Praznici nam stizu, praznici nam stizu….

Ja sam sve vise u Bozicu… Cim zahladi izvlacim van mirisne svijecice, zaruljice sam objesila vec prije mjesec dana za ljepsi ugodjaj, keksici su u staklenkama. Sve se suzdrzavam ne gledati sve Bozicne dekoracije ali oko uvijek zapne za nesto pa se sva rastopim. Jedva cekam taj 12-i mjesec pa da pocnu polako pripreme. :xmasatmosferaOko poklona ne razmisljam previse jer se zapravo ne darujemo pa da moram mjesec dana prije Bozica strepiti sto cu kome kupiti i to je bas super. Vjerojatno cu i ove godine bas kao i prosle poslati cestitke sa nekom bozicnom dekoracijom i to je to. Ako ste i vi vise za hand made proizvode, dekoracije i ukrase, mozda vam posluzi ovaj post i samoljepljive trakice koje sam nedavno otkrila. Radi se o trakicama pod nazivom Washi Tape i njima mozete napraviti prava cudo uz malo strpljenja i kreativnosti.  Puno ideja za ukrasavanje i dekoraciju nasla sam ovdje . Mozete naci razlicite nacine ukrasavanja knjiga, cestitki, pribora za jelo… Dovoljna vam je obicna cestitka sa nekoliko lijepih rijeci i neka dekoracija napravljena sa ovim trakicama i mozete biti ponosni na vas hand made . :joy

1459100_10202597375514742_92762128_n

Ja sam se tek ukljucila o ovaj svijet trakica i za sada moja kolekcija sadrzi samo 2 vrste trakica. I sitno je bitno..Mora se od nekud poceti :mrgreen 

Za sad sam ukrasila svoju obicnu bijelu maskicu za telefon i nekoliko staklenki u kojima drzim kekse, brasno, secer…Pa evo vam slikica!1395913_10202597373434690_1467866565_n 1467474_10202597374314712_580350753_n994399_10202597376634770_270919873_n 1450691_10202597377674796_1085203686_n

Jesenski kozmeticki favoriti

Osim sto volim kuhinju, kuhanje i papanje (radi cega sad moram na dijetu :bis), obozavam i kozmetiku u svim mogucim oblicima, od one preparativne do dekorativne – od glave do pete , nazovimo to tako.  Pravi sam ljubitelj parfumerija, luksuznih polica i jako cesto se zaljubim u proizvode pod tim famoznim reflektorima i sanjarim o njima tako dugo dok ih napokon ne kupim :mrgreen

Od kada u moj svijet nisu usle neke druge kreme, ne one za lice vec one za guzicu , pelene i baby kupke svoje sam slobodno vrijeme trosila po raznim beauty blogovima njuskajuci i trazeci nove savrsene proizvode. Radim to i sada , ali ne u tolikoj mjeri kao prije i kozmetika je mogu reci jedan od mojih drazih hobby-a. Ni novi par cipela me ne uveseli toliko koliko neki balzam za usne, krema za lice ili rumenilo. Prije nego sam postala mama radila sam i puno vise i mogla si priustiti sto god mi je srce pozeljelo iz mirisnih parfumerija. Sada sam sretna ako uspijem svaka 2 mjeseca kupiti svoju omiljenu kremu na koju mi je koza naviknuta, a ostali noviteti mi nisu ni potrebni, a ni ne zalazim vise u parfumerije kao prije. Nije da nemam vremena, nego nemam zivaca sa malim. Da me puste samu vjerojatno bi lijepo napasla oci, ali ovako sa njim :bignoSamo scena od prije mjesec dana mi je bila dovoljna da zaboravim na neko vrijeme gdje je ulaz. Dok je on trckarao okolo i divio se svim onom svjetlima i bojama, ja sam brze bolje htjela naci nek normalnu nijansu boje za kose  i iako sam ga imala na oku svejedno mi je nestao u sekundi i dotrcao sa najvecom kutijom Durexa i veselo se smjeskao i mlatario onom kutijom:ajme 

Kao sto se mjenjanju godisnja doba, vrijeme i garderoba tako i ja polako izbacujem proizvode koji su preblagi ili prejaki za to godisnje doba, kreme obavezno. Iako imam vrlo suhu kozu po ljeti koristim kreme za normalnu kozu jer mi lice inace bukne. Od pudera najvise volim onaj tekuci ali svejedno kroz ljetni period biram onaj u prahu/kamenu ili ga uopce ne stavljam i po tome mi je jedino ljeto draze od zime. U zimi sam uzasno blijeda, skoro zelena i svakodnevna upotreba tekuceg pudera smatram pod obavezno jer inace izgledam bolesno. Ljeti ipak sa suncem dobijem malo zdrave bojice i nemam potrebe prekrivati svoju porculansku put :zub 

Kao sto svaka promjena koja nam se desi djeluje na nase tijelo , jednako tako djeluje i na lice pa smo zbog toga vise ili manje “lijepe” , sa podocnjacima, flekicama…  Trudnoca je prica za sebe, hrpa hormona koja luduje u nasem tijelu i samo je pitanje kakve cemo postati nakon sve te zbrke sto se dogadja u nama tokkom tih 9 mjeseci. To je ono -kako ti padne grah! :gata Kazu da se lice u trudnoci proljepsa i zene koje inace imaju problema sa licem u trudnoci se preporode jer lice postane puno ljepse i zdravije…ali to nazalost nije slucaj kod mene. Ja sa trudnocama prozivljavam drugi pubertet i imam cak i vise problema nego inace. Upaljeni pristici, neugodno peckanje, svrab, flekice, neugodni lisajevi svih mogucih vrsta i oblika i tad ne pomaze zaista nista. Uobicajena krema postane neprijatelj, peckanje i neugodno zatezanje koze se javlja unatoc svoj mogucoj hidrataciji koju joj dajem, peeling umjesto da poboljsa izgled koze, jos samo pogorsa vec nikakvo stanje…. Ali sve prodje i izdrzi se nekako tih par mjeseci, jer nosimo puno ostalih problema sa trudnocom koji se kasnije zaborave uz sve radosti koje dolaze u paketu. 🙂1452130_10202590673467195_224413945_n

