDE 3, PHYTOSPHINGOSINE, CITRIC ACID

2.Mustela Hydra Bebè hidratantna krema za lice – odlicna kremica koju koristim vec gotovo tri godine i uvijek joj se vracam u jesenskim danima. Lagana, njezna, ne ostavlja mastan trag, hidratizira kozu te je cini mekanom i njeznom zahvaljujuci biljnom ulju , vitaminima E i F te karite maslacu.

Sastav : AQUA (WATER), GLYCERYL STEARATE, HYDROGENATED COCO-GLYCERIDES, PETROLATUM, CYCLOPENTASILOXANE, CETYL PALMITATE, LAURETH-23, 1,2-HEXANEDIOL, CETEARETH-20, PRUNUS AMYGDALUS DULCIS (SWEET ALMOND) OIL, SIMMONDSIA CHINENSIS (JOJOBA) SEED OIL, BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA) BUTTER, CARBOMER, DIMETHICONOL, GLYCERYL CAPRYLATE, CETEARETH-12, CETEARYL ALCOHOL, PARFUM (FRAGRANCE), SODIUM HYDROXIDE, TOCOPHERYL ACETATE, XANTHAN GUM, TETRASODIUM GLUTAMATE DIACETATE, CITRIC ACID, PENTYLENE GLYCOL, PERSEA GRATISSIMA (AVOCADO) FRUIT EXTRACT

2. La Roche Posay Sydnet – od kada sam dobila ovu gel kremu za njegu koze, uvijek joj se vracam bez previse razmisljanja. Ne radi se o nikakvom mirisnom i sarenom pjenastom sapunu vec o “obicnoj “gel kremi koja ce nahraniti vasu kozu karite maslacom i 10%-tnim udjelom glicerina. To je ono sto nam zapravo treba tokom hladnijih dana kada nasa koza vapi za “hranom ” i vlagom . Ova gel krema takodjer ublazava svrab te ce vas rijesiti neugodnog zatezanja. Odlican proizvod namjenjen cijeloj obitelji, pa cak i bebama.

3. La Roche Posay Cicaplast B5 umirujuci pjenusavi gel – ovaj gel je ono sto bi svatko od nas trebao imati u kuci jer se koristi bas za sve. Za prljave rucice, za tusiranje, kupanje,  skidanje sminke… “Univerzalan” gel koji radi cuda na kozi te je njeguje i stiti. Sadrzi Panthenol koji umiruje suhe i iritirane dijelove koze.

4. Krema za bebinu guzu 😀 Aroma Balans – ova kremica je jedan dragi poklon jedne mamice koja osobno proizvodi ovu kremu i zeljela je da je bas ja isporbam na svojoj djecici. Osim sto je kremica prava mala ljepotica izvana , unutra se nalazi pravo blago koje ce vasa koza zavoljeti i tesko cete se odviknuti od nje tako da ona putuje svugdje sa nama. Djeca je koriste takodjer za suhu kozu tijela , kod pelenskih osipa, a mama si njome namaze lice navecer i sva se nekako sjaji i koza joj blista 😛 Krema sadrzi pravi mali  koktel prirodnih sastojaka koja nasa koza obozava. Sve pohvale ovoj mamici na ovoj prekrasnoj i predobroj kremici.

Da biste vise saznali o ovoj kremici, o tome sto sadrzi, kako je nastala i gdje je kupiti, mozete pogledati na http://www.kremazaguzu.com

5. Burt’s Bees prirodan losion za tijelo sa mlijekom i medom – ovo zvuci vise za popit’ nego za namazat’ se 😉 Namazati na kruh mozda 😉 Med i mlijeko su proizvodi koje zaista obozavam na kozi , a od kad sam otkrila Burt’s Bees proizvode u Mülleru, svaki puta se pocastim nekom kremicom, samponom ili balzamom za usne .

O ovim proizvodima mogu reci samo najbolje. Sto god sam isprobala odlicno je , a za sada bi izdvojila mlijeko za tijelo i balzam za usne. Oba proizvoda se mogu koristiti za djecu, blagogo su i ugodnog mirisa te hrane kozu i usne.

6. Nivea Caring oil – kakva bi kupka bila bez kapi ulja? Osim bademovog ulja koje redovito koristim , odlucila sam probati i ovo Niveino i mogu ga pohvaliti. Ono sto mi se najvise svidja je to da ne ostavlja mastan trag po kadi i pod djeci nakon kupanja. Nakon brisanja nema vise masnih mrlja,pregiba… no koza svejedno ostane nahranjena, mekana i njezna na dodir.

Vecinom dodam nekoliko kapi u kadu i jos ih premazem prije nego ih izvadim iz vode i lagano prebrisem rucnikom bez trljanja.

12067407_10208172695534258_865696885_n

 

 

 

Rujan, rujan…

640x426_2859_Autumn_2d_landscape_fall_nature_autumn_kids_kite_picture_image_digital_artOvaj rujan je bas nekako sasav i sav nepredvidljiv. Ustanes sa suncem, legnes sa kisom, na izlasku ujutro za vrtic djecu spremam kao polarne medvjede,  a par sati kasnije se kuhamo od vrucine.

Sav je nekako ludi i totalno neozbiljan ovaj rujan. Ove godine nam je donio brdo nosvosti, emocija, pitanja, dilema… A dani prolaze i prolaze i nekako pokusavam usporiti vrijeme.

Sada kada je stariji poceo vrtic svakodnevno imam stalan osjecaj da mi nesto fali, pa cak i kad je kod kuce, kada se mirno igra u svom kutku ili kada spava snom pravednika.

