Co- sleeping ? Bed sharing?

co-sleepingVjerojatno ste culi svi za ove izraze i sigurna sam da medju vama ima onih koji se protive tome iz nekih osobnoh razloga ali sam sigurna da ime vise onih koji zagovaraju zajednicko spavanje sa bebom i sami mogu reci da je to jedno predivno iskustvo koje prije ili poslije zavrsi, jer ruku na srce , nisam upoznala nikoga da ima 18 godina i da spava sa roditeljima. 😀 Na internetu ima prekrasnih tekstova o zajednickom spavanju sa djecom, o tome kako zajednicko spavanje utjece na bebe, mame, pomaze kod dojenja…

Ne mora uvijek roditelj biti onaj koji ne zeli svoj krevet dijeliti sa bebom , nego beba moze sama odluciti da nece spavati sa vama. Ja sam sa prvim sinom ostala sokirana kada mi je jasno davao do znanja da on zeli svoj krevetic, tad je imao tri mjeseca i uzivao je spavajuci sam iako sam ja zeljela da ostane u krevetu radi nocnih podoja. On zapravo nikada nije volio biti ni na rukama, na rukama bi plakao i bunio se te bi zadovoljsvo tek pokazao kad bi ga pustili na pod da se igra ili k’o bebicu na trosjed da lezi i gleda svoj svijet. Bio je uzasno nemiran u krevetu, mlatario bi skroz rukama, nogama, budio se stalno , a kada bi ga odnijela u krevetic – mir i tisina. Tako sam ja sa njegova 3 mjeseca odlucila da je vrijeme da ga premjestimo u njegovu sobicu i to mi je jako tesko palo. Po noci bi ustajala samo da ga nahranim ili ga u polusnu donijela u krevet i dala da sisa nekon cega bi gospodin jasno protestirao da zeli tamo odakale sam ga i donijela. Danas imamo vragolastog dvo i pol godisnjaka koji spava sam u svom kreveticu cijelu noc, nekada i po 15 satim u prosjeku 12 sati. Uspava se sam bez problema te za nocna budjenja neznamo hvala Bogu.

Moram priznati da sam nekako sa strahom prvih mjeseci govorila da spava sa nama, jer ljudi vole jako pametovati i osudjivati pa sam se naslusala toga kako cu se kajati jer nece nikad htjeti spavati sam i ostalih dusebriznih savjeta koji su me tada kao novopecenu mamu jako zbunjivali ali sam kao i uvijek radila ono sto mi govori srce te sam svoje malo cedo drzala uz sebe dok god je on to htio. Bitno je bilo da spavamo, nije bitno kako i gdje, mi smo uvijek spavali po noci i nakon dvoje djece i mjeseci grceva, zubica i onoga sto stize u paketu mi na prste jedne ruke mozemo izbrojiti koliko smo noci proveli budni. Vecinom bi im bila dovoljna moja ruka da se smire i da svi utonemo u san.

Manji je mazen i pazen , u njemu uzivam toliko da je to rijecima tesko opisati, a uziva i on , vecinom ga ljubakam non stop i tako mi je mali iako cemo sljedeci mjesec puhati prvu svijecicu. Sa drugim djetetom je hrpa stvari laksa, bas uzivam uz dana u dan gledajuci ga kako raste i vec znam sto stize nakon nekog novog koraka te nema nekih pitanja u glavi, jeli dobro da radi ovo sta radi, mozda nije dobro sto ne radi ono sto drugi rade… Odavno sam stala na kraj usporedjivanjima, glupim pitanjima, trazenju odgovora na Googlu 😀 Jednostavno uzivamo u njemu…

A on je zapravo maza, od rodjenja, volio je uvijek kontakt, mir, ruke, pjevanje….Pa ja mu i dan danas pjevam prije uspavljivanja dok mi kicma ostaje na parketu od njegove tezine, ali svaki novi dan je bolji i svaki novi dan smo blizi nekom mom cilju, On se za razliku od brata ne zna uspavati sam, zaspi ili sisajuci ili na rukama. Znaci uz” Zeko i potocic” napravim dva , tri kruga po sobi i on “kapne”. Po danu spava tri puta i sva tri puta u svom kreveticu . Cetvrti spavanac je definitivan i tad slijedi nas mali ritual pred spavanje i krevetic. Odspava sam do jedan ili dva u noci, nekada i ranije ovisi kakav je dan bio i muci li ga sto , a onda ga nakon prvog budjenja selim sebi u krevet. Moram priznati da nekad cekam hoce li se probuditi i sve se nesto namjestam kao kokos na jajima jer meni je zapravo tesko zaspati bez njega.

Jasno sam govorila o tome da ne moze, nezna i ne zeli zaspati bez mene, prakticirala savjete, ostavljala ga plakati u mraku, uz lampicu, uz muziku, uz moju majicu , a srce mi se cijepalo na dva dijela dok mi gledala televizor  i pravila se kao da se tamo u sobi  nista ne dogadja. Krivila sam sama sebe da sam ga ja tako naucila jer sa prvim nisam imala tih problema. A onda sam jednostavno sa njegovih 7 mjeseci digla ruke, digla ruke i odlucila da ce njegovo mjesto za spavanje postati i ostati tamo gdje spava najbolje, a to je uz mene….  Tamo gdje je spavao od pocetka.

Sa njim je nestao strah od recenice “spava sa nama” jer jeto bilo toliko prirodno i spontano da me vise tudji komentari nisu ni zanimali i ne zanimaju me. On nije ni jednom odspavao cijelu noc u komadu, a ni jednu cijelu noc u kreveticu, ni jednom nije zaspao sam i vjerojatno ni nece uskoro i ne brinem se oko toga. Nije prosla ni jedna noc, a da se ne budi radi sisanja iako to nije potreba za hranom nego samo da se uvjeri da sam tu. Radim ono sto mi se cini da je ok i ne zalim za nicim. Oni rastu, a ja bi se za koju godinu mogla pojesti od tuge sto nisam uzivala u djeci dok sam mogla nego sam ih pomocu raznih metoda “ucila kako se spava”.

