Top proizvodi za cijelu obitelj

Vec dugo planiram napisati ovaj post ali trebalo mi je vremena da se odviknem od svih ljetnih kremica, ulja, mirisa i krenem na one “teze” za hladnije zimske dane.

Oko jeseni i zime se sve odvija oko dobih prizvoda za tijelo jer posto smo svi osim tate skloni suhoj kozi tako da biram samo provjereno i ono sto nam svima odgovara. U tom periodu najvise od svega volim proizvode iz ljekarne jer su se pokazali najbolji prijatelji u borbi protiv suhe i osjetljive koze.

Pa krenimo redom! 🙂

12086849_10208172696614285_521087030_n

Mustela Hydra Stick –  ja ga zovem i “carobni stick”. To je jedna od najkorisnijh stvari (osim vlaznih maramica 😉 ) sto mi se nalazi u torbi kada izlazim sa djecom. Maleni je , praktican i koristim ga gotovo za sve. Lice, ruke, ispucale usne, suha koza… Moze se koristiti od prvog dana bebiba zivota. Sadrzi Cold kremu koja stiti od hladnoce, vjetra te neugodnog zatezanja i crvenila.

Sastav :  RICINUS COMMUNIS (CASTOR) SEED OIL, OLEYL ALCOHOL, HYDROGENATED VEGETABLE OIL, CANDELILLA CERA (EUPHORBIA CERIFERA (CANDELILLA) WAX), POLYGLYCERYL-3 BEESWAX, PARAFFINUM LIQUIDUM (MINERAL OIL), BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA) BUTTER, QUATERNIUM-18 HECTORITE, TITANIUM DIOXIDE, PARFUM (FRAGRANCE), TOCOPHERYL ACETATE, PROPYLENE CARBONATE, BISABOLOL, CERAMIDE 3, PHYTOSPHINGOSINE, CITRIC ACID

2.Mustela Hydra Bebè hidratantna krema za lice – odlicna kremica koju koristim vec gotovo tri godine i uvijek joj se vracam u jesenskim danima. Lagana, njezna, ne ostavlja mastan trag, hidratizira kozu te je cini mekanom i njeznom zahvaljujuci biljnom ulju , vitaminima E i F te karite maslacu.

Sastav : AQUA (WATER), GLYCERYL STEARATE, HYDROGENATED COCO-GLYCERIDES, PETROLATUM, CYCLOPENTASILOXANE, CETYL PALMITATE, LAURETH-23, 1,2-HEXANEDIOL, CETEARETH-20, PRUNUS AMYGDALUS DULCIS (SWEET ALMOND) OIL, SIMMONDSIA CHINENSIS (JOJOBA) SEED OIL, BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA) BUTTER, CARBOMER, DIMETHICONOL, GLYCERYL CAPRYLATE, CETEARETH-12, CETEARYL ALCOHOL, PARFUM (FRAGRANCE), SODIUM HYDROXIDE, TOCOPHERYL ACETATE, XANTHAN GUM, TETRASODIUM GLUTAMATE DIACETATE, CITRIC ACID, PENTYLENE GLYCOL, PERSEA GRATISSIMA (AVOCADO) FRUIT EXTRACT

2. La Roche Posay Sydnet – od kada sam dobila ovu gel kremu za njegu koze, uvijek joj se vracam bez previse razmisljanja. Ne radi se o nikakvom mirisnom i sarenom pjenastom sapunu vec o “obicnoj “gel kremi koja ce nahraniti vasu kozu karite maslacom i 10%-tnim udjelom glicerina. To je ono sto nam zapravo treba tokom hladnijih dana kada nasa koza vapi za “hranom ” i vlagom . Ova gel krema takodjer ublazava svrab te ce vas rijesiti neugodnog zatezanja. Odlican proizvod namjenjen cijeloj obitelji, pa cak i bebama.

3. La Roche Posay Cicaplast B5 umirujuci pjenusavi gel – ovaj gel je ono sto bi svatko od nas trebao imati u kuci jer se koristi bas za sve. Za prljave rucice, za tusiranje, kupanje,  skidanje sminke… “Univerzalan” gel koji radi cuda na kozi te je njeguje i stiti. Sadrzi Panthenol koji umiruje suhe i iritirane dijelove koze.

4. Krema za bebinu guzu 😀 Aroma Balans – ova kremica je jedan dragi poklon jedne mamice koja osobno proizvodi ovu kremu i zeljela je da je bas ja isporbam na svojoj djecici. Osim sto je kremica prava mala ljepotica izvana , unutra se nalazi pravo blago koje ce vasa koza zavoljeti i tesko cete se odviknuti od nje tako da ona putuje svugdje sa nama. Djeca je koriste takodjer za suhu kozu tijela , kod pelenskih osipa, a mama si njome namaze lice navecer i sva se nekako sjaji i koza joj blista 😛 Krema sadrzi pravi mali  koktel prirodnih sastojaka koja nasa koza obozava. Sve pohvale ovoj mamici na ovoj prekrasnoj i predobroj kremici.

