Rastemo…

1239602_10202098625566305_1443138731_nKada sam vidjela u sto se pretvorilo ono malo zrno graska od prije 5 tjedana, zaista mogu reci da vjerujem u cuda!

Jucer navecer nisam mogla zaspati od uzbudnjena, pa sam vrtila filmice na youtube trazeci snimke ekografija od 13 tjedana . Kao da mi je prvi puta i kao da nisam sve to prolazila do prosle godine 🙂

Maleno tjelesce izvijalo se mlatarilo rukicama dok je dr. pokusavala izmjeriti rukice i nogice i napraviti mi koju lijepu slike…za tatu koji nazalost nije bio sama nama. U trenutku “klika” , cudo malo bi se pomaknulo i pokazalo nam ledja, pa guzu, pa rukice na guzi, glavica medju nogama, noge oko glave i tako u krug. Smijala sam se prisjecajuci se naseg plavog djecacica koji nam je isto to radio i zbog toga se doktorica nekad i mrstila i mi bili cesto tuzni jer spol nismo vidjeli jako dugo, a uzbudjenje kada je doslo vrijeme za 3D ultrazvuk je splasnulo onog trena kada nam je odlucio okrenuti ledja i ostao je tako u toj poziciji cijelo vrijeme. 🙂

Imam osjecaj da nas sve to ceka i u ovoj trudnoci iako je najbitnije da je bebica dobro. Jos cemo tako 2 mjeseca zivjeti u neizvjesnosti i neznam kako cu uspjeti. Preduga mi je to pauza i sigurna sam da cu smisliti neku “osmu bolest” samo da me uzme jos u listopadu 🙂

Usla sam zaista hrabra i odlucila sam da nema plakanja. I nisam sve do kad se na crno bijelom ekranu nije pojavio profil lica malog cuda i u njemu sam ugledala lice naseg malenog andjela, isti nosic, isto celo….

5 tjedana od zadnjeg pregleda zivjela sam zbunjeno, nisam bila sigurna sto osjecam prema malome cudu u sebi, neki mix ludih emocija, srece,  nostalgije, brige , osjecaja griznje savjesti prema malenome kraj sebe… Ali  moram priznati da se nakon te slike puno toga promijenilo i da je sa suzom koja je kliznula i izdala me dok je srce ludjacki zakucalo nesto puklo u meni i moram vam priznati da se ponovo zaljubljujem…. Mislila sam da nije moguce da se ponovi sve ono sto sam vec prozivjela, ali ponavlja se…. Dok su rukice veselo mlatile, nogice se rastezale , a glavica se veselo okretala osjetila sam da je ovo malo cudo nesto samo nase i bit ce to opet kao i prvi puta…ljubav na prvi pogled.

 

Ponedjeljak….

Vikendom je uvijek tako, ne stignem sjesti za laptop i napisati par redeka pa zato uvijek cekam ponedjeljak u nadi da ce se kroz vikend dogoditi nesto zanimljivo pa da mogu tipkati dok neki jos spavaju. 

Novosti nema nista, osim sto brojimo tjedne, trbuscic polako raste, brige i dileme su tu ali guramo dalje. Naravno, brinem se i grizem samo ja radi nekih stvari, uvijek ista pitanja  kako cu ali me tjesi da sam nekad Wonder Woman pa cu uspjeti…bas kao i sve ostale. Imam kraj sebe predivnog muza koji mi je najaveca potpora i oslonac u svemu i prekrasnog sina koji mi nece zadavati previse problema oko prinove, tako mi se barem cini pa neka iz mojih usta udje u Bozje usi. Pomolim se svaku vecer za snagu i zdravlje jer vise od toga mi ne treba. Samo da izdrzim bez imalo problema, da stojim uz svoje zlato koje me treba i da na svijet donesem jos jedno predivno bice sa lakocom i da u cetvero zajedno nastavimo nasu avanturu. Moram mantrati da ce biti sve dobro, bit ce sve dobro…

Vijest o prinovi polako sa nekom nevjericom prosirujemo, poruke sa cestitkama stizu, a najvise od svega me iritira recenica “Svaka cast na hrabrosti!”  Eh, oko toga bi se moglo diskutirati i definitivno nije najpozeljniji komentar koji bi jedna trudnica pod hormonima, ionako izgubljena u cijeloj situacji htjela cuti, ali sta je tu je, idemo dalje.

