Pufies Art & Dry pelene

O pelenama sam vec pisala i moram priznati da ni dan danas nakon cetiri godine i dvoje djece  ne mogu reci da sam nasla one koje su nam odgovarale 100% i koje bih mogla preporuciti bez da izostavim neki negativan detalj koji je meni zasmetao.

Nikada ali nikada nisam nasla pelene koje bi bile “pun pogodak” pa da sam jednostvno odlucila koristiti samo njih. Smetao bi mi cicak, rub koji se zareze u nogicu, miris, pretvrd materijal, propustanje, pogotovo u noci… U jednom sam trenutku imala nekih 5 vrsta pelena u ormaricu i svaka je bila namjenjena odredjenoj situaciji. Tako su na primjer postojale pelene samo za izlazak, za popodnevno  spavanje, za nocno spavanje , za “po doma” 😀 …

Nazalost mladji je sin sklon iritacijama i od prvog dana je imao problema sa pelenskim osipom i  upaljenom guzicom . I dan danas iako ima dvije godine, muku mucimo sa kremama i pelenama i mijenjanjem nakon svakog mokrenja da se ne upali jer vecinom te iritacije traju i po tjedan dana i to bude pravo mucenje za sve nas.

A zaista na trzistu nema pelena koje nisam probala , cak smo i jedno vrijeme hodali u Itaiju iskljucivo po Pampers koje su bi bile pod istim imenom kao i ove nase koje smo kupovali kod nas, ali se ipak radilo o ogromnoj razlici. Bile su mekanije, njeznije, upijale su bolje i na neko smo vrijeme zaboravili na crvenu guzu.

A onda sam prije nekoliko tjedana dobila upit da li bih zeljela probati Pufies Art & Dry pelene za koje sam ruku na srce gledajuci reklama mislila da se radi samo o lijepom dizajnu i nicem vise. Pa zasto ne, ionako nemam sto izubiti, ako bas nece odgovarati uvijek ima netko kome trebaju pelene i mogu ih pokloniti kao sto sam to radila do sada kada nam neke nebi odgovarale.

Nakon sto se paket stigao na vrata , brze bolje sam se bacila na otvaranje i vec u prvom trenutku ostala ugodno iznenadjena jer pelene su bile sasvim drugacije – jednostavne , lijepe i mekane…

Dok su djecica spavala ja sam se bacila na citanje recenzija, foruma i ostala iznenadjena jer osim da se radi o prekrasnom dizajnu , radi se i o kvaliteti sto je ipak ono najbitnije jer sumnjam da ce netko koristiti pelene samo zato jer lijepo izledaju izvana. Naisla sam na postove koje su pisale zadovoljne mame i samo nadala se da ce Pufies odgovarati i nama. 

I tako smo mi dan za danom polako poceli testirati nas novi paket pelena i svaki novi dan bi zapravo donio niz novih pluseva i u moru pozitivnih iskustava naslo se i nase iskustvo.

Ono sto mi se najvise svidja je mekoca i sto izledaju jako udobne za nosenje. Ne klizu zahvaljujuci cicku koji se dovoljno rastezljiv, a mekoca materijala od koje su napravljene garantira samo najbolje za djecju guzu.

Nekako se prvih dana nisam usudila staviti ih za nocno spavanje nego sam ostala vjerna onima koje sam prije koristila za noc i odlucila da cu probati Pufies tek kad zavrsim paket “nocnih”. I tako smo nedavno  probali Pufies za nocno spavanje i kao sto sam vec i znala, nije bio propustanja i tako su prosla 2 puna tjedna od kada koristimo iskljucivo Pufies dan i noc i moje odusevljenje je veliko ko kuca 😀 Jedino sto me brine je to da ce se moje muke po pelenama uskoro nastaviti jer zavrsavamo zalihe , a ovdje kod nas nazalost Pufies nisu u prodaji sto me bas rastuzilo 😦 

Kao sto sam napisala, radi se o pelenama koje su udobne i mekane, koje savrseno upijaju i guza nikada nije vlazna kako god pelena bila puna i to je vjerojatno dovelo nasu crvenu i upaljenu guzicu do toga da se smiri i pozdravi sa iritacijama. Nema grubih rubova koji ostavljaju tragove.

Pufies pelene neutraliziraju miris mokrace, garantiraju suhocu i mekocu poput pamuka.

Ako i dalje niste zadovoljni pelenama koje koristite , trk u trgovinu po paket Pufies Art&Dry pelena i uvjerite se sami da se ne radi samo o prekrasnim sarenim pelenama vec i o kvalitetnom proizvodu o kojem vrijedi pricati i siriti glas tako da svaka mama moze odabrati samo najbolje za svoju bebu.

 

 

Godina nova…

Jos jedna nova godina je tu i ovo je najbolje vrijeme za osvjezenje i za donosenje nekih novih odluka.
Nekako mi je drago da je 2016-a zavrsila i da je pred nama jos jedan pocetak, nove sanse za ostvarivanje planova, iako je zapravo godina kao i svaka druga, a i dan kao i svaki drug, ali svejedno nekako sa lakocom mijenjamo stvari na pocetku godine i lakse je donositi odluke koje naravno treba postivati i ispuniti u odredjenom roku. A imamo punih 12 mjeseci…
Meni je osobno najbolji period bas taj nakon Bozica i Nove godine, kada se okrene nova stranica, a najgori onaj od rujna do prosinca. Ljeto je iza nas, dani su kraci, umorniji smo, zeljni hrane, trosenja..Ajme kolaps zivi.:D

Mi smo ovu novu godinu bas kao i svaku drugu zapoceli sa “od sutra vjezba i zdrava hrana” i moram priznati da nam je ovo treca godina kako se drzimo toga. Krenemo u petoj brzini pa onda ruku na srce polako splasne ta zelja i volja, ali se nekako drzimo i griznja savjest nas gura da ne odustanemo i tako doguramo do ljeta.
Tesko se organizirati sa dvoje djece i tesko je vjezbati svaki dan 6 dana u tjednu ali definitivno se moze i ja sam sam primjer jer radi se o pola sata dnevno.
Tezi je onaj dio koji govori o prehrani , jer tu ima svega i dogodi se svasta 😀
Ali , kao sto sam rekla, nova godina je pred nama, pravo je vrijeme za odluke, za ustrajnost i cvrsto vjerujem da cemo dostici nas cilj.

Osim vjezbanja i bolje prehrane nisam znala koju si drugi cilj zadati. Ne zelim nista posebno i nista novo, nekako volim ovu nasu svakodnevicu. Ako bas moram birati izabrala bih da muz manje radi i zaradjuje vise i da vise vremena provodimo zajedno 😀 , a ne samo vikende koju prodju u tren oka i od toliko “slobodnog” vremena zavrsi tako da zelimo napraviti sto vise stvari, cesto se na kraju i posvadjamo u svoj toj zbrci i onda se grizemo jer nije fer da se natezemo u to malo vremena sto mozemo provesti zajedno.

Obecala sam sama sebi da cu biti jos strpljivija sa djecom nego do sad i sigurna sam da mogu bolje ovoga sto dajem trenutno. Zeljela bih manje deranja i izderavanje, manje “NE” i “NEMOJTE SE TUCI”, ali vidim da se ovo zadnje sa vremenom samo pogorsava tako da se polako psihicki pripremam. 😀
Na svemu ostalome sto zelim promijeniti na sebi i u sebi se mora raditi i kao i svi ostali ucim iz dana u dan i presretna sam sto imam priliku biti ovdje,uciti, mijenjati stvari, grijesiti, ispravljati, sto imam obitelj, zivot, sto sam supruga, majka i zena. Neka je samo zdravlja i srece, za ostalo cemo lako.

