Djecja kuhinja Ikea

Pa eto vama obecanog posta o toj famoznoj kuhinjici.

Dugo “si je zelim” i istina je da nekad mi roditelji patimo vise na neke stvari za djecu i na igracke nego nasa vlastita djeca. Iz tog smo razloga u kucu donijeli puno igracaka i isto ih je tako puno zavrsilo u podrumu za neke “bolje dane”. Bas sam danas spakirala kamion koji smo mu kupili za Bozic i odnijeli smo ga dolje jer ga jednostavno ne interesira, naprotiv, boji ga se i ta igracka stoji u kutu i tako skuplja prasinu od Bozica. A bas bi za taj kamion rekla da ce mu se svidjeti jer je veliki, cak jedan metar kamiona koji se sklopi, rasklopi, proizvodi zvukove…Ali nista, zanimljiv je samo nama. Zanimljivija je mamina pegla, fen za kosu, aparatic za pedikuru, mikser, ribez, salice i tave… Ljubav prema tavama je pokazao jos davno pa je dobio Ikein mini set tava i lonaca sa poklopcima. Koje je to veselje bilo, a i dan danas su osim Lego kockica najzanimljiviji predmet za igru. Kuhamo sve moguce u njima, od labela, do carapica, drvenih zivotinja, plisanaca… Za kuhinju mi se cinio premalen do prije nekog vremena. Kuhinju i njene cari smo upoznali kod pedijatra i nekad bi namjerno sa njim dosla 15 minuta ranije da se malo poigra sa loncima i salicama. Njemu se svidjala oduvijek, meni jos vise… Djed Bozicnjak je odlucio da nam je nece donijeti za Bozic, okretao je ocima i govorio da nemamo mjesta u stanu za jos jednu glupost. A ja bi mjesto uvijek nasla, pa makar je na zid namontirala…Ali nista.

…..Djed Bozicnjak ju je ipak donio nekoliko dana nakon Bozica, nakon sto se maleni zaigrao u Ikei kuhajuci sa smjeskom, a mama ga gledala nostalgicno i dala Djedici do znanja kako je nase dijete jedino koje nema kuhinju “a vidi kako bi se lijepo igrao”. Djedica je poludio i bez rijeci poceo trpati kutije u kolica dok sam ja birala koje povrce uzeti i samo da ne vrisnem od srece trcala na blagajnu. 🙂

Montiranje je bilo prava kalvarija. Puno osoba sam cula da se mucilo dosta sa montiranjem i mogu potvrditi isto. Ja sam bila gledatelj iz daleka i uskakala za “pridrzati vrata “ ili “maknuti dijete” koje se hoce ugurati u elemenat , ali ono sto sam vidjela bilo je dovoljno da kazem da uopce nije lako, pogotovo kada oko vas trci “povampireno dijete” koje je u jednom trenutku shvatilo o cemu se radi i zeli kuhati sto prije. Nakon puna 2 sata, preskocene vecere i zuljeva, zasjala je  punom sjaju i na jedan “Woooooow!” prasnuli smo u smijeh. Oci su mu se zacaklile dok je otvarao police, gurao nosic u svaki kutak, “pustao vodu” u salice i “pio”. Umor ga jadnog savladao za stednjakom pa smo ga premjestili u krevetic dok sam ja sa pravim zadovoljstvom stavljala salice i tave na mjesto, slikala i slala slike svima i vjerojatno se hvalila vise nego sto bi se hvalila da sam dobila pravu kuhinju 😀 Zaista vam mogu reci da vrijedi svakog novcica i da je pravo zadovoljstvo gledati ga kako se igra i oponasa ono sto se inace radi u kuhinji. Neki autici, bageri, traktori i ostale sitnice odavno stoje u kutijama dok je ova kuhinja uvijek na vidiku i uvijek lijepa, uredna i sarena spremna za igru i ne prodje dan da ne napravimo jednu juhicu, ispecemo jaja i popijemo kavu uz tortu ili paradajz . 😉 Ako jos razmisljate dali je kupiti ili ne,  nemojte se predomisljati jer nece vam biti zao. Jer kao sto sam napisala, ona je uvijek tu na vidiku i uvijek spremna za igru do koje dolazi totalno spontano.

Mozda je skuplja nego sto bi to bila neka plasticna i manja kuhinja ali definitivno vrijedi svakog novcica jer je kvalitetna. Ne kazem da plasticne kuhinje nisu kvalitetne, ali ono sto sam ja do sad imala prilike vidjeti nije vrijedilo tih novaca, pogotovo ako ce kuhinjicu naslijediti brat kao sto je to slucaj kod nas 😉 Tada se zaista isplati .

