9 mjeseci…

DSC_0549Kazu da je bas toliko potrebno da se mama i beba naviknu jedno na drugo i da beba shvati da nije povezana sa mamom kao sto je to bilo u trbuhu vec shvaca da su zapravo to 2 razlicite osobe – svaka za sebe. Jako zanimljivo…

Tako smo danas imali pregled kod pedijatra nakon skoro 3 mjeseca pauze i bas me zanimalo sto ce reci kako napreduje(mo) ❤

Smotuljak je tezak 8,2 kg i dugacak 70 cm, motorika za “sjedi 5” ali i sam pedijatar nije mogao vjerovati koliko je napredan pa ga je cak nazvao “prenaprednim” za svoje mjesece. Ali sta cu ja ako je njemu sve zanimljivo i sam je odlucio i propuzati i staviti se na noge jako rano.

Vadjenje krvi proslo je sa malo manje odusevljenja, ali sam brzo zaboravila na sve nakon sto je rekao da je krvni nalaz takodjer odlican i da nema mjesta za brigu.  E pa nije nam preostajalo drugo nego otici sa smjeskom na licu 🙂

Pohvale je primila i mama za to sto ga jos doji i bas mi je srce zatitralo kada je rekao da jako malo mama odluci dojiti tako dugo,ne zato jer nemaju mlijeka, nego previse postuju onu granicu od 3 ili 6 mjeseci i vode se za tim da majcino mlijeko nakon toga vise nije dogovljno i da nema svrhe dojiti ga….a nije da se radi samo o mlijeku i samo o hranjenju, radi se o necem puno vecem i dubljem i to je zaista tesko opisati.

A ovako smo rasli:

  • 12.7.2012 dan rodjenja, tezak 3500 g i dug 48 (mali al sirok <3)
  • 15.7.2012 dan odlaska iz bolnice 3340 g
  • 13.8.2012 prva kontrola 4620 g i 54 cm
  • 10.9.2012 , 5640 g i 59 cm
  • 7.11.2012 , 6930 g i 62.5 cm
  • 7.1.2013 , 7800 g i 67.5 cm
  • 10.4.2013 , 8200 g i 70 cm

Proljece nam je na vratima ili mozda ne

Proljece je osim jeseni moje omiljeno godisnje doba. Kada se nakon teske osjece i zimskih jakna ubacimo u nesto laganije, sarenije tada nam se cijeli svijet cini ljepsi.

Ove godine mi proljece kasni…jako… Skoro je polovica cetvrtog mjeseca, a izna nas je brdo kisnih dana, a ni prognoza za sljedecih par dana ne donosi nista ljepse. Kako kaze? Strpljen – spasen.

Proljetno ciscenje ove godine i nije nesto jer uz Smotuljka ne stignem napraviti puno toga. Osim sto ga moram uvijek pratiti u stopu ili on mene, pocetak necega i zavrsetak istoga u jednom danu je gotovo nemoguca misija tako da nam je glavna zanimacija igranje na podu uz hrpu igracki i smijeha. Pa post ne mogu zavrsiti u jednom mahu, kamo li oprati, opeglati, spremiti oramre, pobacati ono sto je za baciti…

Jutros sam ga odvela kod bake tako da barem u miru jedan dio mogu napraviti. Polovicu toga sam napravila kroz vikend dok bi on spavao, tako da mi je za danas ostalo ono najgrublje, usisavanje, praznjenje elemenata, bacanje stvari koje su istekle prije godinu dana…Da, i toga se naslo.

Koliko gluposti covjek moze nakupovati kada u trgovinu uleti ko muha bez glave , a zatim te iste stvari gurne na kraj elementa i zaboravi na to. Eh da… Neki dan sam gledala jednu emisiju na tv-u u kojoj su pricali kako potrositi manje u trgovini . Neka od zlatnih pravila su : nikad ne ici u trgovinu sa praznim zelucem jer gladne oci vide svasta, a kasnije vas udari po novcaniku :D, uvijek doci sa listom onog sto nam treba jer se puno puta dogodi da kupimo ostalih stvari sto nam ne trebaju, a ono sto treba zaboravimo(ZIVA ISTINA!!), nikad ne uzimati kolica jer nas vuku da ih napunimo vec se posluziti kosaricom. Moram priznati da sam isprobala ovo jucer i zaista potosila puno manje nego inace 😉

Taman kad sam sjela nakon 3 sata zujanja po kuci i odlucila napraviti sebi cappuccino i popiti ga u miru Bozjem, posaljem onako usput poruku baki da cujem kako je, nakon cega mi uzvraca poruku da nista nije spavao i malo je kenjav. Znam koliko je sati, ostavljam cappuccino ne za kasnije, vec za neki drugi dan, hvatam torbu, navlacim Crocsice i jos sva onako prljava sjedam u auto i odlazim po njega.

