11 mjeseci

…a kao da sam jucer otvorila onaj rozi test za trudnocu iako uopce nije bilo potrebe jer sam osjecala da se u meni radja novi zivot, kao da sam do jucer gledala kako mi trbuh raste i njegovi otkucaji u njemu, kao da sam do jucer milovala neciju guzicu koja se uporno gurala i bila nemirna pod rukama, kao da sam ga jucer rodila i primila to toplo i nevino bice u ruke, kao da sam jucer postala drugacija osoba – mama, roditelji…

Svaki dan je bio novi izazov, svaka slika je sjecanje na njega… 11 predivnih mjeseci ljubavi, srece, odrastanja, dojenja…i jos puno toga lijepoga.

Vrijeme leti, pisem to cesto, toliko cesto se toga sjetim, kao da ni sama ne mogu vjerovati koliko brzo zapravo leti. Pocela sam napokon, nakon skoru godinu dana slagati prvi fotoalbum. Da sam pocela ranije, sve bi bilo lakse, ovako sam se nasla sa hrpom slika, jednom ljepsom od druge ,izmedju kojih moram birati teska srca, jer ja bi bas svaku zalijepila. Jer svaka je posebna za sebe, drugacija, prica svoju pricu, oci govore nesto novo…

Odlucila sam da album mora biti, barem do prve godine,  vjerojatno radi toga jer ja nemam ni jedan album, cak ni jednu sliku. Sjecam se kao kroz maglu slika koje su stajale u bakinom ormaru, s vremena na vrijeme smo ih izvlacili van i gledali. Sjecam se sebe male sa bijelom kosom , okruglih obraza sa smjeskom na licu i to je sve.

Sretnih nam 11 mjeseci 🙂

 

 

Susjedi i lavanda :D

Kako me zivciraju ovi moji susjedi. Da sam nocas imala bombu ili nesto slicni, doletjelo bi njima direkt u spavacu sobu u nadi da pogodi nekog u usta.  😀 Napokon smo zaspali oko 22 sata, ko i uvijek, pomolim se Nekome gore da noc prodje ok , zaspim , a onda me poslije pola noci probudi deranje, lupanje vratima, bacanje stvari, maleni kako place u sobi… Smirim ga nekako i pokusavam shvatiti o cemu se radi i onda nakon 5 min skuzim da se radi o nasim sujedima koji se svadjaju i cini se kao da su u nasoj kuci. On se dere ko majmun dok ona vjerojatno razbija stvari po stanu – nisam povezala najbolje ali tako se nekako cinilo. Smirili su se tek oko pola dva , a ja sam i dalje ko vampir Ernest gledala u plafon sa knedlom u grlu i bijesom u ocima. Zamisljala sam se kako im busim gume na autu, derem ga kljucevima, zelim nekome od njih da si slomi nogu , spali kosu kod frizerke… sa tim sam crnim mislima zaspala 😀

Ajmo mi na ljepse teme 😀

Jucer sam ujutro sa malenim u setnji shvatila da je procvjetala lavanda pa sam brze bolje trazila recepte za izradu mirisnog ulja lavande. Nesto jednostavno i brzo , za napraviti u 5 minuta dok mi maleni ko privjesak stoji objesen za hlace. 

Nabrala sam svjeze cvjetove, nekih 40 grama, izvagala sam kasnije kada sam ih istresla iz dzepova. Trebalo je oko 50 grama ali posto mi se vise nije dalo silaziti i ko lopov brstiti grmlje u nadi da me netko od susjeda ne vidi , odlucila sam radje smanjiti kolicinu ulja i napraviti od  40 grama. 

Eto vam nekoliko mojih slikica i receptic!

Da se odmah razumijemo, nisam radila etericno ulje koje zahtjeva duzi postupak i dobiva se postupkom destilacije, vec obicno mirisno ulje koje se dobiva mjesanjem cvjetova i ulja te se ostavlja tako na suncu. Ipak ga jednako tako kao i etericno mozete koristiti za njegu tijelu, za mirisne kupke, protiv glavobolje i stresa. 

Naisla sam na ovaj zaista brz i jednostavan recept, pa ako imate volje i zelje napraviti nesto svoje – posluzite se 🙂

• Saka cvjetova – 50 grama
• 2 dcl maslinovog ili bademovog ulja
• sterilna staklenka koja se zatvara hermeticki

Svjeze cvjetove lavande stavite u staklenku te ih zalijte uljem. 2 dcl bi trebalo biti dovoljno – ulje treba pokriti sve cvjetove , pa ako treba nesto vise od 2 dcl slobodno dodajte. Staklenku stavite da odstoji na suncu 8-10 dana uz povremeno protresanje. Nakon toga ulje procijedite u drugu staklenku nakon cega je sprmeno za upotrebu 🙂

Home sweet home

….tko god da je izmislio ovu, skidam mu kapu!