Da biste vise saznali o ovoj kremici, o tome sto sadrzi, kako je nastala i gdje je kupiti, mozete pogledati na http://www.kremazaguzu.com

5. Burt’s Bees prirodan losion za tijelo sa mlijekom i medom – ovo zvuci vise za popit’ nego za namazat’ se 😉 Namazati na kruh mozda 😉 Med i mlijeko su proizvodi koje zaista obozavam na kozi , a od kad sam otkrila Burt’s Bees proizvode u Mülleru, svaki puta se pocastim nekom kremicom, samponom ili balzamom za usne .

O ovim proizvodima mogu reci samo najbolje. Sto god sam isprobala odlicno je , a za sada bi izdvojila mlijeko za tijelo i balzam za usne. Oba proizvoda se mogu koristiti za djecu, blagogo su i ugodnog mirisa te hrane kozu i usne.

6. Nivea Caring oil – kakva bi kupka bila bez kapi ulja? Osim bademovog ulja koje redovito koristim , odlucila sam probati i ovo Niveino i mogu ga pohvaliti. Ono sto mi se najvise svidja je to da ne ostavlja mastan trag po kadi i pod djeci nakon kupanja. Nakon brisanja nema vise masnih mrlja,pregiba… no koza svejedno ostane nahranjena, mekana i njezna na dodir.

Vecinom dodam nekoliko kapi u kadu i jos ih premazem prije nego ih izvadim iz vode i lagano prebrisem rucnikom bez trljanja.

12067407_10208172695534258_865696885_n

 

 

 

NIVEA blagi sampon od kamilice

Napokon sam zavrsila sve testere koje su skakali kao iz pastete iz krcate kupaonske ladice prepune djecje kozmetike , na pola potrosene boce pa stavljene u zaborav, puno toga sam i podijelila i rascistila stanje te je na dnu ostalo tek nekoliko proizoda za isprobati. U prvom redu se nasao Nivea djecji sampon od kamilice…Milina!

Ako trazite nesto njezno, blago i puderasto mirisno za vasu djecicu, ovaj sampon morate isprobati.

ExtraMildShampoo-HR_png

•  Bez sapuna.

•  Bez alkohola i boja.

•  Sadrzava sastojke s pH vrijednoscu srodnom kozi.

•  Razvijeno u suradnji s dermatolozima i pedijatrima.

•  Klinickim i dermatoloskim testiranjem potvrdjena dobra podnosljivost za kozu.

•  Blago za oci.

•  Stiti od suza.

•  Hipoalergeno, umanjuje rizik od alergija.

A za sjajnu i mirisnu kosicu tu je NIVEA sampon koji cisti kozu i vlasiste te kosi daje svilenkasti sjaj. Formula bez sapuna sa cvijetom lipe.

SilkyShineShampoo_png

Osim mirisa , kod ovih sampona mi se jos i svidja to sto su gusti. Dovoljna je zaista jedna kap  da bi se stvorilo dovoljno pjene za male glavice. Sokirana sam ostala kada sam vec po navici u ruku istresla kolicinu koju inace koristim , stavila na kosicu od djeteta i doslovno smo imali pjena party u kadi 😀 Sve pohvale Nivei za ove baby mirisne bocice ❤

Stokke Sleepi krevetic

tz-088_1z

I napokon…Toliko zeljeni krevetic je pod nasim krovom, smjesten vec par dana u spavacoj sobi i kao sto ja kazem “Sad mogu i roditi”. Toliko sam sretna bila kada je stigao da sam mislila da ce se upravo to dogoditi 😀

Dugo smo smisljali sta cemo i kako cemo sa novom bebom, gdje je smjestiti, u cemu je drzati…Stariji brat je veliki ali i dalje premali da dobije krevet pa da mladjem proslijedimo njegov krevetic. Iako ce maleni na pocetku spavati vise na nama nego sam i taj krevetic nije bio toliko potreban prvih dana, ja ipak mislim da se bolje pripremiti unaprijed. Pa sam tako ovih dana zauzeta sa sivanjem ogradice , smisljam dekoracije, ovih dana mislim poceti sa izradom baldahina i sva sam vesela i ponosna.

Stokke proizvodi (osim kolica koja ne mogu nekako prozvakati) su mi pravo cudo. Dizajn, estetika, pa na kraju onaj dio gdje se “iz neceg pretvaraju u nesto” su mi pravo savrsentvo. Jos nisam pohvatala u sta se pretvori ovaj krevetic ali mislim da na kraju postaje radni stolic ako se ne varam.

