Dvogodisnjak na vidiku!!

Imati dvogodisnjaka u kuci je isto kao i miksati frape bez poklopca! Bas me lijepo nasmijala ova fraza  i definitivno je potpisujem od A-Z. Jos kad mu potpora bude i trogodisnjak koji hoda u vrtic pa tamo nauci sve moguce gluposti onda je to pun pogodak i spremanje, ciscenje i vileda u ruci od jutra do navecer je vasa sudbina, bas kao i moja 😉

Ali navikla sam se vec pa samo mrmljam sebi u bradu, proci ce…Proci ce i falit ce nam sve to.

Pa sam tako razmisljala kako se spasiti za party koji sam mislila prirediti kod kuce. Nista extra, u planu je bilo nekoliko prijatelja bake , tete, kumovi….i iiiii sestero djece. Najezila mi se kosa od same pomisli pa samo ipak rodjendan odlucili proslaviti van kuce, negdje gdje necu morati biti zandar i trcati za svima, izvlaciti ih iz skoljki ili vesmasine dok ostali nazdravljaju omeksivacem, gdje necu strepiti za svaki skok i dali ce nekome vaza sa granjem i povjesanim jajima pasti na glavu,  nego negdje gdje cu grickati cips sa Coca colom u casi kao i svi ostali dok se djeca zabavljaju.

I tako smo odlucili da nasa kuca ostane cista i netaknuta i da ce jedini nered biti kutije od poklona 😉

I iako zapravo zivimo i igrackama koje vrve na sve strane, opet se pitam i pitaju me , sto pokloniti dvogodisnjaku?

A tu je odgovor komplicirani jer imati dvogodisnjaka jedinca je sasvim razlicito od imati dvogodisnjaka koji ima starijeg brata. Jer dvogodisnjaci jedinci vole sve igracke, igraju se dan i noc, oni, igracka i samo oni. Dvogodisnjaci sa starijim bratom su sasvim drugacija “rasa” djeca jer oni jadni su nauceni da nista nije njihovo, cak ni igracke koje dobe nisu njihove i cesto se dogodi da oni moraju upitati starije da li se smiju igrati sa svojim igrackama. Ta se djeca zaigraju bas kao djeca prije 60 godina, sa jednim saraficem koji su nasli ispod trosjeda,sa komadicem tjestenine koji je pao na pod dok ste vecer prije pripremali veceru, sa slamcicom , komadicem kruha, naljepnicom koja je ostala na tepihu i vise se ne lijepi ali njima je zanimljiva i cesto im i to bude oduzeto iz ruke dok oni bez previse protestiranja nastavljaju svoju potragu za igrackama kojie su sve osim igracki. Kljucevi, odvijaci, stari lokot, kuhace, tave, zdjelice, torbice… I zapravo su te igracke one koje i ja najvise volim kad mu ih vidim u rukama. Jer svojim gestama imitira ono sto vidi oko sebe, imitira kako mama kuha, radi smoothie, pegla, imtira tatu kako prica na telefon, stavlja torbu i odlazi na posao… To su igracke koje jos vise poticu rad njihovih bistrih glavica.

I tako da mi je tesko odgovoriti sto da mu se donese za rodjendan , jer on je fazu beba- toodler sto se tice igracki preskocio jer se uvijek igrao sa igrackama od starijeg brat i uvijek je u koraku sa njim. Dok je stariji Ikeinu kuhinju dobio sa godinu i pol i tek tada poceo “kuhati”, mladji je to promatrao jos kad je puzao i cim se stavio na noge uhvatio se za nju i vise je nije pustao i dan danas je to najomiljenija igra.

Stvari koje svijetle , sviraju ga ne zanimaju previse. To je igra koja traje 5 minuta , a onda on krene po starome pa trazi olovke, listove, torbice za staviti na rame, baby phone koji koristi kao mobitel, tave da sprema tjesteninu kao sto to on kaze.

Moji zapravo imaju svega i kuca nam je puna igracki jer jedva smo se rijesili Bozica i bozicnih poklona i eto ti vec rodjendana, pa ce uskoro i drugi , tako da smo non stop u zacaranom krugu.