Bademovo ulje je jedno od najboljih proizvoda koje sam otkrila u trudnoci i od tad ga redovito koristim. Mirisne kremice i mazalice za tijelo sam zamijenila bocicom 100% prirodnog bademovg ulja i suha koza tijela se preporodila, pogotovo u trudnoci kada je potrebna veca hidratacija i najveca njega. U prvoj trudnoci nisam dobila ni jednu striju i dalje sam sigurna da je to bas zahvaljujuci svakodnevnom mazanju uljem.  (Nije do gena sigurno jer sam jos od puberteta “zebrasta”, vjerojatno od naglog rasta, mijenjana tezine itd., a tad ludo pa zivi -nisam nista koristila. Da je do gena nebi sigurno popucala.) Nanosim ga odmah nakon tusiranja, na jos vlaznu kozu, lagano umasiram, zamotam se u rucnik i ostavim tako da djeluje nekoliko minuta. Brzo se upije, ne ostavlja mastan trag, vec samo mekanu i barsunastu kozu sto nikad nisam postigla ni jednom kremom.

Ja osobno u ovoj trudnoci koristim Amande 100 %-tno bademovo ulje obogaceno vitaminom E, bez konzervansa, boja i parfema. Dolazi u pakiranju od 250 ml i traje mi vec nesto vise od 2 mjeseca. Imam jos za nekoliko nanosenja s tim da ga osim za sebe koristim i za malenoga nakon kupanja, pogotovo sad kada nam nastupa hladniji period.

Nuxe Reve de Miele gel za umivanje ili “medeni san” kako bi to glasilo u prijevodu je pravo savrsentvo za lice. Savrseni je skidac sminke bilo kojeg oblika te skida sve, od pudera do sminke sa ociju. Dovoljna je mala kolicina proizvoda koja se stavi na vlazno lice te se rukama ili spuzvicom utrlja i ispere toplom vodom. Osim sto je sam proizvod odlican i miris je bozanstven.

Clinique Superdefence SPF 25 , dnevna krema za lice –  idealna hidratanta krema za suhu i kombiniranu kozu protiv prvih borica.

Ovu kremu sam otkrila prije nesto vise od dvije godine i odmah je postala moj favorit medju kremama. Nikada mi nije prouzrocila nikakve reakcije, crvenilo ili peckanje. Osim sto je savrsena na sve moguce nacine, dodatan plus nosi i zastitni faktor 25 koji stiti od stetnih suncevih zraka i ljeti i zimi. Teglica mi traje i do 3 mjeseca uz svakodnevno koristenje i do 2 puta.

 Nuxe Nirvanesque Yeux okoloocna kremica koja zagladjuje prve bore i djeluje protiv tamnih podocnjaka. Koristim je prekratko vrijeme da bi mogla napisati nesto super pozitivno ili negativno o ovoj kremi. Kupila sam je prije otprilike mjesec dana na nekom snizenju i to samo zato jer je bila na snizenju, a meni je trebala krema. Sa Nuxom znam da ne mogu pogrijesiti jer “lansiraju” zaista super proizvode i sto god da sam probala odusevilo me. Za sada mogu reci da lijepo djeluje na podrucje oko ociju, dovoljno je hidratanta da sprijeci neugodno zatezanje koje mi se javlja nakon umivanja, koza postane odmah mekana i brzo se upije. Koristim je ujutro i navecer nakon ciscenja lica.

Nuxe Bio Beaute  superhidratanta krema za jako suhu i osjetljivu kozu. Ova krema je new entry i (znam da sam dosadna:zub) ali savrsena je. Koristim je nakon vecernjeg ciscenja lica i nanesem je u debljem sloju . Upije se jako brzo i djeluje bas umirujuce i na kozu i na mene. Nuxe kozmetiku ne vole svi radi svog inzenzivnog mirisa ali meni su ti mirisi pravi luksuz. Ova krema ima miris slatkog badema i prava je eksplozija slatkoce kada je nanesem. Sadrzi prirodni pcelinji vosak, ruzinu vodicu i prirodno bademovo ulje. Iako je namjena dnevnoj njezi u hladnijem periodu jer sadrzi i takozvanu Cold cream , ja je ipak vise volim navecer kada bi je potrebna nesto jaca hidratacija .

 MAC BB pre+prime beauty balm – MAC proizvode volim oduvijek. Nema meni tog Diora i Lancoma do MAC-a. Nikakav pretjerani luksuz u sljokicastim ambalazama kao sto to inace bude, vec pravo savrsenstvo u svakom od proizvoda iza jednostavnog crnog pakiranja.

Ovu toniranu ili BB kremu koristim od prosle godine i zaista je jedna od najboljih BB krema koje sam isporbala. Dolazi u razlicitim nijansama za svaki podton koze, lako se razmazuje, dovoljna je mala kolicina proizvoda za cijelo lice te je idealna je za jesen / zimu jer je jako hidratantna. BB kreme bi se inace trebale koristiti same , pogotovo ova jer vec ima primer u sebi i potrebnu hidratantnu kremu ali ja je svejedno stavljam nakon svoje kreme. Toplo preporucujem!

Clinique All About Eyes korektor , ovaj korektor je moj favorit ne samo kroz jesen vec cijelu godinu. Idealan je za prekrivanje tamnih podocnjaka, jednako tako kamuflira nesprospavane noci radi cjelonocnog dojenja i svakog oblika nespavanja  😀

Traje mi vec mjesecima jer je dovoljna mala kolicina za potpuno prekrivanje tamnih kolutova.