Nema ljepseg osjecaja nego otvoriti vrata stana i naci mir,tisinu, tracak sunca na parketu i miris doma. Ajme kako volim taj osjecaj. Poslije 9 dugih sati provedenih na autoputu napokon smo se nasli kod kuce sa hrpom stvari, umorni i iscrpljeni do zadnjeg atoma snage ali sa osmijehom na licima jer smo napokon kod kuce, zivi i zdravi i sve je lakse.

Ne volim putovanja, odlaske, napustanje gnijezda, uvijek sam panicar pa se bojim da se vise nikad necu vratiti. Znam , morbidno je ovo sto sam upravo napisala ali imam neke fobije uvijek kad trebam napustiti kucu makar to bio samo odlazak na posao, u trgovinu, a pogotovo na “drugu stranu svijeta”.

Kako god da se bojala naseg prvog putovanja , sve je proslo u odlicnom redu. Cijeli sam dan potrosila na pakiranje i organizaciju. Cilj je bio ponijeti sto manje nepotrebnih stvari, odvojiti stvari koje mogu u kofere od onih koje moraju biti sa mnom, tako da sam vecinu toga pakirala u posebne vrecice i tako spremala po torbama i koferima. Sa nama u autu je bila jedino torba sa lijekovima, pelenama, vlaznim maramicama, rezervnom odjecom, vodom i kasicama, igrackama za ubijanje vremena, dok je ostatak bio iza i kako god sam se bojala da cu se na nekom odmoristu naci kako kopam po svim onim stvarima u prtljazniku jer mi bas nesto nedostaje – na svu srecu to se nije ostvarilo.

Plan je bio krenuti oko 6 sati ujutro ali nas je nas maleni odlucio iznenaditi i po prvi puta u ovih 10 mjeseci smo ga nasli kako u pola 4 ujutro skace po kreveticu naspavan. Jedna muka manje – nisam ga morala buditi. Spremili smo se na brzinu, obukli njega, pokupili stvari, prekontrolirali sve jos jednom i uz Bozju pomoc kako kaze MM krenuli.

Smotuljak je zaspao vec nakon sat vremena i ture mlijeka te odspavao do pola 8 u komadu nakon cega smo stali , protegnuli noge , poigrali se malo i krenuli dalje. Sljedeci spavanac je uslijedio brzo nakon toga i mic po mic, jos nekoliko stajanja, drjemuckanja, papanja, stigli smo na cilj -prezadovoljni !

Jedan problem manje je iza nas.Sljedeci je bio spavanje – dnevno i nocno. Naime, on je naucen spavati sam. Spavanje sa nama u krevetu ne dolazi u obzir , uspavljivanje na rukama jednako tako ne, spavanje u nekom kreveticu , a da nije njegov – mission impossible ! Putni krevetic je bio namontiran istog trena u nadi da ce posluziti ali vam moram reci da je na kraju sluzio kao zastitna pregrada da ja ili on ne padnemo sa kreveta. Spavao je sa nama po noci uz namjestanje, jaukanja, cviljenje, nacicavanje, hrpu namjestanja, dobili smo i hrpu samara sto rukama sto nogama…. Dnevni spavanci bi se odradjivali takodjer na krevetu uz pomoc cike i tako bi samo nastavio dok bi se ja ko lopov suljala da ga ne probudim. Nakon takva tri dana definitivno sam shvatila da ja ovakav ritam nikako ne bi mogla podnijeti i sama sebi sam bila zahvalna sto sam ga od malena ucila na njegov krevetic, na njegovu sobu i da se uspavljuje sam. Ovo je zaista bilo mucenje sto za mene sto za njega i tako je odlazak natrag koji je bio programiran u subotu ujutro premjesten u 3 sata u noci nakon sto nas je oboje probudio svojim namjestanjem, opalio mi samar direkt po usta i doslovno me gurao iz kreveta…ja nenaspavana, umorna i jadna znajuci da ni mm ne spava progovorila sam u mrak “Hocemo sad krenuti?” i vec smo se oblacili i gurali stvari u auto. Prenijela sam ga onako snenog u auto , a da se nije ni probudio i zaputili se kuci znajuci koji put nas ceka, koliko kilometara i sati… MM je vozio, ja sam od toliko nespavanja i umora pokusavala zaspati ali nikako dok je maleni iza prospavao doslovno pola puta bez budjenja…I nakon sto se probudio, sve je bilo lakse jer nas je jos samo par sati dijelilo do kuce.

Da sam sretna sto smo napokon odlucili putovati u troje – jesam, ali sam sigurna 100% da takvo nesto necu ponoviti u skoroj buducnosti 😉

 

Feng Shui u djecjoj sobi

Jucer sam u neko gluho doba noci razmisljala o tome dali zaista ima nesto u sobi sto mu smeta, sto mu ne dozvoljava da spava sa mirom. Pale su mi na pamet podvodne vode, cijevi, grijanje, strane svijeta , pozicija krevetica, vrata, prozra, uglavnom razbijala sam glavu time i smisljala sto bi se moglo izmijeniti da mozda pomognem da se trenutna situacija promijeni na bolje.