Sretno svima u ovoj novoj godini 🙂

…

Ljeto nam polako prolazi sto znaci da se polako brizi kraj bezbriznim i suncanim danima . Sve je to polako iza nas i ljeto je kao i uvijek proslo je prebrzo. Ni ne trepnes vec mu je kraj,  a zima cini se traje godinama jer pocne sa prvim kisama i tmurnim danima , a zavrsi cini se, svake godine sve kasnije.
Ovo je ljeto bilo nekako drugacije, ljepse i opustenije. Po prvi smo puta proveli ljetovanje opusteni , zabava je bila drugacija, dani ispunjeniji , totalno razliciti, igra je bila glavni zadatak, a smijeh glavni cilj. Ne kazem da sa devetim mjesecom i pocetkom skolske godine igra zavrsava, ali nazalost igra postaje ozbilnija jer vise nema spavanja do kasno i odlazaka na spavanje kada se vec trebalo spavati 3 sata ;), nema suncanja i brckanaj u bazenu, zujanja ko muhe bez glave, parkova u bilo koje doba dana.
Ove godine, igra postaj ozbiljnija jer nas malisan starta sa drugom godinom vrtica , drugom godinom koja je obavezna i “forsira” vrtic kao skolu, odnosno malisani su obavezni pohadjati vrtic svakodnevno od 9 – 15:30, a meni kao mami je to jako puno pogotovo jer on ima tek cetiri godine i forsirati ih i nabacivati im obaveze vec u tim godinama mi je previse. Imaju cijeli zivot ispred sebe da se brinu i da “moraju” raditi ono sto drugi zele, imaju cijeli zivot za skolovanje, posao i vjerujem da su ove njezne godine namjenjene igri i bezbriznosti .
Tako da se mi vec sad polako pripremamo sa time da se uskoro u vrticu ostaje cijeli dan, da tamo treba i spavati jer on jos i spava popodne svaki dan i sve se nekako nadam da ce proci sve laganini, bez suza .
A onda imam tu i manjeg koji ce mi sigurna sam biti u krizi non stop radi toga jer ne vidi brata. Vec smo ionako cijeli peti i sesti mjesec plakali i ronoli suze za njim svaki puta kada bi ga morali ostaviti. Ovo ljeto imali su “samo” jedno drugo i dijelili su sve medjusobno, voljeli se i tukli i mali je puno toga naucio od velikoga i jednako tako su puno toga naucili u zajednickoj igri i njihov odnos je poprimio jednu prekrasnu nijansu koju do nedavno nisam primjetila.

Ovo smo ljeto takodjer pokusali skinuti i pelenu, i jesmo na dva tjedna, a onda se gospodin mali predomislio i odlucio da je ipak bolje kada se za “pipi” ne mora moliti mami ili tatu da te odvedu, nego je ljepse samo rasiriti noge i obaviti to bilo gdje. Nikako ne mogu shvatiti zasto i zasto i ne mogu nista drugo napraviti osim hodati za njih i cistiti. Osjecaj je kao da imam malog psica u fazi odvikavanja od zapisavanja po stanu i moram vam reci da uopce nije ugodno pogotovo jer smo tu fazu davno prosli i jer sam je prekrizila vec , a sad se ponovo vracamo na isto i jos je gore. Strpljen – spasen ,kazu… Imamo jos mjesec dana kratkih hlacica pa se nadam da cemo to uspjeti rijesiti jer odvikavanje u hladnijim danima je puno teze nego u ljeti, ali naravno ne i nemoguce.

Znaci, klinci su narasli, stvari su jednostavnije, psihicki je teze jer se svakdonevno natjecu koji je jaci, bolji, koji jace gurne, pocupa za kosu i tako to, ali je ipak fizicki lakse i vjerojatno to i pokazujem pa me mozda zato uporno ispituju “Kad ce trece?” Moja faca nakon tog pitanja poprimi zelenu boju i mislim da je svima jasno ono sto mislim. Nisam rekla nikada “ne” za trece dijete ali odlucno kazem “Ne sada” jer dragi moji, imati dva hahara koji su totalno okrenuli tvoj zivot naglavacke, od kojeg jedan ni nakon skoro 3 godine ne spava , i misliti uz sve to na trece dijete, bilo bi zaista za medalju. Divim se mamama koje to mogu, ali je ne mogu, ne sada… Fizicki sam koliko toliko bolje jer nema nanasanja i nunanja i moja kicma koja je ionako “gdje je -tu je” zahvaljuje, spavam ako bude sve po planu 6-7 sati uz neka 2-3 budjenja i to je super za razliku od onoga sto smo prolazili. Psihicki je teze i u totalnom sam kolapsu jer znamo dobro koliko ljubavi, koliko strpljenja i stiskanja zubi je potrebno u zivotu jedne mame, pogotovo gdje su djeca toliko blizu sto se godina tice.

Jednostavno mi treba jedan period gdje cu se napokon moci posvetiti sebi, imati koji sat za sebe bez da se stavljam na zadnje mjesto jer su prioritet uvijek oni i mi kao obitelj. Jer ipak ja ipak sebi zelim jednako toliko dobro kao i njima, u teoriji je to jednostavno, u praksi puno teze.
Zanima me kakav ce mi zivot biti kada obojica krenu u vrtic/skolu, hoce li mi ovaj cijeli ritam faliti ili cu ga sa zadovoljstvom prekriziti sa spoznajom da sam u prve cetiri godine dala za njih najvise od sebe, trudila se iz dana u dan i svaki dan legla sa zadovoljstvom jer je dan bio ispunjen. Vjerujem da necu imati za nicim zaliti jer se trudim za njih vec od prve minute cim se dignem na noge i zavrsavam tek kad se navecer zatvore vrata njihovih soba. Razmisljam polako o poslu, o novim navikama, ljudima… Za koju godinu svatko od nas ce imati svoj novi put, put gdje vise necemo biti zajedno 24/24 i gdje ce mama nece vise biti najbolji prijatelj kada se ludira sa njima i ujedno i neprijatelj kada kori, odgojiteljica, kuharica, spremacica , ljubiti oguljena koljena i modrice na glavi… Oni ce biti veci, zreliji, ja i dalje njihova mama koja ih gleda kao male pilice, a oni puno veci, sa vecim krilima i zeljom za otkriti svijet..Pitam se jesam li spremna pustiti ih i kako cu se naviknuti na to. Pitajte me za koju godinu zelim li trece 😉

sReTnA vAm NoVa!!

…ali onako od srca! Neka vam je puno srece, zdravlja i veselja, puno djecice oko vas, puno smijeha, a malo suza, neka vas ova godina donese sve ono sto vec dugo zelite i da ispunite sve ciljeve koje zelite dostici.

Hvala takodjer svima vama koji me pratite, pisete, komentirate  dijelite stranicu i dajete lajkove, puno vas i lijepo bi bilo zahvaliti svakome posebno, ali vas je previse i nije da mi smeta ❤

Mi smo u ovu godinu usli pomalo bolesni, bas kao i svaku. Kod nas je to standard od kada imam djecu. Svaki je Bozic popracen odlascima na Hitnu, pa Ventolin, kasalj, temperatura, inhaliranje… Ali sta je tu je, ima i gorih stvari osim prehlada i prolaznih bolesti, zar ne?