Nema mi ljepseg nego kad se po noci stisne meni u krilo, iako spavam jasno mogu osjetiti miris njegove mekane kosice uz koji zaboravis na sve, miris djeteta, smijeha i mira, tad onako u polusnu stisnem njegovu nozicu broj 20 i zaspim u sekundi.

Budim se sa podocnjacima, sa iskrivljenom kicmom i zalezanom rukom, spavam samo na jednoj strani da bi on imao sto vise mjesta, muz spava na trosjedu u zadnje vrijeme… Co sleeping donosi puno toga lijepoga , ali i nekih negativnih stvari koje na srecu prodju kroz koji mjesec , godinu, dvije? Neznam zaista ali znam da je co sleeping faza koja ce sigurno proci brzo i da ce nas krevet biti mjesto gdje cu vjerojatno uvijek otvorenih ruku docekati necije nozice sto tapkaju u noci trazeci sigurnost i mir, bas tamo gdje su bili mazeni i pazeni prvih dana svog zivota , gdje je mama osluskivala svaki udisaj izdisaj, drzala njihove sitne prstice u svojoj ruci uvjeravajuci se da sve ovo nije san…

Mama stvara :D

Eto, sjela sam…Djeca su zaspala pa sam se zatvorila u “radnu” sobu, odnosno onu u koju se sve gura,tj. pegla , daska za peglanje, kutije, kutijice, u koju samo guramo “ono sto je viska”, mislila sam da je sredim malo.Pa nikako da sredim tu sobu, uvijek sve iznova, iz supljeg u prazno…Tu sam sobu zamisljala ko u onim katalozima o dizajnu i namjestanju stanova, svijetla, prostrana, velika, minimalisticka, sa komjutorom na radnom stolu, bijelom orhidejom , mirisnom svijecom , sa bijelim zavjesama… Ta soba je izgledala tako samo onaj dan kada smo dosli vidjeti stan i kad niceg nije bilo unutra, a mi smo od nje napravili pravi “svasteraj”. Pa se onda tjesim da svatko od nas ima takvu sobu i da je bas ta soba “viska” svakome potrebna da se u nju nagura pa zatvore vrata. Uglavnom, ima sve od igle pa do slona, imamo i dvosjed na razvlacanje , a sad sam jos dovukla unutra i policu za cvijece da je iskoristim za sitnice, kutije i kutijice…Kao da police nisu ionako dosta pretrpane.

No uglavnom, nije sad bitno…Bitno je da u toj sobi ja nadjem svoj mir za svojom sivacom masinom, kada svakodnevno guram nos u one krpice ispod stola , sanjam i stvaram…Vise sanjam nego stvaram jer uz dvoje klinaca jedva da stignem otici na wc , ali se uz malo truda  moze, pogotov ako oni zaspe nekako istovremeno pa onda znam da imam 45 min dok se manji ne probudi i gotovo uvijek uspijem smisliti nesto.

Pa tako sam ovih dana napravila par sitnica dok su decki spavali i bas mi je zao sto sam krpice za bacanje iskoristila za nesto, a mozda ideje mogu posluziti i vama, pogotovo ova za fotoaparat kada djeca navale od jutra “Maaaama , a sto cemo danas raditi?”

Ova krpica za grickanje nastala je od jedne obicne isprane i zaflekane majcice . Ljepsi dio sam iskoristila. Od preostalih krpica u kutiji napravila sam etikete za grickanje koje sam stavila izmedju 2 krpice i sve prosla sa masinom za sivanje. Na prednju sam stranu stavila ovu slikicu, takodjer jedan komad stare majcice sa ovcom. 🙂
10715913_10205088447389982_354698461_n

10707881_10205088447429983_1486397855_n

10711618_10205088447549986_804074569_n

Fotoaparat od tetrapaka

Nas stariji fotomodel obozava slikati (ali ne i biti slikan 😛 ) , pa smo tako jucerasnje tmurno popodne dok je baby spavao iskoristili za izradu super brzog aparata za slikanje od tetrapaka.

Potreban vam je tetrapak od vrhnja za kuhanje ( ja sam imala samo onaj od pola litre, iako mislim da je bolje uzeti onaj od 2,5 dcl jer je spretniji za male djecje rucice ), zatim vruce ljepilo, nekoliko gumbica ( sa gumbicima budite oprezni ako vas klinac ima naviku gurati sve u usta;na svu srecu nas malisan to ne radi tako da sam nas fotoapart ukrasila bez straha) , komad tkanine da napravite trakicu koju ce staviti oko vrata, ukrasni selotejp ili washi tapas trakice, obicna bijela traka za zastitu kod krecenja, cep od mlijeka u boci, komad filza ili neke cvrste tkanine.

10695328_10205088374108150_794996311_n

Tetrapak operite i osusite te ga omotajte bijelom trakom za krecenje. Ovo je idealna podloga i za bojanje pa vasem malom umjetniku mozete dati u ruke tempere ili vodene boje da ga ukrasi kako on zeli. Ja sam isla na brzu varijantu i cistiju 😀 pa smo nas tetrapak obukli u sareni selotejp. Od filca napravite krug nesto veci od cepa te ga zalijepite na mjesto gdje cete staviti cep, nakon cega na filz zalijepite cep te drzite nekoliko minuta da dobro uhvati. Od neke stare majice napravite trakicu za oko vrata koju takodjer pricvrstite vrucim lijepili sa lijeve i desne strane tetrapaka te ukrasite gumbicima. Mozete iskoristiti i neku traku za poklone, bit ce sasvim ok 😉

Mali prozorcic za gledanje napravila sam od gume jednog autica 😀 i to je zapravo najzanimljiviji detalj na cijelom fotoaparatu tako da bi bilo idealno kada bi ga mogli napraviti . Ponavljam, ako vase dijete ima naviku gurati sve u usta, mozda je bolje da preskocite i taj dio.

