Video poruka Djeda Bozicnjaka

Sluzbeno je poceo period u kojem se napokon mogu prijetiti djeci sa “ako ne pospremis stvari nista od poklona “ , “cekaj sad cu nazvati Djeda Bozicnjaka…” , “Budite dobri jer znate da vas gleda i pise sve…” Nemajka totalna , ali to je jedini period u kojem mogu dobiti nesto bez previse prozivanja i dizanja panike, dovoljno je spomenuti Djeda Bozicnjaka i skacu na “jen dva”. 😉

Cudne moci ima taj ne postojeci lik kojega nikad nisu vidjeli , a boje ga se ,a meni koja sam im mater, od krvi i mesa i prijetim se, nemam cesto nikakav efekt .:D

Ove godine razumiju puno vise, cemu je pomogao i sam vrtic pa je stariji tako sam dosao do ideje da napisemo pismo itd. Tako da smo se bacili na posao, nesto nacrtali, napisali, obecali da cemo biti dobri, bolji, najbolji… Slucajno sam otkrila da ako pisma sa naznakom da je za Djedicu odnesemo na postu, posta automatski odgovara u stilu Djeda Bozicnjaka i salje mali dar , dovoljno je napisati djetetovu adresu. Tako da smo ovih dana u iscekivanju hoce li se sta pojaviti u sanducicu da jos vise doprinese svoj ovoj magiji.

Ovaj mi je mjesec bas predivan, bio i ostao, ali ove godine pogotovo, mozda bas zato jer oni razmiju vise, sami pitaju, otkrivaju, pitaju za jelku, jaslice, vesele se lampicama i kuglama, prekrasna je ta radoznalost u njihovim ocima.

Adventski kalendar se pojavio jednu vecer objesen na prozoru dok su oni gledali crtice. Dok je stariji gledao u njega otvorenih usta, uvjeravajuci mene da su ga donijeli vile i vilenjaci jer sam mu ja par dana prije tako pricala, mladji me gledao smijuljeci se I govoreci da nije istina jer je on “to vidio u mojem ormaru” :O

Okretala sam temu kako god sam stigla da stariji ne skuzi nista , i definitivno mogu potvrditi da imamo malog Grincha u kuci 😛

Uz pomoc tehnologije danas je sve moguce, cak i previse i neke stvari poput aplikacije za citanje knjige djeci dok vi gledate televizor me ljute jer neke stvari za svoju djecu mogu napraviti samo roditelji i ta prekrasna sjecanja ce djeci ostati u glavici citav zivot.

Nekada smo samo mogli zamisljati kakva je zemlja Djeda Bozicnjaka, kakav je on, gdje zivi, kako on zna gdje mi zivimo, sto radimo…Koliko smo vjerovali u to sve , toliko i nismo, barem ja…A da mi je netko pokazao trik koji cu ja pokazati vama sigurno bi bila dobra citavu godinu, ne samo mjesec dana prije Bozica 🙂

Naime, radi se o aplikaciji (gratis) za smartphone ili je jednostavno posjetite preko komjutera na stranici , registrirate se putem e maila ili facebooka i mozete poceti kreirati zeljeni video za svog malisana.

Morate odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja koje ce zatim volenjaci iskoristiti da naprave pravu malu predstavu za vaseg klinca. Traze vas ime, godine, zemlju u kojem dijete zivi, pohadja li vrtic ili skolu. Kada odgovorite na tih nekoliko pitanja , morate pricekati nekoliko trenutaka da video bude spreman, a onda ga pokazite djetetu kada mislite da je pravi trenutak. Mozete ga pokazati odmah ili pricekati nekoliko dana prije Bozica da jos vise doprinesete svoj caroliji koji nosi sa sobom ovaj prekrasan mjesec .

Ja sam ga pokazala prvo starijem, a dan kasnije mladjem sinu. Dobra je ideja da ih vide odvojeno jer ako su djeca veca i naprednija mogli bi skuziti da se radi o montiranom videu jer Djedica ponavlja iste rijeci i mijenja samo ime djeteta.
Moji su ostali doslovno paralizirani, barem stariji,malenom Grinchu je opet nesto bilo sumnjivo 😛

Osim videa u kojem Djedica vadi knjigu sa imenom vaseg djeteta, mozete kreairati telefonski poziv, pogledati zemlju vilenjaka, napraviti rodjendansku cestitku ali mislim da je to na placanje i to nas ne zanima 🙂 Video je u potpunosti gratis, dovoljno se registrirati.