A ako i vi trazite nesto zanimljivo, a da nije tek plasticna igracka koja svijetli i koja ce nakon 2-3 dana zavrsiti u kutu, eto vam nekoliko ideja sto je kod nas trenutno u “modi” i sto je atrakcija svaki dan iako su igracke u kuci mjesecima.

Brio set , pruga i vlakovi

Ovo je meni jedan od najdrazih poklona, bozicni  poklon koji smo zapravo odlucili napraviti za obojicu.  Svatko od obitelji i prijatelja koji se ponudio da donese nesto djeci za Bozic je dobio sliku sa komadom koji nam fali da upotpunimo nasu prugu. Tako da su se kupovale rampe, kranovi, mostovi, lokomotive  i na Badnju smo noc nakon sto smo prikupili sve poklone, njih stavili na spavanje, a mi smo krenuli u izradu nase pruge. Na plocu od  1×1 metar smo zalijepili sve dijelove tako da ih ne mogu slomiti jer znamo dobro kolilko je njima zadovoljstvo unistiti nesto sto je trudom napravljeno 😀 Tako da smo na kraju sve to zapakirali i stavili pod bor i otvorili im na sam Bozic nakon sto su ustali. Bili su presretni i odusevljeni i ova pruga je i dan danas glavna atrakcija. Drzimo je na tepihu gdje je njihov kutak za igru, tako da je uvijek na vidljivom mjesti i uvijek spremna za igru…bas kao i kuhinja Ikea. 🙂

“Micro” romobil koji se moze koristiti vec od godinu dana u poziciji da dijete sijedi , a kasnije se pretvori u pravi romobil. Moji ih jednostavno obozavaju i to su pokloni koji zaista traju i mogu se korsiti godinama.Unatoc ovoj prekransoj ploci koji smo dobili za Bozic , mojima je i dalje zanimljivije crtati po zidovima iako bi ja rekla da je pun pogodak kao poklon za djecu od 2-3 godine pogotovo jer se na jednoj strani moze crtati kredama, a na drugoj flomasterima te lijepoti magneti.

Biciklic za ravnotezu marka “Puky” koji raste sa djetetom i koristi se do trece godine zivota. Imamo ga i ne koristimo 😀 Nas malisan ipak i dalje preferira kolica ili ruke , tako da ce biciklic pricekati ljeto kada ce napokon osvanuti nadamo se 😉

Pjescanik za koji ne trebate imati vrt nego ga komotno mozete smjestiti na balkon 😉

I jos nekoliko ideja 😉 Necete sigurno pogrijesiti sa auticima na guranje, pistama, satorima i lijepim sarenim knjigama 🙂

Djecja kuhinja Ikea

Pa eto vama obecanog posta o toj famoznoj kuhinjici.

Dugo “si je zelim” i istina je da nekad mi roditelji patimo vise na neke stvari za djecu i na igracke nego nasa vlastita djeca. Iz tog smo razloga u kucu donijeli puno igracaka i isto ih je tako puno zavrsilo u podrumu za neke “bolje dane”. Bas sam danas spakirala kamion koji smo mu kupili za Bozic i odnijeli smo ga dolje jer ga jednostavno ne interesira, naprotiv, boji ga se i ta igracka stoji u kutu i tako skuplja prasinu od Bozica. A bas bi za taj kamion rekla da ce mu se svidjeti jer je veliki, cak jedan metar kamiona koji se sklopi, rasklopi, proizvodi zvukove…Ali nista, zanimljiv je samo nama. Zanimljivija je mamina pegla, fen za kosu, aparatic za pedikuru, mikser, ribez, salice i tave… Ljubav prema tavama je pokazao jos davno pa je dobio Ikein mini set tava i lonaca sa poklopcima. Koje je to veselje bilo, a i dan danas su osim Lego kockica najzanimljiviji predmet za igru. Kuhamo sve moguce u njima, od labela, do carapica, drvenih zivotinja, plisanaca… Za kuhinju mi se cinio premalen do prije nekog vremena. Kuhinju i njene cari smo upoznali kod pedijatra i nekad bi namjerno sa njim dosla 15 minuta ranije da se malo poigra sa loncima i salicama. Njemu se svidjala oduvijek, meni jos vise… Djed Bozicnjak je odlucio da nam je nece donijeti za Bozic, okretao je ocima i govorio da nemamo mjesta u stanu za jos jednu glupost. A ja bi mjesto uvijek nasla, pa makar je na zid namontirala…Ali nista.