Po njemu mozete naljepiti sarene naljepnice, slicice, ukrasiti ga kako vase dijete zeli! Dajte masti na volju i pripremite sa za prvi pravi “fotosesn”! ❤10708465_10205088374068149_1856658187_n

10518946_10205088373948146_266421419_n

10714679_10205088373908145_1330256203_n

10716120_10205088373988147_1253024482_n

 

Terrible two

terrible-twosNeznam tocno jeli bila subota ili nedjelja, dan kada se nas mali plavooki djecacic pretvorio u vragolastog Denisa i tog smo dana duboko zakoracili u fazu “Terrible Two”. Pa eto , imamo i mi UZASNOG DVOGODISNJAKA! Nisam vjerovala da ce me vise psihicki i fizicki iscrpiti on vec beba od 5 mjeseci. Kad spojim to dvoje , zapocnem i zavrsim dan sa njih dvoje bez da sam se i 5 min odljepila od jednog ili od drugog, doslovno hodam na sve cetiri od umora. Vise onog psihickog umora vec fizickog.

Od faze dobrica koja bude gdje ga stavis pretovrio se u cendravo deriste koje voli svoje neke navike koje nikako ne treba “dirati”, kojemu vec dan zapocne lose ako vidi brata na “njegovom” djelu trosjeda gdje on pije mlijeko kad se probudi, tako da manjeg na prvi urlik iz sobe i znaka da je nas “napaceni” budan i da dolazi medju nas, brze bolje micem sa trosjeda…i do 2 metra dalje nebi li zaradio koji namjerno slucajni udarac u glavu . Popije se tako to famozno mlijeko uz crtice i to je nekih 5-7 minuta tisine , a ona zapocinje nas dan . Dan koji se sastoji od plakanja, vristanja, cendranja, lupanja glavom o zid, stol, glava o glavu moju ili tatinu, grebanje, udaranje,  bacanje igracki , bacanje sa trosjeda, stolice, famozne rijeci NE, nemoj mu se obracati, nemoj slucajno promijeniti pelenu pogotov ako je ukakan, nemoj slucajno da proba nesto novo… Jos uvijek se sjecam one scene sa njegovog rodjendana kada smo svi pjevali NJEMU i cekali da puhne svijecicu , a on je tati opalio samar , a onda je pokusao i meni sto se sve jasno vidi na videu.  Neznam kako smo se uspjeli nastaviti smijati nakon toga i kako mu glava nije zavrsila u onoj torti 😀 Moja samokontrola da se smirim i ne dozivljavam ga te mu pokusam skrenuti pozornost rijetko kada upali jer on svojim postupcima zna izvuci i onaj najdeblji zivac i tad slijedi moje urlikanje na koje se ne ponosim ali jednostavno bude jace od mene.

Neki dan je i uslijedila kazna po vrtickom sistemu. U “cosak” na onoliko minuta koliko imas godina. Tako da je brzinom munje nekon jedne od scena letio u krevetic i gle cuda, smirio se nakon 2 minute. Duze ga nebi ni ostavila ali barem je shvatio da je pretjerao…ili barem ja tako mislim. Vecinom nakon tih scena osjecam griznju savjest, nekad u ogromnim kolicinama i jako tesko se borim sa time. Najintenzivniji su vikendi. Tada prisutnost tate kojeg ostalim danima nema na “raspolaganju ” cijeli dan , pogorsa ionaku tesko situaciju. Tada je plac dupli, jadanje trostruko, zivci tanji da tanji ne mogu biti i moj jedini izlaz je ponedjeljak. Danas je ponedjeljak i vikend nema nikakve veze sa njime. Kada stavim na vagu, nas “Denis” je vise bolji nego los, vise dobrica nego zlocko i mozda sam samo ja odabrala krivi dan da krenem pisati post. Da sam pisala srijedom vjerujem da bi napisala puno ljepsih stvari i ovaj pocetni tekst uopce nebi bio u ovome postu, ali sta cu kad mi je vikend jos tako svjezi u memoriji 😛 No, nije sad da ga mislim hvaliti, ja sam odlucila da ga ne hvalim vise i ipak na kraju krajeva , kada smo sami nas troje uspijemo izaci na kraj nekako i kao sto bi moja mama rekla za mladjeg brata koji izvodi jednu za drugom ” Pa dobar je on…”

Kada smo sami zna da je mama uvijek u pravu, bas kao jutros kada je slomio nocnu lampicu, kada se zalijao sokom, srusio na sebe papire i napravio jos hrpu glupostu. Tada shvati da bi bilo bolje da je mamu slusao , ali shvati to prekasno… Nekada popustim i ja, moram jer inace igra nebi bila zanimljiva. Ne mogu uvijek biti “azdaja” i ona koja se dere, tjera u kut i daje po guzici prema zaslugama. Vise puta sam ona koja se pravi da ne vidi, koja sama sebe tjesi da ce proci i to, koja umjesto u njega kada pravi neku ludariju gleda u onaj mali petomjesecni smotuljak u svome krilu i pusta da stariji napravi nesto sto ce ga tog trena usreciti. Ja cu ionako pocistiti, pospremiti, bas kao i uvijek. Tome sluzi mama…

Iako je pravi pravcati nepodnosljivi dvogodisnjak , ja u ovome trenutku osjecam kako mi vrijeme leti pred ocima i kako on vise nije beba, vise ne mogu manipulirti njime kako ja zelim , poljubiti ga i stisnuti sebi kada mi se prohtje…a tako bi nekad htjela i ne mogu se pomiriti da on zapravo odrasta. Ali zato onog mladjeg medvjedica izgnjavim, izljubim i svasta nesto prije nego mi i on u potpunosti zabrani da mu se priblizavam osim ako mu necu pomoci da smislu jos jednu od ludarija koje je naumio.

Eh da…samo faza…kazu…

Upoznajte zirafu Sophie

sophie_stickerZirafu Sophi sam “upoznala” preko interneta  i odmah se zaljubila u njene osobine 😀

Ne radi se o plisanoj igracki vec o obicnoj gumenoj zirafici , bas onoj sa kojom sam se ja igrala prije 20 i nesto godina , a sigurno i mnogi od vas i nisam ni znala da ce mi na istu tu “ispasti” oci nakon toliko godina kada je ugledam na internetu.   Radi se zapravo o svjetsko poznatoj igrackici i bas mi je drago sto smo od danas i mi vlasnici jedne zirafice Sophie.