O cijeni bi se dalo raspravljati i zaista je svaka stvar skupa. Samo baldahin i zastita za glavicu koja se stavi u kolijevku kostaju kao jedan Ikein krevetic i madrac , a uz to vjerojatno i neka posteljina,  ali eto, zato je Ikea Ikea , a Stokke ostaje Stokke pa tko voli nek izvoli.

Ovaj krevetic raste sa bebicom, odnosno , kolijevka pod nazivom “Mini” se koristi od 0-6 mjeseci, nakon cega dolazi set Bed 0-18 mj ili od 6-18 , a zatim dio od 18 mj – 4 god gdje postoji mogucnost skidanja jednog nastavka tako da dijete moze ulaziti i izlaziti. I na kraju , zadnji dio od 4 -10 godina set “Junior” gdje krevetic postaje veliki krevet i kao sto znam ja reci u sali “Ostaje mu do kad se ne ozeni “ 😀

Nazalost, svaki puta kada zelite napraviti korak naprijed i “rastegnuti” krevetic morate kupiti novi madrac i dijelove za prosirivanje pa to mnoge odbija jer nisu toliko povoljni.

Mi smo imali srece pa smo uz bazu, odnosno set Mini dobili i set Bed tako da smo bez brige jedno vrijeme i ne trebamo trositi tako brzo novce na mijenjanje .

Meni je najsladji dio bas ta kolijevka, toliko je savrsena i izgleda “toplo” da ne moze biti , a da vam se ne svidja. Ono sto je pozitivno je da je zaista malena i njen okrugli oblik ne zauzima puno mjesta tako da se moze “strpati” bilo gdje sto sa standardnim kreveticem u nasoj ionako natrpanoj sobi nebi bio moguce. Pogotovo od kada smo i prematalicu udomilu u nasu sobu.

Kotaci omogucavaju lakse premjestanje, a njene dimenzije omogucavaju da prodje kroz bilo koja vrata bez previse teskoca tako da je mozete gurnuti gdje zelite 😉 Vec je vidim i u kupaoni za vrijeme tusiranja!

Posto maleni prvih mjeseci nece imati svoju sobu,  niti je dijeliti sa bratom jer bolje jedna beba koja ne spava nego dvije 😀 , spavat ce u nasoj, a kolijevku sam smjestila sa svoje strane kreveta za laksi “transport” po noci.

Stokke Sleepi dolazi u nekoliko boja, bijeloj, standardnoj boji drveta i smedjoj. U Americi takodjer dolazi i u lila boji i boji masline.  Mi smo odabrali bijelu boju jer se najljepse uklapa sa svime.

Ovih dana cu smisliti i dekoracije za objesiti iznad glavice i ostale sitnice za koje sam jos u formi 😉

1546364_10203258976414351_726092252_n 1625568_10203258976854362_624266600_n 1653455_10203258975294323_256105744_n 1782033_10203258975574330_995821629_n

Duda varalica DA ili NE?

4489463-colorate-bambino-ciucci-appesa-fuori-in-linea

Ja sam definitivno ZA dudu varalicu!

Sjecam se nasih pocetaka i taj dan kada sam iz plasticne kutijice izvukla dudu , sterilizirala je i dala mu je. Osjecala sam se uzasno, kao da je to nesto lose , kao da ce od tog trena puno toga promijeniti i vise nikad nece biti beba od prije. Mali gospodin mi ju je izbacio iz usta brzinom munje i za mene je to u jednu ruku bilo olaksanje.

Odustala sam na neko vrijeme, a onda sam nakon iscrpljujucih dojenja svakih sat i pol, njegove nervoze, i grceva odlucila pokusati ponovo sa drugim modelom i prihvatio ju je istog trena. Od tog trena smo rijesili puno trenutaka nervoze, razmak izmedju 2 dojenja nategnuli na dva i pol sata i bilo je to pravo olaksanje za mene, a i za njega u kriznim trenucima. Problem je bio od samog pocetka sto se on jadan nikako sam nije znao smiriti. Znaci da bi za uspavljivanje, nakon budjenja, za svaku sitnicu koja bi ga uznemirila trazio dojku. Nema tu nista lose, ja sam ionako uvijek bila na raspolaganju, ali nakon mjesec dana to me pocelo dosta smetati jer ga drugacije nisam znala smiriti osim mlijekom. I tako je duda postala nas spas i zavoljeli smo je svi.

Puno ih kaze da duda utjece na dojenje sto i nije istina jer sam na vlastitom primjeru vidjela da jedan komad plastike nikad nece zamijeniti maminu ciku. Kad je glad bila u pitanju duda bi jos vise pogorsala stanje i znalo se sto trazi i da je vrijeme za “napitak”, ali kad bi ga mucila uznemirenost i nervoza tad bi duda puno pomogla.

