Mjesovita vrticka skupina

asilo-nido1Ja sam bila sigurna da ce nasa djeca pohadjati one standardne vrtice, bas kao i mi nekada, no neugodno sam se iznenadila kada sam na upisu saznala da se radi o mjesovitoj grupi i da ce nas stariji sin biti najmladje dijete, dok ce najstarije dijete imati 6 godina.

Nikako to nisam mogla “probaviti” kako god sam se uvjeravala da ce sve to biti super i da nece biti nikakvih problema.

Vrtic zavrsava za tri tjedna i mogu vam reci da nekih velikih problema nije bilo, ali kada bi mogla birati da li da svoje dijete saljem u mjesovitu grupu ili u grupu gdje su djeca jednake dobi, sigurna sam da bi izabrala ovo drugo. Kako god to zvucalo pomalo sebicno, monotno i zaostalo jer znamo da je pravi hit ova mjesovita grupa i da se djeca puno bolje razvijaju uz pomoc odraslije djece. Sve to stoji ali…

Istina je da ima zasigurno puno vise pozitivnih stvari nego negativnih, to osobno mogu potvrditi, ali istina je i da su te neke negativne stvari kako god ih je bilo malo ostavile duboki trag na svima nama.

Radi se o tome da su se u grupi od dvadesetero djece nasli djecaci kojima je vrtic odavno postao dosadan, koji su tu jer moraju biti tu i zadnja im je godina i  jedina fora je bila zezati one manje od sebe. I medju tim manjima nasao se i nas sin i digla se tu velika buka jer se cini da se dugo vremena sve to kuhalo i vidjeli smo da nesto ne stima, a nismo znali u cemu je problem.

On se nikada nije bunio kada bi trebalo ici u vrtic, nikada nije plakao, protestirao i sve tu bili signali da stvari funkcioniraju vrlo dobro, sto mi je svakodnevno potvrdjivala i odgojiteljica, a vidjela sam i svojim ocima da zapravo ta grupa i nije toliko losa kako sam ja to sebi umisljala. Radi o timskom radu gdje svatko ima svoj zadatk , gdje se medjusobno pomaze i nema razlike izmedju malih i velikih osim u tome da veliki pomazu manjima oko oblacenja, cipela , igre itd.

Negdje prije 3 mjeseca poceli su neki sitni problemi koji su mi poceli ukazivati da nesto ne ide kako treba. Pocelo ja sa kidanjem noktica do krvi, odjednom bi njegov rucak slucajno zavrsio na njegovoj glavi jer je nekome slucajno pao tanjur njemu na glavu…hm…odjednom je poceo u noci mokriti u krevet sto se nikada nije dogodilo i od 7 noci jedva bi 3 prosle bez mokrenja, nakon cega bi uslijedio dolazak u nas krevet , ruzni snovi, nesanica ,strah, nervoza, a onda i prve prave suze prilikom odlaska u vrtic.

Nekoliko sam puta sudjelovala u konfliktu izmedju malih i velikih gdje bi veliki prijetili manjima da puste odredjenu igracku inace ce biti problema, gdje bi dolazilo do guranja i ruznih rijeci i kako god nemam nikakvo pravo da se mijesam u te stvari jer bi odgojiteljica trebala biti ta koja rijesava te probleme, odlucila sam reagirati i odgovoriti u ime ne samo svog sina nego i ostale manje djece.

Tjedni su prolazili , a situacija se nije mijenjala na bolje ali zato na gore i te kako. Kada bih ga upitala da li se sta dogadja, jasno bi mi dao do znanja da nema nikakvih problema i da ga ne tuce odredjeni djecak…hm..i to mi je bas bilo sumnjivo. Jer radi se o najgorem djecaku u grupi, ujedno i najstarijem i sa njim imaju groznih problema od kada pohadja vrtic.