Kao da mi fali tih par sati sto ne provedemo zajedno, a on ruku na srce nije dijete od rijeci pa mi odgovara sve nekako skraceno, namrgodjeno ili kao da je bolje da ga ne pitam nista iako u njegovim vragolastim ocima i pogledu vidim da mu je bilo lijepo i nekako me to smiri. Sa tim umorom koji ga pretvori u totalno neprepoznatljivo dijete cemo se nekako izboriti.

Zapravo, nama je sve jos nekako frisko i novo i svaki novi dan kada je vrijeme za vrtic izlazim i dalje sa grcem u zelucu i tesko mi pada kada mi mahne sa prozora i kaze da ce me cekati tu.

Vjerojatno je to problem svih nas mama. Prvo molimo svaki dan da jesen sto prije dodju da ih se “rijesimo”, a onda sa nostalgijom gledamo na sat pitajuci se sto radi i sa osmijehom se prisjecamo kada smo jutra kratili zajedno uz igru, viku i urlikanje, a sada je sve nekako tiho iako je i maleni dalje tu. On koji lukavo sve promatra, zacudjujuce odgovara na sve moje “komande” bez da moram ponavljati vise puta, nekako je vise postao maza pa bi stalno bio u rukama i da ga nosim i mazim. A ima i pravo, sa njim je nekako sve bilo brzinski i dok smo se napokon rijesili grceva, zubiju, neprospavanih noci on je postao pravi deckic od skoro dvije godine i njemu se zapravo svaki dan iznova divim. Ponasam se nekad kao da mi je prvo dijete pa mi se i dalje zasuze oci kada napravi nesto sto do jucer nije znao, kada se samo nasloni na moje rame i zatvori oci ili kada se u krevetu stisne uz mene bas kao sto je radio kada je bio beba. A on je toliko ogroman da je krevet postao tijesan, muz se uporno buni da mu samo uvaljuje noge i guzicu pod nos…

Pitam se na kraju, hoce li nam sve to ikada nedostajati?

Jer meni, meni zapravo vec jako fali puno stvari. Pogotovo od kada nam je dosao taj vrtic jer tu kao da se nesto prelomilo i sva ona moja tezina koju sam do sad vecinom nosila sama se prepolovila.

Brinuti se oko jednog djeteta mi je postalo kao da i nemam ni jedno dijete od kad je stariji u vrticu. Dan mi je nekako laksi za izgurati i iako se radi o samo par sati dnevno ja jako osjecam razliku. Ne kazem da mi je vlastito dijete teret, ne radi se o tome, ali sa njim sam dosla u fazu gdje mu mama vise nije centar svijeta, lego kocke su postale dosadne, bageri i traktori su poceli skupljati prasinu ili bi bili zanimljivi pola sata. Njemu je pocela faliti sloboda da se izrazava na svoj nacin, da imitira druge, da bude sa drugom djecom , da ga nauce igrati na drugaciji nacin…  I sada vidim sjaj u njegovim ocima kada je sa djecom i kako god sam ponosna na njega,ponosna sam i na sebe sto sam odlucila napraviti taj korak i gurnula ga da slijedi svoje srce i svoje snove.

A ja sam se nasla tu nekako izgubljena, sa puno slobodnijeg vremena nego prije, sa nekim mirom u sebi kada se brinem oko mladjeg i ne moram gledati dali je stariji odlucio gurnuti odvijac u uticnicu ili je potopio kupaonu. Nekako je ta nova situacija donijela puno slobodnog mjesta i zadovoljstva u svima nama. U njemu pogotovo…

A dani lete i lete i sada se nekako tjesim da jos imam mladjeg sa kojim se mogu zabavljati i imat cu ga jos sljedece godine kada ce stariji ostajati od 8:30- 15:30 , a onda ce krenuti i on…. I opet ce biti tezak pocetak  i bit ce i suza i neprospavanih noci i grceva u zelucu , knedli u grlu, gutanje suza i sakrivanja lica da sakrijem tugu.

Ali opet ce to rujan srediti jer proleti u treptaj oka i opet cemo se naci smireniji i opusteniji, zadovoljniji…Nadam se.

I tako rujan po rujan i godine ce proletjeti. Mi postajemo sve stariji iako smo mladi kako se znamo tjesiti, a oni rastu kao gljive. Ja cu se vjetojatno cijeli zivot sjecati nasih prvih dana, prvih zubica, prvog mama i tata, prvog putovanja i ljetovanja, prve prospavane noci i prvog zagrljaja, prvog “i ja tebe volim” prije poljubca za laku noc… Dok ce to njima sa godinama postati nebitno i totalno bezveze.

Oni ce s vremenom zaboraviti tko ih je dojio nocima, mjesecima, tko ih je drzao u narucju nocima, grlio i ljubio nakon pada, ciji je poljubac lijecio svaku ranu… Zaboravit ce zvati mamu i tatu  za svaku sitnicu, sve vise i vise, sa vremenom ce bas ta mama i bas ta tata postati dosadno kvocalo koje samo opominje i prijeti, koje oduzima mobitele i zabranjuje izlaske, koje trazi od njih da pospreme sobu i usisaju cijeli stan…

I tako se iskreno bojim tog perioda. Jer sjecam se sebe u tim godinama i koliko sam zapravo mrzila svoje roditelje. Sto god sam uradila nije bilo dovoljno dobro, uvijek je moglo bolje, drugacije, ljepse..Uvijek se moglo bolje u skoli, bolje od Vlatke ili Valentine, a ja nikad nisam mogla bolje.Toliko sam mrzila usporedbe, toliko sam mrzila sebe, njih. Osjecala sam se tako zatoceno u svom tijelu, bespomocno i tuzno. I to je trajalo godinama, do kad nisam izasla iz kuce.  Tek sam tad pocela disati i kretati se kako sam uvijek htjela.