Za mene je 2015 godina bila jako teska, zaista teska. Sto psihicki to fizicki. Izgubila sam puno zivaca, puno energije koju cu vjerojatno tek u ovoj nadoknaditi ako ce sve biti ok. Nije lud onaj koji je rekao da je prva godina kod tako male razlike kao sto je kod nasih jako teska i jako zahtjevna. Pogotovo kada uz to i ne spavas. Ja sam po danu uvijek bila aktivna i nas dan proleti u tren oka jer smo uvijek negje, uvijek se necim zabavljamo i u tren oka je vrijme za pidzamice, a onda…Onda je vrijeme za odmor za sve samo ne za mene jer nas najmladji clan jos ne spava kako treba. Skoro 2 godine mucenja, suza, jaukanja, prica, sirupa, kapi , tra la la, i on i dalje ne spava kako treba. Odspavane noci mogu izbrojati na prste , a moj san nikada nije trajao duze od 3 sata u komadu.

U kakvim sam se stanjima znala naci ujutro, sama sebi sam se cudila kako uopce imam snage disati, kamo li zivjeti i trcati za njima cijeli dan. Prosli su mjeseci, evo i skoro 2 godine, a situacija se nesto mrvu popravila pa tako na 5-6 noci sa 467 budjenja dobimo jednu gdje odspava malo vise pa smo svi van sebe od toliko sna. Uz to naravno ne pomazu ni zubi koji se pripremaju vec mjesecima , pa nikako da izladju, kao da iz pete izlaze, pa su sad i popodnevni spavanci jako kratki i vecinom popraceni urlikanjem i nervozom. Sve u svemu, godina za zaboraviti i u ovoj se nekako nadam da ce se nasa situacija popraviti ili potpuno rijesiti i da cemo napokon prestati ustajati u 3-4 ujutro cekajuci svitanje. Mislim da sam do sad propustila mozda 5-6 jutra gdje nisam vidjela izlazak sunca. Onda znate u koliko sati se budimo….

Tako da, ako mi zelite uzvratiti cestitkama , molim vas nemojte ciljati da mi ova godina donese  srecu, zdravlje, uspjeh vec – SPAVANJE . Jer naspavana mama je sretna, zdrava i uspjesna mama 😀 Hvala ❤

 

Jos jedna tocka na “i”…

Uz svoju sam djecicu naucila sto je bezgranicna ljubav, da je davati za djecu , a pritom oduzimati sebi prekrasan osjecaj, da je imati djecu, zdravu, prava privilegija.

Naucila sam da je uzvracanje ljubavi upakirano u dva samara koja ti dolete onako bezveze dok se ti topis poput maslaca pred njegovim plavim okicama, da je upravo iscupan pramen kose neizreceno “volim te puno”, da je jutarnja prolivena kava po trosjedu znak da vise nikad neces biti sam/a.

Sa djecom naucis gledati stvari sa druge perspektive , sa one perspektive sa koje nismo znali prije gledati. I poludis naravno na razlijanu kavu i tisucu smokija po tepihu i dok ti to skupljas on je vec cetkom za WC ocistio ves masinu i plocice usput. I zaurlas kada ti otvori lak za nokte, po mogucnosti onaj najdrazi se prelakira vrata ili udari cekicem u kuhinjski element i napravi rupu. I places ponekad u noci radi nespavanja, radi ustajanja, radi redovnog kmecanja cim sklopis oci i pitas se do kada… A onda svane jos jedno jutro i onako ga tolpog donese u krevet dok se on gura da ti bude sto blize, dok namjesta svoje nogice na tvoje jer voli spavati sa uzdignutim nogama, pomilujes ga po kosici i zahvalis nekome gore sto je tu i primjetis da raste jer mu u onom nasem krevetu treba sve vise mjesta, a mi se po rubovima madraca povjesali bas poput afingera samo da ne remetimo njegovu “komociju”.

Tu se do prije tjedan dana nasla i necija rukica koja bi svako jutro rastezala maminu majicu i trazila nesto svoje direkt iz ambalaze –  mamino mlijeko, uvijek savresn napitak, uvijek savrsene temperature , koje se nikad ne odbija.

To nam je mlijeko sluzilo kao utjeha, kao najbolji napitak za veselje, kao lijek za svaku bol… Prolazili smo bas ono sto sam prolazila sam starijim i jednako sam se veselila svakom mjesecu vise i nasem dojenackom stazu. Dogurali smo do brojkice 19. Tocno pola godine vise nego sto je to bilo sa starijim.

Prekid je uvijek tezak i ne sjeda nikako ni mami ni djetetu , ali nekako smo se bez previse rijeci, bez previse rastezanja odlucili na to….jer, nase su noci postale koma . 19 mjeseci ustajala svaku noc jer bi on uvijek nesto trazio i htio od mene, san nam je svima postao nedostizan luksuz. On se nikada nije uspavao sam, bez mene i bez dojenja i to je bio kljuc naseg problema kojeg ja nisam zeljela vidjeti jer nisam znala na koji nacin napraviti rez.

Nakon sto smo proveli mjesec iz pakla, nakon sto sam dala maximalno od sebe kao i svaki put, da mu ugodim, da se uspava na najljepsi moguci nacin i da trcim za svaki njegov “kme” u noci , odlucila sam napraviti rez jer smo poceli spavati jedva 7 sati sa 745268 budjenje,  donosenje u nas krevet vise nije bilo dovoljno i on bi jednostavno u 4 sata  ujutro odlucio ustati. Osim sto bi bio umoran, nervozan, dosadan sam sebi, ustao bi vidno umoran i kao da ga to mucilo. A mucilo je i nas…

I onda sam negdje proslog tjedna odlucila da je gotovo, onako egoisticno , sebicno, bas kao sto sam napravila to i sa prvim sinom kada sam shvatila da nam to dojenje remeti san svima i da je red da podvucemo crtu sad ili ce postati jos teze. Kap koja je prelila casu je bio i pregled kd pedijatra koji jako zagovara dojenje , ali mi je jasno dao do znanja da ako hocu spavati jer spavanje treba svima, prvenstveno nama, a onda njemu, da moram biti jasna i dosljedna u svojim ciljevima.

Pravila su bila jasna, nema vise uspavljivanja dojenjem, nema dojenje u noci i apravo je bilo lakse nego sto sam mislila.

Poceli smo tocno u petak , poceli smo sa dnevnim spavancem, a zavrsili sa vecernjim uspavljivanjem bez dojenja. Gledao me zbunjeno, tuzno i kao da mi je htio reci “Nemoj mi to raditi “, kada bi ga nakon 10 min sto mi je lezao u krilu poluuspavanog stavila u krevetic i izasla. Da je plakao pola sata sigurna sam da bi usla i vise nikada nebi ponovila to sto sam napravila, ali plac je trajao jedva 5 minuta, nakon cega je zaspao. Plakala sam i ja u dnevnoj sobi slusajuci njega jer sam znala koliko mu je to uspavljivanje drago i koliko mu znaci taj nas mali ritual, koji zaravo pokvari cijelu noc. Znala sam da je tosao “taj” trenutak i da kako god se osjecam lose, cinim dobru stvar za sve nas.

Danas je srijeda, znaci proslo je pet dana. Sa 5 minuta plakanja dosli smo na uspavljivanje bez plakanje. Vise bi ga nazvala protestiranjem kada ga stavim u krevetic. Spavanje se poboljsalo i vise nego sto sam ocekivala.