Jednom sam se pred vrticem pojavila dobrih 20 minuta prije i gledala njihovu igru. Vidim svog sina kako se igra na klackalici, nakon cega odlazi u kucicu i za njim ulazi vec spomenuti djecak govoreci mu da mu je rekao vec sto puta da on tu ne smije uci , nakon cega slijedi udarac u ledja nogom i on je doslovno izletio iz kucice. Sok i nevjerica…

U tom sam trenutku postala divlja zvijer i malog bi kako god je necije dijete i kako god je samo dijete, doslovno katapultirala na mjesec tim istim udarcem i tom istom snagom kojom je on udario mog sina.

Pokusavala sam se pribrati i ostati na mjestu, nakon cega sam sve ispircala odgojiteljici koja naravno scenu nije vidjela, ali mi je potvrdila da se nazalost dogadja cesto. Kako reagirati u toj situaciji? Zadaviti nju? Jer njoj je to normalno, ona to radi i gleda godinama, a meni je ovo prvi puta i situacija nije bila ni malo ugodna.

Kasnije sam odlucila testirati svog sina i na pitanje da li ga netko , bilo tko danas udario odgovoarao bi : “Ne, nije me tukao …. (ime)”.

Tko zna cega sve ima tu i cega je sve bilo, ne zelim ni znati ali sam odlucila da je ovo zadnji put da se na moje dijete dize ruka. Pricekala sam da prodje vikend i u ponedjeljak sam ga ciste glave pozvala na stranu nakon sto sam dobila potvrdu da smijem to napraviti i odlucila popricati sa njime. On je samo dijete, vjerojatno dijete kojemu je dosadno, koje i kod kuce ima zasigurno problema jer situacija nije idilicna, to sam uspjela shvatiti i sama ali sam mu zeljela dati do znanja da se na mojem djetetu nema pravo izivljavati. Ja sam svjesna da necu moci cijeli zivot stititi svoju djecu, ali sada kada ima samo tri godine, imam potpuno pravo na to i tu mi nitko ne moze zamjeriti. Nisam se spustala na njegov nivo i ulazila mu u glavu uzimajuci u obzir da je on samo dijete, nisam jer on je otisao puno dalje i puno je napredniji za svoje godine i ako je sposoban korisititi neke rijeci i ima mozga za dijela koja radi , onda je sposoban razmijeti ono o cemu mu zelim pricati.  Bila sam jasna, glasna i odlucna. Kao sto se on prijetio njemu, prijetila sam se i ja , on mi se cerekao u facu , a ja se smirivala da ce vrijeme pokazati tko je pobijedio i bio bolji u prijetnjama.

Naravno da sam pobijedila ja i nisam nesto ponosna i sretna jer ljepse bi bilo da do toga nije moralo doci. Vjerojatno da nije bilo tog neugodnog perioda, nase bi iskustvo bilo sigurno puno ljepse i ugodnije iako kako god okrenete ta mala djecica se cijelo vrijeme osjecaju kao izgubljeni pilici u tim mjesovitim grupama sa vecom djecom. Neka se priviknu, kao sto se priviknuo moj i sretna sam , ali ima djece koja i dan danas placu i ne svidja im se sve to skupa jer nitko im ne posvecuje dovoljno paznje vec ih jednostavno sve strpaju u istu vrecu i mali iako nisu spremni za sve to -moraju, moraju raditi kao grupa, raditi sve sto rade veliki.