Jedino sto bi htjela napomenuti je to da je izbor jezika zaista malen i meni je izbacio automatski samo 4 jezika koji se pricaju kod nas. Ako se registrirate da zivite u HR (sto nazalost ja vise ne mogu promijeniti da provjerim) mozda izbaci na hrvatski. U svakom slucaju, mozete izabrati engleski ili njemacki , sliku djeteta ce svejedno pokazati u filmi i izgovoriti ime. Uvijek mozete reci da Djedica ne prica hrvatski , djeca ce ionako sve shvatiti kad vide svoje ime i sliku 🙂

Sretno i javite mi kakve su bile reakcije ❤

Rastemo…

Kada sam vidjela u sto se pretvorilo ono malo zrno graska od prije 5 tjedana, zaista mogu reci da vjerujem u cuda!

Jucer navecer nisam mogla zaspati od uzbudnjena, pa sam vrtila filmice na youtube trazeci snimke ekografija od 13 tjedana . Kao da mi je prvi puta i kao da nisam sve to prolazila do prosle godine 🙂

Maleno tjelesce izvijalo se mlatarilo rukicama dok je dr. pokusavala izmjeriti rukice i nogice i napraviti mi koju lijepu slike…za tatu koji nazalost nije bio sama nama. U trenutku “klika” , cudo malo bi se pomaknulo i pokazalo nam ledja, pa guzu, pa rukice na guzi, glavica medju nogama, noge oko glave i tako u krug. Smijala sam se prisjecajuci se naseg plavog djecacica koji nam je isto to radio i zbog toga se doktorica nekad i mrstila i mi bili cesto tuzni jer spol nismo vidjeli jako dugo, a uzbudjenje kada je doslo vrijeme za 3D ultrazvuk je splasnulo onog trena kada nam je odlucio okrenuti ledja i ostao je tako u toj poziciji cijelo vrijeme. 🙂

Imam osjecaj da nas sve to ceka i u ovoj trudnoci iako je najbitnije da je bebica dobro. Jos cemo tako 2 mjeseca zivjeti u neizvjesnosti i neznam kako cu uspjeti. Preduga mi je to pauza i sigurna sam da cu smisliti neku “osmu bolest” samo da me uzme jos u listopadu 🙂

Usla sam zaista hrabra i odlucila sam da nema plakanja. I nisam sve do kad se na crno bijelom ekranu nije pojavio profil lica malog cuda i u njemu sam ugledala lice naseg malenog andjela, isti nosic, isto celo….

5 tjedana od zadnjeg pregleda zivjela sam zbunjeno, nisam bila sigurna sto osjecam prema malome cudu u sebi, neki mix ludih emocija, srece,  nostalgije, brige , osjecaja griznje savjesti prema malenome kraj sebe… Ali  moram priznati da se nakon te slike puno toga promijenilo i da je sa suzom koja je kliznula i izdala me dok je srce ludjacki zakucalo nesto puklo u meni i moram vam priznati da se ponovo zaljubljujem…. Mislila sam da nije moguce da se ponovi sve ono sto sam vec prozivjela, ali ponavlja se…. Dok su rukice veselo mlatile, nogice se rastezale , a glavica se veselo okretala osjetila sam da je ovo malo cudo nesto samo nase i bit ce to opet kao i prvi puta…ljubav na prvi pogled.

 

…o jednom trbuhu

Sjecam se dobro prosle godine, vruchi ljetnih dana provedenih na trosjedu pred telvizorom, citanje knjiga o bebama, ruke na trbuhu ispod koje se iz dana u dan radjao novi zivot, a meni nije preostajalo nista drugo osim zamisljati te, traziti, mastati i sanjati kakav si. Zamisljala sam te bas onakvog kakav si sad, nebesko plave oci, maleni nosic, smijesak koji popravlja dane , ali toliko savrsenstva i toliko ljubavi nisam nikako mogla zamisliti, tako dugo dok te nisam uzela u svoje ruke.

Fali taj trbuh, fali onaj osjecaj u njemu kada su sebi nosis zivot, kada ti je najveca nagrada za “najam” namjestanje, udarci ili stucanje,toliko emocija i srece, a sada i tuge istovremeno jer to je vrijeme iza nas, neponovljivo, posebno i jedinstveno gdje se uz novi zivot  mjenjamo i mi, postajemo strasna straza koja cuva svoje,  opasne lavice njeznog dodira koje stite svoje mladunce u sebi, kada sa nestrpljenjem ocekujemo bol koja oduzima dah, kada ti se od straha tresu koljena, kada se pojavi bol da zelis vristati dok dajes zivot i kada ga onako iscrpljena i na rubu snaga gledas kako spava i bojis se zatvoriti oci jer bi mogla propustiti nesto, kao ces sa otvaranjem ociju shvatiti da je sve bio san, iz kojeg se ne zelis probuditi.

…ostalo je nesto viska koze, misici koji i dalje bole i nakon skoro godinu dana, pokoja strija i ruka koja se i dalje nadje na trbuhu dok silazim po stepenicama, onako iz navike, kako sam to radila 9 mjeseci, ali tebe vise nema unutra vec veselo trcis. Znam da ovo samo mame razumiju…