Vjerujem da ce mi moja djeca sa godinama oprostiti sve moje “Ne” i “Nemoj”, da ce oprostiti za svaku suzu koju je prouzrokovala svaka moja gruba rijec.

Moj cilj nije da im za 20 godina nabrajm koliko sam masina vesa oprala radi njih, koliko sam noci provela noseci ih dok ledja vise nisam osjecala , ali sam ih svejedno drzala cvrsto uz sebe kao da nije nista, ne zelim im birati djevojke ni zene, ne zelim im organizirati rodjendane i vjencanja, ne zelim im kucati na vrata u nedjelju ujutro i dizati ih iz kreveta, ne zelim da me mrze i okrecu ocima kada me vide. Ne moraju raditi kolut naprijed od veselja kada me vide samo da mi ugode, zelim samo da kad se sjete svoje mame i svog tate , da ih se sjete sa mirom u srcu i smijeskom u dusi.

To sam uvijek zeljela sebi, da kad se sjetim svog djetinjstva, svog odrastanje, “malih” godina, da ih se sjetim sa osmijehom kao sto to vecina ljudi radi, da sjecanje na mamu i tatu budu prekrasna, nevina, mirisna poput latica ruza… Godine prolaze, gorcina je i dalje tu. Rekla bi da sjecanje na moje djetinjstvo i odrastanje ima okus grejpa. Kiselo, gorko, gorko toliko da ti se okrece zeludac…

Tudje greske ne zelim ponavljati, zelim uciti na njima i dati ono sto nisam dobila, pruziti ono za cime sa ceznula.

…poljubac za laku noc, topla ruka u mekoj kosici i obecanje da se sutra ujutro vidimo ponovo, jedno “volim te do zvijezda i natrag” i vrata koja se zatvaraju sa ljubavi, ne sa ljutnjom…cine cuda…

Vrtic

infanzia1Obecala sam povratak blogu od rujna, pa evo me…

Rujan je meni najdrazi mjesec. Volim jesen, lisce, vjetric, sunce sto grije njezno… U rujnu 2008 godine sam okrenula stranicu u svom zivotu i dosla u inozemstvo, u rujnu 2009 godine smo se vjencali…Vjerojatno  mi je jos sve svijeze i mirisi mi na uspomene iako je proslo puno godina.

Ovogodisnji rujan ce takodjer ostati urezan u sjecanje. Danas je nas maleni veliki djecak krenuo u vrtic. 3 godine i 2 mjeseca, 99 centimetara i nesto vise od 14 kila , plava kosica i plave oci koji se me bojazljivo gledale dok sam mu u autu objasnjavala gdje ga vozim iako vec danima pricamo o vrticu, novim prijateljima, novim igrackama… Koliko sam se veselila, toliko sam se i bojala koliko njegove toliko i svoje reakcije.

Parkirali smo auto i rukom u ruci krenuli prema vrticu, u tisini… Nije puno ispitivao, nisam ni ja , samo sam gutala knedle koje su se gomilale u grlu i fokusirala se na to da zadrizim suze.

Znam, znam, nije vrtic nista strasno i dobro im dodje, dobro ce doci i meni da se malo odvojimo, da barem 2 sata na dan mogu posvetiti samo malenome… Pokusavala sam drzati sve pod kontrolom i vodila ga uz smijesak ohrabrujuci ga i pokazivajuci mu ogromne prozore kroz koje su virile radoznale djecje glavice. Pozvonili smo na vrata iza kojih se cuo djecji smijeh, a onda su svi nahrlili da vide novog prijatelja koji je sa strahom provirivao iza mojih nogu. A onda je u jednom trenu digao rukicu i nasmijao se i cim su se otvorila vrata krenuo zajedno sa njima prema sobi sa igrackama, dok sam ja ostala paralizirana u mjestu i kiselo se smijala. Bas sam se osjecala visak na onim stepenica, tako da sam odlozila njegove stvari, neprimjetno mu ukrala poljubac i dala do znanja da se brzo vracam.

Bila sam spremna za plac naravno ali nisam se dala. Hrabro sam udahnula nekoliko puta i otisla po auto.

Da je odvajanje tesko, tesko je… Cijelo vrijeme sam razmisljala sto radi, dali je gladan, zedan, jel se pita gdje smo, gdje mu je brat, gdje je on sad, hoce li se mama vratiti? Sigurna sam da on ni na sekunde nije pomislio na nas i ako jest, sigurno mu je neki novia utic ili neki novi prijatelj skrenuo pozornost.

Ta tri sata cinila su se duga. Tek sam sad nakon skoro 2 godine shvatila koliko se zapravo lako brinuti o samo jednom djetetu. 😀  To je ono , “kao da ga nemas”.  🙂 Nije bilo dreke, suza, natezanja oki igracki, guranja, zatvaranja vrata… Mir i tisina.  Maleni je imao sve igracke za sebe, mirno je sjedio na tepihu sa svojim komadom peciva i zabavljao se. Imao je i mamu cijelu za sebe i mislim da je to jako dobro shvatio.

Cijelo vrijeme me pogledavao prema vratima od sobe i zbunjeno me gledao kada bi usao , a u njoj nije bilo brata . Sigurno je i on shvatio da se nesto dogadja.

