Malo o proizvodima

Ovih smo dana malo “zujali” po trgovinama i kao i uvijek – maleni uvijek najbolje prodje . U H&M doslovno izgubim glavu, obozavam tu trgovinu i  djecji odjel mi je jedan od drazih od kad sam mama. Mogla bi satima gledati u one malene prekrasne krpice , a o kupovanju da ne govorim, pa da se uvijek moram strogo kontrolirati i dobro promisliti sto mu treba , a sto ne. 😀 Moram priznati da sam opasno pocela mjerkati i one mini krpice, velicine 50 i ne mogu vjerovati da cu za koji mjesec krenuti opet od 0. Nije doslovno od nule jer imam vec dobru bazu  i jos sam friska u svemu , ali svaki pocetak je drugaciji i poseban unatoc nasem iskustvu. Pa mi tako malo leptirici u trbuhu zatrepere svaki puta kada vidim one male kompletice, mekane carapice,  kapice i sve grizem nokte i razmisljam – uzeti ili ne? Jucer sam tako kupila dva para hlacica, nisam jednostavno mogla odoljeti. Cudno mi je kupovati nesto sto nije za veceg malisu, ali priviknut cu se uskoro 😀

Maleni je ovih dana dobio neki cudan osip po licu, vise kao veliki lisajevi po obrazima sto do sad nije imao. Kozda je na dodir hrapava i suha, a obrazi crveniji nego inace. Od hrane nismo uvodili nista novo, pa mi je na pamet palo da bi ta reakcija mogla biti od vjetra i hladnoce iako uvijek stavljamo Cold kremicu prije izlaska. Posto nisam mogla naci Bübchen Wind&Wetter kremicu koju uvijek koristimo , a zavrsili smo je ovih dana odlucila sam se za Weledinu od nevena koja stiti i hidratizira.

Nisam znala dali da uzmem tu zutu ili u verziji bez parfema koja je bila nesto skuplja, ipak sam se odlucila za tu zutu . Nije radi toga da ustedim, nego volim one baby mirise kremica i sampona. Nazalost , neugidno sam se razocarala kad sam je isprobavala jer imas bas jak i meni pomalo neugodan miris nevena. Srecom, miris se osjeti jako samo prvih nekoliko minuta, a kasnije nestane. Za sad mu je stavljam nekoliko puta na dan i moram priznati da se stanje malo popravilo iako ce trebati jos vremena, pogotov jer konstantno izlazimo, a hladnoca cini svoje, pogotovo njemu sto je osjetljiv oduvijek.

Sve u svemu, osim mirisa, nisam nasla nikakvih drugih negativnosti. Dovoljna je jako mala kolicina za cijelo bebino lice jer je dosta masna iako se upije nakon nekoliko minuta i srecom ne ostavlja mastan trag koji ostaje  jos satima kao sto mi se to dogodilo sa Nivea baby kremom . Nju cu definitivno iskoristiti za nesto drugo jer je previse teska i ljepljiva na licu sto mi se nikako ne svidja.

Trenutno sam zavrsila dva proizvoda. Prvi je Bübchen baby krema za lice koju sam gore spomenula i Oxyplastine krema za guzu.

Sa oba proizvoda sam totalno zadovoljna i od ocjene 1-5, oboje zasluzuju cistu peticu. 

Oxyplastine sam otkrila kada je maleni imao oko 6 mjeseci i “zaradio” grozan pelenski osip radi zubica i proljeva koji su se pojavili istovremeno. Do tad sam koristila Mustelinu kremicu koja je takdjer odlicna ali tada nije bila dovoljno jaka da zastiti ionaku nagrizlu kozu. Bio mi je to grozan period jer sam ga mijenjala svakih sat vremena, odnosno nakon svakog pisanja, ostavljala ga bez pelene da se koza prozraci, koristila baby pudere, potrosila novce na barem 5 vrsta razlicith krema ali nista. Cak sam narucila i Pavlovicevu iz Hrvatske koja nazalost nije pomogla.

A onda sam slucajno otkrila ovu kremu i bio je to pravi preporod za kozu. Zaista cudno ali nakon samo jednog nanosenja kreme, crvenilo je nestalo , a nakon 2 dana uopce ga nije bilo. Sve ranice koje su se pojavile i bile tu danima nestale su bez ikakvih problema i ostala je samo njezna i zdrava koza. I od tad je koristimo uvijek. Nekad se zadesi da tolkom dana stavim Mustellinu ako mi ova druga nije pri ruci i koza bude lijepa, ali cim primjetim prvo crvenilo odmah posezem za Oxy koja spasava stvar u tren oka. Obavezno je stavljam prije spavanja kada pelena ostaje cijelu noc i ujutro doslovno pliva u njoj, ali koza svejedno ostane suha 🙂

Osim sto stiti kozu i blokira prodiranje mokrace, pospjesuje zarastanje ranica i sprjecava crvenilo.