Moj sin je uvijek bio miran i smiren, nazalost sa djecom koja su 3 godine starija od njega naucio je toliko gluposti i bedastoca da nekad ne mogu vjerovati da je to moguce , pa se samo cudim i pitam se gdje je kraj. Ali sta je tu je, kao sto sam rekla , nije sve tako negativno, ima i lijepih stvari…

No da mi izvinete  ja sam ipak sretna sto je kraj svemu ovome za tri tjedna…

 

 

Oglasi

Vikend i cupcakes

Ovih sam dana sa nestrpljenjem cekala postara, pa sam zivjela u simbiozi za kuhinjskim prozorom u nadi da ce paketic stici pa da napisem novi post i pokazem cemu toliko veselje, ali nazalost jos nista. Od srca se nadam da ce to biti ovih dana pa cu vam sa veseljem podijeliti nas new entry za nadolazecu zimu 🙂

Jos jedan vikend je iza nas, kisni i monotnoni jesenski dani ali uz klinca nikad nije dosadno. Uvijek se nadje nesto za raditi, a u ono malo vremena sto spava vecinom zavrsimo na trosjedu u polukomi uzivajuci u miru.

Trudnoca je dosla do pola. 🙂 Ovih dana ulazim u 20-i tjedan , a sve mi se cini kao da sam jucer blejila u onu blijedu liniju na testu i cudila se ko pile glisti “Sta je ovo sad?” 😀 Srecom, za sad je sve ok osim nekih neugodnih bolova radi kojih ne dizem alarm i smatram ih normalnim i nadam se da ce se ovakva mirna situacija zadrzati do kraja. Treci mjesec je jos daleko ali uz sve novosti koje nas bombardiraju ovih dana i uz sve ono sto nas ceka cim zakoracimo u novu godinu, treci mjesec ce doci u tren oka. Sve nekako mislim da je jos rano za kupovanje sitnica koja fale , za izvlacenje robice iz podruma ali morat cu i to uskoro ako ne zelim raditi sve u zadnji tren. 😉

Ovih sam danas radila Cupcakes. Inace uvijek vec po navici radim muffins i rijetko kad ih punim, ali u petak navecer mi se bas jelo nesto kremasto, cokoladno iiiii… Nasla sam prefini recept za cokoladni cupcakes. Pa evo vam jedan fini receptic za pocetak tjedna 😉 5847_10202450484602561_603258082_n

Devil’s Food Cupacakes

Doza za  per 16-18 cupcakes kolacica 

38 gr gorkog kakaa

90 ml vruce vode

180 gr brasna 00

5 gr sode bikarbone

5 gr pecilnog praska

7 gr soli

180 gr maslaca

225 gr secera

2 velika jaja , sobna temperatura

9 ml extrakta vanilije 

120 ml vrhnja za kuhanje 

Zagrijte pecnicu na 180 stupnjeva te na lim poslozite papirnate kalupe za muffins.

 Pomjesajte kakao i vodu i mijesajte dok ne dobijete finu, glatku smjesu.  U drugu zdjelu dodajte posijano brasno, sodu bikarobinu , pecilni prasak i sol.

Na vatri u posebnoj zdjelici rastopite maslac sa secerom , mjesecajuci cijelo vrijeme dok se sastojci ne sjedine , a zatim zdjelicu maknite sa vatre , ostavite 2-3 minute sa strane da se prohladi , a zatim mikserom miksajte oko 4-5 minuta.  Dodajte jaja, jedno po jedno miksajuci cijelo vrijeme, zatim smjesu od kakaa i vode , ekstrakt vanilije te polako dodavajte brasno i na kraju vrhnje za kuhanje. Miksajte tek toliko da se sastojci povezu na najmanjoj brzini. 

Smjesu raspodijelite u kalupe za muffins , punite ih do 3/4. Pecite ih oko 20 minuta te ih nakon pecenja ostavite da se ohlade 15 minuta , a zatim ih odvojite od papira ako zelite iako ja svoje uvijek ostavim u papiru.