Maleni i ja smo bili medju prvima koji se dosli pokupiti naseg “skolarca”. On se bezbrizno igrao sa loptom sa ostalom djecom i smijao. Primjetila sam da ima hlacice koje sam jutros donijela u slucaju “nezgode” . I da, bila sam u pravu…Uz svu igru zaboravio je da mora ici na wc tako da se nas heroj prvi dan popisao u hlacice, ali Boze moj… Ima i gorih stvari 🙂

Cim nas je ugledao, odmah je doletio sa jos vecim smijehom i krenuo sa nama. Vidno umoram i iscrpljen jedva je docekao da dodjemo kuci, da prigli svog “zeca i psa” i da legne u svoj kreveti.

Nije puno pricao, on je inace tip djeteta iz kojeg moras rijeci izvlaciti tako da se sve svelo na to da je pojeo jabuku, popisao se i trazio vodu za piti, a onda je otisao na spavanje….i probudio se totalno razocaran . Kada sam ga pitala u cemu je problem, odgovorio mi je da on zeli sad u vrtic… 🙂

Drugi dan

Danas smo ga probudili nesto ranije da u miru moze popiti svoje mlijeko i da ga obucem bez stresiranja…Na kraju smo opet dosli na isto jer smo se u roku od 20 minuta nakon budjenja vec nasli u autu jer je gospodin mali zelio krenuti u vrtic jos u pidzami. 🙂

Tako smo i jutros krenuli sami nas dvoje, ovoga puta sa smijeskom i nesto opustenijim izrazima lica…

On vec zna put do vrtica tako da je on pokazivao kuda moram ici, a kada sam se u jednom trenutku okrenula sa autom jer nisam mogla naci parking , on je zabrinjavucaje zajaukao “oooo mammmaaa , ne idemo valjda kuci sad?!” 😛

Kao i jucer, cim su se vrata otvorila, odjurio je brzinom munje. Sustigla sam ga samo da mu papucice stavim na brzinu i pitam dali mora u wc 😛 i to je to. Nije me ni pogledao vec se bacio u istrazivanje sa svojim novim prijateljima.

Maleni i ja smo si priustili jedno relax jutro , kavica i fina peciva, mali shopping i topli rucak koji smo ponijeli kuci za sve nas kada pokupimo brata.

Sretan je bio i danas…ali umooooran. Toliko umoran da nije vise mogao stajati.

I danas sam izvlacila rijeci iz njega. Kaze da je opet jeo jabuku, da je drugi djecak jeo kekse, na moje pitanje zasto i on nije jeo keks, odgovrio je da nije htio. Sam je priznao da je napravio malo haosa i da ga je odgojiteljica zamolila da pospremi , sto je on slusao i pospremio. Kao prava mama, morala sam pitati dali se derala na njega ili je bila ljuta. Odlucno je odgovorio da nije , nego da mu je samo rekla da sredi malo 😛

Sretno nam bilo u ovoj novoj avanturi ❤

Znojimo se sa Kayla Itsines ;)

Nema me dugo, da je dan duzi vjerojatno bi stigla pohvatati sve, uraditi ono sto krenem, ocistiti kucu, objesiti ves, nahraniti djecu, pocistiti za njima… Nekada mi se cijeli dan vrti samo oko toga, a gdje je jos izlazak u park, bezene, u trgovinu…

Tako je je pisanje bloga postao pravi luksuz kojeg sam se htjela odreci tokom ljeta, ali eto, ne mogu, jace je od mene pa cu nastaviti koliko stignem sve do jeseni kada stize tmurnije vrijeme i dani nikako da prodju pa ce biti vremena i za cesce tipkanje.

Pa eto , u ovom bih vam postu zeljela objaviti  da sam kako god nemam vremena za puno stvari, nasla vremena za sebe. Trebala sam sa ovim poceti davno prije, tokom zime tako da se do ljeta dotjeram u formu, ali sta fali ako cu za Bozic imati plocice  i super guzu? 😛

Ja sam zapravo odlucila da je vrijem da se “sredim” –  polako ali sigurno, bez drasticnih dijeta, ludih programa gdje moras provoditi dane u teretani… Zapravo , odlucili smo zajedno MM i ja da cemo poduzeti nesto sto se tice naseg fizickog izgleda iako ruku na srce , nismo si nikad radili komplekse, ja pogotovo. Uvijek mi je u glavi bila ona “ipak sam ipak rodila dvoje djece i da moje tijelo ne moze biti kao prije trudnoce ..” , iako zapravo sama sebi nikad nisam bila dovoljno mrsava i ravna. Takve smo mi zene….

Nikada se nisam usporedjivala sa drugima, pogotovo nakon poroda. Ja sam svoje tijelo deformirala radi svoje dvoje djece , zapravo oni su ga deformirali, a ja sam sada nakon skoro godinu dana i pol od drugog poroda odlucila da je vrijeme da ga malo “sredim”.

Jos veci poticaj bio mi je MM kada smo se nasli prvi put plazi svi zajedno , a muz ce meni ” Super ti i izgledas s tim da jedes sve i ne vjezbas nist’ , a rodila si dva puta…” 😀 Meni je to bio ogroman kompliment ,pa sam shvatila da zaista potrebno malo da se vratim u formu i odlucila sam zagrsiti ovaj put.

Atkins, Un, Dukan….Nikakva dijeta nije dolazila u obzir jer ja jos dojim i kako god se radi o samo tri obroka zelim da moje dijete dobije i dalje kvalitetno mlijeko. Promijenila sam nacin prehrane , a to je da sam izbacila slatkise, cokoladice poslije svakog obroka i medju obrocima, teska jela i tipicno prezderavanje za stolom. Nista drasticno se zapravo nije promijenilo, osim sto sam pocela vjezbati. Pizze, tjestenina i kruh su i dalje dobro dosli, ne radim si probleme ako moram pojesti pizzu ili komad torte…

Uvela sam puno vise jogurta, povrca, voca , smoothie su postali odllican medjuobrok ili dorucak, bogate salate postale su savrseni rucak… Korak po korak kile su pocele silaziti. Krenula sam sa 67.5 kg , a sada sam na 64. Trebala su 3 mjeseca za tri kile s time da ni jednu kilu nisam izgubila od kada sam pocela sa intenzivnim vjezbanjem 3 x tjedno po programu famozne Kayla Itsines.