Sophie je rodjena 25.5.1961. (Dan Sv. Sofije) u Francuskoj , tocnije u Parizu gdje je gospodin Rompeau napravio je tako prvu zirafu od prirodne gume , odnosno kaucka i tako je Sophie postala prva igracka svakome djetetu jos od rodjenja. Njezin oblik i nacin izrade nije se nikada promijenio te je isti od prvog dana. 10592412_10204661916046965_664508216_n

Sophie svojim izgledom, mirisom i zvukom potice sva djetetova osjetila.

SLUH: Sophie zabavlja dijete i potice njegov sluh. Kada je dijete stisne zirafa proizvede smijesan i prepoznatljiv zvuk sto mu kasnije pomaze razumijeti vezu izmedju uzroka i ucinka.

VID: kontrastne mrlje sirom tijela zirafe Sophie pruzaju vizualnu stimulaciju prepoznatljivu bebu te ona samim time postaje poznat i ohrabrujuci objekat.

OKUS: Sophie je veoma fleksibilna i puna dijelova za zvakanje (usi, rogovi, noge, vrat) te je savrsena za bolne desni kod izbijanja zubica te je potpuno bezopasna. Napravljena je od 100% prirodnog kaucka i prehrambene boje.

DODIR: Oblik i velicina 18 cm. Savrseno je napravljena za male ruke djeteta , svojom lakocom, dugim nogama i vratom lako omogucava bebi da je drzi u saci bez ispadanja. Vrlo je mekana na dodir  te time oponasa kozu majke sto potice umirujuce fizioloske i emocinalne rekacije.

NJUH: Jedinstveni miris kaucuka cini da Sophie za vasu bebu bude posebna igracka prepoznatljivog mirisa

Zirafa dolazi u poklon pakiranju uz jos jednu “zgodnu” grickalicu za desni , takodjer napravljena od kaucuka.

Od danas smo i mi vlasnici male Sophie i bila je gnjecena i zvakana dobrih pola sata. 🙂 Tolp vam je preporucamo i upoznajte i druge mame i bebe ovom tako starom , a posebnom igrackom.10569186_10204661916086966_1385725645_n

10592229_10204661916126967_1058693391_n

 

 

Duda varalica DA ili NE?

4489463-colorate-bambino-ciucci-appesa-fuori-in-linea

Ja sam definitivno ZA dudu varalicu!

Sjecam se nasih pocetaka i taj dan kada sam iz plasticne kutijice izvukla dudu , sterilizirala je i dala mu je. Osjecala sam se uzasno, kao da je to nesto lose , kao da ce od tog trena puno toga promijeniti i vise nikad nece biti beba od prije. Mali gospodin mi ju je izbacio iz usta brzinom munje i za mene je to u jednu ruku bilo olaksanje.

Odustala sam na neko vrijeme, a onda sam nakon iscrpljujucih dojenja svakih sat i pol, njegove nervoze, i grceva odlucila pokusati ponovo sa drugim modelom i prihvatio ju je istog trena. Od tog trena smo rijesili puno trenutaka nervoze, razmak izmedju 2 dojenja nategnuli na dva i pol sata i bilo je to pravo olaksanje za mene, a i za njega u kriznim trenucima. Problem je bio od samog pocetka sto se on jadan nikako sam nije znao smiriti. Znaci da bi za uspavljivanje, nakon budjenja, za svaku sitnicu koja bi ga uznemirila trazio dojku. Nema tu nista lose, ja sam ionako uvijek bila na raspolaganju, ali nakon mjesec dana to me pocelo dosta smetati jer ga drugacije nisam znala smiriti osim mlijekom. I tako je duda postala nas spas i zavoljeli smo je svi.

Puno ih kaze da duda utjece na dojenje sto i nije istina jer sam na vlastitom primjeru vidjela da jedan komad plastike nikad nece zamijeniti maminu ciku. Kad je glad bila u pitanju duda bi jos vise pogorsala stanje i znalo se sto trazi i da je vrijeme za “napitak”, ali kad bi ga mucila uznemirenost i nervoza tad bi duda puno pomogla.

Sa vremenom sam nasla puno pozitivnih stvari o koristenju dude sto na pocetku nisam jer vjerojatno nisam htjela . Mislila sam da je duda nesto lose, nuzno zlo koje ne treba koristiti jer ce se sve poremetiti ali zaista nije bilo tako .

O odvikavanju od dude jos ne razmisljam jer nema potrebe. Duda je i dalje tu za vrijeme spavanja, po danu je koristi ukupno manje od sat vremena i povezuje je samo sa spavanjem. Znaci da je obavezna za vrijeme uspavljivanja i spavanje bez dude ne dolazi u obzir.

Ono sto moram reci da je da definitivno nisam za guranje dude u usta od prvog dana rodjenja jer to mi nema smisla jer se zna da tad bebica treba mamu 24/24 , potrebno je stimuliranje mlijeka i zaista mi se ne svidja kada im je prvi dan tutnu u usta jer “Beba bi jela svakih pol sata” . 

Bebica tad i treba jesti svakih pol sata i treba je stavljati na dojku na svaki “kme” jer to je prvi korak prema uspjesnom dojenju. Vjerujem da duda samo u tim situacijama moze pokvariti dojenje i prije nego se ustabililo dojenje nebi je trebalo koristiti.

:)

1462882_10202721001965326_546792959_nEvo ponovo malo slika od proslog tjedna.