Proveli smo jucer lijepa 2 sata u prirodi iako je na kraju zavrsilo manje lijepo. Dok je maleni spavao pripremili smo rucak, stvari, deku, nesto grickalica i u planinu. 😀 Prekrasna livada sa parkom za djecu , pjescanikom i tko sretniji od djece? Onako se cijeli pljusnuo u pijesak, uzivao i navracao samo kad bi bilo vrijeme za jelo. 🙂

 

DSC_0647DSC_0536
DSC_0648

Trckarajuci tako, tata i sin za loptom dok sam ja slikala, mm skoci u jednom trenutku i sve je bilo jasno : ubola ga pcela. Frka panika al sve je ok. Naotecena noga, zezam ga da je k`o Big Foot ali valjda ce proci. Nakon toga, ajmo opet pojesti nesto, vadim jabuku, mali ludi od veselja i u jednom trenutku pocne se daviti. U tom trenu izgubim kilu i pol i pitam se kako uopce uspjevam reagirati? Izvukla sam mu komad jabuke direkt iz grla dok je on ludjacki plakao jer se prestrasio. Spremili smo stvari nakon te scene i otisli kuci… 😀

 

…o jednom trbuhu

fotoSjecam se dobro prosle godine, vruchi ljetnih dana provedenih na trosjedu pred telvizorom, citanje knjiga o bebama, ruke na trbuhu ispod koje se iz dana u dan radjao novi zivot, a meni nije preostajalo nista drugo osim zamisljati te, traziti, mastati i sanjati kakav si. Zamisljala sam te bas onakvog kakav si sad, nebesko plave oci, maleni nosic, smijesak koji popravlja dane , ali toliko savrsenstva i toliko ljubavi nisam nikako mogla zamisliti, tako dugo dok te nisam uzela u svoje ruke.

Fali taj trbuh, fali onaj osjecaj u njemu kada su sebi nosis zivot, kada ti je najveca nagrada za “najam” namjestanje, udarci ili stucanje,toliko emocija i srece, a sada i tuge istovremeno jer to je vrijeme iza nas, neponovljivo, posebno i jedinstveno gdje se uz novi zivot  mjenjamo i mi, postajemo strasna straza koja cuva svoje,  opasne lavice njeznog dodira koje stite svoje mladunce u sebi, kada sa nestrpljenjem ocekujemo bol koja oduzima dah, kada ti se od straha tresu koljena, kada se pojavi bol da zelis vristati dok dajes zivot i kada ga onako iscrpljena i na rubu snaga gledas kako spava i bojis se zatvoriti oci jer bi mogla propustiti nesto, kao ces sa otvaranjem ociju shvatiti da je sve bio san, iz kojeg se ne zelis probuditi.

…ostalo je nesto viska koze, misici koji i dalje bole i nakon skoro godinu dana, pokoja strija i ruka koja se i dalje nadje na trbuhu dok silazim po stepenicama, onako iz navike, kako sam to radila 9 mjeseci, ali tebe vise nema unutra vec veselo trcis. Znam da ovo samo mame razumiju…