Lush Feeling Younger  iluminator za lice koji se koristi kao baza prije nanosenja pudera ili se pomijesa direkt sa puderom i nanosi istovremeno. Moze se koristiti i samostalno na dijelovima lica koje zelite istaknuti ; jagodice, nos, brada… Pravo je osvjezenje za umorno lice.

L’Oreal 4D Architect maskara za trepavice – koristim je jos od puberteta i nakon godina i godina sam joj se ponovo vratila i nije mi zao. Jedna je od boljih maskara koje mozete naci u drogerijama , a da cijena nije vrtoglavo visoka.

Rumenila – volim u zadnje vrijeme rumenila boje breskve jer daju svjezinu i prirodan sjaj licu . Jedno od drazih koje u zadnje vrijeme koristim je Essence blush stick u boji breskve. Lijepo se nanosi, razmazuje (razmazujem ga iskljucivo kistom jer u protivnom ispadnem “prljava”), te je postojan cijeli dan. Super proizvod za malu cijenu.

I za kraj, njegujuce mazalice za usne koje vooooolim jako : Clarins Eclat Minute njegujuci balzam u boji . Njeguje usne bolje od bilo kojeg labela te im daje lijep i prirodan izgled uz trunku sjaja. Ja bi ga nazvala sjajilo balzam. Osobno ne volim ruzeve jer mi isusuju usne vec uvijek posegnem za nekom prirodnom nijansom sjajila ili najobicnijim balzamom pa  je zato ovaj proizvod pun pogodak za mene.

Nuxe Bio Beaute obnavljajuci balzam u boji  ( nijansa Peacy Rose ) za suhe i ispucale usne koji sadrze ulje marelice, kokosa, suncokreta , sjemnke sezama i Shea maslac. Osim sto su sastojci za namazati na kruh:gladan jednako tako je i lijep na usnama jer im daje njeznu breskvastu boju i isti takav miris. Mmmm…. Balzam dolazi u tri verzije: boji breskve, boji maline i bezbojan. Ako imate priliku isprobajte ove balzame, prava su poslastica.

I na kraju, jos jedan Nuxe proizvod kojeg vec danima trazim pod trosjedom, medju igrackama, ormaricima, torbama jer je jedno vrijeme bio najdraza igracka od malenoga , a to je jos jedan caaaarobni balzam u teglici  Nuxe Reve de Miel . Toliko sam pohvala procitala o tom balzamu da sam ga odlucila kupiti, i to bas onaj u teglici jer mi stvari u stickovima nisu bas zanimljive. A i kazu da ima puno razlike izmedju sticka i teglice te da je onaj iz teglice puno, puno bolji. I super je moram priznati, samo sto ga ne mogu vise naci, bas sad kad najvise treba za usne sa ovim ludim vremenom. Ako ne volite sjaj na usnama vec prirodan izgled, a zelite njegu – eto vam savrsen proizvod za nadolazecu zimu. A ja cu ga naci…prije ili  poslije :dada

 

Pa eto vam nekoliko mojih najdrazih proizvoda bez kojih ne mogu i koji su kao sto sam vec barem 10 puta napisala pravo savrsenstvo za mene.

Primjetila sam da iako i dalje volim dekorativnu kozmetiku, ipak vise pucam prema preparativnoj , njezi, ciscenju, hidratiziranju i zapravo nema tu nista lose :5

 

Rooming in

DSC_0073Moram priznati da sam o ovom sistemu pocela razmisljati puno tek nakon poroda jer tokom trudnoce nisam davala neku preveliku vaznost o tome kakvi ce biti nasi dani u bolnici.

Jako mi je cudno kad se citam postove mama koje pisu kako su bebice cijelo vrijeme bile odvojene od njih, dobivale bi ih samo kada bi bilo vrijeme za hranjenje, cak bi im i krisom sestre davale mlijeko u prahu i radile ostale gluposti koje mamama samo odmazu u vec ionako teskoj situaciji nakon poroda. Nacitala sam se svega, o mamama koje su omalovazavane jer neznaju smiriti bebu, da nemaju dovoljno mlijeka pa bebica zato place… Kako se moze osjecati jedna zena u toj situaciji dok ti uz sve to jos uzimaju bebu iz krila i lupaju vratima pred nosom ostavljajuci te samu na onom krevetu da razmisljas, places i cekas nabijajuci si griznju savjest….

Srecom, takvo nesto nisam dozivjela i jezim se kad citam takve postove.

O svom porodu sam pisala i kakav god da je bio , pozeljela bih ga opet.

Nakon sto je porod zavrsio i kada smo napokon o u rukama drzali nase malo blago preselili su me na kat u sobu. Sjecam se da je bilo oko deset sati navecer kada sam sa bebicom medju rukama i babicom koja je zavrsavala smjena raspravljala o tome sto cu jesti jer je vrijeme vecer proslo, a u meni je proradila vucja glad. Dok sam se ja borila za pizzu nagovarajuci mm da mi je donese , ona  me uopce nije zeljela slusati vec je uporno trubila da trebam secera i dovukla mi pladanj sa casom toplog mlijeka, nekoliko snita kruha i teglicu marmelade. MM-a sam poslala kuci nakon sto sam ga uvjerila da je sve ok, da sam dobro i da se vidimo sutra.