Ono sto sam zakljucila citajuci razne clanke je to da mi imamo dijete Yin – Zmaj – Vodeni  (dok sam ja mama Tigar, a tata Majmun…od srca sam se jucer nasmijala citajuci o tome kako se “Majmun i Zmaj idealno slazu. Majmun voli dijeliti komplimente dok ih Zmaj prihvaca ” 😀 )  odnosno, dobro, tiho, smireno tako da se stvari u sobici nebi morale mijenjati previse jer je soba napravljena bas u djecjem stilu, sa zaobljenim namjestajem bez ostrih rubova, u njeznim je bojama, postujem izmjenu dana i noci, odnosno kroz dan je punim navlaceci zavjese sa strane i pustam sunce unutra, dok navecer zatvaram roletne da se ocuva pozitvna energija, spremim igracke prije spavanje, boje koje prevladavaju su nebesko plava i boja pijeska…. Pod nam je drveni, tepih je od pamuka, stropna svijetiljka je bijela… Ono o cemu cu razmisljati nakon povratka sa odmora je kako premjestiti krevetic da ne  bude nasuprot ulaznim vratima ili prozoru. Trenutno je nasuprot ulaznim vratima i znam da nije idelana pozicija, ali u protivnom bi morala izmijeniti cijelu sobu, ali  kad bolje razmislim meni  to uopce nije problem, ionako uvijek nesto selim i premjestam, u nasoj kuci nikad mira 🙂

Ono sto nam fali je objeseni kristal. Imam ih u svakoj od soba , ali u djecju ga iz principa nisam stavila tako da cu to promijeniti…a nabaviti cu i kornjacu pa sta bude bude 🙂

Eto vam nekoliko zanimljivih stvari o Feng Shui djecjoj sobi : 

Feng shui je Istocna filozofija koja dovodi do poboljsanja kvalitete stanovanja i zivota te ga cini mirnim i skladnim.

Spavaca soba je prostor koji je najvazniji prostor te treba biti mjesto gdje se osjecamo lijepo, ugodno i umirujuce, a to isto vrijedi i za sobu nase djece kojoj Feng shui moze pomoci da se oporavi harmonija kojoj svi tezimo, te ako je potrebno napraviti neke promjene u cilju poboljsanja pretvarajuci ih  u izvor energije i dobrog raspolozenja.

Prakticni savjeti

• Kao prvo,  vrlo vazno smjestiti krevetic sto dalje od vrata i od prozora  kako bi se omogucili ispravno cirkulaciju energije.
• Namjestaj u djecjoj sobi treba biti napravljen svjetlih boja te mora imati mekan i zaobljen oblik (zaobljenost prezentira maternicu i utociste)
• U djecoj sobi trebaju prevladavati sljedece boje : bijela, plava, krem ;  ako je dijete rodjeno u proljece ili ljeto – zelena, ruzicasta i zuta – ako je beba rodjena na jesen ili u zimi
  
• Kao rasvjetu odaberite stropnu svjetiljku ciste bijele svijetlosti, te ako ste u mogucnosti nabavite solnu lampicu koja proizvodi prekrasni spektar boja i i ima pozitivan ucinak za dobrobit djeteta  ; utjece pozitivno, emocionalno i duhovno te djeluje svjeze i okrjepljujuce stvarajuci osjecaj kao da se nalazimo na moru, u planinama, blizini vodopada 
• kao pod pozeljno je prirodno drvo hrani energiju i smanjuje napetost  dok topla povrsina drveta  pruza balansirajuci ucinak na dijete, izbjegava nakupljanje elektrostatickog punjenja koja bi mogla izazvati nervozu i tjeskobu
• Kristali  i figure koji vise sa stropa su posebno pogodna jer oni podsjecaju na svjetlo i bude vitalnu energiju Za malo dijete, njezna gibanje kristala moze biti uzbudljivo i opustajuce
• Zatvorene rolete nocu maju vrijedne zadatak, tj. usporavaju energiju koja dolazi od prozora. Po danu neka budu dignute te skupite zavjese i sklonite ih sa prozora kako bi sunceva svjetlost “napunila” sobu 
• Slike na zidovima takodjer imaju balansirajuci ucinak – svijetle boje, osobito crvena, žuta i narančasta su Yang boje koje daju zelju za izazovom , dok njezne boje, pogotovo plava i zelena – Yin djeluju opustajuce 
• Tepih neka bude izradjene od prirodnih vlakana (sisal i kokos)
• Igracke neka budu smjestene u police i kutije napravljene od drveta , zaobljenog – okruglog oblika smjestene na visini da budu dostupne djetetu . Dobro je znati da bi se igracke prije spavanje trebale pospremiti u korist pozitivne energije koja kruzi jos bolje ako nema zapreka po podu, policama itd.

