Sto papamo?

Moram priznati da je spremanje hrane za pilica nakon navrsenih godinu dana za mene postalo pravo zadovoljsto. Nema vise posebnog kuhanja, spremanja, miksanja, dodaj pa oduzmi, odvoji nesto nase sto kuham prije nego sto dodam zacine, nemoj soliti, stavljati zacine, previse ulja, hoce li biti alergican? Sada papa sve, sve sto i mi. Ima nekih stvari koje nismo probali i vjerojatno cu pricekati jos jedno vrijeme ali spremanje ruckova i vecera je postalo pravo olaksanje jer sada jedemo zajedno. 🙂

Svaki dan se kuha i fini i topli rucak koji mi je uvijek prioritet iako vecinom jedemo sami nas dvoje. Vecera je postala nesto obavezno, zajednicko, gdje se jede u troje i to su nasi zajednicki trenuci koji dodju ko melem na ranu nakon dugog dana gdje se ne vidimo.

Necu lagati da nekad ne uleti Hipp staklenka vec neke gotove hrane, to su zaista izuzetne situacije kada je glad brza od stednjaka ili kao ovih dana kada smo bili bolesni pa me sam ulazak u kuhinju tjerao istog trena iz nje.

Kao sto sam napisala, rucak kuham svaki dan od kada je prosla faza kasica i miksanja. Prije bi njemu nesto prokuhala na pari i spremila kasicu dok bi za sebe nesto brzinski iz frizidera izvukla da ubijem glad, vecinom nista konkretno, toplo i fino.

Sada se kuha tjestenina, rizoto, pucam na variva na razne nacine, kelj, grah, krumpir, leca, slanutak…Nema cega nema i oboje se ubijamo u tome za rucak. Nekad je njegova porcija variva ravna mojoj i pojede je bez stanke na moje opce zadovoljstvo.

Ja sam oduvijek obozavala povrce, mamina topla variva bez kojih se u Zagorju ne moze zamisliti rucak. Uvijek se jelo nesto “na zlicu” , rijetko kad suhe stvari ili nesto “na brzinu” . U kelju i krumpiru sam se doslovno davila i MM me gleda sa zgrazanjem kada jedem nesto takvo. Srecom i maleni voli te stvari i njemu nije bitno sta je i kakve je boje – “samo daj da se papa!”

Kaze mi MMneki dan :” Ajde napravi ono krumpir varivo, ali bez onih dugih trava!” (mislio je na kelj 😀 )

A to papamo ovih dana…kada ne papamo variva? 😀

Njemu je jedan od drazih obroka bas ovaj – pileci file na grill tavi i povrce na pari sa kapi maslinovog. Jede se iskljucivo prsticima uz glasno cmakanje i oblizivanje 😀

Saftic sa piletinom, povrcem i rizom – eh i to je pojeo u roku keks iako se na pocetku protivio i okretao glavicu na drugu stranu. Nakon prve zlice poceo je zijevati kao riba dok nije ispraznio tanjur. 🙂

Jednostavan i brz obrok za kojih vam treba pola sata, a ide ovako :

– piletinu narezite na kockice

– pola glavice manjeg luka sitno nasjeckajte i prodinstajte dok ne postane staklast, ubacite piletinu koju lagano zapecite sa obje strane i dodajte povrce (mrkva , grasak, kukuruz, mahune), prodinstajte jos 5 minuta i zalijte sa 250 ml vode povrtne juhe

– dodajte zacine po zelji i zlicu koncentrata od rajcice, poklopite i kuhajte na laganoj vatri oko 20 min

– pred kraj dodajte saku- dvije baby rize koja se kuha krace , promijesajte te podlijevajte vodom ako treba dok riza nije u potpunosti kuhana

– ne treba zgusnjavati posebno jer ce riza zgusnuti saftic

– njam, njam….

Skoljkice u umaku od rajcice , vrhnja i parmezana

– skoljkice (ili tjesteninu po zelji) skuhajte prema uputama

– u posebnu posudu dodajte zlicicu maslinovog ulja,  ulijte sok od rajcice , dodajte zacine , pola zlicice secera (da ubije kiseli okus) te zagrijte do vrenja

– dodajte zlicu kiselog vrhnja,  promijesajte i u umak dodajte kuhanu tjesteninu , servirajte u tanjur i dodajte zlicu parmezana

I za kraj jos jedan sareni i brzinski ruckic za velike bebe, burger od piletine sa povrcem na pari

Bebédelicé Food Processor

Vec sam nedavno htjela pisati o ovoj “igracki” ali uvijek nadjem nesto drugo pa zaboravim.

