Ljetovanje u Mirami Family Village

Prije tocno mjesec dana vratili smo se na naseg godisnjeg odmora koji smo ove godine odlucili provesti u Novigradu, odnosno Mirami Family Village koji je otvorio prosle godine.

Bili smo jako neodlucni zelimo li zaista takav tip odmora, no posto smo prije nekoliko godina vec boravili u jednom obiteljskom kampu u Italiji i svidjelo nam se, odlucili smo ove godine probati i u Hrvatskoj.

Ocekivanja su bila velika, mozda i prevelika , a bilo je i za ocekivati jer na kraju krajeva pricamo o kampu koji ima cetiri zvijezdice.

Nakon 10 sati putovanja nasli smo se u Novigradu i kamp je zaista bilo lako naci. Smjesten je zapravo “usred nicega” , na jednoj ogromnoj povrsini uz more no svi veci gradovi se nalaze blizu sto je bilo super za vecernje izlaske do grada.

Na recepciji su nam ljubazno objasnili pravila kampa, dali brosure i dali kljuceve uz napomenu da mozemo doci bilo kada ako zatrebamo.

Pravila su bila jasna, dnevni odmor pocinje u podne i zavrsava u 16 sati, nocni odmor pocinje u 23 i traje do 7 sati ujutro te da je zadnji ulazak u kamp sa auatom u 22 sata , nakon cega se vise ne moze uci sa osobnim automobilom, vec pjeske .

Kratko i jasno, u brosurama je pisala ista stvar. Brosure koje smo dobili bile su na slovenskom jeziku iako sa Slovenijom nemamo nikakve veze , a hrvatski pricamo oboje. No nije nam to zasmetalo previse, no vjerojatno je tu nasa avantura u krivom smjeru i pocela jer smo se nasli u zoni gdje su oko nas bili samo slovenci.

Kamp je zaista zgodan na prvi pogled i nadje se svga, bazena za odrasle i djecu, tobogani, lezaljke, suncobrani, sve je na raspolaganju gratis u samom kampu.

U kampu se nalazi i zona gdje se nalaze masine za pranje rublja no tu za jedno pranje treba odvojiti 30 kuna , sto na kraju krajeva i nije pretjerano s tim da ne treba ni prasak ni omeksivac. 

Kucice su zapravo jedna na drugoj. Nas balkon je gledao u kupaonu od kucice koja se nalazila ispred nas i to zaista nije ugodno . Osim pogleda , iz samih kucica dolazi i buka posto su jedna blizu druge tako da smo imali live verziju svih obitelji oko nas kada bi bili u kucici , a mi na balkonu, no nije nam ni to predstavljalo problem jer su sigurno drugi culi i nas.

Svaka kucica ima balkon sa lezaljkama koji takodjer ima zavjese koje puno pomazu kada je jako sunce, kucica takodjer ima i klimu i neograniceni pristup internetu te televizor.

 

Nasa kucica bila je smjestena tik uz djecje igraliste, odnosno Water Park. Radi se o jednoj velikoj zelenoj povrsini na kojoj se djeca mogu slobodno igrati vodom , a u jutarnjim satima se na istoj odrzavaju animacije za djecu sa animatorima iz kampa.

To nam je u jednu ruku bilo i ok , jer barem nismo imali na strani od soba zalijepljene 3 kucice kao svi ostali vec smo imali slobodnu povrsinu .

Za nas je ovaj godisnji odmor trebao biti zabavan tokom dana, a opustajuci u vecernjim /nocnim satima.

Problemi su se poceli javljati vec iste noci kada smo shvatili da unatoc tome sto nemamo nikakvu kucicu iza nas, zvukovi i buka od susjednih kucica dolaze do nas i cinilo se kao da su tik uz nas.

Nisam se previse alarmirala jer je bilo deset sati i mi jos nismo ni legli, no nazalost buka je trajala do 3 sata ujutro. Nije se radilo o obitelji koja je zeljela provesti zajednicko vrijeme na balkonu vec se radilo o nekoliko nekulturnih slovenaca koji su odlucili da je balkon idealno mjesto za opijanje, glasnu muziku, krestanje , pjevanje….

Zaspala sam tek u cetiri ujutro nervozna i iscrpljena. U pet sati ujutro probudilo se dijete iz susjedne kucice koje je jurkalo oko kucica sa romobilom uz zvukove sirene , bacajuci loptu cak i u nasu kucicu, kamencice itd.

Ok, keep calm mislila sam u sebi, sutra ce biti bolje.