Eno ga spava snom pravednika kako kazu, a ja imam napokon malo vremena za sebe. I ja sam umorna i mislim da sam trebala leci sa njim jer je ova noc bila prava nocna mora ;budjenje svaki sat, jaukanje, namjestanje, plac…u pola pet sam se napokon izvukla iz kreveta , otisla do kuhinje i vratila se sa paracetamolom nakon cega je napokon zaspao i odvalio do osam. Vidim ga kako si palcem tiska mjesto gdje izbija zubic i vjerojatno ga to ometalo  jako jer jer zubic ovih dana probija meso. A bilo je jako lijepo ovih dana bez ikakvih smetnji, no sto je lijepo kratko traje.

Kao sto sam napisala, iako se sunce nekako neda van vec nam je pred ocima stalno sivilo i kisa, ja sam nasu terasu odlucila pripremiti za ljepse dane. Pa eto mozda privucem sunce svojim sarenim svjecnjacima koje sam iskoristila od kasica za bebe. Zao mi je tolikog stakla, prvo ga kupiti, pa onda baciti, pa eto uz malo boje, sarenih kamencica i malo maste nastali su oni.

foto

fotofoto

Pomoc zubicima

Danas je uzasno vrijeme. Taman kad se poveselim proljecu, izvucem laganije krpice, stavim balerinke i suncane naocale u nadi da napokon pocinje ljepse vrijeme – eto  kise. Toliko mrzim to vrijeme, pogotov kada sa malim u takvim danima moram izlaziti iz kuce. Vuci ga jos onako pospanog i toplog, a u ocima mu citam da se i njemu ne ide i zasigurno se pita kuda idemo umjesto da se igramo kod kuce.

Ova noc je prosla sasvim ok, usprkos punom mjesecu koji je meni oduvijek smetao , a vidim da smeta i Smotuljku, nocas nas nije bas previse ometao. Zaspali smo svoje troje negdje u isto vrijeme  i prvo budnjenje nas je docekalo u pola 3. Bilo mi je smijesno koliko mu je stomacic urlikao jer je bio gladan dok je pohlepno vukao mlijeko dobrih 10 min, a zatim mi okrenuo guzicu i zaspao. Vecinom u tim trenucima pokusavam prebaciti ruku preko njega da ga zagrlim, dam mu do znanja da sam tu ali mi se ta ruka toliko cini teska da mislim da pritiscem njegovo sitno tjelesce…iako bas nije sitan 🙂

Jucer sam napisala da cu vam reci dvije-tri o proizvodima koje koristimo za zubice, pa evo ih.

Osim hrpe gumenih igracki koje su namjenje za grickanje, izdvajam ovih nekoliko Nuby proizvoda sa kojima sam zaista zadovoljna i toplo ih preporucujem.

Na prvoj slici nalazi ce cetkica u obliku nastavka za prst koji ce mamama i tatama posluziti da lakse masiraju bebino zubno meso. Smotuljak je zaista uzivao na pocetku kada smo mu to radili, izlio je potoke slina i bio miran po pola sata,  ali sada mu se nazalost vise ne svidja i mrzi bilo kakvo guranje ili pipkanje zubica. Sada mu je dam u ruke i on si masira sam grizeci gumu. Kao sto vidite, nastavak ima dvije strane, onu njezniju i grublju. Na ovu njezniju vecinom stavljam neki od gelova za olaksavanje neugodnosti kod izbijanja tako da je grizuci gel nanosi sam.

Na drugoj slici gore mozete vidjeti prstenove koje mozete naci pod imenom Soother Ring za 3+ mjeseci. Radi se o silikonskim kolutovima koji su punjeni gelom . Na povrsini se nalaze okrugle izbocine koje sluze za njezno masiranje zubnog mesa. Moram priznati da smotuljak jako cesto gricka taj krug, pogotov ako ga stavim u frizider na pola sata-sat pa osim sto njezno masira uz to i hladi . Pun pogodak!