Sa vremenom sam nasla puno pozitivnih stvari o koristenju dude sto na pocetku nisam jer vjerojatno nisam htjela . Mislila sam da je duda nesto lose, nuzno zlo koje ne treba koristiti jer ce se sve poremetiti ali zaista nije bilo tako .

O odvikavanju od dude jos ne razmisljam jer nema potrebe. Duda je i dalje tu za vrijeme spavanja, po danu je koristi ukupno manje od sat vremena i povezuje je samo sa spavanjem. Znaci da je obavezna za vrijeme uspavljivanja i spavanje bez dude ne dolazi u obzir.

Ono sto moram reci da je da definitivno nisam za guranje dude u usta od prvog dana rodjenja jer to mi nema smisla jer se zna da tad bebica treba mamu 24/24 , potrebno je stimuliranje mlijeka i zaista mi se ne svidja kada im je prvi dan tutnu u usta jer “Beba bi jela svakih pol sata” . 

Bebica tad i treba jesti svakih pol sata i treba je stavljati na dojku na svaki “kme” jer to je prvi korak prema uspjesnom dojenju. Vjerujem da duda samo u tim situacijama moze pokvariti dojenje i prije nego se ustabililo dojenje nebi je trebalo koristiti.

Lipikar Baume AP

1476714_10202697880147295_574989825_nOduvijek se borim sa lisajevima, suhom, ispucalom i osjetljivom kozom kojoj se stanje pogorsa kroz zimu i proljece. To su dva godisnja doba gdje moja koza postane kao lisnato tijesto , kako bi to MM rekao. 😀

Lisajevi su jako dosadni jer se pojavljuju bez ikakvog razloga i na raznim mjestima po tijelu ali je zanimljivo kako uvijek izbiju na istim dijelovima tijela. Tako se sjecam  sam prosle godine “zaradila” prvog na lijevoj podlaktici, a za par dana i na desnoj na  potpuno istom mjestu. Najgore od svega mi je sto na tim mjestima nakon sto lisaj prodje koza izgubi i pigment i tu cak ni ljeti ne poprimim boju kao po ostatku tijela. Uvijek su vidljivi ti svijetli krugovi koji su nekada bili crveni, bolni i upaljeni lisajevi koje svrbe.  Koristila sam puno krema i puno novaca potosila na razna ulja, losione, pazila cime se tusiram, cak i izbacila spuzvicu za tusiranje jer sam bila uvjerena da previse iritira kozu,  po preporuci dermatologa  sam dobila i kremu ali nista, oni bi i dalje bili tu, dolazili, odlazili…Ljeti se situacija smiri i onda sa jeseni, hladnijim danima, grijanjem koza doslovno pludi i reagira tako.

Najgore od svega mi je sto sam te iste lisajeve slucajno pocela primjecivati i na kozi od malenoga i odmah sam se javila pedijatru koji mi je propisao kremu na bazi bademovog ulja koja je nazalost jos vise pogorsala stvari. On je zakljucio da se kod njega kao i kod mene radi o atopijskom dermatitisu. Svakim danom ih je bilo sve vise i iako njemu nisu smetali koliko sam mogla primjetiti, ipak sam imala osjecaj da mu smetaju jer dobro znam koliko su mene pekli i svrbjeli, a nista nije pomagalo.

Moram priznati da se ja za svoje tijelo dalje od Nivea, Garnier ili The body shop nisam maknula pa tako se nikad ni u ljekarni nisam raspitala postoji li ista za moj poblem. A onda sam slucajno u ljekarni dobila tester Lipikar Baume balzama za tijelo koji mi se odmah svidio nakon prve primjene. Jedan tester bio je dovoljan za mazanje nakon tusiranja i za malenoga i nakon sto sam ostala zaista odusevljena proizvodom odamh sam se bacila na “kopanje” po internetu i nasla puno informacija koje su mi se svidjele i tako upoznala Lipikar liniju. 

Ova krema – balzam , bez mirisa , parabena je jako gusta i teska kada se nanese ali se momentalno upija i ne ostavlja nikakav trag ,osim njezne i hidratizirane koze. Nije ljepljiva , lako se razmazuje i dovoljna je mala kolicina. Njome mozete mazati cijelo tijelo ili samo problematicne djelove. Ja uvijek mazem samo ruke i noge jer su mi to najproblemaicniji dijelovi tijela dok malenoga mazem po cijelo tijelu jer njemu osim po rukamai nogama izbijaju i po prsima i ledjima. Ono sto mi se jako svidja je sto je linija namjenjena za cijelu obitelj, znaci nije ili za odrasle ili za bebe ili djecu vec je za kompletnu obitelj. Nanosi se jednom dnevno , a djeluje 24 sata. Najbolji je osjecaj kada se sljedeci dan tusirate i iako krema nakon nanosenja ne ostavlja nikakav film na kozi, tokom tusiranja imate osjecaj kao da skidate prvi sloj koze, bas se osjeca krema pod prstima koja klizi sa tijela 🙂 1463938_10202697880347300_1199150596_n