Nikada nisam bila za kucno vjezbanje, fitness kod kuce… Uvijek bi sreca trajala dva dana , a onda bi sve palo u vodu i moj cilj bi splasnuo. Ovoga puta je bilo drugacije.

Kayla je bila ta koja mi je dala motivaciju svojim slikama koje svakodnevno objavljuje na svojoj Facebook stranici i Instagram profilu i rezultati zena diljem svijeta su ocaravajuci. Odlucila sam da je to program koji meni treba i da jednog dana zelim i ja tijelo bas kao sto su na njezinom profilu.

Prvi korak je bio skidanje knjige koju sam citala bez treptanja i nisam cekala ponedjeljak kao uvijek nego sam krenula odmah. Bio je petak, stavila sam djecu na spavanje i krenula. Mislila sam doslovno da cu umrijeti. Lice bi je dobilo boju patlidjana dok su sa njega padale kapi znoja velicine graska. Ali nisam odustala, naprotiv…Sljedeci dan nisam mogla ustati iz kreveta, uzela sam paracetamol i odlucila da idem dalje. Bol u misicima bila je normalna i moje tijelo je reagiralo nakon godina stagnacije .

Prosla su puna cetiri tjedna i bol je i dalje tu jer vjezbe postaju sve intenzivnije i sve ih je vise dok je vremena sve manje….Ali guram dalje i rezultati se vide, i te kako.

Kile su znaci iste iz razloga sto misici teze vise od masti koja se topi tako da je logicno da su kile i dalje tu dok se tijelo mijenja i sve masne naslagice se pretvraju u misice.

Ono sto Kayla naglasava u svom programu od 12 tjedana je to da se vazemo, nego da to ucinimo samo ako smo znatizelne ali vecinom nas ta znatizelja baci u “bed” jer se kazaljka ne mice sa brojke od koje smo krenule. Porucuje da je najbolji prijatelj ogledalo i slika. Ogledalo nikada ne laze, slika jos manje. Prve rezultate vidjela sam nakon nekoliko dana, a ona je uslijedio skok od dva tjedna gdje su se “bubreznjaci” vecim dijelom otopili i ostalo je nesto malo sto ce sigurno otici u preostalih osam tjedana.

Na pocetku nisam mogla pohvatati kako funkcionira program, bilo je premalo informacija, a opet se cinilo da ih previse. Trebalo mi je dva dana da shvatim nacin na koji se vjezbe primjenjuju i od tada je sve krenulo glatko.

Vjezbe se izvode 3 dana u tjednu i radi se o vjezbama pod nazivom HIIT ili High Intensity Interval training. U knjizi se nalazi 8 vjezbi za svaki dan u tjednu podijeljenje u 2 grupe . Svaka od dvije grupe vjezbi mora se izvoditi zasebno i to 2 x u 7 minuta. Svaka vjezba kraj sebe ima broj koliko puta se mora ponoviti vjezba  tako je je princip vrlo jednostavan.  Ponedjeljkom vjezbamo ruke i trbusnjake, srijedom noge i cardio, petkom cijelo tijelo.

Ono sto vam treba je tepih za vjezbanje, timer koji je uvijek podesen na 7 minuta i mobitel ili iPad na koji mozete skinuti knjigu i gledati vjezbe tokom vjezbanja, a mozete ih i isprinati pa drzati kraj sebe.

Krene se sa laganim zagrijavanjem kao npr. trcanje u mjestu ili stepenice, a onda se krene sa programom. Napravi se prva grupa vjezbi, kada se zavrsi krene se opet od pocetka sa istom grupom. Jedino je bitno da se vjezbe uspiju izvesti dva puta u sedam minuta. Nakon cega slijedi odmor od maximalno 50 sekundi , a onda krece druga grupa vjezbi po istom principu. Nakon toga pauza 50 sekundi, pa opet prva grupa dva puta , pauza 50 sekundi pa ponovo druga grupa dva puta sto je na kraju 28 minuta vjezbanja 3 puta tjedno. Nedjeljom je vecinom dan odmora  ili se odabere dan koji nama vise odgovara, a ostalim danima se radi LIIS vjezbe.  Preporucuje se raditi brzo hodanje kombinirano sa sprintom od nekoliko sekundi, kucni bicikl, lagani jogging u trajanju od 30-40 minuta. Posto je meni tesko sa djecom organizirati bilo kakvo trcanje ili setnje od 40 min bez stajanja ja radim Indoor walking, na internetu ima hrpa filmica od pola sata tako da radim to u danima kada ne radim Kayla.

Ufff, nadam se da se nista izgubili u ovom mom objasnjavanju. Ako vas zanima, na njenom blogu mozete naci hrpu informacija. Postoji knjiga i o nacinu prehrane koji se moze primjenjivati uz vjezbe ali trenutno me to ne interesira.