Odjednom sam ostala sam sama u sobi… Sa malenim i dalje medju rukama, sa bolnim savovima od kojih se nisam mogla pomaknuti, bolovima u cijelom tijelu i tom jadnom vecerom ispred sebe. Umorna, gladna, a sita istovremeno, izgubljena… I cekala sam jos jedno vrijeme da dodje neka od sestara da mi ga odnese da se najedem…ali nista. Uspjela sam nekako ubaciti u sebe nekoliko zalogaja, a onda sam ga onako u onoj polumracnoj sobi gledala i gledala. Hrpa emocija u meni, adrenalin na tisucu od kojeg oci nisam mogla zatvoriti, razmisljala o tome sto trebam raditi sad, kako se brinuti o ovome krhkom uspavanom savrsenstvu…Pomislila sam da su zaboravili na mene jer bio je zaista neki cudan trenutak, smjena se bila promijenila tik prije mog dolaska i mozda zaista nitko nije ni znao da su mene doveli. To je bio samo u mojoj glavi iako je ralnost bila drugacija, a to je da sam imala rooming in sistem bez da sam i znala i ocekivala ga. Znala sam da mama i bebica moraju biti zajedno, ali sam ocekivala nekog da mi pokaze kako da se ponasam sa djetetom, kako da ga okrenem, uhvatim, podojim… Kad kupis perilicu sudja, prvo joj se mali divis, pipkas tipke, gledas, poslikas da se pohvalis frendicama, a onda krenes citati uputstva o upotrebi. Ali eto, ja ih nisam dobila… One se nazalost ne dobiju sa bebom , a tako sam se nadala nekoj dobroj dusi da mi udje u onu mracnu sobu i pita me treba li mi pomoc. Nitko.Ja i moj maleni sami. Uspjela sam ga preseliti sebi sa desne strane i nekakoga namjestiti za podoj iako nisam ni znala cinim li dobro. Slusala sam zvukove koje su odjekivali po sebi dok je dojio i znala sam da ne cinim nesto dobro, ali ipak sam ga uspjela smiriti i proveli smo tako noc. Prvu noc zajedno premjestajuci se sa boka na bok , slusajuci zvukove “sisanja na prazno” i gledajuci njegovo smireno lice cijelu noc. Oci su me zaboljele od toliko gledanja, kliznula bi i po koja suza radnosnica i sjecam se da sam mu negdje u mrklo doba noci rekla da ga puno volim, opravdavajuci se valjda tom malenom bicu sto me nasao totalno nespremnu, a toliko sam ga zeljela upoznati , a sad neznam ni trebam li mu promijeniti pelenu i kako se to uopce radi…

Dobro jutro nam je pozeljela nasmijana medicinska sestra uz moju dozu tableta pitajuci me kako je prosla noc. Bojala sam se postaviti bilo kakvo pitanje, mislila sam da se od mene ocekuje da sve znam. Pitala me dali je sisao na sto sam odgovorila da jest . Gurnula mi je u ruku kremu za bradavice, objasnila kako da mazem , zazeljela ugodan dan i otisla. Jos jednom…

Tek me je cura koja je dosla u popodnevnu smjenu upitala je li mi netko pokazao kako se doji ispravno? Nisam mogla vjerovati! Odmah je primjetila da maleni na jednu dojku ne doji kako treba te mi je dala silikonski nastavak, objasnila mi kako se koristi, upitala me jesam li promijenila malog i bez imalo cudjenja i negodovanja ga promijenila ,pokazala mi gdje stoje pelene, kremice, sobicu u kojoj ga mogu promijeniti i dojiti u miru bez da to radim u sobi. Nas da ne je napokon dobio sasvim neku novu dimenziju i izgledalo je sve pozitivnije.

Da sam bila umorna jesam. Cetiri dana provedenih u bolnici bez spavanja bila su puno za moje ionako iscrpljeno tijelo ali toliko sam se veselila noci , bas kao da cu spavati cijelu noc jer to su bili trenuci gdje bi ga nesmetano promatrala, brojila svaku poricu, mjerkala taj mali nosic , savrsene crte lica i malene rukice. Provodila bi tako sate i sate, cekala da se probudi da mu cujem glas i da me pogleda svojim bistrim okicama. Sati bi prolazili tako i tako bi docekala jutro . Da mi se netko ponudio da mi ga uzme, vjerojatno bih odobrila jer je umor bio jak, ali babice su se ponasale kao da je to sasvim normalno i da je moj umor ono sto ce me pratiti od sad pa na dalje , gdje mi nitko nece moci uskakati. Imale su pravo, ali ti dani nakon poroda su bili tako teski i iscrpljujuci da bi bila spremna i platiti da mi ga uzmu samo na par sati u noci. On se doduse nije budio, spavao bi cijelu noc, dojio i nastavio. Problem je bio u meni sta ja uz njega nisam mogla zaspati. Stalno sam ga mjerila, skakala gore na svaki njegov pokret, hrpa adrenalina i hormnona u meni koji nisu dali da ga pustim bez nadzora.

Tako su se moji dnevni odlasci na wc , tusiranja ili bilo koja druga aktivnost u bolnici odvijali sa malim priljepljenim za mene dan i noc i to je dovelo do toga da me cetvrti dan “oprala” tolika depresija da nisam mogla podnijeti tudje poglede na njemu, kamo li dodire ili da ga odvoje od mene. Rutinski pregledi koji su slijedili, odvajanje na samo 5 min ili krivi pogledi usmjereni njemu meni su bili povod da “pokazem zube” i zastitim svoj teritorij. Nasla sam se u valu nekih novih emocija, totalno izgubljena i nespremna na sve ove promjene. Tada sam se radi toga svega osjecala lose radi toga, umisljala si da nisam normalna vec da sam postala ljubomorna i posesivna majka, bas onakva kakve mi se ne svidjaju, a sada vidim da je bas rooming in  bio “kriv za to” i da je njihov cilj sa ovim sistemom nauciti majku i bebu da postanu povezane i da se od prvog trena od rezanja pupcane vrpce otkrije neka nova povezanost, nevidljiva, a opet jaca od icega.

Da me netko “spasavao” nakon poroda uzimajuci mi ga radi umora  (a bila sam umorna stalno), vjerojatno bi do ovog svega doslo puno kasnije i vjerojatno bi se kod kuce nasla u teskoj situaciji kada mi nakon neprospavane noci nebi imao tko uskociti. U bolnici se me naucili da je to normalno i da se treba priviknuti na novonasatalu situaciju i kako god mi se to tad nije svidjalo sada sam im zahvalna jer sam sigurna da su bas one noci koje sam provela u gledanju nase male kreature pomogle da lakse prebrodim sve, postanemo ponovo jedno bez odvajanja i upletanja tudjih ruku izmedju nas.