Kada su jos topli, nekom debljom okruglom drskom napravite rupe na sredini kolacica te ih napunite po zelji. U sredinu mozete staviti marmeladu, kockicu cokolade koja ce se se rastopiti od topline ili dvobojni kakao namaz kao sto sam ja stavila. Ostavite da se dobro ohlade, a u medjuvremenu pripremite frosting od mascarpone sira i slatkog tucenog vrhnja. 1378420_10202450484722564_1364826808_n

Potrebno vam je:

120 ml slatkog vrhnja

120 gr mascarpone sira

3 jusne zlice secera u prahu

Od vrhnja napravite slag te na kraju dodajte mascarpone sir i secer u prahu . Miksajte dok se sastojci ne sjedine i dok ne dobijete finu kremu koju stavite ma muffins slasticarskom spricom i ukrasite po zelji.1394457_10202450484442557_184291578_n

boy-or-girl

I opet sve ispocetka, jos jedan ponedjeljak, jos jedan novi tjedan, nesto hladniji i svaki sve vise mirise na jesen. Osim mucnina, usta puna afti, nekih cudnih bolo

va u cijelom tijelu…drzim se! Najradije bi si stavila kutiju na glavu i ostala tako dok me ovaj glupi period ne prodje. Jedva cekam da napokon pocnem uzivati u trudnoci kako treba i da ovaj grozan okus u ustima i zelucu prodje.

U 12-om smo tjednu, odnosno zagazili u 13-i i danas je vrijeme za zadnji pregled u prvom tromjesecju. Bas sam uzbudjena i sretna. Imam nekako osjecaj da bi mozda mogli vec vidjeti jel nam stize pisulinac ili pisulinka iako nam se maleni u prosloj trudnoci skrivao sve do p

etog mjeseca trudnoca. Guzice i rebara smo se nagledali ko u prici, ali nikako da pokaze sto je izmedju nogica. Stidio se deckic, a takav je i ostao 🙂

Ovog puta mi je svejedno iako bi lagala kad bi rekla da ne prizeljkujem curicu. Vjerujem da je lijepo je imati i jedno i drugo ali ako nam je bas sudjeni jos jedan muskic, nema uopce problema. Kako kaze MM “Samo neka bude dobar na brata !” 🙂

 

 

 

Ponedjeljak….

Vikendom je uvijek tako, ne stignem sjesti za laptop i napisati par redeka pa zato uvijek cekam ponedjeljak u nadi da ce se kroz vikend dogoditi nesto zanimljivo pa da mogu tipkati dok neki jos spavaju. 

Novosti nema nista, osim sto brojimo tjedne, trbuscic polako raste, brige i dileme su tu ali guramo dalje. Naravno, brinem se i grizem samo ja radi nekih stvari, uvijek ista pitanja  kako cu ali me tjesi da sam nekad Wonder Woman pa cu uspjeti…bas kao i sve ostale. Imam kraj sebe predivnog muza koji mi je najaveca potpora i oslonac u svemu i prekrasnog sina koji mi nece zadavati previse problema oko prinove, tako mi se barem cini pa neka iz mojih usta udje u Bozje usi. Pomolim se svaku vecer za snagu i zdravlje jer vise od toga mi ne treba. Samo da izdrzim bez imalo problema, da stojim uz svoje zlato koje me treba i da na svijet donesem jos jedno predivno bice sa lakocom i da u cetvero zajedno nastavimo nasu avanturu. Moram mantrati da ce biti sve dobro, bit ce sve dobro…

Vijest o prinovi polako sa nekom nevjericom prosirujemo, poruke sa cestitkama stizu, a najvise od svega me iritira recenica “Svaka cast na hrabrosti!”  Eh, oko toga bi se moglo diskutirati i definitivno nije najpozeljniji komentar koji bi jedna trudnica pod hormonima, ionako izgubljena u cijeloj situacji htjela cuti, ali sta je tu je, idemo dalje.