Prije bi legao oko 21- 21:30 i budjenje bi pocelo oko 23 i ja bi uvijek morala ulaziti u sobu, uzeti ga k nama i onda se tamo boriti s njim da se uspava. Spavanje do 5 ujutro bio bi pravi luksuz. Sada se na spavanje ide oko 20:30 i spava se cijelu noc. Trenutno je 7 sati, a on jos spava, a ja sam neznam nakon koliko mjeseci ustala prije njega, odmorena…. Probudi se nekoliko puta tokom noci, javi se ali se opet ponovo uspava bez da moram intervenirati.

Ono sto mi je najsmijesnije do sad je to da kad ga pitam hoce li mlijeko, okrene glavu na drugu stranu i sa namrgodjenom facom kaze “Neeee” Onako uvrijedjeno i ponosno. Nekad je jace od njega pa uzme, ali eto ima 2 dana kako nije sisao, vecinom uzme nakon budjenja ujutro. Uglavnom, odlucila sam dati mu ako zeli, ali samo po danu i samo kad je budan.

I tako mi zajednicki okrecemo jos jednu stranicu. Tko god je prestao dojiti, zna koliko je to tesko , mozda ne toliko za dijete koliko za mamu. I iako sam zapravo sretna jer napokon spavamo, negdje u dubini se osjeca lose radi svoje odluke, a onda se opet sjetim da sam bila 19 mjeseci na raspolaganju, da sam zrtvovala svoj san dok su druge mame iz parka nesmetano spavale i gledale me kao cudaka jer mi jos ne spavamo.

Nikada nisam rekla da je to radi dojenja, nekad bi slagala neku glupost, nisam zeljela da se drugi petljaju u nase stvari i da osudjuju jer ovdje jako malo mama doji, a jako puno ih na porodu odluci da ne zele dojiti bas zato da bi mogle spavati i jer je lakse gurnuti flasicu sa adaptiranim mlijekom.

Istina je da nas dojenje ne cini boljnim majkama, ali je takodjer istina da bas dojenje stvara jedan poseban odnos koji se sigurna sam pamti do kraja zivota. Moj plavi djecacic je sigurno vec zabravio za cim je plakao do prije par dana, ja cu tesko i polako… Moj plavi djecacic raste… Jos jedan…

Top proizvodi za cijelu obitelj

Vec dugo planiram napisati ovaj post ali trebalo mi je vremena da se odviknem od svih ljetnih kremica, ulja, mirisa i krenem na one “teze” za hladnije zimske dane.

Oko jeseni i zime se sve odvija oko dobih prizvoda za tijelo jer posto smo svi osim tate skloni suhoj kozi tako da biram samo provjereno i ono sto nam svima odgovara. U tom periodu najvise od svega volim proizvode iz ljekarne jer su se pokazali najbolji prijatelji u borbi protiv suhe i osjetljive koze.

Pa krenimo redom! 🙂

Mustela Hydra Stick –  ja ga zovem i “carobni stick”. To je jedna od najkorisnijh stvari (osim vlaznih maramica 😉 ) sto mi se nalazi u torbi kada izlazim sa djecom. Maleni je , praktican i koristim ga gotovo za sve. Lice, ruke, ispucale usne, suha koza… Moze se koristiti od prvog dana bebiba zivota. Sadrzi Cold kremu koja stiti od hladnoce, vjetra te neugodnog zatezanja i crvenila.

Sastav :  RICINUS COMMUNIS (CASTOR) SEED OIL, OLEYL ALCOHOL, HYDROGENATED VEGETABLE OIL, CANDELILLA CERA (EUPHORBIA CERIFERA (CANDELILLA) WAX), POLYGLYCERYL-3 BEESWAX, PARAFFINUM LIQUIDUM (MINERAL OIL), BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA) BUTTER, QUATERNIUM-18 HECTORITE, TITANIUM DIOXIDE, PARFUM (FRAGRANCE), TOCOPHERYL ACETATE, PROPYLENE CARBONATE, BISABOLOL, CERAMIDE 3, PHYTOSPHINGOSINE, CITRIC ACID

2.Mustela Hydra Bebè hidratantna krema za lice – odlicna kremica koju koristim vec gotovo tri godine i uvijek joj se vracam u jesenskim danima. Lagana, njezna, ne ostavlja mastan trag, hidratizira kozu te je cini mekanom i njeznom zahvaljujuci biljnom ulju , vitaminima E i F te karite maslacu.

Sastav : AQUA (WATER), GLYCERYL STEARATE, HYDROGENATED COCO-GLYCERIDES, PETROLATUM, CYCLOPENTASILOXANE, CETYL PALMITATE, LAURETH-23, 1,2-HEXANEDIOL, CETEARETH-20, PRUNUS AMYGDALUS DULCIS (SWEET ALMOND) OIL, SIMMONDSIA CHINENSIS (JOJOBA) SEED OIL, BUTYROSPERMUM PARKII (SHEA) BUTTER, CARBOMER, DIMETHICONOL, GLYCERYL CAPRYLATE, CETEARETH-12, CETEARYL ALCOHOL, PARFUM (FRAGRANCE), SODIUM HYDROXIDE, TOCOPHERYL ACETATE, XANTHAN GUM, TETRASODIUM GLUTAMATE DIACETATE, CITRIC ACID, PENTYLENE GLYCOL, PERSEA GRATISSIMA (AVOCADO) FRUIT EXTRACT

2. La Roche Posay Sydnet – od kada sam dobila ovu gel kremu za njegu koze, uvijek joj se vracam bez previse razmisljanja. Ne radi se o nikakvom mirisnom i sarenom pjenastom sapunu vec o “obicnoj “gel kremi koja ce nahraniti vasu kozu karite maslacom i 10%-tnim udjelom glicerina. To je ono sto nam zapravo treba tokom hladnijih dana kada nasa koza vapi za “hranom ” i vlagom . Ova gel krema takodjer ublazava svrab te ce vas rijesiti neugodnog zatezanja. Odlican proizvod namjenjen cijeloj obitelji, pa cak i bebama.

3. La Roche Posay Cicaplast B5 umirujuci pjenusavi gel – ovaj gel je ono sto bi svatko od nas trebao imati u kuci jer se koristi bas za sve. Za prljave rucice, za tusiranje, kupanje,  skidanje sminke… “Univerzalan” gel koji radi cuda na kozi te je njeguje i stiti. Sadrzi Panthenol koji umiruje suhe i iritirane dijelove koze.

4. Krema za bebinu guzu 😀 Aroma Balans – ova kremica je jedan dragi poklon jedne mamice koja osobno proizvodi ovu kremu i zeljela je da je bas ja isporbam na svojoj djecici. Osim sto je kremica prava mala ljepotica izvana , unutra se nalazi pravo blago koje ce vasa koza zavoljeti i tesko cete se odviknuti od nje tako da ona putuje svugdje sa nama. Djeca je koriste takodjer za suhu kozu tijela , kod pelenskih osipa, a mama si njome namaze lice navecer i sva se nekako sjaji i koza joj blista 😛 Krema sadrzi pravi mali  koktel prirodnih sastojaka koja nasa koza obozava. Sve pohvale ovoj mamici na ovoj prekrasnoj i predobroj kremici.