Pupcana vrpca je odavno odrezana. Kada je otpala , gledala sam u nju u cudjenju razmisljajuci o tome sto da uradim sa njom. Nisam je sacuvala, gadljiva sam :D, ona je ionako postala samo trag jedne povezanosti od 9 mjeseci koja je zavrsila, a pocela je neka nova , drugacija i ljepsa koju vidim svaki puta kada mu pogledam u oci.

Vikend i cupcakes

Ovih sam dana sa nestrpljenjem cekala postara, pa sam zivjela u simbiozi za kuhinjskim prozorom u nadi da ce paketic stici pa da napisem novi post i pokazem cemu toliko veselje, ali nazalost jos nista. Od srca se nadam da ce to biti ovih dana pa cu vam sa veseljem podijeliti nas new entry za nadolazecu zimu 🙂

Jos jedan vikend je iza nas, kisni i monotnoni jesenski dani ali uz klinca nikad nije dosadno. Uvijek se nadje nesto za raditi, a u ono malo vremena sto spava vecinom zavrsimo na trosjedu u polukomi uzivajuci u miru.

Trudnoca je dosla do pola. 🙂 Ovih dana ulazim u 20-i tjedan , a sve mi se cini kao da sam jucer blejila u onu blijedu liniju na testu i cudila se ko pile glisti “Sta je ovo sad?” 😀 Srecom, za sad je sve ok osim nekih neugodnih bolova radi kojih ne dizem alarm i smatram ih normalnim i nadam se da ce se ovakva mirna situacija zadrzati do kraja. Treci mjesec je jos daleko ali uz sve novosti koje nas bombardiraju ovih dana i uz sve ono sto nas ceka cim zakoracimo u novu godinu, treci mjesec ce doci u tren oka. Sve nekako mislim da je jos rano za kupovanje sitnica koja fale , za izvlacenje robice iz podruma ali morat cu i to uskoro ako ne zelim raditi sve u zadnji tren. 😉

Ovih sam danas radila Cupcakes. Inace uvijek vec po navici radim muffins i rijetko kad ih punim, ali u petak navecer mi se bas jelo nesto kremasto, cokoladno iiiii… Nasla sam prefini recept za cokoladni cupcakes. Pa evo vam jedan fini receptic za pocetak tjedna 😉 5847_10202450484602561_603258082_n

Devil’s Food Cupacakes

Doza za  per 16-18 cupcakes kolacica 

38 gr gorkog kakaa

90 ml vruce vode

180 gr brasna 00

5 gr sode bikarbone

5 gr pecilnog praska

7 gr soli

180 gr maslaca

225 gr secera

2 velika jaja , sobna temperatura

9 ml extrakta vanilije 

120 ml vrhnja za kuhanje 

Zagrijte pecnicu na 180 stupnjeva te na lim poslozite papirnate kalupe za muffins.

 Pomjesajte kakao i vodu i mijesajte dok ne dobijete finu, glatku smjesu.  U drugu zdjelu dodajte posijano brasno, sodu bikarobinu , pecilni prasak i sol.

Na vatri u posebnoj zdjelici rastopite maslac sa secerom , mjesecajuci cijelo vrijeme dok se sastojci ne sjedine , a zatim zdjelicu maknite sa vatre , ostavite 2-3 minute sa strane da se prohladi , a zatim mikserom miksajte oko 4-5 minuta.  Dodajte jaja, jedno po jedno miksajuci cijelo vrijeme, zatim smjesu od kakaa i vode , ekstrakt vanilije te polako dodavajte brasno i na kraju vrhnje za kuhanje. Miksajte tek toliko da se sastojci povezu na najmanjoj brzini. 

Smjesu raspodijelite u kalupe za muffins , punite ih do 3/4. Pecite ih oko 20 minuta te ih nakon pecenja ostavite da se ohlade 15 minuta , a zatim ih odvojite od papira ako zelite iako ja svoje uvijek ostavim u papiru.

Kada su jos topli, nekom debljom okruglom drskom napravite rupe na sredini kolacica te ih napunite po zelji. U sredinu mozete staviti marmeladu, kockicu cokolade koja ce se se rastopiti od topline ili dvobojni kakao namaz kao sto sam ja stavila. Ostavite da se dobro ohlade, a u medjuvremenu pripremite frosting od mascarpone sira i slatkog tucenog vrhnja. 1378420_10202450484722564_1364826808_n

Potrebno vam je:

120 ml slatkog vrhnja

120 gr mascarpone sira

3 jusne zlice secera u prahu

Od vrhnja napravite slag te na kraju dodajte mascarpone sir i secer u prahu . Miksajte dok se sastojci ne sjedine i dok ne dobijete finu kremu koju stavite ma muffins slasticarskom spricom i ukrasite po zelji.1394457_10202450484442557_184291578_n

17 weeks

Jucer sam imala dogovoreni termin sa babicom , redovni termin izmedju dva pregleda kod ginekologa tako da se pauza cini manja, a oni ipak prekontroliraju da je sve ok sa bebicom, tako da sam cula srce i po ko zna koji put dobila potvrdu da je maleni prava ribica koja nema nikad mira…sto je pokazao i danas u 5 kada me doslovno trgnuo iz sna i on je zasluzan sto od tad ne spavam. :lebdi

1378234_10202320564234633_233224171_nUglavnom, vec nakon samog zakazivanja termina meni je to bio jedan od nepotrebnih sastanaka jer uopce nema potrebe da pricam sa nekim tko ce mi ponovo bas kao prije nesto vise od godinu dana pokusavati docarati porod u najboljem svijetlu. Nemam nista protiv, ali moj porod je moje iskustvo, nesto na sto sam zaboravila jednim dijelom, ali je drugim dijelom je i dalje tu i gusi me sama pomisao na njega, ali obavit cu to isto bas kao i prvi puta. Da stvari nisu isle najbolje – znam, da nikada nisam dobila objasnjena za svoj porod koji je zavrsio “tako kako je zavrsio”- nisam i nikad nisam ni trazila da mi netko objasni , jer – dogadja se. :dunno