Prosli tjedan nije bio nista posebniji od svih ostalih, i osim sto sam svoju dijetu ugrozavala svakakvim delicijama i svako jutro stajala na vagu sa strahom, ipak sam uspjela odrzati kilazu koja je bila…taj dan kog gnekologinje kada mi je rekla da sam nakupila previse za svoje tjedne. Tako su se tjedan dane jele samo zelene stvari, a onda sam udarila po bureku sa sirom, nasla Riki cokoladu u trgovini pa je ubila pola, radila isti dan buhtle punjenje Nutellom, sljedeci dan Mc’Donalds…Koma ziva al izvukla sam zivu glavu 😀

Bozic nam je tu, a meni se nekako sve cini prerano, valjda se ne zelim priznati da vrijeme leti prebrzo. Ufff… Trgovine su vec u punom Bozicnom jeku, igracke u prvom planu, cendrajuca djeca sa mamama i tatamam ispred prekrasnih izloga koji mame da se kupi nesto i privlace zaljubljene djecje oci. No ipak, nasem pilicu su zanimljivija svijetla, lampice sto bljeste, mijenjaju boje…Jucer sam ga izvela u jedan trgovacki centra da vidim kako ce se ponasati sa bozicnim jelkama i na moje opce zadovoljstvo nije je ni pogledao, ali to ne znaci da ce nas bor biti isto netaknuti. 😀  Nekako imam osjecaj da ce taj isti bor biti vise u vodoravnom nego u okomitom polozaju 😀 Ali to me svejedno nece sprijeciti da ga ne stavimo i unesemo dasak svjetlosti u nas dom. Jedva cekam…Ja doslovno oboazavm Bozic na sve moguce nacine.

Pa tako smo poceli i sa prvim sitnicama. Pocnem uvijek od bozicnih salveta , a zavsim na kutijama za kekse i totalnom ludilu u pecenju, ukrasavanju, kao da radim u Bijeloj kuci. 😀 Ali to me veseli, sitnice su to koje se radje jednom u godini i rade sa sa posebnom ljubavi i uzitkom. I jedva cekam onaj dan kada cu sa svojom djecicom moci raditi te iste kekse i bit ce sigurno jos bolji i ukusniji, punjeni ljubavlju umjesto Nutelle 😀

 

 

 

 

23. tjedan trudnoce

1424575_10202666591805106_1796225372_nI evo nas, jos jedan petak, jos jedan novi tjedan u nadi da ce sve biti dobro kao i do sad.

Sada vec osim bebinih udaraca i micanja trbuha vidljivo okom, mogu reci da su se pojavile i prve prave trudnicke smetnje.

Omiljeno spavanje na trbuhu opasno mijenjam sa spavanjem na boku i doslovno ne osjecam vise lijevu stranu tijela. Primjetila sam da kako legnem, tako se i probudim. Legnem k`o i po obicaju na lijevu stranu jer mi je najudobnije tako, a i bolje je za bebicu jer joj dolazi vise kisika i svega ostaloga sto joj je potrebno, a probudim se u istoj poziciji sa groznim trncima u tijelu i jedva se preokrenem na ledja , osjecaj je ko da mi je ta strana totalno paralizirana.

Maleni u trbuhu nikako ne spava, ovih dana imam osjecaj kao da je budan 24/24, osjecam ga stalno! Luduje cijele noci i nekad me njegovi tulumi probude i onda teskom mukom opet dodje san na oci. Sada pocinje period kada su najaktivniji te prestaje sa dvadeset i osmim tjednom kada imaju sve manje mjesta za vratolomije i piruete. Gurkanje sa jedne strane na drugu, blagi udarci, titranje, stucanje, sve se to dogadja u mrklo doba noci dok se ja pravim da nije nista i pokusavam zaspati.

Poceli su i bolovi u koljenima kojih se dobro sjecam iz prve trudnoce. Osjecaj je kao da mi je koza na koljenima preuska pa me steze na sve strane, ali ne na povrsini koze vec unutra. Vjerjatno ni nakupljeni kilogrami ni stepenice u stanu ne pomazu puno pri tome , ali sta je tu je.

Sto se tice oticanja, za sad je ok i pravo je savrsenstvo biti trudnica u ovome periodu. Prosla trudnoca je bila prava nocna mora . Ljeto je pocelo jako rano, vec u cetvrtom mjesecu smo imali ptevise toplih dana za moj ukus, a polovica sedmog mjeseca je jos bila daleko. Osim sto sam se lose osjecala radi svega toga, jos gorznije mi je bilo sto nisam nikada znala sto i kako se obuci. Tajice na plus 30 i nisu bile neko rijesenje, kratke hlace su stezale previse i sta god stavila bilo mi je vruce. U tunikama sam se osjecala ko nasukani morski kit i pogled u ogledalo upropastio bi mi dan. Da ne govorim kako mi je bilo pred kraj kada sam svoje dane provodila sa sve 4 u zraku, zavaljena danonocno na trosjedu i tjesila se u hrani. Izlasci su bili nemoguca misija jer bi sunce uprlo vec u 9 sati nakon cega bi slijedilo navlacenje roleta i nebi ih skidala sam prozra punih 12 sati.

Ovaj period je i te kako bolji. Jucer sam sa pravim odusevljenjem spremala ormar, stavljala tunike na vjesalice, slagala trudnicke majcice i razmisljala kako je sve puno jednostavnije u ovom periodu. Sa parom tajica i nekom duzom majicom mozes napraviti savrsenu kombinaciju bez previse muke i razmisljanja kako ces izgledati. Ionako su tajice odavno zamijenile hlace, ne samo kod trudnica nego opcenito kod zena i tko ih je smislio svaka mu cast. 🙂

Ja sam jedna od onih koja ne sakriva trbuscic. Volim ga i mislim da je jedan od najljepsih ukrasa koja jedna zena moze nositi. Nema tih nausnica ili lancica do lijepog trudnickog trbuha. Cesto sretnem cure koje trbuscic sakrivaju ispod prevelikih majici i velikih torbi i to mi uopce nema smisla jer izgledaju smijesno, a ionako se vidi da su trudne. Cemu sakrivati zivot u sebi?