Kod nas su ovi roboti pravi “must have” i kao sto nam treba bocica da bi nahranili dijete tako vam treba i ovaj robot kad pocinje period kasica i dohrane. U trgovinama su pravi bum i prodavaci se bas nasladjuju kada te uvjeravaju da “ti ovo bas treba i da je pravo cudo koje olaksava posao i pripremanje hrane za bebe”

….samo sam odmahnula rukom i pogladila trbuh na taj njen odgovor. Bas ko ona prava antipaticna trudnica sa trbuhom do zuba , odogovorila sam joj da mi to sigurno nece trebati jer nema nikakve razlike izmedju kuhanja i miksanja u kucnoj radinosti sa vec poznatim alatima i ovog cuda koji kao “sve radi sam”. Vjerojatno me razljutila cijena il sta vec, ali zaista sam bila nabrijana na svadju kada je pocela inzistirati i prati mi mozak.

Naravno, nismo ga kupili….

A onda je poceo period kasica i zapravo sam jedan “lijep” period samo gulila povrce, kuhala, miksala, gnjecila, bacala i tako u krug. Zacarani krug….

MM je kao i uvijek negdje na internetu nanjuskao ovaj robot po nekoj smijesnoj cijeni, neki extra popust i prilika za ne propustiti , pa ajmo probati…Ako bas nece biti ono sto ocekujemo – mozemo ga uvijek prodati, pokloniti…

6.12  – na dan Svetog Nikole stize postar i nosi kutiju, stize moj poklon direktno iz Amerike. 😀  Otvaram kutiju, vadim dijelove, citam upute….Izgleda toliko jednostavno da se bojim isporbavati jer me moj instinkt nekad opako prevari….prije nego sto zapalim i robot i kucu , cekam da se mm vrati sa posla pa da isprobamo zajedno.

Oguli povrce/voce, narezi na grubo , ubaci u posudicu, dodaj malo vode, poklopi i gotovo. Kada je kuhano do odredjenje granice da se unutra usprkos kuhanju zadrze svi vazni vitamini, ovo cudo se javlja sa tri “BIP” i to je to. Kasnije sa kuhanim stvarima radite sta zelite. Mozete ih iskoristiti odmah ili ostaviti tako poklopljeno- povrce se nece osusiti ili promjeniti boju vec ce ostati i dalje lijepo i toplo iako je cekalo satima. Ogorman plus!

Osim kuhanja ovoj robot i miksa tako da samo povrce prebacite u posudicu sa strane i izmiksate ovisno o tome zelite li bas kasicu ili malo grublje nasjeckano voce. U kuhano povrce mozete dodati sok od kuhanja koji se skuplja u posebnoj posudici tako da ga mozete dodati kasici ako vam je previse gusta. Ja sam na pocetku cuvala sok od voca (kruske, jabuke, breskve) i davala mu da pije umjesto prezasladjenih sokova prepunih konzervansa.

Izmedju ostalog koristi se i kao sterilizator, podgrijava mlijeko i kasice u staklenkama i odmrzava.

Iako sam mislila da mi prodavacica blati oci, sada vidim da sam se varala jer mi zaista puno olaksava posao. Ne moram vise stajati kraj stednjaka i cekati , zaprljati barem 3 tanjura , vilica i zlica , vec samo prebacujem iz jednog dijela u drugi i operem pod vrucom vodom kada sam zavrsila.

Palim ga barem 2 x dnevno, ujutro ga koristim da kuhanje voca, popodne za povrce i meso . Ne kuham stvari odvojeno ,npr. povrce od mesa – ogulim tikvicu, mrkvu, manji krumpir, dodam nekoliko kockica piletine i stavim na kuhanje.

Sigurna sam da u sebi mislite kako je ovo totalna glupost, bas kao sto sam i ja mislila, ali zaista se vise ne mogu zamisliti bez njega.

Jer ipak, ne koristim ga uvijek samo za malog i spremanje njegovih kasica, vec i za nas… Ne sklanjam ga nikad vec mi uredno stoji na radnoj ploci bez da zauzima previse mjesta, uvijek je na raspolaganju , uvijek spreman i praktican 🙂

Kako to zapravo izgleda, mozete pogledati u videu 😉

Mi papamo

Vec je dobro poznato da je majcino mlijeko najbolja hrana za bebe, tako da na stranicama za mame i bebe svako malo mozete naletjeti na natpis da je iskljucivo dojenje preporuceno do 6 mjeseci bebinog zivota, nakon cega se ubacuje dohrana, ali majcino mlijeko ostaje i dalje osnovna hrana sve do godinu bebina zivota. Preporucuje se dojenje do druge godine , pa cak i duze, ali o tome naravno odlucuju mama i beba.