Ono sto vam mogu reci je to da se osjecam potpuno drugacije. Ja da izaberem komad paprike umjesto kinder cokoladice, da jedem Smoothie za dorucak umjesta 2 snite kruha sa nutellom…Dogodio se nekakav sklop u glavi, cudan ali prekrasan koji me tjera dalje . Od kada sam na programu osjecam se bolje, snaznije, imam vise energije( iako sam nakon vjezbi jako umorna ali prodje nakon sat vremena) i ljepse. To potvrdjuju sve zene koje slijede program. Iako se mozda i ne vide rezultati njezine te slike tjeraju da ides dalje, dovoljno je samo zaviriti na njezin profil i moze se osjetiti enegija kojom zrace sve te zene koje su postigle svoje rezultate.

Svaka mama si moze priustiti tih 28 minuta, sigurna sam. Uvijek sam mislila da cu u teretanu krenuti kad ce djeca imati po 34 godine jer mi je izlazak iz kuce barem 3 puta tjedno u teretanu bila nemoguca misija uz njih dvoje.

Prije sam uvijek vjezbala bez volje, sa grcem u zelucu…Sada je to postao pravi mali ritual, izvucem se iz kreveta dok jos djeca spavaju, navucem svoju sportsku robu i “kricave”( tenisice za koje sam mislila da nikad necu staviti dok nisam pocela nju slijediti) i posvetim tih 28 minuta sebi i svom tijelu uzivajuci u svakoj kapi znoja i svakoj koscici koja zaboli dan kasnije.

Isplati se, zaista se isplati…

Eto vam nekoliko mojih slikica 😉

Ne trebaju vam utezi definitivno 😉 Sve sto vam treba imate kod kuce…ili u frizideru ili na vrtu 😛11667141_10207405246708517_1044646441_n                                                            Prvi dan i nakon 14 dana 11668083_10207405246868521_1888220627_n 11694188_10207405247148528_540366401_n 11696762_10207405247348533_938263191_n 11714428_10207405247428535_1453821602_n 11715995_10207405247388534_2044063251_n 11717086_10207405246788519_988807759_n 11717146_10207405246748518_1757116903_n 11720127_10207405246988524_704177126_n 11720558_10207405247068526_1145504046_n 11720713_10207405247308532_1718379863_n

Prvi dan i nakon 28 dana :11721214_10207405247268531_901683120_n

Ljeto nam se vratilo…

huge.24.123005…kako nam stize ljepse vrijeme, sve rijedje pisem, mislim da je to sasvim normalno. No ipak se zazelim pisanja pa onda nakon kupanca i kada ih spremim u krpe pobjegnem u svoj svijet na tih pola sata. Ajme kako su naporni.. 🙂

Ovo definitivno nece biti jeda od onih srce- drapajucih postova ne, ocekujte to. Znaci sada smo u fazi gdje se treba spasiti tko se stigne. Stariji mi sve vise izgleda da je u pubertetu, samo se povlaci po trosjedu sa svojom dudom i zecom i nista mu se neda, samo odgovara i prigovara, gundja bez prestanka, cmolji za svaku, udari bez pardona, ne dijeli nista, ne jede nista, vise mu se ni ne spava iako cijeli da ponavlja da je umoran. Tako da zadnjih tjedan dana nisam odspavala duze od pet ujutro jer svako jutro tuli kao vuk na mjesecini “maaaaammmaaaa!!”, on kojeg sam do prije dva mjeseca morala buditi nakon 15 sati spavanja. Ali ja sve nekako mislim da je to opet neka faza koja ce ga proci… Vjerojatno je i u fazi nekih prvih nocnih mora, a i neka virozica ga stisla pa je bas ko pravo musko kada mu nije dobro. 😛 Inace je uno napredovao u zadnjih par mjeseci, prica puno i previse, sve ga zanima, sve ispituje, a upija poput spuzve , tako da se samo pogledamo kada netko kaze neku zabranjenju rijec :O Zanima ga gotovo sve, auti i avioni pogotov, zna nekoliko boja, zanima ga muzika, gtara i bubnjevi pogotovo, stalno nesto svira, pjeva, a ja i brat moramo biti publika i raditi standing ovation kada on ima svoje predstave.

Za mjesec dana slavimo treci rodjendan. Ja jos zapravo nisam organizirala nista iako bi bio red barem tortu naruciti. Vjerojatno ce rodjendan biti u nekom obliznjem parku uz hrpu klinaca, bez ikakvih obaveza osim da svaki dobi komad torte i casu Coca Cole, a onda svaki svojoj kuci 😉

A onaj manji Rambo je takodjer u nekoj svojoj fazi – “kamikaza” kaze moj muz. To je ona famozna faza gdje se kada mu nesto nije po volji pokusa samo ozlijediti , pa se baca na glavu, cupa za trbuh ili uho, udara glavom u prvo sto nadje ispred sebe, namjerno pada i onda tuli, tuli i tuli… Vecinom mu se ja nadjem pod rukom pa sam ja prva koja dobije po nosu . Kada se njih dvoje sastave i pocnu svadjati oko neke igracke to je najbolje svakog baciti u jedan kut i pustiti ih da se hlade. Vecinom tako zavrsava bitka jer ako ih ostavim da se dogovore medjusobno vjerujem da bi do krvi doslo jer i jedan i drugi znaju vratiti. Pitam se sta ce biti kada stariji krene vrtic na jesen.