Nakupljene kile mi takdjer ne smetaju – pa trudna sam. 😀  Zaokruzila sam se i na dijeti sam kao sto sam bila nedavno napisala, ali nema veze – sretna sam. Ima dana kada se osjecam lose, kada mi je sve tesko, ne mogu naci nista za obuci, cipele ne zele na nogu, osjecam se lose, zaista se dogodi barem 2 puta na tjedan i smatram to pod normalnim. Ostalim danima mislim da sam normalna 😀 Normalno se krecem, obavljam sto trebam, osjecam se dobro i zadovoljna sam. Ovisi o danu i o dozi hormona 😀

Sto se trudnicke odjece tice, tu mislim da sam sad na miru jedno vrijeme, pogotovo nakon jucerasnjeg “sistematskog pregleda” u ormaru. Pobacala sam hrpu stvari koje cuvam i cuvam, vec godinama, stvari velicine XS, S u koje vise sigurno nikada necu stati, mozda cu biti srece da se i ovaj put vratim na svoje stare kile i broj 36 ali vise nikad moje tijelo nece biti ono sto je bio broj 36 prije dvoje djece 😀 Za to ce trebati puno odricanja, vjezbi i znoja, a ja nisam taj tip nazalost. Ili barem nisam trenutno, nikad neznas sto ce biti za nekoliko godina.

Uglavnom, ljetne trudnicke stvari od  prosle godine ( ne mogu vjerovati da sam jos prosle godine bila trudna :O) sam pospremila i kad zavrsim ovu trudnocu cu pokusati rasprodati sve . Zaista ima puno lijepih stvari, hlaca, majica i sve je prakticki jos novo. Ono sto mi je najvise zao je to sto moram kupovati trudnicku jaknu, a izbor u trgovinama je grozan. Jutros mi je mm rekao da u jakni koju sam si kupila jucer izgledam k`o medvjed. Naime, nasila sam u C&A na neku jaknu po nesto povoljnijoj cijeni od ostalih i odlucila je kupiti jer u svoju staru vise ne mogu nagurati trbuh tako da sam jucer kupila tu jaknu u velicii L i mm je naravno prasnuo u smijeh kad me vidio. Tako da sam se razljutila jucer i po kanti punoj smeca kopala u nadi da nadjem racun i vratim je ovih dana i nasla sam ga.  Zato sam se jutros uz kavu bacila u potragu za pravom trudnickom jaknom,  malo zenstvenijom, a da ne izgledam ko vreca krumpira i iz prve sam nasla jednu i narucila je. Svidjelo mi se odmah sto je lijepog kroja i prati linije tijela i sto sa svake strane ima zip zatvarac koji se moze otvoriti sa rastom trbuscica. Pa eto, i to smo rijesili, sad samo treba pricekati par dana da dodje pa kud puklo da puko 😀

53828048, 53428015, 53328019vvx_1000309718_var4

Malo o proizvodima

1463732_10202651806675487_1606734965_nOvih smo dana malo “zujali” po trgovinama i kao i uvijek – maleni uvijek najbolje prodje . U H&M doslovno izgubim glavu, obozavam tu trgovinu i  djecji odjel mi je jedan od drazih od kad sam mama. Mogla bi satima gledati u one malene prekrasne krpice , a o kupovanju da ne govorim, pa da se uvijek moram strogo kontrolirati i dobro promisliti sto mu treba , a sto ne. 😀 Moram priznati da sam opasno pocela mjerkati i one mini krpice, velicine 50 i ne mogu vjerovati da cu za koji mjesec krenuti opet od 0. Nije doslovno od nule jer imam vec dobru bazu  i jos sam friska u svemu , ali svaki pocetak je drugaciji i poseban unatoc nasem iskustvu. Pa mi tako malo leptirici u trbuhu zatrepere svaki puta kada vidim one male kompletice, mekane carapice,  kapice i sve grizem nokte i razmisljam – uzeti ili ne? Jucer sam tako kupila dva para hlacica, nisam jednostavno mogla odoljeti. Cudno mi je kupovati nesto sto nije za veceg malisu, ali priviknut cu se uskoro 😀

Maleni je ovih dana dobio neki cudan osip po licu, vise kao veliki lisajevi po obrazima sto do sad nije imao. Kozda je na dodir hrapava i suha, a obrazi crveniji nego inace. Od hrane nismo uvodili nista novo, pa mi je na pamet palo da bi ta reakcija mogla biti od vjetra i hladnoce iako uvijek stavljamo Cold kremicu prije izlaska. Posto nisam mogla naci Bübchen Wind&Wetter kremicu koju uvijek koristimo , a zavrsili smo je ovih dana odlucila sam se za Weledinu od nevena koja stiti i hidratizira.

Nisam znala dali da uzmem tu zutu ili u verziji bez parfema koja je bila nesto skuplja, ipak sam se odlucila za tu zutu . Nije radi toga da ustedim, nego volim one baby mirise kremica i sampona. Nazalost , neugidno sam se razocarala kad sam je isprobavala jer imas bas jak i meni pomalo neugodan miris nevena. Srecom, miris se osjeti jako samo prvih nekoliko minuta, a kasnije nestane. Za sad mu je stavljam nekoliko puta na dan i moram priznati da se stanje malo popravilo iako ce trebati jos vremena, pogotov jer konstantno izlazimo, a hladnoca cini svoje, pogotovo njemu sto je osjetljiv oduvijek.

Sve u svemu, osim mirisa, nisam nasla nikakvih drugih negativnosti. Dovoljna je jako mala kolicina za cijelo bebino lice jer je dosta masna iako se upije nakon nekoliko minuta i srecom ne ostavlja mastan trag koji ostaje  jos satima kao sto mi se to dogodilo sa Nivea baby kremom . Nju cu definitivno iskoristiti za nesto drugo jer je previse teska i ljepljiva na licu sto mi se nikako ne svidja.1395123_10202651807235501_491379624_n 1451614_10202651807035496_1491112095_n

Trenutno sam zavrsila dva proizvoda. Prvi je Bübchen baby krema za lice koju sam gore spomenula i Oxyplastine krema za guzu.