Nosiljka

1010983_10201642502243507_445569553_nIMG_6486Sigurno puna vas mama , a i tata culo za maramu, sling, mei tai, ergobaby i manduca ruksake za nosenje bebica, a sigurna sam da vas i puno njih koristi. Nosenje beba uveliko olaksava posao jer su nam ruke slobodne dok beba uziva, zasticena i sigurna prislonjena na nase grudi. Sjecam se da sam se u trudnoci zgrazala kad bi vidjela te “jadne bebe smotane ko kiflice u tim maramam” i nisam mogla vjerovati kako mogu tako “muciti djecu” dok se sama tokom trudnickog tecaja nisam upoznala sa maramom i zavoljela je , pogotovo kada sam po prvi puta stavila nase zlato u nju. Bio je to osjecaj kao da smo ponovo povezani kao sto smo bili 9 mjeseci i bio je toj najsigurniji nacin da izadjem sa njim iz kuce bez da se bojim i okom ubijam ostale. Naime, post part period me malo ubijao u smislu da sam se bojala da ce ga netko ukrasti, tako mi je svaki pogled na njega od nepoznatih osoba bio prijetnja i psihicki sam se osjecala lose. Marama mi je pomogla da ga imam samo za sebe , da ga zastitim od nezeljenih pogleda i da se osjecamo oboje sigurnije i uspjeli smo u tome.

Moram priznati da smo se brzo snasli sa nosenjem i maramu dugu 5 metara vezala sam bez imalo muke u tren oka. A onda je s vremenom kako je on poceo rasti, postala je nekako teska na meni pogotovo kada bi nakon 5 min u marami htio van, pa nakon 5 min opet unutra i tako u krug. Sjecam se da je bio zimski period, pod slojevima majica i zimske jakne doslovno sam se kuhala, dok je on vristao i tad sam odlucila da vise ne zelim ovako.

Sljedeca nosilica bila je mei tai i dan danas je broj 1. Koristimo je od kada je maleni napunio 5 mj i moram reci da vrijedi svake kune. Jednostavnost, prakticnost i brzina stavljanja je ono sto mi se svidja. Nema omotavanja, krizanja, dvoumljenja jeli sve ok, dali nogica dobro stoji, dali je dovoljno stegnuto, u kojem polozaju je kicma. Jednom kada mei tai svezem i stavim ga unutra, sve se nekako uklopi do savrsenstva dok moja kicma zahvaljuje. Nosenje na mene djeluje kao masaza za ledja jer mi bas odgovara tezina naprijed tako da mi nije ni najmanji problem nositi ga dok on uziva, veselo slini rubove i mlatari nogicama.

Ono sto je najbitnije od svega je da ste sigurni kada prvi put u rukama nadjete jednu od nosiljki jer beba to osjeca, a tada sa malo vjestine, ideja i iskustva mozete napraviti i svoju osobnu nosiljku.

Ja mei tai koristim kada izlazimo, hodamo po trgovinama gdje je guzva, kada je nervozan pa kolica ne pomazu, kada sam sama kod kuce i moram ga imati sa sobom… Umjesto da ga uvijek vezem, sto nije neki problem jer je zaista praktican, trazim uvijek jos nesto brze za “te dvije minute” kada moram izletiti van baciti smece, pogledati postu, uzeti nesto iz auta, sici do podruma…. Sjedili smo jednom na kavi kada sam slucajno svezala svoj sal u cvor i gledajuci ga tako podsjetio me na sling pa sam ga samo prebacila preko ramena i pokusala ubaciti malenog unutra i gle cuda – dobili smo novu nosiljku. Muz je okretao ocima dok sam ja sa zadovoljstvom promatrala svoj novi izum koji od tada obavezno koristimo po kuci , neki sal se uvijek nadje pod rukama. Ono sto je bitno je da sal nije od svile ili slicnih materijala (da se cvor ne odveze), pozeljno je da bude od pamuka  sa malo elastina i prije svega da cvor stoji onako kako ga zavezete bez da se odveze sa tezinom.

Evo sam nekoliko slika kako u par koraka napraviti nosiljku. Napominjem, nemojte koristiti ovu tehniku ako niste upoznati sa nosiljkama , o polozaju bebinih ledja, zdjelice i nogica sto je najbitnije kako bi se beba osecala ugodno , inace mozete nanijeti vise zla nego koristi.  Opisujem tehniku nosenja na boku namjenju za velike bebe 8+ mjeseci .