Na trecoj slici dolje nalaze se cetkice koje su namjenje za masiranje, grickanje, a ujedno i za pranje zubica, sticanje dobrih navika.

U paketu se nalaze 3 cetkice za 3+, 6+ i 12 + mjeseci. Sve tri su napravljenje od mekog silikona i savitljive plastike. Drska je takodjer oblozena silikonom tako da je i ona namjenja grickanju i moram priznati da je Smotuljak najvise od svega obozava. U zadnje vrijeme ova je cetkica u punom pogonu i zista je obozava.

Image

Kada je situacija zaista kriticna posegnem za lijekom gotovo uvijek jer mi je zao patiti i njega i sebe samu. Tada u pomoc uskace cepic paracetamola i stvar je rijesena. Ostalim danima vucemo za sobom gelove koji imaju kratak ucinak ali svejedno ucinkovit dok se uz to sluzimo i homeopatskom medicinom.

O homeopatiji nisam znala mnogo, zapravo sam prvi put cula za nju negdje u trudnoci ali sam uvijek smatrala da su ti previse alternativne stvari za mene, iako obozavam alternativu.

A tada sam totalno jadna i isrpljena u fazi njegovih grceva otisla u apoteku i po prepuruci prodavacice uzela homeopatske bobe . Tog trena bi vjerojatno kupila bilo sta, a posto nisam imala puno izbora , posegnula sam za njima i zaista se iznenadila. Kazu da treba vjerovati da pomaze ono sto tog trena koristimo kada se radi o prirodnoj medicini i da je sve to neki placebo efekt ali nisam bas toliko sigurna jer mi odrasli sebi mozemo umisliti neke stvari, da nas boli il da smo bolje, dok bebe od nekoliko tjedana i nisu sposobne. Smotuljak bi se nakon par bobi rastopljenih u kapi vode smirio, plac bi prestao , a on utonuo u san. Od tada sam zavoljela homeopatiju i njuskajuci sam naisla na zlatne savjete, otkrila stvari za koje nikad nisam cula i zapravo postala pravi ljubitelj tih bobica. Prije sam uvijek posezala za lijekom, a sada prvo posegnem za bobama, a tek onda za lijekom ako je bas potrebno.

Vise o homeopatiji napisati cu vam u nekom od sljedecih postova.

Smotuljak kao i vecina beba odlicno prihvaca homeopatiju i to sam se uvjerila sa bobama za temperaturu, spavanje, smirivanje i sad sa ovima za zubice.

Ovisno o danu i njegovom ponasanju biram koliko boba dnevno i  koliko puta. Posto je od jucer jako smiren i ne izgleda mi uznemiren radi zubica, samo sam smanjila dozu.

Od gelova za desni koristim Osa biljni gel (zeleni) i Osanit gel sa blagim anestetskin djelovanjem (roza) koji je takodjer odlican. Kolicinu velicine zrna kave stavim direkt na dudu i stavim u usta, na sveopce zadovoljstvo ugodno cmakce i smiri se za tren 🙂Image

Bila sam uvjerena da ovi gelovi postoje samo ovdje kod mene , a onda sam nanjuskala da se takodjer moze naci i na policama u Hrvatskoj , jednako tako i homeopatske bobe pa vam vrijedi raspitati se ako vas zanima. http://www.delmerion.hr/kategorija.asp?glavna=brandovi&kat=74

I za laku noc toplo preporucujem Viburcol homeo cepice i Camilia homeo ampule – proizvodi koji su zaista pravo cudo.

Citajuci hrvatske forume naisla sam da se raspravlja o njima ali nazalost u HR nisu u prodaji vec u Austriji, Italiji i Sloveniji, pa ako cete nekad preko grane mozete pokusati.

Ono sto mi se svidja kod homeo proizvoda je to sto su totalno prirodni, ne stvaraju ovisnost , a imaju odlicno djelovanje i vidljive rezultate.

Image

Srdacno vas pozdravlja mama malog zubonje! 🙂

Image

Zubici & hrpa neprospavanih noci

dentiniTaman kad krenem sa pisanjem i odlucim da cu barem jednom tjedno napisati jedan post, uvijek me nesto zadesi i sve mi promakne, ali se redovito vracam na ove stranice i pomno gledam tipkovnicu, sat i cekam da se probudi pa odustanem od svega .Ali ovaj put necu, pisat cu brzo 😀

Napokon je zaspao nakon 2 sata ludjacke igre i zaista sam odlucila da cu napisati post, zaista, zaista…Nakon sto sam usisala, oprala pod, nahranila ga, spremila kasicu za kasnije, uspavala ga, poljubila…zalegla sam na trosjed kao da to nisam godinama napravila. Umorna sam, ali i zadovoljna.