Da biste vise saznali o ovoj kremici, o tome sto sadrzi, kako je nastala i gdje je kupiti, mozete pogledati na http://www.kremazaguzu.com

5. Burt’s Bees prirodan losion za tijelo sa mlijekom i medom – ovo zvuci vise za popit’ nego za namazat’ se 😉 Namazati na kruh mozda 😉 Med i mlijeko su proizvodi koje zaista obozavam na kozi , a od kad sam otkrila Burt’s Bees proizvode u Mülleru, svaki puta se pocastim nekom kremicom, samponom ili balzamom za usne .

O ovim proizvodima mogu reci samo najbolje. Sto god sam isprobala odlicno je , a za sada bi izdvojila mlijeko za tijelo i balzam za usne. Oba proizvoda se mogu koristiti za djecu, blagogo su i ugodnog mirisa te hrane kozu i usne.

6. Nivea Caring oil – kakva bi kupka bila bez kapi ulja? Osim bademovog ulja koje redovito koristim , odlucila sam probati i ovo Niveino i mogu ga pohvaliti. Ono sto mi se najvise svidja je to da ne ostavlja mastan trag po kadi i pod djeci nakon kupanja. Nakon brisanja nema vise masnih mrlja,pregiba… no koza svejedno ostane nahranjena, mekana i njezna na dodir.

Vecinom dodam nekoliko kapi u kadu i jos ih premazem prije nego ih izvadim iz vode i lagano prebrisem rucnikom bez trljanja.

 

 

 

Vrtic

Obecala sam povratak blogu od rujna, pa evo me…

Rujan je meni najdrazi mjesec. Volim jesen, lisce, vjetric, sunce sto grije njezno… U rujnu 2008 godine sam okrenula stranicu u svom zivotu i dosla u inozemstvo, u rujnu 2009 godine smo se vjencali…Vjerojatno  mi je jos sve svijeze i mirisi mi na uspomene iako je proslo puno godina.

Ovogodisnji rujan ce takodjer ostati urezan u sjecanje. Danas je nas maleni veliki djecak krenuo u vrtic. 3 godine i 2 mjeseca, 99 centimetara i nesto vise od 14 kila , plava kosica i plave oci koji se me bojazljivo gledale dok sam mu u autu objasnjavala gdje ga vozim iako vec danima pricamo o vrticu, novim prijateljima, novim igrackama… Koliko sam se veselila, toliko sam se i bojala koliko njegove toliko i svoje reakcije.

Parkirali smo auto i rukom u ruci krenuli prema vrticu, u tisini… Nije puno ispitivao, nisam ni ja , samo sam gutala knedle koje su se gomilale u grlu i fokusirala se na to da zadrizim suze.

Znam, znam, nije vrtic nista strasno i dobro im dodje, dobro ce doci i meni da se malo odvojimo, da barem 2 sata na dan mogu posvetiti samo malenome… Pokusavala sam drzati sve pod kontrolom i vodila ga uz smijesak ohrabrujuci ga i pokazivajuci mu ogromne prozore kroz koje su virile radoznale djecje glavice. Pozvonili smo na vrata iza kojih se cuo djecji smijeh, a onda su svi nahrlili da vide novog prijatelja koji je sa strahom provirivao iza mojih nogu. A onda je u jednom trenu digao rukicu i nasmijao se i cim su se otvorila vrata krenuo zajedno sa njima prema sobi sa igrackama, dok sam ja ostala paralizirana u mjestu i kiselo se smijala. Bas sam se osjecala visak na onim stepenica, tako da sam odlozila njegove stvari, neprimjetno mu ukrala poljubac i dala do znanja da se brzo vracam.

Bila sam spremna za plac naravno ali nisam se dala. Hrabro sam udahnula nekoliko puta i otisla po auto.

Da je odvajanje tesko, tesko je… Cijelo vrijeme sam razmisljala sto radi, dali je gladan, zedan, jel se pita gdje smo, gdje mu je brat, gdje je on sad, hoce li se mama vratiti? Sigurna sam da on ni na sekunde nije pomislio na nas i ako jest, sigurno mu je neki novia utic ili neki novi prijatelj skrenuo pozornost.

Ta tri sata cinila su se duga. Tek sam sad nakon skoro 2 godine shvatila koliko se zapravo lako brinuti o samo jednom djetetu. 😀  To je ono , “kao da ga nemas”.  🙂 Nije bilo dreke, suza, natezanja oki igracki, guranja, zatvaranja vrata… Mir i tisina.  Maleni je imao sve igracke za sebe, mirno je sjedio na tepihu sa svojim komadom peciva i zabavljao se. Imao je i mamu cijelu za sebe i mislim da je to jako dobro shvatio.

Cijelo vrijeme me pogledavao prema vratima od sobe i zbunjeno me gledao kada bi usao , a u njoj nije bilo brata . Sigurno je i on shvatio da se nesto dogadja.

Maleni i ja smo bili medju prvima koji se dosli pokupiti naseg “skolarca”. On se bezbrizno igrao sa loptom sa ostalom djecom i smijao. Primjetila sam da ima hlacice koje sam jutros donijela u slucaju “nezgode” . I da, bila sam u pravu…Uz svu igru zaboravio je da mora ici na wc tako da se nas heroj prvi dan popisao u hlacice, ali Boze moj… Ima i gorih stvari 🙂

Cim nas je ugledao, odmah je doletio sa jos vecim smijehom i krenuo sa nama. Vidno umoram i iscrpljen jedva je docekao da dodjemo kuci, da prigli svog “zeca i psa” i da legne u svoj kreveti.

Nije puno pricao, on je inace tip djeteta iz kojeg moras rijeci izvlaciti tako da se sve svelo na to da je pojeo jabuku, popisao se i trazio vodu za piti, a onda je otisao na spavanje….i probudio se totalno razocaran . Kada sam ga pitala u cemu je problem, odgovorio mi je da on zeli sad u vrtic… 🙂

Drugi dan

Danas smo ga probudili nesto ranije da u miru moze popiti svoje mlijeko i da ga obucem bez stresiranja…Na kraju smo opet dosli na isto jer smo se u roku od 20 minuta nakon budjenja vec nasli u autu jer je gospodin mali zelio krenuti u vrtic jos u pidzami. 🙂

Tako smo i jutros krenuli sami nas dvoje, ovoga puta sa smijeskom i nesto opustenijim izrazima lica…

On vec zna put do vrtica tako da je on pokazivao kuda moram ici, a kada sam se u jednom trenutku okrenula sa autom jer nisam mogla naci parking , on je zabrinjavucaje zajaukao “oooo mammmaaa , ne idemo valjda kuci sad?!” 😛

Kao i jucer, cim su se vrata otvorila, odjurio je brzinom munje. Sustigla sam ga samo da mu papucice stavim na brzinu i pitam dali mora u wc 😛 i to je to. Nije me ni pogledao vec se bacio u istrazivanje sa svojim novim prijateljima.

Maleni i ja smo si priustili jedno relax jutro , kavica i fina peciva, mali shopping i topli rucak koji smo ponijeli kuci za sve nas kada pokupimo brata.

Sretan je bio i danas…ali umooooran. Toliko umoran da nije vise mogao stajati.