Proveli smo jucer lijepa 2 sata u prirodi iako je na kraju zavrsilo manje lijepo. Dok je maleni spavao pripremili smo rucak, stvari, deku, nesto grickalica i u planinu. 😀 Prekrasna livada sa parkom za djecu , pjescanikom i tko sretniji od djece? Onako se cijeli pljusnuo u pijesak, uzivao i navracao samo kad bi bilo vrijeme za jelo. 🙂

 

DSC_0647DSC_0536
DSC_0648

Trckarajuci tako, tata i sin za loptom dok sam ja slikala, mm skoci u jednom trenutku i sve je bilo jasno : ubola ga pcela. Frka panika al sve je ok. Naotecena noga, zezam ga da je k`o Big Foot ali valjda ce proci. Nakon toga, ajmo opet pojesti nesto, vadim jabuku, mali ludi od veselja i u jednom trenutku pocne se daviti. U tom trenu izgubim kilu i pol i pitam se kako uopce uspjevam reagirati? Izvukla sam mu komad jabuke direkt iz grla dok je on ludjacki plakao jer se prestrasio. Spremili smo stvari nakon te scene i otisli kuci… 😀

 

Sitnice koje uveseljavaju

U nasoj se kuci ponovo pocelo disati. Pilic trci, mi za njim i tako u krug, ali bitno da je on dobro. Cak je polako poceo vracati izgubljene kile na nase opce zadovoljstvo. Trebat ce jos malo vremena da naraste trbuscic i da nabildamo “batkice” ali bit ce to uskoro. 🙂

Rodjendanski pokloni su jos negdje u zraku jer je radi svog ovog haosa rodjendanska festica odgodjena do daljnjega, a vjerojatno je nece ni biti. Ali cemo zato za sljedeci proslaviti duplo 🙂

No to ipak ne znaci da poklona nije bilo. Ko sto kaze mm da je meni svako malo rodjendan jer uvijek dobijem nesto, tako i njemu, gotovo svaki tjedan. 🙂 Zaletjeli smo se neki dan u jedan trgovacki centar, vise radi dosade i naisli ko i uvijek na nesto zanimljivo i “sto nam treba”.

Izmedju sitnica koje smo nasli za njega, nasla sam i ja nesto za svoju dusu, iako je opet za njega…najljepse i najmirisnije vlazne maramice na svijetu. Toliko mirisne da ladica u kojoj ih drzim mirisi cim je otvorim, a miris je bozanstven. Nesto puderasto, baby, slatko…Prava mirisna bomba. A jos bolje je sto miris nakon brisanja rukica ostaje . 1070051_10201740316808810_1465172032_n

Marku Trudi nazalost do sada nije bilo moguce nabaviti ovdje gdje mi zivimo tako da mi je laknulo kada sam u novootvorenoj babay trgovini nasila na mini standic Trudi. Zalihe vlaznih maramica i njezno mlijeko za kupanje sam morala kupiti kako god bilo. Mlijeko je takodjer pravo savrsenstvo, stavim samo nekoliko kapi u kadu , a rezultat je mirisna kupaona i beba 😀

Ono sto vec dugo trazim je neka termalna posuda koja drzi hranu toplom ili hladnom, a nikako da nadjem nesto odgovarajuce. Cijene posuda su zaista pretjerano i bas iz principa nisam htjela potrositi hrpu novaca na jednu posudu sa kojom na kraju mozda necu biti ni zadovoljna.

Posto je ljetno vrijeme idelano za provoditi vrijeme na plazi ili setnji, dogodi se da unaprijed isplanirani i spremljeni rucak ili medjuobor nosim sa sobom. Umjesto da dozvolim da se ohladi, zdjelicu u kojoj drzim obrok zamotam u alu foliju i moram priznati da tempetaturu drzi satima, ali sam si u zadnje vrijeme smijesna kad svoje zdjelice pocnem odmotavati iz alu folija dok druge mame samo izvuku tu srebrnu bocu i stvar je rijesena. 🙂

Pa evo sad imam i ja svoji termalnu trobicu marke MAM koj drzi temperaturu hrane ili mlijeka do 4 sata, ima prakticnu ruckicu koja se moze objesiti za kolica ili baby torbu, prakticnog je i lijepog dizajna . Odlican proizvod , a i cijena takodjer. Toplo prporucujem 🙂