Smotuljak raste brzinom svjetlosti, na ocigled mi raste i mijenja se iz dana u dan. Dok me ujutro u pol sedam gleda svojim okruglim velikim okicama, vidim uvijek nesto novo, novi izraz, novu crtu lica, te slatke obrascice….i ugledam jutros taj ZUB!

Prva dva zubica docekali smo dan nakon sto je napunio 6 mjeseci. Otkrila sam slucajno dajuci mu neke kapi sa metalnom zlicimom. “Pliiiink” cuo se zvuk dok smo se muz i ja pogledali sa otvorenim ocima, nakon cega smo oboje navalili na njega ljubeci ga i pljeskajuci “Bravo, bravo” dok nas je Smotuljak cudno gledao. Njih dvoje nekako su izbili zajedno tako da suze, neprospavane noci ili neku bol na njegovom izrazu lica nisam vidjela niti smo prosli kroz bilo sta slicno.

Nakon 2 mjeseca, nekoliko dana nakon sto je napunio osam mjeseci poceo se dogadjati neki cudan scenarij. Cudno zapomaganje u noci, cviljenje, suze, nece dudu, nece ciku, nece ruke, crveni obrazi, sati i sati ne spavanja. Bila sam uvjerena da ga boli uho pa sam cak pomislila i do pedijatra nakon cega mi se to jutro nasmijao i imala sam sta vidjeti. Dva bijela cuda koja se guraju prema van kroz gornje zubno meso..Hm… Znala sam odmah zasto je toliko losih noci iza nas. 😦

Ovo sve traje oko 2 tjedna. Nocno plakanje, cviljenje, tisina, pa opet ponovo, dok ja neutjesno stojim naslonjena na vrata nakon sto sam sve pokusala, nakon cega se on uredno namjesti i zaspi, a ja samo sto prislonim glavu na jastuk, evo ga opet…i tako vec par noci. Iscrpljena sam ,umorna i boli me sto njega boli , a ne mogu mu pomoci. Dajem sve od sebe, kuca nam je postala prava ljekarna. Nema kremu koje nisam kupila, prirodnih lijekova, gelova, igracki za zube, ali nista…  U ovoj fazi zaista malo toga pomaze, ali ipak pomaze, jer malo je nekad zaista puno. Pitam se kakav bi bio bez toga svega.

I tako je napokon taj zub jutros ugledao svijetlo dana. To malo bijelo, debelo nagurano cudo koje strsi napokon van. Oh koji uzitak vidjeti ga. Opce stanje kvari onaj drugi do njega koji se takodjer sprema probiti za koji dan…i vec znam sto me ceka.

U sljedecem postu napisati cu vam koje preparate koristim da mu barem malo olaksam. Iako sigurno pricu vec znate na pamet , uvijek se otkrije nesto novo.

Carobni stapic

Ponedjeljak je dan kada je najidealnije zapoceti dijetu, subota kada ju je najlakse upropastiti.. Prvog sijecnja se vecinom  donose nove odluke pa zasto i ja sa prvim danom proljece nebi pocela sa pisanjem bloga?

Ufff, ma ja blogam od uvijek..od kad znam za sebe uvijek sam jurcala okolo sa olovkama i dnevnicima, kasnije sam se prebacila virtualne dnevnike , pa blogove – pisane, brisane… Vecinom bi sa svakim novim poglavljem u zivotu otvorila po jedan blog i pisala, pisala i ko i uvijek, zatvorila ga, izbrisala iz nekih glupih razloga  i kasnije se pokajala.