Uz ovu kremu odlucila sam kupiti i ulje za kupanje i u samo nekoliko tjedana rijesili smo se lisajeva, suhe i iritirane koze. Zbogom zatezanju, peckanju i svrbezu i od tad je ova krema nas najbolji prijatelj kroz zimu i srecom za sada jos nismo imali potrebe koristiti je 🙂

Osim balzama, kolekcija Lipikar sadrzi i mlijeko koje je nesto blaze i prozracnije za kozu i namjenjeno je za upotrebu kroz toplije dan. Ja osobno najvise od svega volim ovaj balzam ali samo zato jer ga koristimo kroz hladnije vrijeme kada je mlijeko preblago i kozi treba nesto jace za njegu i zastitu.

Pa eto, ako patite od od suhe koze , neugodnog zatezanja ili ekcema preporucujem vam toplo ovaj balzam.

Dolazi u pakiranju od 200 ili 400 ml u tubi ili u prakticnom pakiranju na pumpicu.

A evo i jos jednog super proizvoda Mustela Stelaprotect super hranjiva krema za bebino lice , takodjer namjenja za njegu koze sklonu alergijama i vanjskim utjecajima 🙂 O njoj sam pisala vec , klik.

Rooming in

DSC_0073Moram priznati da sam o ovom sistemu pocela razmisljati puno tek nakon poroda jer tokom trudnoce nisam davala neku preveliku vaznost o tome kakvi ce biti nasi dani u bolnici.

Jako mi je cudno kad se citam postove mama koje pisu kako su bebice cijelo vrijeme bile odvojene od njih, dobivale bi ih samo kada bi bilo vrijeme za hranjenje, cak bi im i krisom sestre davale mlijeko u prahu i radile ostale gluposti koje mamama samo odmazu u vec ionako teskoj situaciji nakon poroda. Nacitala sam se svega, o mamama koje su omalovazavane jer neznaju smiriti bebu, da nemaju dovoljno mlijeka pa bebica zato place… Kako se moze osjecati jedna zena u toj situaciji dok ti uz sve to jos uzimaju bebu iz krila i lupaju vratima pred nosom ostavljajuci te samu na onom krevetu da razmisljas, places i cekas nabijajuci si griznju savjest….

Srecom, takvo nesto nisam dozivjela i jezim se kad citam takve postove.

O svom porodu sam pisala i kakav god da je bio , pozeljela bih ga opet.

Nakon sto je porod zavrsio i kada smo napokon o u rukama drzali nase malo blago preselili su me na kat u sobu. Sjecam se da je bilo oko deset sati navecer kada sam sa bebicom medju rukama i babicom koja je zavrsavala smjena raspravljala o tome sto cu jesti jer je vrijeme vecer proslo, a u meni je proradila vucja glad. Dok sam se ja borila za pizzu nagovarajuci mm da mi je donese , ona  me uopce nije zeljela slusati vec je uporno trubila da trebam secera i dovukla mi pladanj sa casom toplog mlijeka, nekoliko snita kruha i teglicu marmelade. MM-a sam poslala kuci nakon sto sam ga uvjerila da je sve ok, da sam dobro i da se vidimo sutra.

Odjednom sam ostala sam sama u sobi… Sa malenim i dalje medju rukama, sa bolnim savovima od kojih se nisam mogla pomaknuti, bolovima u cijelom tijelu i tom jadnom vecerom ispred sebe. Umorna, gladna, a sita istovremeno, izgubljena… I cekala sam jos jedno vrijeme da dodje neka od sestara da mi ga odnese da se najedem…ali nista. Uspjela sam nekako ubaciti u sebe nekoliko zalogaja, a onda sam ga onako u onoj polumracnoj sobi gledala i gledala. Hrpa emocija u meni, adrenalin na tisucu od kojeg oci nisam mogla zatvoriti, razmisljala o tome sto trebam raditi sad, kako se brinuti o ovome krhkom uspavanom savrsenstvu…Pomislila sam da su zaboravili na mene jer bio je zaista neki cudan trenutak, smjena se bila promijenila tik prije mog dolaska i mozda zaista nitko nije ni znao da su mene doveli. To je bio samo u mojoj glavi iako je ralnost bila drugacija, a to je da sam imala rooming in sistem bez da sam i znala i ocekivala ga. Znala sam da mama i bebica moraju biti zajedno, ali sam ocekivala nekog da mi pokaze kako da se ponasam sa djetetom, kako da ga okrenem, uhvatim, podojim… Kad kupis perilicu sudja, prvo joj se mali divis, pipkas tipke, gledas, poslikas da se pohvalis frendicama, a onda krenes citati uputstva o upotrebi. Ali eto, ja ih nisam dobila… One se nazalost ne dobiju sa bebom , a tako sam se nadala nekoj dobroj dusi da mi udje u onu mracnu sobu i pita me treba li mi pomoc. Nitko.Ja i moj maleni sami. Uspjela sam ga preseliti sebi sa desne strane i nekakoga namjestiti za podoj iako nisam ni znala cinim li dobro. Slusala sam zvukove koje su odjekivali po sebi dok je dojio i znala sam da ne cinim nesto dobro, ali ipak sam ga uspjela smiriti i proveli smo tako noc. Prvu noc zajedno premjestajuci se sa boka na bok , slusajuci zvukove “sisanja na prazno” i gledajuci njegovo smireno lice cijelu noc. Oci su me zaboljele od toliko gledanja, kliznula bi i po koja suza radnosnica i sjecam se da sam mu negdje u mrklo doba noci rekla da ga puno volim, opravdavajuci se valjda tom malenom bicu sto me nasao totalno nespremnu, a toliko sam ga zeljela upoznati , a sad neznam ni trebam li mu promijeniti pelenu i kako se to uopce radi…