580176_10201637233351788_1258942105_n1. Uzmite sal, rasprostrite ga u duzinu te uzmite lijevi kraj na jednoj strani i desni na drugoj strani sala. Krizanjem krajeva cete postici da donji dio gdje dolazi bebina guza bude cvrsti i podrzava dok gornji dio koji ide na ledja bude mekani i krizanjem na vasem ramenu mozete regulirati stezanje i opustanje marame.

Svezite dupli cvor koji kasnije razvlacite sto vise mozete kako bi provjerili dali je dovoljno zategnuto i kako bi se zategnuo jos vise.

Sal sada izgleda jako mali ali sto je manji to ce bebica biti zategnutija i sigurnija u njemu.
21361_10201637232111757_1101990429_n2. Sada ga prebacite preko ramena na stranu koju vise volite. Ja vise volim desnu stranu. Rasporedite tkaninu, jos jednom provjerite da je zategnutiji dio dolje, a onaj opusteniji gore. Cvor smjestite na sredinu vasih ledja.

969864_10201637233951803_376199736_n3. Sada bebicu namjestite unutra da guzica usjedne i da koljena budu u ravnini sa guzom . Zategnite ako treba na vasem ramenu sal ako osjecate da je labavo. Zategnete tako da sal jednostavno uvrnete prema unutra . 971492_10201637255672346_1353698681_n-1

 

 

 

 

Da, da….

Moji_prvi_koraci_djecak…mi i hodamo… Mala zvjerka odlucila nas je jucer iznenadti i napraviti nekoliko koraka u prazno bez da se nakon 2-3 koraka nadje priljepljena za trosjed ili stolic. Ne moram vam napisati koliko sam se iznenadila kada sam smo se na uglu sreli…na nogama 😀

Totalno spontano, veselo i bez straha upustio se u jos jednu avanturu na opce zadovoljstvo tate i mame koji su ispraznili baterije snimajuci i slikajuci . Sunce nase malo….

 

Happy B Day!!

946211_10201602790170730_2060664194_nVolim rodjendane, najvise radi poklona i torte. Poklone obozavam, sarene pakete koje otvaras sa nestrpljenjem i nadas se da je bas ono sto zelis vec dugo. Danas mm slavi rodjendan i on sigurno ne voli rodjedane radi poklona jer jadan uvijek kaze da dobije il gace il carape. A sta cu mu ja kad uvijek kaze da nista ne treba, a gaca i carapa uvijek treba 😀

Jucer sam odlucila da cu raditi tortu, vecinom ih kupujem , pogotovo za rodjendane jer ne zelim riskirati. Nije da nam dolazi Almo Catlak na kavu i kolace pa da mi sudi ali svejedno volim igrati na sigurno za takve prigode, pogotovo od kad sam zadnju tortu morala baciti cijelu. To mi se nikad nije dogodilo u mom kulinarskom stazu, ali eto…dogadja se. Za sve ima prvi puta 🙂

Prije nego sto cu skoknuti do trgovine izlistala sam sve moguce torte na internetu u nadi da cu nasti nesto extra jednostavno i fino, a onda se na kraju razocarana nadjem kako blejim u recept “Ledeni vjetar” zamisljam kako ga jedem. Ajme pa taj je kolac raj za oci, melem za usta i dusu! Ne, necu ga raditi!!! Ne necu, a vec sam na papir zapisivala sto mi treba.

Vecinu toga sam imala kod kuce tako da sam morala kupiti nesto svjezeg voca i svijecice. Savrseno! Priznajem da ga nikad nisam radila jer mi se cinio previse kompliciranim i svoju sam tetu smatrala boginjom kada bi se ona za nase rodjendane pojavljivala sa tim kolacem. Ni jednom se nije bacio ni najmanji dio, cak ni onaj dio sa strane koji se baca . 😀

Super sam sve organizirala tako da za to vrijeme kad se pekao biskvit napravila kremu, narezala voce i kad je mm dosao sa posla poslagala sve i stavila u frizider. Toliko je jednostavan kolac da cu ga od sad cesce raditi.