I danas sam izvlacila rijeci iz njega. Kaze da je opet jeo jabuku, da je drugi djecak jeo kekse, na moje pitanje zasto i on nije jeo keks, odgovrio je da nije htio. Sam je priznao da je napravio malo haosa i da ga je odgojiteljica zamolila da pospremi , sto je on slusao i pospremio. Kao prava mama, morala sam pitati dali se derala na njega ili je bila ljuta. Odlucno je odgovorio da nije , nego da mu je samo rekla da sredi malo 😛

Sretno nam bilo u ovoj novoj avanturi ❤

Znojimo se sa Kayla Itsines ;)

Nema me dugo, da je dan duzi vjerojatno bi stigla pohvatati sve, uraditi ono sto krenem, ocistiti kucu, objesiti ves, nahraniti djecu, pocistiti za njima… Nekada mi se cijeli dan vrti samo oko toga, a gdje je jos izlazak u park, bezene, u trgovinu…

Tako je je pisanje bloga postao pravi luksuz kojeg sam se htjela odreci tokom ljeta, ali eto, ne mogu, jace je od mene pa cu nastaviti koliko stignem sve do jeseni kada stize tmurnije vrijeme i dani nikako da prodju pa ce biti vremena i za cesce tipkanje.

Pa eto , u ovom bih vam postu zeljela objaviti  da sam kako god nemam vremena za puno stvari, nasla vremena za sebe. Trebala sam sa ovim poceti davno prije, tokom zime tako da se do ljeta dotjeram u formu, ali sta fali ako cu za Bozic imati plocice  i super guzu? 😛

Ja sam zapravo odlucila da je vrijem da se “sredim” –  polako ali sigurno, bez drasticnih dijeta, ludih programa gdje moras provoditi dane u teretani… Zapravo , odlucili smo zajedno MM i ja da cemo poduzeti nesto sto se tice naseg fizickog izgleda iako ruku na srce , nismo si nikad radili komplekse, ja pogotovo. Uvijek mi je u glavi bila ona “ipak sam ipak rodila dvoje djece i da moje tijelo ne moze biti kao prije trudnoce ..” , iako zapravo sama sebi nikad nisam bila dovoljno mrsava i ravna. Takve smo mi zene….

Nikada se nisam usporedjivala sa drugima, pogotovo nakon poroda. Ja sam svoje tijelo deformirala radi svoje dvoje djece , zapravo oni su ga deformirali, a ja sam sada nakon skoro godinu dana i pol od drugog poroda odlucila da je vrijeme da ga malo “sredim”.

Jos veci poticaj bio mi je MM kada smo se nasli prvi put plazi svi zajedno , a muz ce meni ” Super ti i izgledas s tim da jedes sve i ne vjezbas nist’ , a rodila si dva puta…” 😀 Meni je to bio ogroman kompliment ,pa sam shvatila da zaista potrebno malo da se vratim u formu i odlucila sam zagrsiti ovaj put.

Atkins, Un, Dukan….Nikakva dijeta nije dolazila u obzir jer ja jos dojim i kako god se radi o samo tri obroka zelim da moje dijete dobije i dalje kvalitetno mlijeko. Promijenila sam nacin prehrane , a to je da sam izbacila slatkise, cokoladice poslije svakog obroka i medju obrocima, teska jela i tipicno prezderavanje za stolom. Nista drasticno se zapravo nije promijenilo, osim sto sam pocela vjezbati. Pizze, tjestenina i kruh su i dalje dobro dosli, ne radim si probleme ako moram pojesti pizzu ili komad torte…

Uvela sam puno vise jogurta, povrca, voca , smoothie su postali odllican medjuobrok ili dorucak, bogate salate postale su savrseni rucak… Korak po korak kile su pocele silaziti. Krenula sam sa 67.5 kg , a sada sam na 64. Trebala su 3 mjeseca za tri kile s time da ni jednu kilu nisam izgubila od kada sam pocela sa intenzivnim vjezbanjem 3 x tjedno po programu famozne Kayla Itsines.

Nikada nisam bila za kucno vjezbanje, fitness kod kuce… Uvijek bi sreca trajala dva dana , a onda bi sve palo u vodu i moj cilj bi splasnuo. Ovoga puta je bilo drugacije.

Kayla je bila ta koja mi je dala motivaciju svojim slikama koje svakodnevno objavljuje na svojoj Facebook stranici i Instagram profilu i rezultati zena diljem svijeta su ocaravajuci. Odlucila sam da je to program koji meni treba i da jednog dana zelim i ja tijelo bas kao sto su na njezinom profilu.

Prvi korak je bio skidanje knjige koju sam citala bez treptanja i nisam cekala ponedjeljak kao uvijek nego sam krenula odmah. Bio je petak, stavila sam djecu na spavanje i krenula. Mislila sam doslovno da cu umrijeti. Lice bi je dobilo boju patlidjana dok su sa njega padale kapi znoja velicine graska. Ali nisam odustala, naprotiv…Sljedeci dan nisam mogla ustati iz kreveta, uzela sam paracetamol i odlucila da idem dalje. Bol u misicima bila je normalna i moje tijelo je reagiralo nakon godina stagnacije .

Prosla su puna cetiri tjedna i bol je i dalje tu jer vjezbe postaju sve intenzivnije i sve ih je vise dok je vremena sve manje….Ali guram dalje i rezultati se vide, i te kako.

Kile su znaci iste iz razloga sto misici teze vise od masti koja se topi tako da je logicno da su kile i dalje tu dok se tijelo mijenja i sve masne naslagice se pretvraju u misice.

Ono sto Kayla naglasava u svom programu od 12 tjedana je to da se vazemo, nego da to ucinimo samo ako smo znatizelne ali vecinom nas ta znatizelja baci u “bed” jer se kazaljka ne mice sa brojke od koje smo krenule. Porucuje da je najbolji prijatelj ogledalo i slika. Ogledalo nikada ne laze, slika jos manje. Prve rezultate vidjela sam nakon nekoliko dana, a ona je uslijedio skok od dva tjedna gdje su se “bubreznjaci” vecim dijelom otopili i ostalo je nesto malo sto ce sigurno otici u preostalih osam tjedana.

Na pocetku nisam mogla pohvatati kako funkcionira program, bilo je premalo informacija, a opet se cinilo da ih previse. Trebalo mi je dva dana da shvatim nacin na koji se vjezbe primjenjuju i od tada je sve krenulo glatko.

Vjezbe se izvode 3 dana u tjednu i radi se o vjezbama pod nazivom HIIT ili High Intensity Interval training. U knjizi se nalazi 8 vjezbi za svaki dan u tjednu podijeljenje u 2 grupe . Svaka od dvije grupe vjezbi mora se izvoditi zasebno i to 2 x u 7 minuta. Svaka vjezba kraj sebe ima broj koliko puta se mora ponoviti vjezba  tako je je princip vrlo jednostavan.  Ponedjeljkom vjezbamo ruke i trbusnjake, srijedom noge i cardio, petkom cijelo tijelo.

Ono sto vam treba je tepih za vjezbanje, timer koji je uvijek podesen na 7 minuta i mobitel ili iPad na koji mozete skinuti knjigu i gledati vjezbe tokom vjezbanja, a mozete ih i isprinati pa drzati kraj sebe.