Dobro jutro nam je pozeljela nasmijana medicinska sestra uz moju dozu tableta pitajuci me kako je prosla noc. Bojala sam se postaviti bilo kakvo pitanje, mislila sam da se od mene ocekuje da sve znam. Pitala me dali je sisao na sto sam odgovorila da jest . Gurnula mi je u ruku kremu za bradavice, objasnila kako da mazem , zazeljela ugodan dan i otisla. Jos jednom…

Tek me je cura koja je dosla u popodnevnu smjenu upitala je li mi netko pokazao kako se doji ispravno? Nisam mogla vjerovati! Odmah je primjetila da maleni na jednu dojku ne doji kako treba te mi je dala silikonski nastavak, objasnila mi kako se koristi, upitala me jesam li promijenila malog i bez imalo cudjenja i negodovanja ga promijenila ,pokazala mi gdje stoje pelene, kremice, sobicu u kojoj ga mogu promijeniti i dojiti u miru bez da to radim u sobi. Nas da ne je napokon dobio sasvim neku novu dimenziju i izgledalo je sve pozitivnije.

Da sam bila umorna jesam. Cetiri dana provedenih u bolnici bez spavanja bila su puno za moje ionako iscrpljeno tijelo ali toliko sam se veselila noci , bas kao da cu spavati cijelu noc jer to su bili trenuci gdje bi ga nesmetano promatrala, brojila svaku poricu, mjerkala taj mali nosic , savrsene crte lica i malene rukice. Provodila bi tako sate i sate, cekala da se probudi da mu cujem glas i da me pogleda svojim bistrim okicama. Sati bi prolazili tako i tako bi docekala jutro . Da mi se netko ponudio da mi ga uzme, vjerojatno bih odobrila jer je umor bio jak, ali babice su se ponasale kao da je to sasvim normalno i da je moj umor ono sto ce me pratiti od sad pa na dalje , gdje mi nitko nece moci uskakati. Imale su pravo, ali ti dani nakon poroda su bili tako teski i iscrpljujuci da bi bila spremna i platiti da mi ga uzmu samo na par sati u noci. On se doduse nije budio, spavao bi cijelu noc, dojio i nastavio. Problem je bio u meni sta ja uz njega nisam mogla zaspati. Stalno sam ga mjerila, skakala gore na svaki njegov pokret, hrpa adrenalina i hormnona u meni koji nisu dali da ga pustim bez nadzora.

Tako su se moji dnevni odlasci na wc , tusiranja ili bilo koja druga aktivnost u bolnici odvijali sa malim priljepljenim za mene dan i noc i to je dovelo do toga da me cetvrti dan “oprala” tolika depresija da nisam mogla podnijeti tudje poglede na njemu, kamo li dodire ili da ga odvoje od mene. Rutinski pregledi koji su slijedili, odvajanje na samo 5 min ili krivi pogledi usmjereni njemu meni su bili povod da “pokazem zube” i zastitim svoj teritorij. Nasla sam se u valu nekih novih emocija, totalno izgubljena i nespremna na sve ove promjene. Tada sam se radi toga svega osjecala lose radi toga, umisljala si da nisam normalna vec da sam postala ljubomorna i posesivna majka, bas onakva kakve mi se ne svidjaju, a sada vidim da je bas rooming in  bio “kriv za to” i da je njihov cilj sa ovim sistemom nauciti majku i bebu da postanu povezane i da se od prvog trena od rezanja pupcane vrpce otkrije neka nova povezanost, nevidljiva, a opet jaca od icega.