Ona je ipak uvjerena da zasluzujem objasnjenje i da na sljedeci porod  moram krenuti sigurna i odlucna bez da imam neke stare otvorene rane i dileme te da moram shvatiti da je ovo novi porod, novo iskustvo i ono prethodno me ne smije kociti u njemu. Znam i to, ali tesko je…

Osim i porodu , dotakle smo i onu meni bolnu temu – starije dijete ; iako je ono meni jos novo, mirisno i svjeze , sto po njenim rijecima zasigurno vise nece biti sa dolaskom mladjeg clana. Pripremila me na to da cu od tog trena svoje starije dijete vidjeti vecim, odraslijim i da ce se vjerojatno izgubiti onaj odnos koji imamo sada . To mi se nije svidjelo i sa suzom u rubu oka sam gutala recenice, bez previse pitanja sa nadom da prestane pricati o tome.

I dalje mi je maleni bolna tema jer neznam sto me ceka i sto nas ceka.  Nisam jednom o tome pisala i ona mi je jucer jos vise nabila griznje savjesti koje ionako imam dovoljno iz neznam kojeg razloga. Znam da cemo mu dati najljepsi poklon , nekog kog ce voljeti i od kog ce biti voljen, nekog kog ce imati uvijek i sa kim ce odrastati i nikada jedno uz drugo nece biti sami, ali premaleni je da to shvati.

Majcina ljubav se ne dijeli, ona se mnozi

Jako lijepa recenica, cula sam je vec x puta i jucer mi ju je i ona ponovila. Ne mogu to zamisliti ali sam znatizeljna. Puno puta kazem da se nadam da ce beba biti dobra kao stariji brat, a nikako da prihvatim da ce nova beba biti drugacija u svemu. Sve ce biti drugacije. Sama trudnoca je drugacija, nacin na koji sam je prihvatila, ja kao mama u trudnoci, porod je nova prica i beba ce biti nova. Ja cu biti njegova mama po prvi puta, a on moje dijete po prvi puta bez obzira na to sto ja sam vec necija mama. :luv

Za kraj , nakon sat vremena pricanja, objasnjavanja, znojenja dlanova i napokon pozdrava, u ruke mi je gurnula kofercic za mame koji vec dobro poznajem, ali moram priznati da sam ga kod kuce otvarala bas kao da ga prvi puta vidim. Ponovo u rukama drage sitnice, mini stvarcice , bocice, ulja i kremice, miris bebe u zraku sa malom stetocinom kraj sebe koja je sa nestrpljenjem izvlacila stvari iz kofera i divila se. :srca

528229_10202320562274584_99217463_n1376440_10202320562074579_823061959_n 1375295_10202320561714570_1410849227_n1376440_10202320561874574_1018598519_n

Ponedjeljak….

Vikendom je uvijek tako, ne stignem sjesti za laptop i napisati par redeka pa zato uvijek cekam ponedjeljak u nadi da ce se kroz vikend dogoditi nesto zanimljivo pa da mogu tipkati dok neki jos spavaju. 

Novosti nema nista, osim sto brojimo tjedne, trbuscic polako raste, brige i dileme su tu ali guramo dalje. Naravno, brinem se i grizem samo ja radi nekih stvari, uvijek ista pitanja  kako cu ali me tjesi da sam nekad Wonder Woman pa cu uspjeti…bas kao i sve ostale. Imam kraj sebe predivnog muza koji mi je najaveca potpora i oslonac u svemu i prekrasnog sina koji mi nece zadavati previse problema oko prinove, tako mi se barem cini pa neka iz mojih usta udje u Bozje usi. Pomolim se svaku vecer za snagu i zdravlje jer vise od toga mi ne treba. Samo da izdrzim bez imalo problema, da stojim uz svoje zlato koje me treba i da na svijet donesem jos jedno predivno bice sa lakocom i da u cetvero zajedno nastavimo nasu avanturu. Moram mantrati da ce biti sve dobro, bit ce sve dobro…

Vijest o prinovi polako sa nekom nevjericom prosirujemo, poruke sa cestitkama stizu, a najvise od svega me iritira recenica “Svaka cast na hrabrosti!”  Eh, oko toga bi se moglo diskutirati i definitivno nije najpozeljniji komentar koji bi jedna trudnica pod hormonima, ionako izgubljena u cijeloj situacji htjela cuti, ali sta je tu je, idemo dalje.

Proveli smo jucer lijepa 2 sata u prirodi iako je na kraju zavrsilo manje lijepo. Dok je maleni spavao pripremili smo rucak, stvari, deku, nesto grickalica i u planinu. 😀 Prekrasna livada sa parkom za djecu , pjescanikom i tko sretniji od djece? Onako se cijeli pljusnuo u pijesak, uzivao i navracao samo kad bi bilo vrijeme za jelo. 🙂

 

DSC_0647DSC_0536
DSC_0648

Trckarajuci tako, tata i sin za loptom dok sam ja slikala, mm skoci u jednom trenutku i sve je bilo jasno : ubola ga pcela. Frka panika al sve je ok. Naotecena noga, zezam ga da je k`o Big Foot ali valjda ce proci. Nakon toga, ajmo opet pojesti nesto, vadim jabuku, mali ludi od veselja i u jednom trenutku pocne se daviti. U tom trenu izgubim kilu i pol i pitam se kako uopce uspjevam reagirati? Izvukla sam mu komad jabuke direkt iz grla dok je on ludjacki plakao jer se prestrasio. Spremili smo stvari nakon te scene i otisli kuci… 😀

 

Nivea cestita!