Sa oba proizvoda sam totalno zadovoljna i od ocjene 1-5, oboje zasluzuju cistu peticu. 1454862_10202651806835491_1353181728_n

Oxyplastine sam otkrila kada je maleni imao oko 6 mjeseci i “zaradio” grozan pelenski osip radi zubica i proljeva koji su se pojavili istovremeno. Do tad sam koristila Mustelinu kremicu koja je takdjer odlicna ali tada nije bila dovoljno jaka da zastiti ionaku nagrizlu kozu. Bio mi je to grozan period jer sam ga mijenjala svakih sat vremena, odnosno nakon svakog pisanja, ostavljala ga bez pelene da se koza prozraci, koristila baby pudere, potrosila novce na barem 5 vrsta razlicith krema ali nista. Cak sam narucila i Pavlovicevu iz Hrvatske koja nazalost nije pomogla.

A onda sam slucajno otkrila ovu kremu i bio je to pravi preporod za kozu. Zaista cudno ali nakon samo jednog nanosenja kreme, crvenilo je nestalo , a nakon 2 dana uopce ga nije bilo. Sve ranice koje su se pojavile i bile tu danima nestale su bez ikakvih problema i ostala je samo njezna i zdrava koza. I od tad je koristimo uvijek. Nekad se zadesi da tolkom dana stavim Mustellinu ako mi ova druga nije pri ruci i koza bude lijepa, ali cim primjetim prvo crvenilo odmah posezem za Oxy koja spasava stvar u tren oka. Obavezno je stavljam prije spavanja kada pelena ostaje cijelu noc i ujutro doslovno pliva u njoj, ali koza svejedno ostane suha 🙂

Osim sto stiti kozu i blokira prodiranje mokrace, pospjesuje zarastanje ranica i sprjecava crvenilo.

Dolazi u pakiranju od 75 grama ili 120 grama. Ja kupujem uvijek onu manju samo iz razloga sto krema zaista traje dugo (ona manja mi traje barem 3 mjeseca uz svakodnevnu primjenu barem 2 x na dan ) i posto je ambalaza metalna dosta se osteti i popuca nakon mjesec, dva pa krema izlazi na sve strane,  a onda kreme buda po svuda i gotovo ju je nemoguce skinuti.  Rijesenje bi bilo staviti je u neku teglicu , ali to mi bas i nije higijenski.  Toplo preporucujem!

(o proizvodima koje vidite gore na prvoj slici cu vam pisati ovih dana 😉 )

U iscekivanju Manduca nosiljke

Manduca Newstyle Multi PicDa su informacije o Manduca dosle prije do mene i da cijena na pocetku nije bila toliko visoka ko sto jest, vjerojatno bi je vec odavno imala, ali se isplatila ona nasa dobra stara strpljen – spasen i napokon cu i ja biti ponosna vlasnica.

Na prvi pogled, mozda cete se pitati po cemu se razlikuje od obicnih nosiljki tipa Baby Bjorn jer beba je sa nama na prsima, polozaj je isti i cemu davati tolike novce na jednu obicnu nosiljku Manduca kada ima barem 5 ostalih modela i marki po puno povoljnijoj cijeni. Baby Bjorn po nicemu nije ergonomska nosiljka sto pokazuje puno slika  i clanaka koje mozete naci na internetu i vjerojatno cete promisliti dva puta prije nego sto svoju bebicu odlucite staviti u nju i prije nego sto otvorite novcanik. Beba je doslovno za genitalije objesena poput vrece krumpira . Zamislite se vi u takvoj poziciji :znoj(SLIKA : lijevo: obicna nosiljka ;  desno : ergonomska nosiljka)

307124_10150846674505114_639055113_20832537_138359936_nphoto2

Ja za vrijeme kupovanja Baby Bjorn nosiljke nisam uopce razmisljala o tome dali je ta ista nosiljka dobra za bebu , za moja ledja i koliko je zapravo lose nositi bebu u tome , pogotovo u onoj poziciji da gleda prema cesti. Da mi je posluzila kada sam izlazila sam malim sama do trgovine itd., istina je i bila mi je od velike pomoci. Da sam je koristila mnogo vise sigurno bi mi sada jako zao bilo  nakon svega sto sam procitala s vremenom, ali srecom u funkciji je vecinom bila marama, a Baby Bjorn samo za krizne slucajeve kada je marama od 5 metara bila neprakticna za stavljanje i “omotavanje”. Moram priznati da su novci u bas tu BB nosiljku bili lose ulozeni i sada je ne preporucujem nikome.

Mei Tai je prva nosiljka koju sam kupila i napravljena je bas da beba bude u prirodnom polozaju, znaci da ledja prate oblik slova C, a da nogice bude u obliku slova M , sta sa BB nije slucaj  i to nasa ledja osjecaju i te kako. Tezina djeteta u BB nosiljci izgleda dupla  dok sa maramom i MT kao da uopce ne nosimo dijete jer se oblikom prilagodi nasem tijelu i nosenje postane prava ugoda.

Posto je pilic postao pretezak da ga nosim naprijed radi trbuha koji je postao preveliki u zadnje vrijeme, pokusala sam ga staviti na ledja i svidjelo se koliko meni toliko i njemu. Jedini problem je sto ga sama ne mogu staviti na ledja. On je previse vrcav, ja previse nespretna, a ta manovra previse komplicirana. Ako je MM kod kuce pomogne mi on , ali posto smo vecinom sami u situacijama kada bi mi ga trebalo staviti na ledja (park, grad, trgovina…) to ne mogu izvesti sama bez pomoci.

Manduca je zapravo Mei Tai ali u cvrscoj verziji tako da je nosenje i stavljanje djeteta na bok /ledja dosta jednostavno zabog toga jer su naramenice spojene pa dijete mozemo pridrzavati njima dok ga selimo na ledja sta sa MT nije moguce jer se naramenice stavljaju tek na kraju nakon sto smo namjestiti dijete.

Radi se zapravo o malim razlikama, ali po meni jako bitnim kada nemate nikoga da vam pomogne oko stavljanja djeteta. Ono sto mi se posebno svidja kod Manduca je da je beba od prvog trena kada je stavite u nosiljku u savrsenoj poziciji. Sa MT mi se dogodi uvijek da se moram gledati u ogledalo kako bi provjerila poziciju nogica, pa se dogodi da moram odvezati, stegnuti, otpustiti, namjestiti i svaki put odvezati i ponovo vezati naramenice , sto je puno puno teze ako je beba veca i teza.