Kada smo kod vrtica, okrenuli smo i tu stranicu i definitivno imamo skolarca od jeseni iako smo ga mogli drzati jos godinu dana kod kuce jer prva godina nije obavezna. No ruku na srce, nekako mi se cini da je bolje za njega i da mu je potrebno drustvo jer mu ni ja, a ni tata ne mozemo dati ono sto ce dobiti u vrticu. Tako da smo i to rijesili i nekako sam ponosna, pogotovo jer je skinuo i pelenu i to je bas bila toca na “i” koja me uvjerila da je spreman. Tako da imamo jos par mjeseci bezbriznog igranja , izlazaka i dolazaka kuci, a onda slijedi “rezim” 😀

Skidanje pelene prosli smo totalno bezbolno osim sto je za kakanje trebalo malo vise, pa smo to napokon rijesili unazad nekih tjedan dana i sada i to obavlja bez problema. Nekako sam vec bila zabrinuta zasto ga to toliko muci posto je vec skoro godinu dana bez dnevne pelene, a kakanje nikada nije islo. No dosao je i taj trenutak i rijesili smo se i toga. Nisam znala da se govancu moze toliko veseliti. Doslo mi je da ga poslikam i uokvirim 😛

Tako da za sada imamo jednog pelenasa manje iako i manjeg ostavljam kroz dan bez pelene ako je toplo, izdrzi i po nekoliko sati, a onda se u jednom trenutku samo ukipi i stoji u mjestu. 😀

Napokon je poceo spavati po noci. Petnaest mjeseci je trebalo! Da mi je netko rekao odmah da necu toliko dugo spavati vjerojatno bih ga zamijenila vec u bolnici 😛  Salu na stranu. Ovo ne spavanje me doslovno dotuklo, ali bas do kraja. Dosli smo do toga da je bio budan vise nego sto je spavao i tu bi jedino sisanje pomagalo i kako god podrzavam dojenje , cak i ono nocno, ovo sve je postalo previse za mene, sto psihicki , sto fizicki, ali nisam si mogla kako pomoci.

Ostavljala sam ga plakati par puta pa bi nakon 5 minuta letjela i kajala,  se jer ako se budi vjerojatno ima neki razlog. Nisam bila sigurna ni sama sto zelim , zeljela sam samo spavati, spavati napokon vise od dva sata u komadu jer ovih 15 mjeseci je bila prava tortura. San mi je bio isprekidan uvijek, prvo budjenje nakon sat vremena, pa drugo nakon 45 minuta, trece nakon sat vremena…Duda nije pomagala, flasica jos manje, tata najmanje, tad bi tek pludio…Samo cika!

A onda sam na rubu zivaca odlucila da cemo probati terapiju bojama – kromoterapiju. Zapravo nisam vjerovala da cu mu ta terpaija pomoci da on u noci zaboravi na sisu i da se prestane buditi dok me pedijatar uvjeravao da funkcionira 100% u 92 % slucajeva . Tako da smo odlucili napravili termin.

“Tus bojama” trajao je nekih 15 ,minuta. Nije se radilo o pravom tusu nego se tako naziva jer razlicite tocke na tijelu pogadjaju raznim bojama, ovisi kojih problema ima osoba/beba. Tako da su za san zasluzne plava i ljubicasta , a “tusiraju” se stopala i trbuscic gdje ima najvise zivaca koji su povezani sa spavanjem i snom. Nakon prvog puta nismo rijesili nista, prva noc je bila i nekako ok, a ostale su se cinile jos gore…Tako da smo gurali tako do drugog termina. Tretmani se rade se jednom tjednu, maximalno 3 puta , taj treci put bi trebao rijesiti problem 100%.

Nakon sto sam objasnila kako je bilo nakon prvog tretmana, odlucili su mu staviti jos dodatnih boja , koje koje su kazu zasluzne da umire traume nastale tokom poroda koje svaka beba osjeti. On zapravo nikada nije spavao, patio je uzasno od grceva i refluksa tako da to sve skupa ima smisla.

Kao i svaku vecer, kupanje, pidjamica, cicanje i krevetic , oko 21:30 najkasnije. Ja sam  legla u 22 sata , sa grcem kao i uvijek cekajuci prvi “kme” nakon 45 minuta koji nije dosao. Probudila sam se u 4 – PANIKA! Ja naspavana – on spava i dalje! I tu pocinje moj preporod. Pocela sam spavati i po 5 sati u komadu i ja sam se doslovno pomladila za deset godina 😀 .

Imamo i dalje budjenja nekih sitnih ali ni jednom vise nije trazio ciku u noci, javi se, namijesti i zaspi ponovo – san snova. Jos se nisam u potpunosti oporavila od toliko nespavanja ali polako nadoknadjujem.

Toliko za sada 🙂

Krpice tjesilice i plisanci za spavanje

Vjerojatno i vi imate uz sebe limace koji vuku za sobom svoje krpice, medvjedice, zeceve, lutke, za koje su vezani bas kao pupacnom vrpcom pa ih vode sa sobom i kad idu na wc, uredo rucaju sa vama za stolom, nekad ste im duzni natociti i sok i postaviti tanjur vise.

Sa prvim djetetom nismo jos poznavali te famozne krpice pa ih nismo ni kupovali niti koristili prva 3 mjeseca. Vecinom bi zaspao dirajuci nasu majicu. A onda su poceli nesto cesca nocna budjena pa sam u trazenju rjesenja naletjela na clanak u kojem je bilo navedeno da se bebi u krevetic stavi mamina majica ili neki predmet poput plisane igracke koja mirisi na mamu. I tako je jedna moja obicna majica postala njegov omiljen predmet za uspavljivanje, a posto mi naramenice na toj majici nisu davale neku sigurnost odlucili smo je zamijeniti jednom krpicom. On je bio premaleni da izabere pa smo to nedjeljno jutro to ucinili mi iizabrali tu famoznu krpicu -zeca.11094218_10207067541586100_3919761161600501811_n Taj mekani zeko je postao prava atrakcija. Nakon sto smo ga oprali, proveo je cijeli dan ispod moje majice kako bi dobio moj miris i od tad pa do prvog pranja je proslo punih 13 mjeseci. Zeko je bio uvijek sa nama i uvijek u njegovim rukicama. Pranje je bio pravi izazov i svaki puta kada bi ga odlucila staviti na pranje on bi imao histericne napadaje placa i ja bi ga morala vaditi iz masine. Za vrijeme spavanja takodjer nije bilo nemoguce oprati ga je spavao cvrsto priljubljen uz njega. A onda smo se nekako i priviknuli da zeko nije vise krem boje nego cokoladne, da vise nema lijep miris vec da zaudara, miris koji je njega smirivao i nekako nam je to postalo normalno.