Jucer sam iz postanskog sanducica izvukla Niveinu kovertu i ostala zacudjena jer nam vec cestitaju prvi rodjendan:partyNemam pojma kako oni znaju ali vjerojatno smo ja ili mm prosle godine narucivali neke testere i dali datum rodjenja 🙂 Uglavnom, lijepo iznenadjenje, nekoliko pozivnica za djecji rodjendan i 2 testera novih proizvoda, nista extra ali bitna je gesta 🙂 Jos me nisu prosle emocije sto je maleni napunio 11 mjeseci, a oni vec cestitaju prvi rodjendan. :buketNe moram vam reci da sam se skoro rasplakala ispred postanskog sanducica. Ah ti hormoni…:zub

970876_10201508504093637_1973834260_n

11 mjeseci

10570_10201502433861885_581431790_n…a kao da sam jucer otvorila onaj rozi test za trudnocu iako uopce nije bilo potrebe jer sam osjecala da se u meni radja novi zivot, kao da sam do jucer gledala kako mi trbuh raste i njegovi otkucaji u njemu, kao da sam do jucer milovala neciju guzicu koja se uporno gurala i bila nemirna pod rukama, kao da sam ga jucer rodila i primila to toplo i nevino bice u ruke, kao da sam jucer postala drugacija osoba – mama, roditelji…

Svaki dan je bio novi izazov, svaka slika je sjecanje na njega… 11 predivnih mjeseci ljubavi, srece, odrastanja, dojenja…i jos puno toga lijepoga.

Vrijeme leti, pisem to cesto, toliko cesto se toga sjetim, kao da ni sama ne mogu vjerovati koliko brzo zapravo leti. Pocela sam napokon, nakon skoru godinu dana slagati prvi fotoalbum. Da sam pocela ranije, sve bi bilo lakse, ovako sam se nasla sa hrpom slika, jednom ljepsom od druge ,izmedju kojih moram birati teska srca, jer ja bi bas svaku zalijepila. Jer svaka je posebna za sebe, drugacija, prica svoju pricu, oci govore nesto novo…

Odlucila sam da album mora biti, barem do prve godine,  vjerojatno radi toga jer ja nemam ni jedan album, cak ni jednu sliku. Sjecam se kao kroz maglu slika koje su stajale u bakinom ormaru, s vremena na vrijeme smo ih izvlacili van i gledali. Sjecam se sebe male sa bijelom kosom , okruglih obraza sa smjeskom na licu i to je sve.

Sretnih nam 11 mjeseci 🙂

 

 

Masaza protiv grceva

Doslo mi je jutros u glavu kako stalno skacemo iz jedne faze u drugu, jedva cekamo da zavrsi jedna i taman had zavrsi HOP! eto druge. Prva faza je bila porod “Jao pa kako cu ja to,hocu moci, necu?” Porod prodje, dodje dojenje i tu isto tako hrpa pitanja, a premalo odgovora i samo nada da sve bude kako treba, i bude…i prodje i to…i onda nakon tjedan, dva pa krenu grcevi, slusas o njima, citas, trazis, nadjes nista lijepo i svi kazu “Proci ce, vidjet ces -kako doslo tako proslo” , i moram reci da je istina jer vrijeme leti iako se ta 3-4 mjeseca cine cijela vjecnost , nekako prodju jer ima i losih i boljih dana , nekad bude super, nekad malo manje, ali prezivi se…pa eto, nakon faze grceva odmah su krenuli zubici …Vjecito u nekoj fazi – a tko zna sto nas jos ceka!

U jednoj od knjiga koje sam kupila jos u trudnoci nasla sam masazu namjenjenu bas za grceve i nakon histericnog plakanja , sto njegovog sto mog, odlucila sam isprobati i  upalilo je odmah. Suze su stale, plave okice su se zaustavile na mojima gledajuci me i kao da je govorio “Hvala ti!” i nakon toga eksplozija . Kao sto sam puno puta znala reci, nikad u zivotu se nisam toliko veselila “kakici” kao tada .

Masaze smo ponavljali barem dva puta na dan, ujutro i navecer i vec nam je postala rutina . Kada bi poceo plakati , a znala sam da je suh, cist, sit i da nije nista drugo, krenula bi sa masazom jer bi znala da su u pitanju grcevi. I tako smo vukli dan za danom pomazuci si njome i moram reci da je faza zaista prosla nekako lakse pogotovo od kada su se moje suze nad njime pretvorile u smijeh i nisam dozovolila da on place vec smo glumili klauonove i zabavljali ga dok bi on obavljao svoje bez previse mucenja. Toliko mu je godilo da bi na samo skidanje bodija i pelena nabacio smijesak i opustio se istog trena. 🙂

IMG_5596

Copyright©

Uglavnom, treba vam  cisto bademovo ulje, ravna cvrsta povrsina, topla dekica ispod i vas smotuljak naravno :luv

Neka beba bude u potpunosti gola pa si osigurajte da soba bude topla i da je bebi toplo i ugodno te isto tako ugrijte svoje ruke prije nego sto ih stavite  na bebu.
Pokusajte je nekako smiriti ako bas place radi grceva. Meni mi MM pomogao tako da bi ga zabavljao dok sam ga ja pokusavala smiriti dodirima i dati mu do znanja da je siguran i da mu samo zelim pomoci. Nemojte mu pristupati sa strahom vec budite sigurni u svoje pokrete , ako cete biti nesigurni beba ce to i te kako osjetiti.

Jos jedna bitna stvar, neka prodje barem pol sata od bebinog zadnjeg obroka jer bi inace masaza mogla biti bolna na puni stomacic.
Prvo stavite ulje sebi na ruke da ga zagrijete , a onda mu polako prolazite po tibici i nogicama prema dolje da ga opustite , a zatim pocnite raditi kruzne pokrete oko pupka (ne dirajuci pupak!!) Znaci pocnite manjim krugovima u smjeru kazaljke na satu kruzeci oko pupka, a zatim se lagano sirite se sve dok ne dodjete do bocnih strana trupa. Napravite tako  oko 10 krugova. Nemojte samo kliziti rukama po povrsini vec stvarajte lagani pritisak. Sa vremenom cete moci napipati zrak koji je ostao zablokirani i moci cete ga pritiskom istjerati sve do izlaza.