Yin i Yang

• su nacela iz koje potjecu od  feng-shui. Te dvije rijeci se koriste za opisivanje svih stvari koje nas okruzuju i njihov ucinak na nas
• Sile yin i yang nam pokazuje da je sve što postoji u Svemiru napravljeno tako da se povezuje , npr. izmjena dana ili noći, udisaj izdisaj;  Yin i Yang su dvije sile u kombinaciji zajedno stvaraju sklad i ravnotezu – Yin ne moze postojati bez Yang, svjetlost ne moze postojati bez tame, topline postoji samo ako postoji i hladno, pozitivni pol akumulatora koji treba negativni pol…

Cak i djecja osobnost moze biti Ying ili Yang sto se definira oko druge godine zivota. Ako je dijete razdrazljivo, nervozno,placljivo, glasno – definira se Yang, dok se  dijete koje je opusteno, tiho i mirno  definira Yin. Na temelju toga u djecjoj sobi mozete koristiti elemente koji su potrebni za vase dijete da bi napravi sklad.

U sobi djeteta Yang treba izbjegavati :

• tvrde povrsine kao sto su zrcala i reflektirajuce povrsine
• garnitura s ostrim rubovima
•  predmete jakih boja 
• predmeti izradjeni od tvrdog i hladnog materijala  poput metalnog namjestaja, ukrasa od celika ili kovanog zeljeza
• tapete u boji
• rolete od metala
• plahte i sareni pokrivaci

Umjesto toga koristite zaobljene oblike,  umirujuce boje u nijansi zelene , meke i lagane zavjese, drveni namjestaj i njezne boje deka i jastuka.

Mala kornjaca od keramike ili drva u djecjoj sobi simbolizira prisutnost nebeskog stvorenja koji ga stiti, a prema tradiciji treba je smjestiti u sjeverni dio sobe.

Naletjela sam i na ovu stranicu koja mi se cini dosta zanimljiva pa mozete zaviriti

http://www.feng-shui-dom.com/

Bebédelicé Food Processor

Vec sam nedavno htjela pisati o ovoj “igracki” ali uvijek nadjem nesto drugo pa zaboravim.

Kod nas su ovi roboti pravi “must have” i kao sto nam treba bocica da bi nahranili dijete tako vam treba i ovaj robot kad pocinje period kasica i dohrane. U trgovinama su pravi bum i prodavaci se bas nasladjuju kada te uvjeravaju da “ti ovo bas treba i da je pravo cudo koje olaksava posao i pripremanje hrane za bebe”

….samo sam odmahnula rukom i pogladila trbuh na taj njen odgovor. Bas ko ona prava antipaticna trudnica sa trbuhom do zuba , odogovorila sam joj da mi to sigurno nece trebati jer nema nikakve razlike izmedju kuhanja i miksanja u kucnoj radinosti sa vec poznatim alatima i ovog cuda koji kao “sve radi sam”. Vjerojatno me razljutila cijena il sta vec, ali zaista sam bila nabrijana na svadju kada je pocela inzistirati i prati mi mozak.

Naravno, nismo ga kupili….

A onda je poceo period kasica i zapravo sam jedan “lijep” period samo gulila povrce, kuhala, miksala, gnjecila, bacala i tako u krug. Zacarani krug….

MM je kao i uvijek negdje na internetu nanjuskao ovaj robot po nekoj smijesnoj cijeni, neki extra popust i prilika za ne propustiti , pa ajmo probati…Ako bas nece biti ono sto ocekujemo – mozemo ga uvijek prodati, pokloniti…

6.12  – na dan Svetog Nikole stize postar i nosi kutiju, stize moj poklon direktno iz Amerike. 😀  Otvaram kutiju, vadim dijelove, citam upute….Izgleda toliko jednostavno da se bojim isporbavati jer me moj instinkt nekad opako prevari….prije nego sto zapalim i robot i kucu , cekam da se mm vrati sa posla pa da isprobamo zajedno.

Oguli povrce/voce, narezi na grubo , ubaci u posudicu, dodaj malo vode, poklopi i gotovo. Kada je kuhano do odredjenje granice da se unutra usprkos kuhanju zadrze svi vazni vitamini, ovo cudo se javlja sa tri “BIP” i to je to. Kasnije sa kuhanim stvarima radite sta zelite. Mozete ih iskoristiti odmah ili ostaviti tako poklopljeno- povrce se nece osusiti ili promjeniti boju vec ce ostati i dalje lijepo i toplo iako je cekalo satima. Ogorman plus!

Osim kuhanja ovoj robot i miksa tako da samo povrce prebacite u posudicu sa strane i izmiksate ovisno o tome zelite li bas kasicu ili malo grublje nasjeckano voce. U kuhano povrce mozete dodati sok od kuhanja koji se skuplja u posebnoj posudici tako da ga mozete dodati kasici ako vam je previse gusta. Ja sam na pocetku cuvala sok od voca (kruske, jabuke, breskve) i davala mu da pije umjesto prezasladjenih sokova prepunih konzervansa.