46280_10201740321688932_112901228_n

 

 

164207_10201740323208970_1195856567_n

72909_10201740325449026_1050767044_n

Nosiljka

1010983_10201642502243507_445569553_nIMG_6486Sigurno puna vas mama , a i tata culo za maramu, sling, mei tai, ergobaby i manduca ruksake za nosenje bebica, a sigurna sam da vas i puno njih koristi. Nosenje beba uveliko olaksava posao jer su nam ruke slobodne dok beba uziva, zasticena i sigurna prislonjena na nase grudi. Sjecam se da sam se u trudnoci zgrazala kad bi vidjela te “jadne bebe smotane ko kiflice u tim maramam” i nisam mogla vjerovati kako mogu tako “muciti djecu” dok se sama tokom trudnickog tecaja nisam upoznala sa maramom i zavoljela je , pogotovo kada sam po prvi puta stavila nase zlato u nju. Bio je to osjecaj kao da smo ponovo povezani kao sto smo bili 9 mjeseci i bio je toj najsigurniji nacin da izadjem sa njim iz kuce bez da se bojim i okom ubijam ostale. Naime, post part period me malo ubijao u smislu da sam se bojala da ce ga netko ukrasti, tako mi je svaki pogled na njega od nepoznatih osoba bio prijetnja i psihicki sam se osjecala lose. Marama mi je pomogla da ga imam samo za sebe , da ga zastitim od nezeljenih pogleda i da se osjecamo oboje sigurnije i uspjeli smo u tome.

Moram priznati da smo se brzo snasli sa nosenjem i maramu dugu 5 metara vezala sam bez imalo muke u tren oka. A onda je s vremenom kako je on poceo rasti, postala je nekako teska na meni pogotovo kada bi nakon 5 min u marami htio van, pa nakon 5 min opet unutra i tako u krug. Sjecam se da je bio zimski period, pod slojevima majica i zimske jakne doslovno sam se kuhala, dok je on vristao i tad sam odlucila da vise ne zelim ovako.

Sljedeca nosilica bila je mei tai i dan danas je broj 1. Koristimo je od kada je maleni napunio 5 mj i moram reci da vrijedi svake kune. Jednostavnost, prakticnost i brzina stavljanja je ono sto mi se svidja. Nema omotavanja, krizanja, dvoumljenja jeli sve ok, dali nogica dobro stoji, dali je dovoljno stegnuto, u kojem polozaju je kicma. Jednom kada mei tai svezem i stavim ga unutra, sve se nekako uklopi do savrsenstva dok moja kicma zahvaljuje. Nosenje na mene djeluje kao masaza za ledja jer mi bas odgovara tezina naprijed tako da mi nije ni najmanji problem nositi ga dok on uziva, veselo slini rubove i mlatari nogicama.

Ono sto je najbitnije od svega je da ste sigurni kada prvi put u rukama nadjete jednu od nosiljki jer beba to osjeca, a tada sa malo vjestine, ideja i iskustva mozete napraviti i svoju osobnu nosiljku.

Ja mei tai koristim kada izlazimo, hodamo po trgovinama gdje je guzva, kada je nervozan pa kolica ne pomazu, kada sam sama kod kuce i moram ga imati sa sobom… Umjesto da ga uvijek vezem, sto nije neki problem jer je zaista praktican, trazim uvijek jos nesto brze za “te dvije minute” kada moram izletiti van baciti smece, pogledati postu, uzeti nesto iz auta, sici do podruma…. Sjedili smo jednom na kavi kada sam slucajno svezala svoj sal u cvor i gledajuci ga tako podsjetio me na sling pa sam ga samo prebacila preko ramena i pokusala ubaciti malenog unutra i gle cuda – dobili smo novu nosiljku. Muz je okretao ocima dok sam ja sa zadovoljstvom promatrala svoj novi izum koji od tada obavezno koristimo po kuci , neki sal se uvijek nadje pod rukama. Ono sto je bitno je da sal nije od svile ili slicnih materijala (da se cvor ne odveze), pozeljno je da bude od pamuka  sa malo elastina i prije svega da cvor stoji onako kako ga zavezete bez da se odveze sa tezinom.