…..Djed Bozicnjak ju je ipak donio nekoliko dana nakon Bozica, nakon sto se maleni zaigrao u Ikei kuhajuci sa smjeskom, a mama ga gledala nostalgicno i dala Djedici do znanja kako je nase dijete jedino koje nema kuhinju “a vidi kako bi se lijepo igrao”. Djedica je poludio i bez rijeci poceo trpati kutije u kolica dok sam ja birala koje povrce uzeti i samo da ne vrisnem od srece trcala na blagajnu. 🙂

Montiranje je bilo prava kalvarija. Puno osoba sam cula da se mucilo dosta sa montiranjem i mogu potvrditi isto. Ja sam bila gledatelj iz daleka i uskakala za “pridrzati vrata “ ili “maknuti dijete” koje se hoce ugurati u elemenat , ali ono sto sam vidjela bilo je dovoljno da kazem da uopce nije lako, pogotovo kada oko vas trci “povampireno dijete” koje je u jednom trenutku shvatilo o cemu se radi i zeli kuhati sto prije. Nakon puna 2 sata, preskocene vecere i zuljeva, zasjala je  punom sjaju i na jedan “Woooooow!” prasnuli smo u smijeh. Oci su mu se zacaklile dok je otvarao police, gurao nosic u svaki kutak, “pustao vodu” u salice i “pio”. Umor ga jadnog savladao za stednjakom pa smo ga premjestili u krevetic dok sam ja sa pravim zadovoljstvom stavljala salice i tave na mjesto, slikala i slala slike svima i vjerojatno se hvalila vise nego sto bi se hvalila da sam dobila pravu kuhinju 😀 Zaista vam mogu reci da vrijedi svakog novcica i da je pravo zadovoljstvo gledati ga kako se igra i oponasa ono sto se inace radi u kuhinji. Neki autici, bageri, traktori i ostale sitnice odavno stoje u kutijama dok je ova kuhinja uvijek na vidiku i uvijek lijepa, uredna i sarena spremna za igru i ne prodje dan da ne napravimo jednu juhicu, ispecemo jaja i popijemo kavu uz tortu ili paradajz . 😉 Ako jos razmisljate dali je kupiti ili ne,  nemojte se predomisljati jer nece vam biti zao. Jer kao sto sam napisala, ona je uvijek tu na vidiku i uvijek spremna za igru do koje dolazi totalno spontano.

Mozda je skuplja nego sto bi to bila neka plasticna i manja kuhinja ali definitivno vrijedi svakog novcica jer je kvalitetna. Ne kazem da plasticne kuhinje nisu kvalitetne, ali ono sto sam ja do sad imala prilike vidjeti nije vrijedilo tih novaca, pogotovo ako ce kuhinjicu naslijediti brat kao sto je to slucaj kod nas 😉 Tada se zaista isplati .

A sad nekoliko korisnih informacija

• Kuhinja je napravljena od drveta i iako vam mozda na slici ne izgleda obecavajuce zaista je stabilna i cvrsta i nema straha da ce je dijete baciti na sebe. U slucaju da je vase malo cudo vragolan i sve je moguce!!! , kuhinja se moze fiksirati na zid vijcima koji dolaze u setu
• Sirina donjeg d.: 72 x 40 cm
• Visina donjeg d.: 58 cm
• Sirina gornjeg d. : 72 x 20 cm
• Visina gornjeg d. : 50 cm
• Ukupna tezina: 13.9 kg
• Raste zajedno sa vasim djetetom pa je mozete podesiti na 3 razlicite visine
• Keramicka ploca  se moze paliti i gasiti pritiskom na gumb (ne grije 😉 ) , te se u slucaju da ostane upaljena gasi sama nakon nekoliko minuta.

 

Sto papamo?