Krene se sa laganim zagrijavanjem kao npr. trcanje u mjestu ili stepenice, a onda se krene sa programom. Napravi se prva grupa vjezbi, kada se zavrsi krene se opet od pocetka sa istom grupom. Jedino je bitno da se vjezbe uspiju izvesti dva puta u sedam minuta. Nakon cega slijedi odmor od maximalno 50 sekundi , a onda krece druga grupa vjezbi po istom principu. Nakon toga pauza 50 sekundi, pa opet prva grupa dva puta , pauza 50 sekundi pa ponovo druga grupa dva puta sto je na kraju 28 minuta vjezbanja 3 puta tjedno. Nedjeljom je vecinom dan odmora  ili se odabere dan koji nama vise odgovara, a ostalim danima se radi LIIS vjezbe.  Preporucuje se raditi brzo hodanje kombinirano sa sprintom od nekoliko sekundi, kucni bicikl, lagani jogging u trajanju od 30-40 minuta. Posto je meni tesko sa djecom organizirati bilo kakvo trcanje ili setnje od 40 min bez stajanja ja radim Indoor walking, na internetu ima hrpa filmica od pola sata tako da radim to u danima kada ne radim Kayla.

Ufff, nadam se da se nista izgubili u ovom mom objasnjavanju. Ako vas zanima, na njenom blogu mozete naci hrpu informacija. Postoji knjiga i o nacinu prehrane koji se moze primjenjivati uz vjezbe ali trenutno me to ne interesira.

Ono sto vam mogu reci je to da se osjecam potpuno drugacije. Ja da izaberem komad paprike umjesto kinder cokoladice, da jedem Smoothie za dorucak umjesta 2 snite kruha sa nutellom…Dogodio se nekakav sklop u glavi, cudan ali prekrasan koji me tjera dalje . Od kada sam na programu osjecam se bolje, snaznije, imam vise energije( iako sam nakon vjezbi jako umorna ali prodje nakon sat vremena) i ljepse. To potvrdjuju sve zene koje slijede program. Iako se mozda i ne vide rezultati njezine te slike tjeraju da ides dalje, dovoljno je samo zaviriti na njezin profil i moze se osjetiti enegija kojom zrace sve te zene koje su postigle svoje rezultate.

Svaka mama si moze priustiti tih 28 minuta, sigurna sam. Uvijek sam mislila da cu u teretanu krenuti kad ce djeca imati po 34 godine jer mi je izlazak iz kuce barem 3 puta tjedno u teretanu bila nemoguca misija uz njih dvoje.

Prije sam uvijek vjezbala bez volje, sa grcem u zelucu…Sada je to postao pravi mali ritual, izvucem se iz kreveta dok jos djeca spavaju, navucem svoju sportsku robu i “kricave”( tenisice za koje sam mislila da nikad necu staviti dok nisam pocela nju slijediti) i posvetim tih 28 minuta sebi i svom tijelu uzivajuci u svakoj kapi znoja i svakoj koscici koja zaboli dan kasnije.

Isplati se, zaista se isplati…

Eto vam nekoliko mojih slikica 😉

Ne trebaju vam utezi definitivno 😉 Sve sto vam treba imate kod kuce…ili u frizideru ili na vrtu 😛                                                            Prvi dan i nakon 14 dana 

Prvi dan i nakon 28 dana :

Krpice tjesilice i plisanci za spavanje

Vjerojatno i vi imate uz sebe limace koji vuku za sobom svoje krpice, medvjedice, zeceve, lutke, za koje su vezani bas kao pupacnom vrpcom pa ih vode sa sobom i kad idu na wc, uredo rucaju sa vama za stolom, nekad ste im duzni natociti i sok i postaviti tanjur vise.

Sa prvim djetetom nismo jos poznavali te famozne krpice pa ih nismo ni kupovali niti koristili prva 3 mjeseca. Vecinom bi zaspao dirajuci nasu majicu. A onda su poceli nesto cesca nocna budjena pa sam u trazenju rjesenja naletjela na clanak u kojem je bilo navedeno da se bebi u krevetic stavi mamina majica ili neki predmet poput plisane igracke koja mirisi na mamu. I tako je jedna moja obicna majica postala njegov omiljen predmet za uspavljivanje, a posto mi naramenice na toj majici nisu davale neku sigurnost odlucili smo je zamijeniti jednom krpicom. On je bio premaleni da izabere pa smo to nedjeljno jutro to ucinili mi iizabrali tu famoznu krpicu -zeca. Taj mekani zeko je postao prava atrakcija. Nakon sto smo ga oprali, proveo je cijeli dan ispod moje majice kako bi dobio moj miris i od tad pa do prvog pranja je proslo punih 13 mjeseci. Zeko je bio uvijek sa nama i uvijek u njegovim rukicama. Pranje je bio pravi izazov i svaki puta kada bi ga odlucila staviti na pranje on bi imao histericne napadaje placa i ja bi ga morala vaditi iz masine. Za vrijeme spavanja takodjer nije bilo nemoguce oprati ga je spavao cvrsto priljubljen uz njega. A onda smo se nekako i priviknuli da zeko nije vise krem boje nego cokoladne, da vise nema lijep miris vec da zaudara, miris koji je njega smirivao i nekako nam je to postalo normalno.

A onda je jedno jutro potekla krv iz nosica i zeko je izgledao bas kao u nekom horor filmu i tu je pranje bilo potrebno jer vlazne maramice nisu mogle spasiti situaciju. Samo sto pranje nije imalo dobar kraj jer sam ga morala vaditi van prije centrifuge dok je on bespomocno urlao gledajuci u bubanj i onako mokrog ga ljubio, grlio i odnio na spavanje. Puno sam puta pozalila sto nismo odmah kupila dva, tako da uvijek imamo jedan u slucaju da se prvi zagubi, da se mora oprati…

Nakon ove situacije sa pranjem odlucila sam kupiti jos jednog zeca, istog u istoj trgovini no prodavac me samo milo pogledao i rekao “Zeko nazalost vise nije u prodaji , a ni ne proizvode ga vise…” OD SVIH ZIVOTINJA BAS ZECA!? Ok Keep Calm!

Pomirila sam se sa cinjenicom da repliku zeca vise nikad necemo imati , a onda sam u grupi u kojoj mi mame prodajemo i razmijenjujemo stvari od nase djece nasila na oglas gdje je jedna mama prodavala punu kutiju plisanaca i na dnu medju svim onim cupavim glavama koje su virile primjetila njega  – naseg zeca! Kontaktirala sam odmah mamu koja je stavila oglas i te iste veceri otisla po njega. Proslo je vise od godinu dana, on i dalje ceka svoj red u ladici, cist i mirisan…Nadam se da nam zamjena nikad nece zatrebati, ali neka se nadje 😉

A onda se pojavio PAS –  Ikein labrador kojeg smo kupili jer je bio lijep i sladak, no nas sincic dalje od zeca nije gledao. A onda ga jedne vecer zavolio i poceo mu je davati istu paznju kao i zecu i sada jedno bez drugog ne ide. Kud zec , tud i pas! Obavezno i njima moram davati sirupe, spremati merendu, posluziti sok, dati poljubac prije spavanja, kada su umorni i on ih stavi na spavanje, moramo ih pokriti, paziti da se ne sjedne na njih i prava je pobuna ako im se netko priblizi bez dozvole.

Sa mladjim sinom sam od prvog dana pokusavala sa krpicama, plisancima ali bez uspjeha, on to nije volio, ali je volio onu gazu koju bi ja prebacila preko ramena kada bi ga dojila i uvijek bi nasao ugao i vrpao bi po njemu palcem.

I tako je zavolio gazicu. Gazicu sa etiketom Aden+Anais koji ne obazava samo on vec i ja tako da imamo cijelu kolekciju malih , velikih, koristimo ih kao dekice, kao rucnike nakon kupanja, kao podloge kod presvlacenja kada smo van kuce, za prekrivanje kolica. Prekrasne velike i mekane gaze koje bi preporucila svakoj mami bez obzira ima li malu ili veliku djecicu.