Izmedju ostalog koristi se i kao sterilizator, podgrijava mlijeko i kasice u staklenkama i odmrzava.

Iako sam mislila da mi prodavacica blati oci, sada vidim da sam se varala jer mi zaista puno olaksava posao. Ne moram vise stajati kraj stednjaka i cekati , zaprljati barem 3 tanjura , vilica i zlica , vec samo prebacujem iz jednog dijela u drugi i operem pod vrucom vodom kada sam zavrsila.

Palim ga barem 2 x dnevno, ujutro ga koristim da kuhanje voca, popodne za povrce i meso . Ne kuham stvari odvojeno ,npr. povrce od mesa – ogulim tikvicu, mrkvu, manji krumpir, dodam nekoliko kockica piletine i stavim na kuhanje.

Sigurna sam da u sebi mislite kako je ovo totalna glupost, bas kao sto sam i ja mislila, ali zaista se vise ne mogu zamisliti bez njega.

Jer ipak, ne koristim ga uvijek samo za malog i spremanje njegovih kasica, vec i za nas… Ne sklanjam ga nikad vec mi uredno stoji na radnoj ploci bez da zauzima previse mjesta, uvijek je na raspolaganju , uvijek spreman i praktican 🙂

Kako to zapravo izgleda, mozete pogledati u videu 😉

15.svibanj – Medjunarodni Dan Obitelji

Obitelj je… (izvor : skola hodosan )

Obitelj je kad imaš sestru i brata
I svaki dan te grle mama i tata.
Obitelj je djed i baka,
jer njihova je ljubav velika i jaka.
Obitelj je kad se svi u kući slože,
Tad se sve na svijetu može.
Obitelj nije batina, psovka i galama,
Niti u kutu zaplakana mama.
Obitelj je kad nitko na tebe ne diže ruku,
Obitelj je kad se s osmijehom svi u kući tuku. 

Medunarodni dan obitelji – 15. svibnja proglasili su Ujedinjeni narodi svojom rezolucijom 1993. godine. Prvi put se taj dan obiljezio 15. svibnja 1994. godine pod sloganom “Da obiteljski dan ne cine stvari nego srdacni odnosi roditelja i djece”.

Ni jedna obitelj nije savrsena, onako kao na slikama uz topli smijesak na licu i glavom medju oblacima, ali je bas ta slika nekad snaga i zelja da se ide dalje, da te gura i neda ti da te slomi ono ispred cega se nalazis, da prekoracis jos jedan zid u nizu i dignes glavu. Obitelj je snaga! Nazalost sa godinama i vremenom , slika obitelji se iskrivila i vise ne stoji ona “Ako neces vjerovati svojoj krvi, kome ces?” Sve vise je tuznih naslova po novinama o nasilju od strane obitelji, sve vise tuznih prica o odbacenosti, razocaranju… Pogotovo nekako zareze u srce kada se radi o nemocnoj djeci koje su zrtve svojih obitelji, koja ne mogu i neznaju traziti pomoc, a dobro znamo da roditelje nitko ne bira.

Na svu srecu ima lijepih i sretnijih prica gdje je dijete na prvom mjestu, zasticeno od strane svoje obitelji i obiteljska cetiri zida, gdje je odnos roditelja i djece na prvom mjestu i gdje su ostale nametnute ideje udju na jedan prozor , a izadju na drugi. Obitelj bi trebala biti zajednica gdje se stvari rade onako kako je obitelj misli da je u redu, a ne kako to radi tetka, susjed, kolegica s posla…

U obitelji se rodis, dodjes na ovaj svijet i dobijes vec obitelj u celofanu zavezanom sa sarenom masnom i sa vremenom otvaras taj paket i prihvacas sve iako ti se neke stvari ne svidjau, neke stvari prezvaces, zvaces godinama i sutis jer ipak je to tvoja obitelj, govoris da neke stvari neces ponavljati kada ces ti jednog dana imati obitelj, jer na greskama il svojim il tudjim se uci…

A onda slijedi dan kada srcem izaberes osobu sa kojom ces podijeliti zivot jer ti je bas ta osoba idealna i prava da sa njom ostvaris obitelj onakvu kakvu zelis, i gle cuda, obitelj se radja korak po korak, u dvoje , a onda kako to vec ide stize i treci clan i obitelj se postaje bas tog trena…Kada nakon 9 mjeseci u ruke primis to stvorenje, plod ljubavi izmedju dvoje ljudi koji su zeljeli napraviti nesto svoje, nesto posebno i lijepo, koji su zeljeli postati obitelj i obitelj se rodi. Bas kao sto odrasta to malo bice, raste i obitelj, svakim danom… Pogotov raste kada se nadjes u poteskocama i sve ti se cini samo ruzan san, tad ti je jedna SMS poruka sa samo tri rijeci dovoljna da se dignes i nastavis jer imas za koga – “Imas nas dvoje…”