Nas stariji sin  voli spavati i dijete koje spava do 9 sati ujutro na moru nije nista cudno, no tu pocinje show jer animacija u parku iza nas pocinje u 8:45 uz glasnu muziku i radio koji je stavljen tik uz nas prozor od soba. Muzika do daske , Despacito e Subeme la Radio su dva hita koja se vrte punih sat vremena naizmjenicno i nakon punoh osam dana od te muzike mi se vec doslovno okretao zeludac.

Sam problem vodenog parka bio je taj da su slavine bile prikljucene na cijevi od nase kucice, tako kada bi djeca spavala kucica bi se tresla od jutra do navecer od vibriranja kada bi netko pustao vodu, a voda se zaista pustala cijelo vrijeme.

Polako me sokira ova situacija i tokom dorucka dolaze cure iz kampa jer ih zanima kako je prosla noc. Na ljubazan sam nacin objasnila sto se dogadjalo tokom noci i one nas smiruju govoreci da ce srediti situaciju.

Ono sto smo vidjeli na slikama bila je prekrasna plaza, bazen sa morskom vodom na plazi i izgledalo je sve nekako idilicno , no tu je takodjer uslijedio sok je plaza je zapravo ogromna izbetonirana kocka bez imalo hladovine . Ljudi leze doslovno jedni na drugima na tom betonu, neki su se smjestili ispod palmi koje nicu iz betona i prizor je zaista jadan. No znamo da ima taj bazen i odlucili smo ga potraziti.

Bazen je prazan. U njemu stoji jedan decko sa lopatom, bijelim Nike Air tenisicima, sav usminkan i puzevim korakom cisti ono lisce i zemlju koju je donijelo nevrijeme. Mislili smo da ce do sutra bazen biti spreman no nazalost to se nije ostvarilo i bazen su otvorili tek 3 dana prije naseg odlaska.

Dani su se nizali, a sa njima i problemi, pogotovo oni oko kucnog reda i jednog smo dana dosli do limita.

Nakupilo se tu svega, slovenci su provodili svoje noci na balkonu bez imalo srama, ocekivala sam da ce proci security ali punih tjedan dana to se nije dogodilo. Danas bi dolazila buka sa lijeve kucice, sutra sa desne, pa mi dosla nova obitelj, i opet iznova, uvijek obitelji iz Slovenije.

Vrijeme za odmor nije se uopce postovalo, ni po danu, ni po noci. Po danu bi cak i ljudi koji rade u kampu kosili travu od podne do 15-16 popodne i to nas je zaista sokiralo. Mislim pa cemu onda sluzi taj sav kucni red ako sami ljudi koji rade u kampu ne postuju pravila?

Nasa djeca pricaju talijanski jezik, razumiju hrvatski iako ne odgovaraju no uporno im se za vrijeme animacija pricalo na slovesnki i to me je sve vise nerviralo jer sam negdje u sebi znala da su oni uvjereni da smo mi porijeklom iz Slovenije i zato su nas stavili medju sve te nekulturne slovence koji su se tamo nalazili i radi kojih je nas odmor bio unisten. Kako god sam se trudila ispravljati ih da mi nismo iz Slovenije, oni bi opet po svome danas kasnije pa se onda ispricavali…

Kucice su same po sebi lijepe i odlicno opremljene za tako mali prostor, no nadje se svega , nista nam nije falilo u kuhinji. Osim invazije mrava i onih odvratnih insekata “usara” koji su nam se zavlacili u krevet i odjecu u ormarima, drugo nista nije bilo negativno sto se same kucice tice, no kazem, sve ostalo je jedan veliki minus i kamp definitivno ne zasluzuje 4 zvijezdice.

Kucica je bila ociscena povrsinski, prasina ispod kreveta, na ormaricima, prasina po podu, kosa itd.

Citajuci ponovno recenzije na booking.com i tripadvisor.com nasli smo hrpu recenzija sa problemima poput nasih , i iako sam ih procitala vec prije same rezervacija mjesta, nisam puno marila jer neugodne se situacije mogu dogoditi uvijek.

Posto smo odlucili ostati 10 dana kao sto smo rezervirali, osmi dan ujutro sam trazila da izadjemo jer vise nismo mogli od ne spavanja. Nikada nisam bila toliko iscrpljena sto psihicki sto fizicki na nekom odmoru. Ne spavanje me dotuklo, a sa druge strane cijena koju smo na kraju morali platiti za ovaj odmor je bila pre visoka . Da je sve proslo super kao sto smo planirali, jer cijenu smo znali na dan rezervacije,  sigurno bi pozalili ni kune, no nazalost…

Imali smo priliku pricati sa zamjenikom direktora koji nam je ljubazno ponudio jedan drugi kamp za za zadnja dva dana , no mi smo odlucili odbiti ponudu i vratili se kuci.