Za sada cu je koristiti sa malenim, a kasnije sa bebicom sto me jako veseli jer ce stavljanje i skidanje biti puno ,puno jednostavnije nego sa maramom ili MT. Manduca se koristi od rodjenja (bebica mora imati 3, 5 kg) pa sve do 20 kilograma.

I tako mi je MM na moje veliko odusevljenje obecao Manduca za Bozic i posto smo je jucer nasli na snizenju, odmah sam narucila i jedva cekam da stigne. Dolazi u puno lijepih boja,a ja sam se odlucila za Sand boju koja ce biti idealna na proljece kada stigne prinova.

I sad nekoliko brzih info:

  • Manduca je napravljena od 100% prirodnog materijala (100%-tni pamuk )
  • po preporuci pedijatra i ortopeda beba sjedi u prirodnom M polozaju
  • bebu mozete nositi u 3 pozicije : prsa o prsa, bok i na ledjima
  • naramenice se mogu nositi ravno ili prekrizene za jos udobnije nosenje bebe
  • koristi se od 3,5 kg – 20 kg , od novorodjene bebe pa do skolske dobi
  • dolazi sa ugradjenim umetkom za novorodjence koji se koristi do oko cetvrtog mjeseca zivota , nakon cega se skida
  • ima umetak za pridrzavanje bebine glavice
  • tezina : 600 grama

Osim Manduca nosiljke, na trzistu mozete naci i jednako tako dobru Ergo baby nosiljku koja ima isti princip , jedina razlika je u tome sto Ergo baby ne dolazi sa ugradjenim umetkom za male bebice (morate ga posebno kupiti )te se preporucuje koristiti tek od cetvrtog mjeseca zivota, estetski se mrvicu razlikuje od Manduca iako moram priznati da Ergo dolazi u ljepsim bojama i dizajnu nego Manduca. Ali kao sto sam rekla, to su sve sitinice. Meni se osobno na prvi pogled odmah svidjela Manduca i cak Ergo nisam zeljela ni isprobati, unatoc prekrasnim bojama :dada

Subota kod frizera

Nas zene zaista nekad treba razumijeti, pogotovo one u trudnoci, one zasluzuju posebnu titulu.:tru E tu se desi kolaps totalni da ni same ne mozemo vjerovati da smo pomisljale na neke stvari za koje treba puno hrabrosti. Ali trudnoca i hormoni izazivaju promjene, vuku nas na nesto novo, volja za “biti na miru” je ravna nuli. Barem sa ja takva, pa se onda iskaljujem na premjestanju stvari, bacanju istih, praznjenju ormara radeci “space clearing” i kad ostanem bez inspiracije – okrenem mlin na kosu  :pilaE sta je ta jadna kosa prozivjela sve u ove moje dvije trudnoce, svaki put kad zavrsim na frizerskoj stolici zapitam se jeli moguce da nakon svega i dalje imam toliko kose.

Najbolje sam se osjecala sa pramenovima. Dok nisam imala ni bebe ni trbuha, mogla sam si priustiti pramenove svakih 6-7 tjedana i provesti sate i sate na stolici uz neku dobru knjigu dok frizerer radi svoj posao, a onda sam sa rodjenjem malenoga odustala od svega. Ono malo vremena sto bi nasla nisam zeljela provesti kod frizera vec na neki bolji nacin tako da je frizer postao samo “nuzno zlo” ako bi trebalo malo srediti vrhove , a boju sam radila kod kuce i to direkt iz plave u smedju. Vukla sam se sad tako zadnjih godinu dana i usprkos komociji sto boju nasenem, isperem, osusim u vlastitom domu u roku od sat vremena dok maleni spava, meni je falilo nesto vise i falilo mi je svijetla i licu i kosi pogotvo sad kroz zimu kada postanem blijeda ko zid, a smedja kosa to jos vise naglasava.

I tako sam u petak nazvala frizera nakon sto sam se probudila i kako vec dugo razmisljam da svoj bob skratim na neku djecacku modernu frizuricu, objasnila sam curi koja radi sa njim sto zelim nakon cega mi je potvrdila sisanje i farbanje i neka racunam sve zajedno oko 3 sata. Sisanje na kratko i plavi platinasti pramenovi. :zub

Ideju sam promijenila vec nakon pola sata pa sam se jucer pred frizerom morala iscudjivati kako smo se sigurno krivo jucer razumjele njegova pomocnica i ja jer sam ja htjela samo malo poraviti svoj bob i napraviti “ombre”  sto mi uopce nije bilo na pameti do dan prije . Jednostavno nisam mogla biti iskrena i reci da sam se predomislila :lol A istina je da sam tek nakon sto sam spustila slusalicu shvatila da mi pramenovi znacili zacarni krug koji me opet vodi svaki mjesec kod frizera na nekoliko sati radi izrasta, a kratka kosa i nije napametnija odluka sad kad sam u fazi nakupljanja kila.  Ni jedno ni drugo nece biti idealno rijesenje sa dvoje male djece, tako da sam odlucila ne eksperimentirati previse vec napraviti pramenove “sa izrastom” koji su ove godine u modi, samo malo skratiti duzinu i nabaciti svoje omiljenje super kratke siskice koje oduvijek volim, a ne nosim ih vec dugo.

Sa slikama koje sam nasla na internetu stvar je bila jos brza i bez previse kompliciranja i obasnjavanja nasla sam se u rukama svog frizera.  Slikice koje sam nosila sa sobom , boja i efekt koji sam zeljela :cascetto-con-con-shatush

olivia-wilde-shatush

2012 Palm Springs International Film Festival Awards Gala - Arrivals

Siskice :

come-scegliere-la-frangia-in-base-al-viso_f8eec86bde055350b64c16e40b8c27f5

Poceli smo ovako:

993794_10202621165469476_1746877974_n1453503_10202621165829485_433278262_n 1460286_10202621165189469_645037124_n1452052_10202613394635210_241929327_n