Sada smo narucili i vrecu za spavanje od tog istog materijala koji njega smiruje i poludi od veselja doslovno kada ga osjeti pod prsticima. Preslatko mi je kada je vidi na podu pa se baci nja nju, veselo se smije i pokazuje svoje veselje sto je vidi. Gura nosic i lice u nju i trlja je po licu dok rukicama traze one vec istrosene i sazvakane etikete. Imamo ih barem 10 i njemu nije bitan koji je dizajn, dali su na gazici naslikane zirafe ili slonoci – bas je svejedno , bitno je da je tu etiketa za zvakanje, gnjecenje i smirivanje 😉
Tjesilice njima znace puno iako je za nas mozda samo jedan obican plisani medvjedic u pitanju. Njima taj medvjedic daje sigurnost, smiruje ih miris koji poznaju, pod prsticima osjete materijal koji im daje sigurnost.

Kada jos nisam bila mama, uvijek sam u cudu gledala u te poderane i prljave gazice na kojima bi obicno bila objesena duda, plisanci bez repa ili uha sa iskopanim okom i pitala se sto im roditelji ne kupe neku ljepsu krpicu ili novijeg medvjedica. Ali tek sada kao mama razumijem…  🙂

Svaka ta tjesilica ima svoju pricu, ima bezbroj poljubaca na njoj , zagraljala, samo ona ima privilegiju spavati pribljubljena da ni noc uz nasu djecicu i biti mazena i pazena , mjesecima, godinama… Citajuci razlicite clanke o slicnim temama naletjela sam na slike Katija Kemnitz koja je odlucila slikati medvjedice koji izgledaju iscrpljeno, tuzno i maltretirano, a zapravo su bili samo previse voljeni ❤

Mama X 2

Cesto gledam mame oko sebe sa jednim djetetom i jednostavno zaboravim da sam i ja “jednom” imala” samo jedno dijete. Meni se rijetko dogodi da izadjem samo sa jednim od njih i osjecam se bas cudno, ne moram vam pisati kako se osjecam kad izadjem sama, vecinom je to samo do poste ili ljekarne ali i to se broji.

Mame sa dvoje male djece i one sa vecom razilkom su dva razlicita svijeta. Cesto gledam i mame koje imaju vec vecu djecicu gdje starije dijete ima nekih 5-6 godina, a manje tek rodjeno pa se pitam kome je gore ili bolje!

Sve ima svoje prednosti i mane, sa dvoje manje djece si uvijek “u tome svemu” i jednom kad izadjes – gotovo je. Gotovo je sa zubima, pelenama, neprospavanim nocima i definitivno sam sigirna da je teze poceti sve iz pocetka nakon nekoliko godina  iako su mame koje su odlucile napraviti pauzu sigurno odmornije od mene, ali se tjesim da kad zavrsi sve ovo – da cu poceti i ja…spavati…

Mama koja ima dvoje male djece je sigurno jako snazna zena, govorim iz iskustva . 😀

Ja sam zapravo naucila puno toga vec u drugoj trudnoci, a pogotovo od kada sam “bis” mama . Puno toga se promijenilo oko mene, u meni, u onome kako gledam na svijet i kako se brinem o vlastitoj djeci. Sa prvim sam uvijek bila u nekom grcu, ako ne jede ili jede previse, ako ne spava ili spava koji sat vise, ako padne, ako ne puza, ako ne hoda, ako zabacuje nogicu, ne okrece se na trbuh, ne raste mu kosa, zub, lista mu se noktic…Sve sam to proucavala pod povecalom i punila si glavu glupostima. Bilo je tu i briga da sam tad mirne noci gdje bi on spavao razmisljala o tim njegovim “problemima”, dala se malo smesti od okoline i evo tragedije.

Sa drugim je sve drugacije i to je najljepse od svega. Nekako se opusteno ide iz mjeseca u mjesec, faza sa fazom, vec znam sto slijedi, sto treba raditi, ssto bi moglo biti, ne opterecujem se sitnicama vec uzivam u drugim stvarima. U noci definitivno ne razmisljam zasto je popodne kakao zuto zeleno i zasto si ceska kosicu samo sa desne strane 😀

Govorili su mi svi da ce biti tesko i naporno, nisam znala sto ce to znaciti sve dok nisam probala i moram priznati da je biti mama dvoje male djece pravi bitka za opstanak izmedju igracki, hrane po podu, pelena, popisanih kreveta, razlijanih sokova, urlikanja, dreke, opominjanja, guranja, padova sto slucajnih sto namjernih…

– moras se pomiriti sa sudbinom da ces uvijek imati kucu  u neredu, igracki svugdje , lego kockice uvijek pod nogama , uvijek ces ih sklanjati , a nakon pola sata sve ce se vratiti na staro

– vecera i rucak ce biti test zivaca ;opominjanje tipa “sjedni, jedi, nemoj bacati , uzmi mrkvu, nemoj si gurati vilicu u oko…”, bit ce i suza, bacanja sa stolice, trenutaka gdje si cijelu zdjelu salate zelis izvrnuti na glavu i ostati tako barem tjedan dana

– ves maina i susilica radit ce non stop

– kad legnes popodne ako imas srece da obojica zaspe (sanse su 1:1000000) uvijek ce se netko probuditi, vrijedi i kad ti se na trosjedu navecer muz priblizi

– na wc vise nikad neces sama – ako si sa prvim uspjela

– kada ostanes samo sa jednim, shvatit ces koliko je zapravo lako brinuti se o samo jednom djetetu

– shvatit ces kakav je luksuz slobodno vrijeme  kada ti frizerka kaze da ako se zelis vratiti u boju kose kao sto si imala prije dvoje djece moras odsjediti barem tri sata kod nje, a ti odustanes

– u 10 minuta kada spavaju ako se probudis prije njih uspjet ces napraviti ono za sto ti je prije trebao cijeli dan

– postat ces maher u organizaciji pa ces se pitati kako ti je prije za izalazak trebalo duplo vise vremena nego sada kada se spremate u troje i pod obavezno netko napuni pelenu prije izlaska kada ste vec u jaknama, bacis smece, zaustavis se u posti i jos stignes tocno ili prije vremena na odredjeno mjesto

– mame koje imaju jedno dijete smatrat ce te svojim idolom

– imat ces kucu punu ljubavi

– leci ces sigurno mrtva umorna ali sam osmijehom na licu i jedva ces cekati jutro da ih opet vidis iako ce se manji sigurno druziti sa tobom cijelu noc

– shvatit ces kako se ljubav ne dijeli vec mnozi i da svakog od njih volis na drugaciji i poseban nacin

– razmisljat ces sigurno o trecem djetetu i to je najljepse od svega

Izmedju svega toga u danu najvise koristim rijec “Ne!” “Nemoj ga” “Srusit ces ga ” Tri famozne faze koje svaka mama ponavlja bezbroj puta na dan pogotovo kada kraj sebe ima povampirenog dvo i pol godisnjaka i gegavog patka koji je tek prohodao.

Jedan nas dan je prava aventura i nekad se sama sebi divim kako uspijevam, a uspijevam jos i uz njih dvoje i svoj hobby pretovriti u koji novcic i na kraju krajeva mogu reci da sam vrlo zadovoljna mama dvoje malisana.