A sad nekoliko korisnih informacija

• Kuhinja je napravljena od drveta i iako vam mozda na slici ne izgleda obecavajuce zaista je stabilna i cvrsta i nema straha da ce je dijete baciti na sebe. U slucaju da je vase malo cudo vragolan i sve je moguce!!! , kuhinja se moze fiksirati na zid vijcima koji dolaze u setu
• Sirina donjeg d.: 72 x 40 cm
• Visina donjeg d.: 58 cm
• Sirina gornjeg d. : 72 x 20 cm
• Visina gornjeg d. : 50 cm
• Ukupna tezina: 13.9 kg
• Raste zajedno sa vasim djetetom pa je mozete podesiti na 3 razlicite visine
• Keramicka ploca  se moze paliti i gasiti pritiskom na gumb (ne grije 😉 ) , te se u slucaju da ostane upaljena gasi sama nakon nekoliko minuta.

 

Lego Duplo

Ja ih osobno nisam voljela kao mala vjerojatno jer ih nikad nisam ni imala vec su mi Lego kocke bile slaganje figurica za Pez bombone i kolaci od blata  😀

MM se “pali” na te Lego od kad ga znam i to nikad nisam mogla shvatiti, a sad kad imamo mladjeg clana moram priznati da i ja drage volje zavirim na djecji odjel sa igrackama i gledam sve one kreacije koje nastanu od nekoliko stotina kockica i cudom se cudim.

Jucer sam se zatekla kako s nestrpljenjem otvaram onu Lego kutiju, vadim poster, rasipam kockice ispred sebe i brze bolje krecem u akciju da sklopim autic kao na slici  , dok me maleni uopce ne dozivljava vec i dalje juri kucom sa svojom praznom flasom od vode 

I sklopim ja tako autic, jedan , drugi, treci, sklapam , rasklapam, “brrrrndam” po kuci i shvatim kako je zapravo slaganje kockica opustajuce , pa cu od sad valjda uz jutarnju kavicu slagati kockice i autice i jurcati se po kuci. Sad si jos samo Lego  farmu moram nabaviti , toga jucer nije bilo  

Uglavnom, pratimo jedan baby program gdje je Lego reklama nesto sto se vrti svakih 15 minuta i bas ta Lego farma ocara naseg pilica i zacakle mu se oci svaki put kada mama u reklami sa kockicama napravi kravu i kaze “muuuuu”. Probala sam i ja tako ali me uopce ne gleda dok ja uporno mucem pa sam odustala.

Jucer smo se tako nasli na Lego odjelu u jednom trgovackom centru i iako izbor za malene od godinu i pol nije veliki jer je sve rasprodano, nasli smo jedan set Lego benzinske i autica po pristojnoj cijeni. Maleni je izvodio ocaravajuce face kada sam skinula zadnju kutiju sa police i gurnula mu je u ruke. Tu su padali krikovi, smijeh, uuuuuuu, aaaaaaa, sav sretan. Nase prve Lego stizu u nasu kucu.

Kutija u kojoj dolaze kockice je naravno prekrasna i sarena i pravo je zadovoljstvo otvoriti je. Set Duplo namjenjen je klincima od godinu i pol tako da puno setova za tako malene pilice sadrzi i malu knjigu sa pricom. Kockice su napravljene tako da se lako stavljaju i odvajaju jedna od druge, jednostavne su za rukovanje te dolaze u svijetlim i jarkim bojama te pomazu malenima da izraze svoju kreativnost.

Kod nas je za sada kreativno odvojiti sve ono sto smo slozili te ih bacati poput loptice dok “frkcu” u zrak ali sam sigurna da ce uskoro shvatiti koji je cilj kockica i kako se zabavljati njima.

Ja sam losa majka, a ona svetica

Ovih dana nam je lijepo zahladilo, pa su dani kao stvoreni za izlazak nakon popodnevnog spavanca. I tako svaki dan smisljam sto cemo, gdje cemo, trgovacke centre ostavljam za kisne dane tako da ove jos lijepe zelim iskoristiti u prirodi sto vise.

I tako sam isplanirala da cemo u jedan obliznji park gdje se i najmladji mogu zaigrati, veliki pjescanik, hladovina…Malo cemo se igrati, pojesti merendu pa se vratiti kuci.

I tako je i bilo. Kantice, lopatice, casice, noge bose i smijesak na licu dok se igrao u pijesku. Ne cujes nikoga oko sebe, ima nekoliko mama , jedna doji, druga sjedi pod drvetom sa svojom bebom. Mir za dusu.