A onda je jedno jutro potekla krv iz nosica i zeko je izgledao bas kao u nekom horor filmu i tu je pranje bilo potrebno jer vlazne maramice nisu mogle spasiti situaciju. Samo sto pranje nije imalo dobar kraj jer sam ga morala vaditi van prije centrifuge dok je on bespomocno urlao gledajuci u bubanj i onako mokrog ga ljubio, grlio i odnio na spavanje. Puno sam puta pozalila sto nismo odmah kupila dva, tako da uvijek imamo jedan u slucaju da se prvi zagubi, da se mora oprati…

Nakon ove situacije sa pranjem odlucila sam kupiti jos jednog zeca, istog u istoj trgovini no prodavac me samo milo pogledao i rekao “Zeko nazalost vise nije u prodaji , a ni ne proizvode ga vise…” OD SVIH ZIVOTINJA BAS ZECA!? Ok Keep Calm!

Pomirila sam se sa cinjenicom da repliku zeca vise nikad necemo imati , a onda sam u grupi u kojoj mi mame prodajemo i razmijenjujemo stvari od nase djece nasila na oglas gdje je jedna mama prodavala punu kutiju plisanaca i na dnu medju svim onim cupavim glavama koje su virile primjetila njega  – naseg zeca! Kontaktirala sam odmah mamu koja je stavila oglas i te iste veceri otisla po njega. Proslo je vise od godinu dana, on i dalje ceka svoj red u ladici, cist i mirisan…Nadam se da nam zamjena nikad nece zatrebati, ali neka se nadje 😉

A onda se pojavio PAS –  Ikein labrador kojeg smo kupili jer je bio lijep i sladak, no nas sincic dalje od zeca nije gledao. A onda ga jedne vecer zavolio i poceo mu je davati istu paznju kao i zecu i sada jedno bez drugog ne ide. Kud zec , tud i pas! Obavezno i njima moram davati sirupe, spremati merendu, posluziti sok, dati poljubac prije spavanja, kada su umorni i on ih stavi na spavanje, moramo ih pokriti, paziti da se ne sjedne na njih i prava je pobuna ako im se netko priblizi bez dozvole.

11017666_10207067541546099_3862626426456876864_n Sa mladjim sinom sam od prvog dana pokusavala sa krpicama, plisancima ali bez uspjeha, on to nije volio, ali je volio onu gazu koju bi ja prebacila preko ramena kada bi ga dojila i uvijek bi nasao ugao i vrpao bi po njemu palcem.

I tako je zavolio gazicu. Gazicu sa etiketom Aden+Anais koji ne obazava samo on vec i ja tako da imamo cijelu kolekciju malih , velikih, koristimo ih kao dekice, kao rucnike nakon kupanja, kao podloge kod presvlacenja kada smo van kuce, za prekrivanje kolica. Prekrasne velike i mekane gaze koje bi preporucila svakoj mami bez obzira ima li malu ili veliku djecicu.

Sada smo narucili i vrecu za spavanje od tog istog materijala koji njega smiruje i poludi od veselja doslovno kada ga osjeti pod prsticima. Preslatko mi je kada je vidi na podu pa se baci nja nju, veselo se smije i pokazuje svoje veselje sto je vidi. Gura nosic i lice u nju i trlja je po licu dok rukicama traze one vec istrosene i sazvakane etikete. Imamo ih barem 10 i njemu nije bitan koji je dizajn, dali su na gazici naslikane zirafe ili slonoci – bas je svejedno , bitno je da je tu etiketa za zvakanje, gnjecenje i smirivanje 😉11167795_10207067541626101_8149110797334256262_n11334106_10207067619388045_4860543709385770139_o
Tjesilice njima znace puno iako je za nas mozda samo jedan obican plisani medvjedic u pitanju. Njima taj medvjedic daje sigurnost, smiruje ih miris koji poznaju, pod prsticima osjete materijal koji im daje sigurnost.

Kada jos nisam bila mama, uvijek sam u cudu gledala u te poderane i prljave gazice na kojima bi obicno bila objesena duda, plisanci bez repa ili uha sa iskopanim okom i pitala se sto im roditelji ne kupe neku ljepsu krpicu ili novijeg medvjedica. Ali tek sada kao mama razumijem…  🙂

Svaka ta tjesilica ima svoju pricu, ima bezbroj poljubaca na njoj , zagraljala, samo ona ima privilegiju spavati pribljubljena da ni noc uz nasu djecicu i biti mazena i pazena , mjesecima, godinama… Citajuci razlicite clanke o slicnim temama naletjela sam na slike Katija Kemnitz koja je odlucila slikati medvjedice koji izgledaju iscrpljeno, tuzno i maltretirano, a zapravo su bili samo previse voljeni ❤301da1f4-a30d-487d-a862-0e8c11fd8ec9-1020x763 954e3e70-7481-4e25-9251-1e40439de325-1020x763 f05eb661-9f8e-4c32-9b6e-5646281602a8-1020x760 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-18 Too-much-love-Katja-Kemnitz-1 Too-much-love-Katja-Kemnitz-2 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-15Too-much-love-Katja-Kemnitz-6