Otvorili smo temu kucnog reda radi cega se on ljubazno ispricao i rekao da bi bilo suludo da on u svaku kucicu slao zastitara ako netko radi buku nakon ponoci, jer ipak ovo je mjesto za odmor i za razbibrigu i iako je naspisano i objasnjeno kada se radi check-in kucni red zapravo ne postoji .:O Nazlost tu se nismo slozili jer nepravedno je da 10 obitelji i vise sa malom djecom mora patiti cijelu noc radi necije nekulture i nije se paradiralo do ponoci vec do 4-5 sati ujutro i ne samo jednu noc vec 8 noci bez pauze.

Takodjer nije pomogla ni ziva muzika iz obliznjeg bara koja se odrzava svakog cetvrtka od 23-5 sati ujutro. Takodjer su puno neativnih recenzija dobili i radi toga iako bar nema nikakve veze sa kampom no sigurna sam da bi se mogao naci neki sporazum da ta muzika pocinje nekih sat dva prije i zavrsi oko 2-3 ujutro sto bi se dalo tolerirati.

Ah, zaboravih, pravilo da se nakon 22 ne moze u kamp sa autima ne postoji takodjer jer je rampa otvorena non stop i auti, kamionici i skuteri tutnje cijeli dan i cijelu noc.

Srecom, Novigrad je prekrasan grad u koji bise vratili istog trena, no nazalost ovaj kamp bi izbjegli u sirokom luku.

 

 

 

 

O ljetovanju…

Meni se od rijeci ljetovanje ili putovanje dize kosa na glavi. Koliko god nam je svima potreban odmor i koliko god je dobro s vremena na vrijeme promijeniti zrak, za mene je putovanje jedna od vecih nocnih mora jer ako ste prije kao par bez djece na odmor mogli krenuti sa dvije majice, dva para hlaca i kremom za suncanje, sada je sve to neka druga prica i svako putovanje je zapravo prava pravcata selidba i znam da cete se sloziti sa mnom 😀

I tako smo mi po preporuci pedijatra krenuli sa planiranjem naseg ljetovanja. Kazem po preporuci jer nas je bas on natjerao na more i uvjeravao me da ce sav silan kasalj koji vucemo od jeseni nestati, a i djeca ce si napuniti pluca dobrog morskog zraka pa cemo imati manje problema naredne zime. Zivi bili pa vidjeli, poslusali smo ga i krenuli.

Cilj je bio putovati sto manje radi manjeg pilica koji si je uz sve bolestine zaradio i mononukleozu pa mu put nebi bas sjeo iako je vec skoro ozdravio, ali svejedno…

Nekako sam se bojala i priznajem da se uopce nisam veselila tom nasem odmoru jer je svaki odmor do sada bio prava katastrofa. One alergijeske reakcije od prosle godine kada mi je u tortu slasticar uvalio sirova jaja, a lijepo sam mu rekla da ne smiju biti jaja jer je dijete alergicno, a on se tamo kleo da nisu jaja unutra i da budem mirna, a maleni je nakon samo jednog zalogaja cijeli pocrvenio i poceo se gusiti i vristati, a i mi skupa sa njim.  Bila je to prava nocna mora i to je trajalo danima i jedva smo cekali da se vratimo kuci. Godinu prije stariji je pokupio tako groznu crijevnu virozu da nas je pedijatar na ljetovanju zamolio doslovno da se vratimo kuci. Nakon samo 3 dana ljetovanja provedenih u cetiri zida i na dan njegovog rodjendana. Prava tragedija.. A one male izlete sto napravimo pa odemo negdje na par dana, mozemo biti sigurni da ako cemo biti svi zdravi, da ce vrijeme biti uzas zivi. Nikada necu zaboraviti kada smo isli na more sa 9 stupnjeva, a vani polovica sedmog mjeseca. Plac i tuga punih sedam dana.

I tako sam ja sa grcem u zelucu pakirala nase stvari i pomno birala sto uzeti, a sto ne. Imala sam jedan mali kofer extra u koji sam strpala cijelu kucnu apoteku, doslovno sam sa ladicom prebacila sve lijekove u kofer , pa nek se nadje 🙂 Nema veze sto se radi o samo sedam dana, nikad se nezna sto moze zatrebati.