Sve mirise na ljeto

…dugo toplo ljeto, nadamo se iako mi se ove trenutne temperature zaista svidjaju. Ugodnih 23-24 stupnja na suncu , lagani vjetric, suncane naocale i bebica za ruku ❤

Sjecam se kako sam prosle godine u ovo doba ocekivajuci “veliki prasak” mastala o tome kakav ce nam biti zivot za godinu dana u to doba, kako ce izgledati nase cudo, zamisljajuci sa ga 10 mjeseci cinilo mi se kao da ce vec biti pravi decko, a on je i dalje iako veliki, nasa mala bebica. Za mene ce vjerojatno uvijek ostati mali, a sa njegovom stvarnom velicinim se suocim tek kad vidim tek rodjene bebe…eh onda shvatim da Smotuljak i nije toliko mali. 😀

A vrijeme leti ko ludo, dani prolaze, sa njima uvijek nesto novo, ni jedan dan nije isti, dosadan….

Ovih smo dana vrijeme kratili u setnjama i na plazi upijajuci ovo sramzljivo sunce i  moram priznati da nam je svima godila ta promjena nakon sto smo tjednima bili zabijeni u cetiri zida radi kise.

Smotuljak se savrseno snalazi na plazi medju ljudima, opasno flertuje sa curicama vecima od sebe, sramzljivo se smjeska pokazujuci svoja  cetiri zuba i praveci se frajer u kupacim gacicama na ribice 🙂 Voli djecu, trazi ih, pricaju nekim svojim jezikom, ne gleda male bebe, voli samo velike, pred njima se glupira i vristi i totalno je sladak, a mame mu ne mogu odoljeti pa medju sobom pricaju “Kako je lijepA ova curica!” Neka , neka… Lijep ko curica , kazem ja 😉

Kad sam spomenula mame, zazeljela bi svim mamama sa malim zakasnjenjen SRETAN MAJCIN DAN ❤

Bio je i meni ovo prvi Majcin dan, nikakav poseban dan i nista extra, nisam dobila poklon il cvijece, ni poljubac slinavi vec jos jednu neprospavanu noc u nizu ali sam svejedno ujutro zaboravila na sve uz njegov prvi smjesak kad je povukao MM za kosu i nasmijao se iz cistog gusta. Mame smo svaki dan , ne samo te jedne nedjelje u godini 🙂

Puhali smo neki dan balone..one sapunaste i sarene dok je Smotuljak veselo mahao rucicama i ostao sokiran svaki put kad bi balon pukao. Mama i nije “pravilica balona”, ali se zato tata pokazo pravi profesionalac dok je oko nase zgrade viorilo stotine sapunastih mjehurica. Bio je to jos jedan skok u djetinjstvo gdje sam se prisjetila toplih ljeta na livadi uz hrpu vriske i naseg smijanja dok bi radili balone, sa sapunicom koja se cijedila do laktova i grcevima u usnama od neprestanog puhanja.

Uz njega kao da i ja ponovo odrastam jer ponovo vidim i trazim neke stvari kojih se sjecam iz svog djetinjstva , koje sam mozda i zaboravila ali mi preko njega ponovo dodju u misli…

Ovih zadnjih nekoliko tjedana sam zaista iscrpljena do maximuma radi neprospavanih noci, a i kroz dan je sve vise budan i trazi sve vise pozornosti tako da se navecer mrtva umorna srozam u krevet u nadi da ce nova noc proci bolje…ali nista… Tad mi raspolozenje digne neka nova sitnica, stvarcica, bas sam pravo zensko rekla bi.

Ono sto sam zadnje kupila je boja za kosu sa slike koju vam od srca NE preporucujem, ako vas zanima zasto..pitajte slobodno, naocale kao poklon od MM, neka kremica i za malog kapljice od Bachovih cvjetova. Jel se tako kaze? Nekad me taj prijevod zaista zbunjuje…o njima cu vam pisati u sljedecem postu 😉

Domaci cokoladni sirup

Stize nam period sladoleda i osvjezavajucih delicija iz frizidera, a tko jos ne voli zasladiti sve to sa malo cokoladnog sirupa, pogotov ako je pravi domaci. Domace se uvijek racuna duplo i posebno hvali, a i okus ne nesto sto se ne moze usporedjivati sa kupovnim.

Jucer sam iskopala sve cokolade koje sam nasla u elementima i ladicama i nasla bas onoliko koliko mi je trebalo da napravim ovu slatku deliciju.

Receptic je zaista jednostavan i brz , ne oduzima puno truda i vremena tako da cete lako u 10 minuta pripremiti svojim klincima i klincezama ovu coko fantaziju.