 

Biskvit od bjelanjaka

  •  9 bjelanjaka
  •  300g secera
  •  1 zlica jabucnog octa

Krema

  •  9 zumanjaka
  •  4 žlice secera
  •  4 žlice ostrog brasna
  •  2,5 dcl mlijeka
  •  3 vanilin secera (
  •  200 g margarina
  •  4 dclslatkog tucenog vrhnja

Voce po zelji

  •  3 kiwia
  •  2 banane
  •  300 g jagoda

Priprema

Istuci cvrsti snijeg od bjelanjaka te polako dodavati secer. Snijeg mora postati cvrsti i kremasti, na kraju dodajte zlicu jabucnog octa i promjesajte jos jednom.

Biskvit pecite u limu ili na limu  na papiru za pecenje  jedan sat na 150 stupnjeva.

Za kremu: Zumanjke pjenasto umutite sa secerom, brasnom i mlijekom te kuhajte na laganoj vatri dok se smjesa ne zgusne. Neprekidno mjesajte da  se krema ne zgruda.

Kada je krema ohladjena dodajte margarin koji se stajao na sobonoj temperaturi oko sat vremena i lagano izmiksajte dok ne dobijete jednolicnu kremu.

Biskvit izrezite na tri djela. (Taj dio nikad nisam shvacala jer sam mislila da se taj jedan biskvit mora razrezati na tri djela u slojevima , kao kad se radi torta, a u biti sam shvatila citajuci recept da se jednostavno biskit prereze na 3 jednaka djela da se dobe tri manja biskviica…i vec je tu sve lakse bilo 🙂 )

Stavite jedan biskvit na tanjur , prerezite zutom kremom, poslazite slojem voca i na njega dodajte  malo tucenog slatko vrhnje, poklopite biskvitom i nastavite niz. Najbolje je da kremu i slag odmah podijelite na 3 djela tako da ste sigurni da ce vam biti dovoljno.

1044514_10201602789530714_1112566803_n

1010643_10201602790970750_921918842_n

Mustela spray za zastitu njezne i osjetljive koze SPF 50+

Odabrati pravu kremu za nase prvo zajednicko ljeto bio je macji kasalj uz Mustelu. Kao i uvijek, nisam puno razmisljala nego sam se nakon super recenzija uputila direkt u ljekarnu u potragu za kremicom. Izmedju narancastih tubica, kutijica, velikih i malih odlucila sam se bas za ovu, namjenjenu njeznoj kozi beba u formatu spray sto se pokazalo odlicnom idejom kada je vrijeme za mazanje i razmazivanje 🙂7209_10201536138344476_674058389_n

Osim sto je pakiranje super prakticno, bitno je reci da je krema formulirana za zastitu krhke koze beba i djece od sunca .Novi sustav organsko-mineralnih filtera osigurava iznimnu zaštitu od UVB zraka (SPF 50 + index) i UVA zraka, pogodan za osjetljivu kozu beba i djece. Nudi poboljsanu stanicnu zastitu, pomaze u prirodnoj obrani koze te sprjecava ostecenja koja su uzrokovana suncem zahvaljujuci mjesavini aktivnih prirodnih sastojaka iz avokada – koji je prepun antioksidansa i vitamina E. Zahvaljujuci ulju avokada, stiti koznu barijeru i sprjecava dehidraciju.