Da me netko “spasavao” nakon poroda uzimajuci mi ga radi umora  (a bila sam umorna stalno), vjerojatno bi do ovog svega doslo puno kasnije i vjerojatno bi se kod kuce nasla u teskoj situaciji kada mi nakon neprospavane noci nebi imao tko uskociti. U bolnici se me naucili da je to normalno i da se treba priviknuti na novonasatalu situaciju i kako god mi se to tad nije svidjalo sada sam im zahvalna jer sam sigurna da su bas one noci koje sam provela u gledanju nase male kreature pomogle da lakse prebrodim sve, postanemo ponovo jedno bez odvajanja i upletanja tudjih ruku izmedju nas.

Pupcana vrpca je odavno odrezana. Kada je otpala , gledala sam u nju u cudjenju razmisljajuci o tome sto da uradim sa njom. Nisam je sacuvala, gadljiva sam :D, ona je ionako postala samo trag jedne povezanosti od 9 mjeseci koja je zavrsila, a pocela je neka nova , drugacija i ljepsa koju vidim svaki puta kada mu pogledam u oci.

Rutine, rutine…

Jucer sam u sanducicu nasila na komentar jedne citateljice koju zanima kako uvesti raspored bebi i na taj nacin bolje organizirati dan.

E pa draga Nova Mama,

pocetak je i nama bio tezak i nisam se jednom upitala do kad ce trajati ovaj period da se nadjem na kraju dana doslovno bez atoma energije i jedina potreba koju osjecam je zavuci se u krevet. Na pocetku je maleni sa nama dijelio krevet jer je meni tako bilo lakse radi dojenja tako da sam doslovno provodila 24 sata sa djetetom, nisam mogla naci ni onih sat vremena da odmorim, legnem ili da navecer zaspim bez djeteta, on je uvijek bio tu – noc i dan. Zeljela sam malo mjesta za sebe, barem u krevetu ali nisam se osjecala spremnom da ga preselim u njegov krevetic i da spavamo odvojeno.

Na svu srecu, taj “klik” se dogodio oko njegovog treceg mjeseca zivota tako da je od tog dana sve nekako bilo lakse, iako ruku na srce, ustajanje po noci svaka dva sata radi dojenja, radi izgubljene dude itd.i nije bio neku uspjeh ali prevladali smo i to. Meni je bilo bitno da napokon postoji ta neka odvojenost navecer i da on zavrsi u svom kreveticu u neko pristojno vrijeme , a da ja imam vremena sjesti na trosjed sa mm, popricati o danu, a onda se srozati u krevet bez malog klupka kraj sebe.

A onda sam nasila u knjiznici na jednu knjigu slavne britanske spisateljice i medicinske sestre  Tracy Hogg koja pise upravo o bebama, njihovom ponasanju, kako uvesti rutine i nauciti bebin jezik. Jako zanimljiva i lagana knjiga koju je lako primijeniti na vlastitom djetetu uz malo volje i upornosti.

I moram priznati da su bas sa ta tri mjeseca pocele nase rutine, neznam dali je zahvaljujuci knjizi ili necem trecem ali kao da se dogodila neka prekretnica i doslo je vrijeme da nasa beba dobije raspored.

Na pocetku kada je beba mala, ne raspoznaje dan od noci, ima potrebu za kontaktom , dojenjem (pogotov kada se radi o dojenju na zahtjev) , tesko je uvesti neke rutine jer beba ima svoje potrebe –  ili jesti ili spavati , pa zato mislim da je bolje pricekati sa uvodjenjem istih i slijediti ritam bebe.

Maleni je spavao puno u toku dana, po sest puna , naravno , to su bili spavanci od 45 minuta , nekad i manje koje je obavljao u dnevnom boravku u svojoj kolijevci uz zvukove koje poznaje, uz usisavac, televizor, vise buke – bolji san, dok bi se za onaj vecernjii definitivni spavanac pripremali drugacije. Ako bi zadnji “popodnevni” spavanac bio oko 18h , oko 20h  bi polako poceli sa kupanjem, pidzamica, dojenje u njegovoj sobi uz neku tihu muziku, priguseno svijetlo, poljubac i krevetic. Nekad bi zaspao dojeci, a nekad bi ga jos budnog stavila u krevetic i tako se naucio uspavljivati sam i to mi je puno olaksalo posao.

Ponavljanjem te iste rutine svaku vecer sa vremenom smo imali sve manje problema sa uspavljivanjem i poceo je prepoznavati rutinu za laku noc , a ja sam se napokon pocela osjecati bolje znajuci da imam tih  sat-dva navecer samo za sebe.