U jednom trenutku galama, vika, neciji krestavi glas, okrenem se i imam sto vidjeti – stize jedna mama gurajuci kolica i prica po mojem ukusu preglasno na mobitel , dok za njom trckaraju tri curice, jedna bez hlacica samo u gacicama , druga si skida pelenu, a treca ovu prvu cupa za kosu i podmece joj nogu da pada.  Po mojoj procjeni, jedna od pet godina, druga od tri, a najmladja nesto malo mladja od naseg malog.

Ni jedan ni dva i evo njih troje u pijesku i u tom trenu moj maleni ostane i bez kantice i bez lopatice i bez casice. Ne buni se ali mu je zao, zao je i meni, al ajd neka se djeca igraju…vratit ce mu. Al on i dalje tuzno gleda njih, pa mene, ja njihovu mamu koja uopce njih ne gleda vec i dalje prica na telefon o kozmetickim tretmanima i terminu koji je morala promijeniti jer joj je frizer otkazao… hm…

Izvlacim malog iz pijeska pa cemo malo prosetati i vratiti se. U medjuvremenu njena mala, ona najmladja pada sa drvenog konjica dok jedna druga mama i ja letimo u isti cas da je uhvatimo i gledamo doticnu na telefonu dok nam ona odgovara “Pustite je, ona je naucena padati “ Ok, ja se okrecem , kao i druga mama i idemo dalje. Zao mi je male, ali ako je njenoj mami to ok, sta mi mozemo…

“Srednja mala” stoji kraj drveta i puse balone od sapunice i moj mali leti odmah ko grom tamo , smije se i razbija balonice od spaunice dok ga ona ljutito odguruje i govori mu da “on nezna” i “idi tamo” . A ono moje jadno plavooko dijete me gleda toliko tuzno da bi istog trena pokupila njega i torbu i otisla mu kupiti tih 10 “puhalica” . A da ih barem nema kod kuce, nebi mi zao bilo, ali sta ces kad je “susjedova trava uvijek zelenija”.  Doticna mama opet nista ne vidi, nije vidjela guranje, nije vidjela da njena mala nije htjela podijeliti igracku, cak ni dozovliti da gleda…ali nema veze.

Ganjali smo se mi tako dobrih pola sata , a onda se vratili u pjescanik i kanticu na podu sa kojom se nitko nije igrao sam uzela i dala malome na njegovo opce veselje. Nisam stigla ni sjesti i evo male “najvece” kako mu krade kanticu dok se on dize, odlazi do nje i trazi natrag. Sjedim, gledam i ne reagiram sve dok malenome u trbuh ne doleti njena saka i on padne u pijesak. Sjedeci sam samo dodala da to “sto si napravila nije lijepo, jer ti si velika, a on mali ko tvoja seka i jos ne razumije, uostalom ti imas njegovu kanticu i on hoce svoju igracku…” U tom trenu tisina, a onda munje i gromovi. Doticna vise nije pricala o frizurama, cupanju dlaka i brkova vec mi se pojavila sa desne strane i rekla mi da sam bezobrazna sto sam to rekla jer ga njena mala uopce nije dotaknula na sto sam, oprosti mi Boze DOSLOVNO POLUDJELA!

Krv mi je udarila u glavu , ruke su mi se pocele tresti, a glas podrhtavati dok sam joj odgovorila da sam vidjela sto se dogodilo jer sjedim sa njima i da uopce nema nikakog problema , ipak su djeca. Ona na tome nije stala  vec mi je svojim krestavim glasom sasula drvlje i kamenje na glavu nazivajuci me “posesivnom majkom zasto sto mi je dijete musko, hvala Bogu sto sve majke nisu ko ti , nedas djeci da se igraju, gledas ga kao da je Bog…”

Mrzim svadje i rijeci koje se izreku u tom trenu jer nekada nisu namjerne iako bole, ali od kada sam majka i radi se mom djetetu i netko prica bas o njemu, postajem zaista grozna – piton,vjestica boa, vrag, sve ono najgore…. Krv mi je pulsirala u glavu dok su mi se obrazi crvenili, postala sam previse glasna za svoj ukus i za usi ostalih “gledatelja” u parku ali bilo je jace od mene.  Kontrolirala sam se koliko sam najvise mogla da pred jadnim mamama, djecom i svojim djetetom ne govorim ruzne rijeci iako je zasluzila da je pocupam tamo pred svima.