Ideja je odlicna jer ovaj sirup mozete koristiti kao liker , pa je idealan poklon za Bozic ili rodjendane ako volite hand made proizvode kao ja. 🙂 Ako u navedene sastojke na kraju dodate i 2 dcl domace rakije, dobit cete odlican coko liker uz koji mozete nazdraviti sa prijateljicama uz popodnevnu kavicu i kekse 😀 Ako dodajete rakiju liker ce vam duze trajati , pa ga mozete drzati i do mjesec dana u frizideru, dok je u obicnoj verziji pozeljno da ga iskoristite u roku od 2 tjedna. Pa ajmo sa receptom!

Potrebno vam je :

• 300 g cokolade (mlijecne ili crne , kako vise volite )
• 500 ml svjezeg mlijeka
• 300 gr secera
• jedan vanilin stapic ili vrecica vanilin secera
• prstohvat soli
• staklenka ili boca sa zatvaracem

U posudu stavite mlijeko, prstohvat soli, secer i vanilin stapic prerezan na pola (ili vanilin secer) te kuhajte na laganoj vatri dok ne provri. Sklonite sa vatre, izvadite vanilin stapic, dodajte nakidanu cokoladu i lagano mjesajte dok se u potpunosti ne otopi.

Prohladite oko 5 min te ulijte u odabranu steriliziranu staklenku ili bocu sa hermetickim zatvaracem.

Ohladite prvo na sobnoj temperaturi kroz noc, a zatim spremite u frizider i koristite za vase palacinke, kao preljev za sladolede, dodatak keksima, vocu…ili kao coko napitak u stanju PMS-a 😀

Sirup ce vam na pocetku biti rijedak i vodenast ali neka vas to ne zabrine jer se u frizideru dovoljno stegne i postane bas ljepljivi i gusti sirup.

Prije upotrebe uvijek dobro promijesajte jer cokolada ima obicaj spustiti se na dno 🙂

 

Nebo je granica

Skoro 10 punih mjeseci je iza nas od kada smo u tren oka postali roditelji i napokon upoznali to malo sicusno bice koje smo cekali punih 9 mjeseci. Toliko emocija, straha, ljubavi, suza i jedan topli osjecaj oko srca, topliji nego ikada do tad. Prosli smo kroz puno toga i ja uvijek kazem da je porod bio macji kasalj za razliku od onoga sto dolazi kasnije.

Ovih smo dana nekako ponovo bili okruzeni bebicama, trudnicama, cak je i jednom prinovom u obitelji i sve je tako nekako cudno gledati sa strane i pitati se “Pa kako smo mi to uspjeli proci?” Gledam na sve to ociju mame lavice koja je glavom kroz zid slijedila svoje instinkte i borila se da dokaze da je ono sto mislim tocno i da tog trena Smotuljak bas to treba. Kako bi inace naucila hrpu toga? I grijesili smo oboje, i ispravljali se, a vrijeme je napokon pokazalo da sve ono sto smo radili je bilo dobro jer sada kraj sebe imamo jedno prekrasno bice kojemu vise od nasih ruku, korice kruha i smijeska ne treba. 🙂 Toliko je poseban u toj svojoj jednostavnosti da se nekad pitam cime smo GA zasluzili?

Proplakala sam puno noci u tisini sobe osluskujuci njegovo disanje i dan danas se pitam radi cega. Glupi hormoni, sreca, tuga, nostalgija? Neznam, ali znam da bi me pogled na njega usnulog smirio i vratio mi neku harmoniju koju bi u tim nocima izgubila. Nesto neopisivo i toliko tesko za opisati ali svaka mjaka ce znati o cemu pisem.

On raste, a sa njim i nasa ljubav i pitam se puno puta ima li granica roditeljskoj ljubavi? Za sve postoje limiti ali mislim da kad se voli vlastito dijete da je samo nebo granica. Negdje tamo daleko gdje nema niceg osim ciste srece, smijeha i ljubavi, gdje su tople rucice snaga za ici dalje i pogled je dovoljan da se zaboravi na sve.

Nedavno sam gledala emisiju posvecnu ostavljenim bebama. Bebama koje su rodjene ali su vjerojatno iz straha ili neceg treceg ostavljene na hladnim klupama, u kontejnerima, na cesti, ispod sjedala u autu… Toliko tuge u tih 40 minuta dok mi se srce paralo na dijelove. Zanima me kakav je osjecaj ostaviti nesto svoje, sto je raslo u tebi 9 mjeseci sto te grijalo ispod srca i disalo zajedno sa tobom. Ostaviti to jadno malo bice golo i na hladnom , a potrebno mu je tako malo , samo majcinska ljubav i topla ruka da ga stiti. Vjerojatno tog trena nisu ni svijesne sto rade i zasto su se dovele u tu situaciju da se ipak odluce iznijeti trudnocu do kraja , a onda se u nekom hladnom i mracnom wc-u poroditi i odbaciti dijete kao da nikad nije bilo njihovo. To je isto kao da si odsjeces ruku i nogu i krenes tako dalje. Samo sto ta bol nestane i sa vremenom se priviknes na to da si invalid, a odbaciti tek rodjeno dijete je nesto sto ce boljeti cijeli zivot, i fizicki i psihicki.  Podnijela bi hrpu neporspavane noci radi grceva, zubica, temperature , ali nikad nebi bila u kozi one majke koja godinama ne spava pitajuci se u sitne sate  gdje je i kako zavrsilo njeno dijete ostavljeno na klupi.  Tuzno, zaista tuzno….