Iskljucivo dojenje prakticirali smo do 5 mjeseci i 2 tjedna, nakon cega smo na preporuku pedijatra poceli sa uvodjenjem mlijecje kasice radi bljuckanja koje nam se javljalo nakon svakog obroka. Doslovno bi izbacivao potoke mlijeka od obroka do obroka, a kako je pedijatar iskljucio bilo kakvi oblik refluksa, preporucio nam je nekoliko zlicica neceg “gusceg”  sa zakljuckom da mu toliko”vodenastih” stavri u trbuhu smeta i ne moze to zadrzati u zelucu.

Tako sam se ja ko neka budala nasla u ljekarni ispred police na kojoj se nalazi iskljucivo hrana za bebe. Kutije plave, zelene, narancaste, sa /bez mlijeka, sa vodom, bez glutina, sa dodatkom vanilije, bez vanilije, od 4+,6+… Doslovno planina kutija,a ja totalno izgubljena praveci se da znam sto trazim dok me ljubazna prodavacica upitala trebam li pomoc. Nakon 10 min proucavanja, szurfanja po internetu kriomice u nadi da ce mi google pomoci da nadjem ono sto trazim, sramezljivo sam se obratila teti prodavacici nakon cega mi je ljubazno odgovorila “Pa trebali ste odmah reci”

“Koliko ima kila, mjeseci, koliko pojede…”resetala je jedno pitanje za drugim , a ja sam imala osjecaj da pricamo o susjedinom djetetu jer na neke stvari nisam znala dati odgovor.

“Koliko pojede?” Neznam. Pojede onoliko koliko mu je dovoljno.

“Manje -vise?” dodala je ponovo.

Zaista glupo pitanje. Ja nigdje na svojoj ciki nisam vidjela mjerilo niti se Smotuljku na celu nakon obroka pojavi koliko je pojeo.

Zbunjena, totalno zbunjena….

Kupila sam narancastu kutiju , Milupa – sto god znacilo.

Dotrckala sam kuci sa kutijom, malog posjela u lezaljku, pripremila tu ljigavu kasicu, pogrijala, uzela zlicicu i krenula prema smotuljku.

Reakcija je bilo totalno gadjenje, neka vrste tresavice/groznice dok je istovremeno plazio jezik van, spreman da povrati. Bio je totalan sok za mene, pa jel to normalno? Na kutiji nije pisalo da je moguca takva reakcija :D…ali prezivjeli smo.

Od tod dana nam je nestalo i bljuckanje i bio je to pravi uspjeh.

Nakon te kasice, vjerno se vracao dojenju i za njega je to bio i ostao najbolji obrok i sada nakon skoro 2 mjeseca dohrane.

Jednom me zaista zaboljelo srce kada sam ga ko i svaki pt gladnog posjela, i krenula sa zlicicom prema njemu. On je u tom trenutku gladi vjerojatno pozelio mlijeko dok sam mu ja na njegov prvi “kme” u usta uvalila hladnu zlicicu sa pahuljicama i kruskom. Tatalno razocaranje, sok i nevjerica u njegovim ocima :” Mama pa kako si mi to mogla uciniti ?” Suza u oku, ali je svejedno otvarao usta.

I tako smo polako smanjivali kolicinu pahuljica i povecavali kolicinu voca, povrca, povracali, bljuckali, bacali okolo, bacali tanjure, zlice, plakali. Ja sam ko prava mama koja drzi sve pod kontrolom mjerila koliko pojede po obroku i za sad mogu reci da je u samo tri navrata pojeo nesto vise od 70 ml. Inace nam se brojka vrti oko 30-40-60 ml , ovisno o tome sto se nudi.

Voce i nije bas omiljeno, on je vise do povrca, puno mrkvice i tikvica pomjesano sa kremom od rize i na sveopce veselje pojede zavidnu kolicinu.

Prije bi nakon kasice trazio i mlijeko, a sad smo potpuno izbacili mlijeko nakon obroka i to je nekako pravo olaksanje za mene. Radi toga ga mogu bez probema i ostaviti po nekoliko sati bez da se brinem jeli  mu obrok bio dovoljan.

Ovih cemo dana poceti i sa drugim obrokom, svaki dan govorim: Sutra cemo, sutra cemo…ali uvijek se nesto poremeti pa nikako. Vjerojatno jos ni ja nisam spremna, a mislim da isto tako nije ni on pa se necu ni forsirati.

O dohrani sam svasta procitala ali osobno mogu reci da je ovo za mene jedan lijep period. Volim kuhinju, povrce, voce i ovo pripremanje, kuhanje, dodavanje , oduzimanje je za mene pravo veselje. Malo manje sam vesela kad nakon svog ulozenog truda u kasicu okrene glavu na drugu stranu i vraca je sa gadjenjem, ali uvijek se nadam da ce biti bolje…jednog dana.