3504105021016-293% majki je testiralo ovaj proizvod pod kontrolom dermatologa i pedijatra

  • Vrlo visoka zastita SPF 50 +.
  • Prakticnost: 93%
  • Ne ljepljivost akon nanosenja: 85%
  • Ostavlja kozu mekom: 93%

* Ispitivanje je provedeno na 40 djece tokom 2 tjedna (postotak pozitivnih ocjena)
Tekst sa kreme

Preporuca se ne izlagati suncu djecu mladju od 3 godine.  U slucaju izlozenosti koristiti kremu sa SPF 50 + na licu i tijelu djeteta, te postupak ponavljati svaka 2 sata i nakon svakog kupanja.
Spray SPF 50 + može biti primijenjen od rodjenja.

Koristenje
Prakticno spray pakiranje moze se koristiti i naopako kako bi se olaksala primjena za cijelo tijelo. Tekstura je glatka, kremasta i njezna te se sa lakocom nanosi i razmazuje. Ostavlja kozu mekom, glatkom i savrseno hidratiziranom. Zahvaljujuci njenoj laganoj teksturi postaje nevidljiva na kozi i ne ostavlja mrlje na odjeci. Izrazito otporna na vodu i znoj.

Dolazi u pakiranju od 200 ml

Sastojci

Bez mirisa, alkohola, parabena i boja

86% sastojaka prirodnog je podrijetla

Aqua (Water), Coco-Caprylate/Caprate, Kaprilni / kaprične triglicerida, Dicaprylyl karbonat, glicerin, heksil benzoat dietilamino Hydroxybenzoyl, lauryl glukozida, Polyglyceryl-2 Dipolyhydroxystearate, ethylhexyl Triazone, Persea Gratissima (avokado) ulje, Phenylbenzimidazole Sulfonske kiselina, titan dioksid , Bis-Ethylhexyloxyphenol metoksifenil triazinskih, Pentylene glikol, kalij cetilnog fosfata, Stearalkonium Hectorite, tokoferol, Gliceril Caprylate, natrijev hidroksid, Dehydroacetic kiselina, aluminij, Ekosustav, Jojoba esteri, propilen karbonata, Persea Gratissima (avokado) Fruit Extract.

* Formulirana kako bi se smanjila opasnost od alergijske reakcije

Ova kremica zasluzuje ocjenu 5+

Nivea cestita!

Jucer sam iz postanskog sanducica izvukla Niveinu kovertu i ostala zacudjena jer nam vec cestitaju prvi rodjendan:partyNemam pojma kako oni znaju ali vjerojatno smo ja ili mm prosle godine narucivali neke testere i dali datum rodjenja 🙂 Uglavnom, lijepo iznenadjenje, nekoliko pozivnica za djecji rodjendan i 2 testera novih proizvoda, nista extra ali bitna je gesta 🙂 Jos me nisu prosle emocije sto je maleni napunio 11 mjeseci, a oni vec cestitaju prvi rodjendan. :buketNe moram vam reci da sam se skoro rasplakala ispred postanskog sanducica. Ah ti hormoni…:zub

970876_10201508504093637_1973834260_n

11 mjeseci

10570_10201502433861885_581431790_n…a kao da sam jucer otvorila onaj rozi test za trudnocu iako uopce nije bilo potrebe jer sam osjecala da se u meni radja novi zivot, kao da sam do jucer gledala kako mi trbuh raste i njegovi otkucaji u njemu, kao da sam do jucer milovala neciju guzicu koja se uporno gurala i bila nemirna pod rukama, kao da sam ga jucer rodila i primila to toplo i nevino bice u ruke, kao da sam jucer postala drugacija osoba – mama, roditelji…

Svaki dan je bio novi izazov, svaka slika je sjecanje na njega… 11 predivnih mjeseci ljubavi, srece, odrastanja, dojenja…i jos puno toga lijepoga.