Evo sam nekoliko slika kako u par koraka napraviti nosiljku. Napominjem, nemojte koristiti ovu tehniku ako niste upoznati sa nosiljkama , o polozaju bebinih ledja, zdjelice i nogica sto je najbitnije kako bi se beba osecala ugodno , inace mozete nanijeti vise zla nego koristi.  Opisujem tehniku nosenja na boku namjenju za velike bebe 8+ mjeseci .

580176_10201637233351788_1258942105_n1. Uzmite sal, rasprostrite ga u duzinu te uzmite lijevi kraj na jednoj strani i desni na drugoj strani sala. Krizanjem krajeva cete postici da donji dio gdje dolazi bebina guza bude cvrsti i podrzava dok gornji dio koji ide na ledja bude mekani i krizanjem na vasem ramenu mozete regulirati stezanje i opustanje marame.

Svezite dupli cvor koji kasnije razvlacite sto vise mozete kako bi provjerili dali je dovoljno zategnuto i kako bi se zategnuo jos vise.

Sal sada izgleda jako mali ali sto je manji to ce bebica biti zategnutija i sigurnija u njemu.
21361_10201637232111757_1101990429_n2. Sada ga prebacite preko ramena na stranu koju vise volite. Ja vise volim desnu stranu. Rasporedite tkaninu, jos jednom provjerite da je zategnutiji dio dolje, a onaj opusteniji gore. Cvor smjestite na sredinu vasih ledja.

969864_10201637233951803_376199736_n3. Sada bebicu namjestite unutra da guzica usjedne i da koljena budu u ravnini sa guzom . Zategnite ako treba na vasem ramenu sal ako osjecate da je labavo. Zategnete tako da sal jednostavno uvrnete prema unutra . 971492_10201637255672346_1353698681_n-1

 

 

 

 

11 mjeseci

10570_10201502433861885_581431790_n…a kao da sam jucer otvorila onaj rozi test za trudnocu iako uopce nije bilo potrebe jer sam osjecala da se u meni radja novi zivot, kao da sam do jucer gledala kako mi trbuh raste i njegovi otkucaji u njemu, kao da sam do jucer milovala neciju guzicu koja se uporno gurala i bila nemirna pod rukama, kao da sam ga jucer rodila i primila to toplo i nevino bice u ruke, kao da sam jucer postala drugacija osoba – mama, roditelji…

Svaki dan je bio novi izazov, svaka slika je sjecanje na njega… 11 predivnih mjeseci ljubavi, srece, odrastanja, dojenja…i jos puno toga lijepoga.

Vrijeme leti, pisem to cesto, toliko cesto se toga sjetim, kao da ni sama ne mogu vjerovati koliko brzo zapravo leti. Pocela sam napokon, nakon skoru godinu dana slagati prvi fotoalbum. Da sam pocela ranije, sve bi bilo lakse, ovako sam se nasla sa hrpom slika, jednom ljepsom od druge ,izmedju kojih moram birati teska srca, jer ja bi bas svaku zalijepila. Jer svaka je posebna za sebe, drugacija, prica svoju pricu, oci govore nesto novo…

Odlucila sam da album mora biti, barem do prve godine,  vjerojatno radi toga jer ja nemam ni jedan album, cak ni jednu sliku. Sjecam se kao kroz maglu slika koje su stajale u bakinom ormaru, s vremena na vrijeme smo ih izvlacili van i gledali. Sjecam se sebe male sa bijelom kosom , okruglih obraza sa smjeskom na licu i to je sve.

Sretnih nam 11 mjeseci 🙂