Srecom , samokontrola mi je dozvolila da joj jednostavno kazem “Da se ne mislim spustati na njen nivo jer bi bila isto lose pokazati kako se dvije mame kokosi svadjaju oko glupe djecje igre i naguravanja u kojem je na kraju krajeva ako tako gledamo –  moje dijete bilo “zrtva” i cemu se ona sad pjeni  i dize ton kad bi ja trebala biti ta koja divlja. Kako bi onda reagirala da je moj mali nju udario ako je samo radi jedne recenice koju sam izrekla podivljala kao neka ludjakinja. ” “Ja sam mozda losa majka za tebe, ali svome djetetu sam najbolja i srecom sto sve majke nisu ko ja, al jos je veca sreca sto nisu ko ti, i zelim ti samo da te ovih sest ociju sto te gleda dok ovdje divljas i ludujes, govoris ruzne rijeci i izvodis scene, ne postanu ko ti jer zaista nisi nikakav primjer i mozes se sramiti “

Tisina…. Mrmljala je jos nesto, curicama govorila da idu kuci jer ovaj park nije za njih dok sam ja i dalje onako sjedeci (neznam ni kako sam se zadrzala da sjedim ) sa znojnim rukama i uzasnom vrucinom u glavi poljubila svog malisu koji je ostao sokirani i krenula se igrati sa njim. Sto su mame oko mene tog trena mislile, neznam, ali zaista me boljelo.

Boljelo me sve ono sto je rekla, mozda jer sam trudna i pod hormonima, ali nije bilo ni malo lijepo. Svaka majka stiti svoje dijete i ovog puta nisam zaista mislila nista lose kad sam maloj to rekla, nisam vikala, bila glasna i odvratna, samo sam curici od 5 godina koja bi i sama vec trebala znati dala do znanja da je on jos mali i ne razumije zasto se ona igra njegovim igrackama, a najmanje sam ocekivala da ce moj mali od godinu i nesto dobiti udarac u trbuscic.

Ako su curice na majku, zasto se uopce i cudim tom cinu…

…

Ovih smo dana bili dosta vani, kada nam vec vrijeme dopusta, zasto ne iskorititi to?

Plaza, setnje, smijeh i zabava, idealan nacin  za provodtiti dane , pogotovo od kada nase malo cudo hoda –  smijeh je garantiran. Tako smo se jucer smijali ne samo mi vec i svi oko nas na plazi kada je maleni osvajao i zavodio svojim gegavim hodanjem i  krezavim smijeskom. Nasli smo i curu, prekrasnu malu plavu koja ga je uporno zavodila, brala mu travu i davala u rukicu, dirala za nogice dok ju je on u cudu gledao i nije htio uzvratiti istom mjerom. 😀 Al ajde barem nije bjezao kao neki dan u parkicu nakon sto je djed uporno htio spojiti svoju unucicu sa nasim malenim, bezglavo je bjezao na rubu suza dok smo se mi valjali od smijeha.

Prekrasno ih je gledati tako malene, nevine i bezbrizne. Razumiju se ne neki svoj nacin cak i bez rijeci, vec pogledom i smijeskom ispricaju puno toga dok se mi mame i tate smijemo sa ponosom u srcu, mame i sa suzom u oku, ali tak valjda mora biti.

“Nema svijeta ni planete,gdje ne moze stici dijete,

jer sve djecje staze vode, od igre do slobode.

Cvijece je ukras baste, pcela je ukras cvijeta,

a djeca puna maste, djeca su ukras svijeta.

Lijepe rijeci, prve tajne, i sve zelje djecje sjajne,

neka planu, nek’ se rode, od igre do slobode.”

Kisa, kisa, kisa…i danas bazeni!

Mrzim kisu iz dna duse, a ova nikako da prestane. Pljusti vec 5 dana, a vremenska prognoza za naredne dane nije nikako bolje. Proljece se zaista igra sa nasim zivcima.

Pitanje koje si postavim 5365 puta na dan je : STO RADITI? Smotuljak i ne osjeca tu kisu toliko kao mi. Njemu su dovoljne njegove igracke, da je stomacic pun i njegov kutak dok smo mi odrasli malo kompliciraniji. Nakon jucerasnjeg planiranja, smisljanja i izmisljanja gdje ici, odlucili smo ostati kod kuce tako da sam legla sa glavoboljom i mucila se sa snom.

…i danas je svanuo jos jedan takav dan. Siv, magloviti, kisan i tuzan. Totalno dosadan i nepodnosljiv, a ispred nas je jos 12 sati.

Jucer sam zato odlucila da nas dvoje danas idemo na bazene. Neznam kako ce proci i malo sam skepticna jer MM ne ide sa nama, pa se malo bojim kako cu sve to zajedno uspjeti. Bit ce to prvi put za njega i nadam se da ce sve proci ok. Za vrijeme sljedeceg spavanca mislim spremiti ono sto nam treba , sve nekako dobro organizirati bez previse torbi i nepotrebnih stvari i krenuti cim se probudi. Pa eto, cvrsto se nadam da ce sve proci ok.

Mislite na nas 🙂