Vrijeme leti, pisem to cesto, toliko cesto se toga sjetim, kao da ni sama ne mogu vjerovati koliko brzo zapravo leti. Pocela sam napokon, nakon skoru godinu dana slagati prvi fotoalbum. Da sam pocela ranije, sve bi bilo lakse, ovako sam se nasla sa hrpom slika, jednom ljepsom od druge ,izmedju kojih moram birati teska srca, jer ja bi bas svaku zalijepila. Jer svaka je posebna za sebe, drugacija, prica svoju pricu, oci govore nesto novo…

Odlucila sam da album mora biti, barem do prve godine,  vjerojatno radi toga jer ja nemam ni jedan album, cak ni jednu sliku. Sjecam se kao kroz maglu slika koje su stajale u bakinom ormaru, s vremena na vrijeme smo ih izvlacili van i gledali. Sjecam se sebe male sa bijelom kosom , okruglih obraza sa smjeskom na licu i to je sve.

Sretnih nam 11 mjeseci 🙂

 

 

Susjedi i lavanda :D

Kako me zivciraju ovi moji susjedi. Da sam nocas imala bombu ili nesto slicni, doletjelo bi njima direkt u spavacu sobu u nadi da pogodi nekog u usta.  😀 Napokon smo zaspali oko 22 sata, ko i uvijek, pomolim se Nekome gore da noc prodje ok , zaspim , a onda me poslije pola noci probudi deranje, lupanje vratima, bacanje stvari, maleni kako place u sobi… Smirim ga nekako i pokusavam shvatiti o cemu se radi i onda nakon 5 min skuzim da se radi o nasim sujedima koji se svadjaju i cini se kao da su u nasoj kuci. On se dere ko majmun dok ona vjerojatno razbija stvari po stanu – nisam povezala najbolje ali tako se nekako cinilo. Smirili su se tek oko pola dva , a ja sam i dalje ko vampir Ernest gledala u plafon sa knedlom u grlu i bijesom u ocima. Zamisljala sam se kako im busim gume na autu, derem ga kljucevima, zelim nekome od njih da si slomi nogu , spali kosu kod frizerke… sa tim sam crnim mislima zaspala 😀

Ajmo mi na ljepse teme 😀

Jucer sam ujutro sa malenim u setnji shvatila da je procvjetala lavanda pa sam brze bolje trazila recepte za izradu mirisnog ulja lavande. Nesto jednostavno i brzo , za napraviti u 5 minuta dok mi maleni ko privjesak stoji objesen za hlace. 

Nabrala sam svjeze cvjetove, nekih 40 grama, izvagala sam kasnije kada sam ih istresla iz dzepova. Trebalo je oko 50 grama ali posto mi se vise nije dalo silaziti i ko lopov brstiti grmlje u nadi da me netko od susjeda ne vidi , odlucila sam radje smanjiti kolicinu ulja i napraviti od  40 grama. 

Eto vam nekoliko mojih slikica i receptic!419174_10201496343509630_1899522159_n

Da se odmah razumijemo, nisam radila etericno ulje koje zahtjeva duzi postupak i dobiva se postupkom destilacije, vec obicno mirisno ulje koje se dobiva mjesanjem cvjetova i ulja te se ostavlja tako na suncu. Ipak ga jednako tako kao i etericno mozete koristiti za njegu tijelu, za mirisne kupke, protiv glavobolje i stresa. 

Naisla sam na ovaj zaista brz i jednostavan recept, pa ako imate volje i zelje napraviti nesto svoje – posluzite se 🙂

  • Saka cvjetova – 50 grama
  • 2 dcl maslinovog ili bademovog ulja
  • sterilna staklenka koja se zatvara hermeticki

Svjeze cvjetove lavande stavite u staklenku te ih zalijte uljem. 2 dcl bi trebalo biti dovoljno – ulje treba pokriti sve cvjetove , pa ako treba nesto vise od 2 dcl slobodno dodajte. Staklenku stavite da odstoji na suncu 8-10 dana uz povremeno protresanje. Nakon toga ulje procijedite u drugu staklenku nakon cega je sprmeno za upotrebu 🙂

1003436_10201496343989642_440223933_n8695_10201496344909665_842485017_n