Moram priznati da je spremanje hrane za pilica nakon navrsenih godinu dana za mene postalo pravo zadovoljsto. Nema vise posebnog kuhanja, spremanja, miksanja, dodaj pa oduzmi, odvoji nesto nase sto kuham prije nego sto dodam zacine, nemoj soliti, stavljati zacine, previse ulja, hoce li biti alergican? Sada papa sve, sve sto i mi. Ima nekih stvari koje nismo probali i vjerojatno cu pricekati jos jedno vrijeme ali spremanje ruckova i vecera je postalo pravo olaksanje jer sada jedemo zajedno. 🙂

Svaki dan se kuha i fini i topli rucak koji mi je uvijek prioritet iako vecinom jedemo sami nas dvoje. Vecera je postala nesto obavezno, zajednicko, gdje se jede u troje i to su nasi zajednicki trenuci koji dodju ko melem na ranu nakon dugog dana gdje se ne vidimo.

Necu lagati da nekad ne uleti Hipp staklenka vec neke gotove hrane, to su zaista izuzetne situacije kada je glad brza od stednjaka ili kao ovih dana kada smo bili bolesni pa me sam ulazak u kuhinju tjerao istog trena iz nje.

Kao sto sam napisala, rucak kuham svaki dan od kada je prosla faza kasica i miksanja. Prije bi njemu nesto prokuhala na pari i spremila kasicu dok bi za sebe nesto brzinski iz frizidera izvukla da ubijem glad, vecinom nista konkretno, toplo i fino.

Sada se kuha tjestenina, rizoto, pucam na variva na razne nacine, kelj, grah, krumpir, leca, slanutak…Nema cega nema i oboje se ubijamo u tome za rucak. Nekad je njegova porcija variva ravna mojoj i pojede je bez stanke na moje opce zadovoljstvo.

Ja sam oduvijek obozavala povrce, mamina topla variva bez kojih se u Zagorju ne moze zamisliti rucak. Uvijek se jelo nesto “na zlicu” , rijetko kad suhe stvari ili nesto “na brzinu” . U kelju i krumpiru sam se doslovno davila i MM me gleda sa zgrazanjem kada jedem nesto takvo. Srecom i maleni voli te stvari i njemu nije bitno sta je i kakve je boje – “samo daj da se papa!”

Kaze mi MMneki dan :” Ajde napravi ono krumpir varivo, ali bez onih dugih trava!” (mislio je na kelj 😀 )

A to papamo ovih dana…kada ne papamo variva? 😀

Njemu je jedan od drazih obroka bas ovaj – pileci file na grill tavi i povrce na pari sa kapi maslinovog. Jede se iskljucivo prsticima uz glasno cmakanje i oblizivanje 😀

Saftic sa piletinom, povrcem i rizom – eh i to je pojeo u roku keks iako se na pocetku protivio i okretao glavicu na drugu stranu. Nakon prve zlice poceo je zijevati kao riba dok nije ispraznio tanjur. 🙂

Jednostavan i brz obrok za kojih vam treba pola sata, a ide ovako :

– piletinu narezite na kockice

– pola glavice manjeg luka sitno nasjeckajte i prodinstajte dok ne postane staklast, ubacite piletinu koju lagano zapecite sa obje strane i dodajte povrce (mrkva , grasak, kukuruz, mahune), prodinstajte jos 5 minuta i zalijte sa 250 ml vode povrtne juhe

– dodajte zacine po zelji i zlicu koncentrata od rajcice, poklopite i kuhajte na laganoj vatri oko 20 min

– pred kraj dodajte saku- dvije baby rize koja se kuha krace , promijesajte te podlijevajte vodom ako treba dok riza nije u potpunosti kuhana

– ne treba zgusnjavati posebno jer ce riza zgusnuti saftic

– njam, njam….

Skoljkice u umaku od rajcice , vrhnja i parmezana

– skoljkice (ili tjesteninu po zelji) skuhajte prema uputama

– u posebnu posudu dodajte zlicicu maslinovog ulja,  ulijte sok od rajcice , dodajte zacine , pola zlicice secera (da ubije kiseli okus) te zagrijte do vrenja

– dodajte zlicu kiselog vrhnja,  promijesajte i u umak dodajte kuhanu tjesteninu , servirajte u tanjur i dodajte zlicu parmezana

I za kraj jos jedan sareni i brzinski ruckic za velike bebe, burger od piletine sa povrcem na pari