Jedan od ljepsih je bio onaj kada smo se MM i ja upoznali. Pisala bi satima bez stajanja u neko gluho doba noci, a sljedeci dan se divila samoj  sebi. 🙂

Kasnije se tu nasao blog o vjencanjima, pa o kuhanju, pa o sminkanju…i eto me sada gdje opet tapkam po tipkovnici sa glavom punom ideja i rijeci koje zelim prenijeti bas ovdje jer se nalazim u najljepsem periodu svog zivota – postajem mama

Nisam se nikad mogla zamisliti kao roditelj jer sam uvijek bila previse djetinjasta, i sad sam ali se pokusavam kontrolitati. 😉 Nisam se nikad  mogla zamisliti u ulozi mame kojoj je zadaca mjenjanje pelena, guranje kolica, dojenje, budjenje u gluho doba noci u narucju sa tim malim smotuljkom koje je totalno ovisno bas o meni.  Zeljela sam da to sve priceka jos jedno vrijeme, bar jos par godina iako nisam imala pojma sto bi se promjenilo sa vremenom jer zapravo mislim da nikad nisi spreman postati roditelj i nikad nije pravo vrijeme za bebu. I da je palniras, svejedno se nadjes zatecen onog trena kad saznas da postajes bas mama…tata…

I tako sam se prosle godine nasla sa testom u ruci. Nije mi trebao test da mi otkrije da sam trudna, osjecala sam vec par dana to. Nekakav cudan osjecaj koji mi je izazovao stezanje stomaka , a u istom trenu donosio i osmijeh na lice. Budila bi se po noci sa rukama na trbuhu,  nekako su se cesto tamo znale naci i ruke od MM ali sam bila uvjerena da opet umisljam. Nocno budjnje sa punim mjehurom postao je glavni hit u zadnjih par dana…sanjala sam djecu, puno djece, bebe…slatke i mirisne…vodu… Voda me je zabrinjavala toliko da sam kupila sanjaricu koja je potvrdila moje sumnje. Voda je otkrivala novi pocetak, novi zivot, majcinstvo…

Mislim da sam nakon toga bila sigurna da u meni raste novi zivot.

I kao sto sam rekla, tog sam se kisnog dana nasla sa testom u ruci -zapravo na rubu kade iako ovo prvo zvuci ljepse. 🙂 Nisam ga gledala nekoliko sekundi vec sam oprala ruke, namjestila rucnik, kosu…pogledala test koji je bas tog trena pokazivao i drugu crticu, onako smireno se pogledala se jos jednom u ogledalo –  trudna sam.

Neznam dali sam se smijala ili plakala ali znam da je taj plasticni stapic izazvao previse emocija u meni. Plakala sam i smijala se istovremeno drzeci taj test u rukama ko zadnje blago i gledala ga svake sekunde uvjeravajuci se da ne sanjam.

I MM je plakao, bas kao i ja… Za sebe sam znala da placem od srece al sam tog trena mislila da on nije sretan vec da place iz nekog drugog razloga. Mozda jer ni on nije spreman, mozda jer zna da ce u narednih 9 mjeseci kraj sebe imati nervoznu zenu koja dane provodi gledajuci meksicke sapunice sa kutijom maramica i davi se u Nutelli .  Ma ne, ne, ne… Nije plakao radi toga  -znam jer mi je rekao…plakao je jer ce postati tata i sigurna sam da ce biti najbolji tata na svijetu nasem djetetu.

Tu noc nisam spavala jer me taj dan zaista promjenio..kako god bilo – tog sam dana shvatila koliko sam zapravo zeljela to malo bice i koliko sam zapravo sretna sto cemo postati roditelji. I nisam mogla vjerovati da se to dogodilo meni  koja se nikako nije mogla zamisliti u ulozi mame…

A evo me sad, na pragu 25-og tjedna u stadiju “stvaranja gnijezda” za mladunce, potpuno sprema za nove izazove cak malo i nostalgicna jer vrijeme prolazi prebrzo.

Od dana kada smo ludjacki plakali and “carobnim stapicem ” proslo je zaista dosta tjedana i svaki tjedan donio je nesto novo. Nekad lijepo, nekad ruzno…nekad bi se nasla opet u lokvi suza, sama i neshvacena, a nekad bi bio dovoljan samo jedan udarac bica u meni da sve bude savrseno.  Prosli smo fazu sutnje na pocetku i ne pricanja o trudnoci, pa prvi pregled, drugi, nanizalo ih se dosta…sad vec svi znaju da ocekujemo bebu – musku bebu, koja ima i ime…bebu koja radi piruete, koja udara nogicama , za koju sam sigurna da sam je jucer napipala preko koze trbuha i pronasla se opet u valu emocija… Bebu koja reagira kad  tata stavi dlan na trbuh i za koju sam sigurna da ce biti jedno divno stvorenje koje ce rasti uz nas korak po korak…