Ako bi se i budio vec po navici nakon 45 minuta, ostavila bih ga 5 min da se vrpolji i intervenirala ako bi poceo plakati. Vecinom bi usla u sobu, bez paljenja svijetla, dala mu dudu koju je mozda izgubio, pomilovala po glavici, rekla rijec-dvije i otisla van .Ako sam mogla nisam ga dizala iz krevetica, vecinom bi sam zaspao nakon nekih 5-10 min. U slucaju da place izvadila bih ga, smirila i ponovno vratila.

Sa nepunih 6 mjeseci kada je kolijevka u dnevnoj postala premala, odlucili smo da je i za dnevno spavanje bolje da spava u svojoj sobici. Tada je poceo imati laksi san pa bi se trzao iz sna na nagle zvukove tako da je i to seljenje po danu bio pun pogodak, no svejedno sam ga ostavljala spavati uz svijetlo tako da raspoznaje dnevno od nocnog spavanja.

Sto se tice jutarnjeg budjenja, nikada ga nisam budila osim ako smo morali kod pedijatra ili sam imala nesto za obaviti, ali doslovno na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko se puta to dogodilo. Ostavljala sam ga uvijek da se naspava koliko mu treba iako se uvijek budio oko osam.  Nakon toga bi uslijedilo dojenje, igra ili setnja od sat vremena i vec bi bilo vrijeme za jutarnje spavanje  i nas cijeli dan je prakticki bio takav – DOJENJE- IGRA- SPAVANJE i tako u krug 😀 sve dok nije poceo izbacivati popodnevno spavanje, jedan po jedan i danas sa 15 mjeseci ima 2 spavanje, jutarnje i popodnevno. Kada je pocela faza puzanja oko sestog mjeseca ostajao je budan sve vise, zabavljao se igrackicama, novim stvarima koje je otkrio i igra je bila kljucna prije dobrog sna 😉

Negdje od 8 mjeseci pa sve do godinu dana imao je tri spavanja, jedan u 11, drugi oko 15 i zadnji oko 18 i svaki od njih je trajao maximalno 90 minuta. Sa godinu dana je izbacio spavanje u 18 tako da smo sada na 2 spavanja koja se oduze i na 2-3 sata, pogotovo ono jutarnje spavanje koje nekad potraje do 14 pa preskoci i rucak, no svejedno ga nikad ne budim. Vjerujem da djeca rastu zahvaljujuci spavanju i bolje imati sretno i naspavano dijete nego probuditi ga cendravog i nikakvog i boriti se sa takvim cijeli dan. 😉

Za sada se budi oko 9, slijedi topla bocica mlijeka za dorucak, igranje do oko 11h gdje slijedi medjuobrok i tad vec pocinje trljanje ociju, trazenje omiljenje igracke, cendranje i to je jasan znak da je vrijeme za spavanje.

Budi se kako kad, nekad nakon sat i pol, nekad nakon dva, a nekad i tri sata nakon cega slijedi rucak, spremanje i izlazak, bilo park, bilo pred kucu izludirati se malo, zadrzimo se vecinom dva sata do sljedeceg spavanca , a tad se vratimo u kucu gdje slijedi ponovo medjuobrok i spavanje.

Nakon budjenja slijedi zajednicka vecera, igre bez granica do oko 21:30, ako ga kupam pocinjemo vec oko 20:30, pa igranje, mlijeko za laku noc i krevetic . To je njegova rutina koju je on sam odredio i postujemo je. Ako smo u gradu i znam da je uskoro vrijeme za spavanje, vracamo se kuci da spava u svom kreveticu. Kada je bio manji spavao je svugdje i bilo je nezamislivo vracati se kuci za svako spavanje. Sada se organiziramo drugacije, tako da ipak uspijem obaviti ono sto sam naumila i vracam se kuci kada je vrijeme, rucka, spavanja,  vecere.

Vjerujem da je raspored bitan i da je djetetu bitno da zna sto slijedi u koje doba, ali ne treba forsirati. Svaka beba je drugacija i svaka beba ce se sa mjesecima prilagoditi ritmu vjerojatno kada napokon pocne raditi vece razmake medju obrocima (ako je dojena na zahtjev), kada pocinje period kasica pa uspijedi ritam uvodjenja istih u odredjeno vrijeme itd.

Za bebu od 3 mj je mozda prerano da se uvodi dnevni raspored , ali bi se mogla uvesti neka rutina prije nocnog spavanja i “natjerati” bebu malo ranije u krevetic , definitivno prije pola noci…jer noc je nekad prekratka, a jutro brzo svane. Bebicama je to super, ali nama mama previse iscrpljujuce i naporno.

Pa eto, ako imate priliku nabavite sebi gore spomenutu knjigu za koju sam sigurna da ce vam se svidjeti i pomoci vam da bolje shvatite jezik vaseg djeteta i organizirate vas dan sa djetetom 😉

Zanimljiv tekst : www.roditelji.hr/beba/773-rutina-zlata-vrijedi/

book1