Nakon  sto ste napravili 10 krugova, uzmite ga za stopala i ispruzite nogice na par sekundi , a onda ih savijte u koljenima i privucite njegovom trbuhu tako da stvorite slovo M .Ostavite bebu tako 10-15 sekundi i ponovite to oko 5 puta. Ova pozicija ce bebici pomoci da se posteno muski isprdi :liza– pardon na izrazu! 😀

Nakon toga smjestite palceve sa svake strane pupka i vucite prema lijevo-desno

<—–°——> kao da istjeravate van nesto. Ponovite 10 puta pa opet bebici dignite noge u M , drzite 10 sekundi i ponovite jos par puta dok ne izadje zrak.

Na kraju masirajte mjesto izmedju pupka i genitalija prema dolje – koristite palac. Dignite bebici noge u M i drugom rukom masirajte to mjesto dok god vam bebica dozvoli. Vecinom u tom grmu lezi zec jer se tu nakupi svega i ne moze izaci i nakon ove vjezbice ocekujte – rafal :nesvist I to je to!

Izgleda komplicirano, a zapravo je vrlo jednostavno i brzo – 10 minuta i kakanac ce biti vani ;) Bitno je samo da uvijek imate ulje na rukama i da ne vucete po suhoj kozi te da se bebica osjeca sigurno.
Pokusajte se i vi opustiti kad to radite – vjerujte mi da je efikasnije. Pricajte bebi za vrijeme vjezbe, smijte joj se, glupirajte, pjevajte na sav glas – i zatvorite prozore  :hahaha

Nazalost u tim se situacijama osjecamo bespomocno i ono sti jedva cekamo je da to sve brzo zavrsi, a nazalost ta mala bica odmah osjete nasu nesigurnost i strah.

Ja sam osobno proplakala prvi tjedan grceva moleci nekog gore da sve ovo prestane, a onda sam se dala u potragu i nasla hrpu stvari koje su mi pomogle, ali mi je svakako na prvom mjestu ova masaza.

Kada bi ga nakon nje obukla, skucio bi se i odmah zaspao, a nije da je masaza cudotvorna, pomaze ali pomaze jos vise i radi toga jer smo mi smireniji, a oni to znaju i te kako .Ja sam uz ostalo izbacila i caj od komoraca koji mu je po meni smetao iako sam ga ja pila, a on dobivao preko mlijeka jer kada sam prestala nakon mjesec i pol grcevi su se jako smirili, izbacila sam mlijecne proizvode na 3 mjeseca, zivjela sam od krumpira, mrkve i tikvica ali je vrijedilo.

Ono sto jos pomaze je topla pelena na trbuscicu, spavanje na trbuhu (uz nadzor kada su tako mali!), nosenje u marami ili slingu tako da budete prsa o prsa, nosenje na jednoj ruci ( avion) sa trbuscicem naslonjenim na dlan ruke cime stvarate pritisak i olaksavate bolove  i ono najbitnije cim vise mazenja i sisanja…

Domaci cokoladni sirup

Stize nam period sladoleda i osvjezavajucih delicija iz frizidera, a tko jos ne voli zasladiti sve to sa malo cokoladnog sirupa, pogotov ako je pravi domaci. Domace se uvijek racuna duplo i posebno hvali, a i okus ne nesto sto se ne moze usporedjivati sa kupovnim.

Jucer sam iskopala sve cokolade koje sam nasla u elementima i ladicama i nasla bas onoliko koliko mi je trebalo da napravim ovu slatku deliciju.

Receptic je zaista jednostavan i brz , ne oduzima puno truda i vremena tako da cete lako u 10 minuta pripremiti svojim klincima i klincezama ovu coko fantaziju.

foto

Ideja je odlicna jer ovaj sirup mozete koristiti kao liker , pa je idealan poklon za Bozic ili rodjendane ako volite hand made proizvode kao ja. 🙂 Ako u navedene sastojke na kraju dodate i 2 dcl domace rakije, dobit cete odlican coko liker uz koji mozete nazdraviti sa prijateljicama uz popodnevnu kavicu i kekse 😀 Ako dodajete rakiju liker ce vam duze trajati , pa ga mozete drzati i do mjesec dana u frizideru, dok je u obicnoj verziji pozeljno da ga iskoristite u roku od 2 tjedna. Pa ajmo sa receptom!

Potrebno vam je :

  • 300 g cokolade (mlijecne ili crne , kako vise volite )
  • 500 ml svjezeg mlijeka
  • 300 gr secera
  • jedan vanilin stapic ili vrecica vanilin secera
  • prstohvat soli
  • staklenka ili boca sa zatvaracem

U posudu stavite mlijeko, prstohvat soli, secer i vanilin stapic prerezan na pola (ili vanilin secer) te kuhajte na laganoj vatri dok ne provri. Sklonite sa vatre, izvadite vanilin stapic, dodajte nakidanu cokoladu i lagano mjesajte dok se u potpunosti ne otopi.

Prohladite oko 5 min te ulijte u odabranu steriliziranu staklenku ili bocu sa hermetickim zatvaracem.

Ohladite prvo na sobnoj temperaturi kroz noc, a zatim spremite u frizider i koristite za vase palacinke, kao preljev za sladolede, dodatak keksima, vocu…ili kao coko napitak u stanju PMS-a 😀

Sirup ce vam na pocetku biti rijedak i vodenast ali neka vas to ne zabrine jer se u frizideru dovoljno stegne i postane bas ljepljivi i gusti sirup.

Prije upotrebe uvijek dobro promijesajte jer cokolada ima obicaj spustiti se na dno 🙂