Pa osim toga nemoj zaboraviti flasice za mlijeko, Nesquick, medvjede, zeceve, jastuke, omiljene im jastucnice, dekice… Doslo mi je da placem u jednom trenutku ali uspjela sam popakirati sve. Ove godine barem nisam babyphon vukla i to je vec nesto 😉

Isplanirali smo ostati sedam dana u Italiji i onda vidjeti sto cemo, da li produziti ili promijeniti mjesto. Sedam dana je proslo kao nista, decki su odlicno prihvatili novi ambijent, spavanje nije uopce bio nikakav problem i sve je bilo idealno.

Bilo je zaista savrseno i na sam spomen da idem kuci, decki bi odlucno protestirali da hoce ostati jos tako da smo mi do zanjeg smisljali i razmisljali sto dalje i odlucili , pa hajmo u lijepu nasu Hrvatsku.

Mi volimo Crikvenicu i godinama odlazimo tamo jer nam je najblize i nekako najljepse i odlucili smo otici tamo na par dana koji su na kraju postali tjedan dana.  Isto je proslo sve odlicno i decki se se nauzivali u bazenu kojeg smo imali u sklopu apartmana i moram priznati da smo more vidjeli jedva dva puta, no koga briga.

I tako se nas odmor ove godine pretvorio u jedno predivno iskustvo i nekako mi je nakon ovoga sad lakse jer sam se napokon uvjerila da ne mora biti uvijek sve tako crno ako je do sad bilo crno.

 

Prekrasno je razmisljati o nicemu drugome osim o tome kako staviti suncobran i dobro se namazati kremom i u koji restoran otici jesti nakon dana provedenog na lezaljci.Slika : Vila Dagmar, Crikvenica

Decki su ove godine neka druga prica i za mene je ovo ljetovanje bas bio odmor u punom smislu te rijeci. Nije bilo dojenja, nije bilo prvih nespretnih koraka, bijezanja od vode, cendranja jer puse vjetar, jer je sunce, jer mlijeko nije ono koje on voli, jer treba pogrijati kasicu… Spavalo se dugo i dobro, jelo se sve i svasta, nije se razmisljalo o nicemu i shvatila sam da ce od sada svaka godina biti sve laksa i svako ljetovanje vjerojatno sve bolje za nas roditelje. I iskreno da vam kazem, jako se veselim tome…

A kako je proslo vase ljetovanje? 😉

 

Cuvajmo nase zivotinjice

Kao i svake godine, sa ljetom i ljetnim odmorom uvijek u paketu dolazi i tema o napustanju zivotinja. Bruji se puno o tome, pise i prica ali se provode preblage kazne za osobe koje to ucine ili ih uopce nema.

Sve je vise zivotinja koje u ljetnom periodu zavrse na cesti bez nadzora, koje se nadju same i napustene i cesto postanu predmet izivljavanja ili stradanja i njihov zivot zavrsi na tuzan i ruzan nacin zahvaljujuci njegovom vlasniku koji mu je do jucer bio najbolji prijatelj, obitelj…

Pitam se od kojeg “gena” potjece ta ludost da se zivotinja ostavi na autoputu, onako usput kada bacas smece, vrecice od cipsa i “kole” i pitam se kako ta ista osoba sa mirom provede svoje ljetovanje znajuci da je ostavila tu jadnu malu zivotinju u nepoznatom mjestu, samu…

Kada odlucis uzeti zivotinju, vjerojatno si svjestan da je ona od tog trena dio obitelji, svjestan si da ces je morati hraniti i davati joj paznju dok god postoji/s . X puta smo krenuli na put sa knedlom u grlu ostavljajuci nase mace same ali ipak na sigurnom , toplom , suhom i hranom , a opet mi je bilo tesko, bezbroj smo puta odlucili skratiti ljetovanje bas radi njih, nekad i ne krenuti na kratka putovanja bas radi njih i iako se nekome to mozda cini pretjerano meni je to sasvim normalno ,jer onog dana kada smo odlucili dovesti ih pod nas krov, odlucili smo i da cemo se brinuti o njima na najbolji moguci nacin.

Na stranici http://www.erbolario.it objavljena je peticija pod nazivom “Tutti al mare” napravljena za pomoc u borbi protiv napustanja zivotinja. Pa ako imate vremena i volje, registrirajte se i dajte svoj potpis , sigurna sam da ce pomoci.