Bazeni & Co. :)

Kao sto sam pisala u zadnjem postu, otisli smo na bazene…

Jos jedan kisan dan u nizu, nase dvije torbe, nekoliko spremitih kasica, voda, duda i ajmo uz nadu da ce sve proci ok i da se barem ne vratimo 3 sata. Moj plan se ostvario.

Moram priznati da je pravo samoubojstvo ici negdje sa djetetom sama, kada nema parkinga u blizini, a pada kisa, pa sam jos uz njega i dvije torbe vukla i kisobran i pravila se da ja to mogu jer sam naucena, a iskreno, bas mi je tesko palo. Umorna sam bila vec prije samog ulaska u vodu, tako da sam tu vecer kapnula u pol 10 mrtva umorna.

Smotuljak je orvi tren ostao bez rijeci, gledao je otovrenih usta sav taj haos, djecu sto vriste, vodu sto leti i samo tiho rekao svoju poznatu rijec : “Va va” Malo igranja na rucniku uz poznate mu igracke koje smo ponijeli od kuce i polako se privikavao na trenutnu situaciju ne odvajajuci pogled od te “velike plave vode”.

Nakon 15 min privikavanja, navukli smo pelenu i ajmo. Suze i plac na prvo prskanje vodom od strane nekog klinca koji je proletio kraj nas, tako da sam odlucila promijeniti taktiku i odvesti ga u veliki topli bazen umjesto da stojimo u ovom djecjem dok voda prsti na sve strane.

Usnice su poplavile , bradica se tresla , a onda je nakon 2 min pao i prvi smjesak na moje sveopce odusevljenje. Kupali smo se dobrih pola sata ,” veslali ledjno, prsno ” uz vrisku i smijeh uz ostalu djecu. Prekasno!

Kasnije smo se pridruzili bebicama u manjem bazenu i zaista je uzivao.

Izlazak iz vode ga nije bas odusevio ali smo silom morali prije nego sto mi je postao kockica leda. 🙂

Jedan kratki spavanac od 45 min dobro je sjeo dok sam se ja kraj njega nasla totalno zatecena jer to zaista nisam ocekivala, ali eto mamino mlijeko je ko i svaki put spasilo stvar i bez toga sigurno to spavanje nebi uspjelo.

Jadnicak se probudio u totalnom soku jer nije znao gdje se nalazi ali se nakon 2 min smirio i dalje smo nastavili dobrim tokom.

Jednom rijecju – prvo iskustvo na bazenima, savrseno.

U ovom postu bi htjela spomenuti i pelene za male plivace koje smo isprobali. Bila sam neodlucna izmedju pelena i obicnih kupacih gacica, a posto gacice nisam uspjela naci jer nam je jos sezona kupanja daleko, odlucila sam se za pelene namjenjene bas za vodu. Radi se Huggies Little Swimmers pelenama.

Pelene koje se od ostalih razlikuju samo po stome sto ne napuhnu u vodi i ne upiju vodu ko sto bi to napravila obicna pelena ali cu cijenom daleko skuplje i to im je prava mana i vjerojatno i razlog radi kojih ih vise necu kupovati. Ideja i nije losa ali je cijena zaista ono sto kvari sve.

Za ulazak u vodu smo navukli jednu, nesto vode je upila , ali nista strasno usporedjujuci ostale male kupace koji su imali normalne pelene. U vodi smo bili oko pola sata nakon cega smo pelenu skinuli jer mi je bilo sasvim glupo da ga ostavim takvog mokrog sa njom. Jedna u smece . Drugu ulazak u vodu i opet jedna pelena… Na kraju krajeva, koliko god puta da smo usli u vodu, toliko smo pelena promijenili. Vise su nas kostale pelene vec karta za bazene.

Jos jedna negativnost je to da je stavljanje pelene zaista tesko jer su napravljene u obliku gacica koja su zaista uske (da voda ne udje) i navlacenje istih je prava muka ako se sami zateknete na kupanju sa djetetom i trebate je navuci. Cak ni u lezecem polozaju nisam imala puno izbora jer ce Smotuljak uporno izvijao i navlacenje pelene mu ja bilo zaista neugodno.

Ako se bas odlucim za koristenje pelene na odmoru , ljetovanju ili  bazenima mislim da cu se odluciti za onu najjeftiniju varijantu, tj. obicnu pelenu ili najobicnije kupace gacice.

Pelene dolaze u 3 velicine, od 3-6 kg , od 8- 15 i one maxi od 15-18 , svaka velicina po 12 pelena u paketu.