Dolazi u pakiranju od 75 grama ili 120 grama. Ja kupujem uvijek onu manju samo iz razloga sto krema zaista traje dugo (ona manja mi traje barem 3 mjeseca uz svakodnevnu primjenu barem 2 x na dan ) i posto je ambalaza metalna dosta se osteti i popuca nakon mjesec, dva pa krema izlazi na sve strane,  a onda kreme buda po svuda i gotovo ju je nemoguce skinuti.  Rijesenje bi bilo staviti je u neku teglicu , ali to mi bas i nije higijenski.  Toplo preporucujem!

(o proizvodima koje vidite gore na prvoj slici cu vam pisati ovih dana 😉 )

Mame lazu…

..il zaborave koliko je zapravo tezak period na pocetku, koliko su suza prolile na kucnom pragu kada su po prvi put u kucu usli u troje, koliko je prva noc bila losa, puna suza, koliko je smotuljak plakao dok su one bespomocno trazile nacin da ga smire , a i sebe.

Puno stvari mame ne kazu. Kazu da porod boli, kazu da dijete mijenja zivot, neke dodaju da je dojenje strasno, neke se sa jezom prisjecaju neprospavanih noci.Rijetko koja dobaci nesto lijepo i vecinom razgovor zavrsava sa recenicom: “Aaaaa..vidjet ces…”

Sto cu vidjeti?

Razmisljala sam o svemu zadnjih tjedana trudnoce,  isplakala more suza, plakala nad sladoledom koji se otopio, nad Ronaldom kad bi promijenio frizuru na poluvremenu, kad bi bilo prevruce, zima, kisa, prljav auto, vrhnje koje nece postati slag, prepecen biskvit, macka koji prede… Nisu zapravo suze izlazile radi toga, izlazile su radi onog svega sto se u  meni dogadjalo, i kako se dan D priblizavao suze su bile sve teze i uvijek bi mi se pojavila neka knedla u grlu kada bi zamislila sto me ceka.

Biti u troje promijenit ce mnogo toga, mislila sam u sebi, na bolje il na gore , neznam, al znam da ce nam se zivot promijeniti.

I kao sto to uvijek bude, zivot se promijenio.

Prvi mjesec

U jednom trenu nakon tjedan dana od poroda, nasla sam se sama sa smotuljkom kako gledam Dobro Jutro Hrvatska i smisljam plan kako obaviti tusiranje , kako popiti kavu, kako izaci. Izlazak iz kuce je bio vec teza kategorija na koju jos nisam bila spremna.

Ok, ajmo pod tus. Moje tusiranje bi u normalnom stanju trajalo 10 min , sa pranjem kose nesto vise, al uglavnom najbolji pocetak dana je topli tus -bio i ostao.

U ovom novom stanju, na  prvi ulazak u kadu cula bi “kmee” i izasla, provjerila sto radi, ubacila dudu i vratila se u kupaonu. Ista scena bi se ponovila oko 5 puta, a zatim bi cvrsto odlucila da sad idem “pa nek place” .Nasla sam se x puta kako bez rucnika trcim u sobu dok voda curi za mnom samo da ga smirim. Tusiranje + pranje kose je bila nezamislivo i moram priznati da sam danas ujutro po prvi puta to obavila,  a smotuljak ima 3 i pol mjeseca.

Plan je bio jednostavan. Viper, igracke , duda,smjestila sam ga tako da me gleda dok sam se ja tusirala i pjevala mu. Osusila sam i kosu dok me ona sa polusnenim ocima gledao i davao mi do znanja da ga je fen za kosu omamio i da bi on odspavao malo.

Isto tako, ni jedna mama mi nije rekla da se kod frizera ide 2 puta u mjesecu. Jednom ides na farbanje, drugi put na sisanje jer obaviti obje stvari od jednom je nemoguca misija pogotovo ako je dijete sisavac i ovisi o tebi, sto znaci da imas 2 sata na raspolaganju.

Nakon mjesec dana od poroda odlucila sam obnoviti pramenove. Sva sretna sto cu imati 2 sata za sebe  i sto ce tata biti sa malim, otisla sam do frizerke…Hvala Bogu preko puta kuce. U jednom trenutku dok mi je frizerka susila kosu, nazvao me M da mali urla nakon cega sam sa polumokrom kosom trcala kuci . Shvatila sam tad da bebe imaju senzore kada odlucis vrijeme posvetiti sebi. Iako je do tog trena sisao svaka 2 sata, dan kad odlucite da je vrijeme za vas – ono ce smisliti nesto i sjetiti se jesti nakon sat vremena kao sto je to ucinio moj.

Depilaciju sam po prvi puta obavila prosli mjesec…Plan jednostavan, dati ciku prije izlaska iz kuce, smjestiti malog u kolicima kraj tete kozmeticarke kojoj treba oko 20 min da mi sredi noge  i gotovo…Ostane mi jos oko sat vremena do sljedeceg hranjenja sto znaci da mogu jos uletiti u knjiznicu, popiti toplu cokoladu…

Plan je poceo dobro, a zavrsio tako da sam malog drzala u narucju i dojila dok je ona sa zadovoljstvom razmazivala vruci vosak i smjeskala se!  Horor film!

Nekako sam zivot zamisljala jednostavnijim u jednostavnim situacijam, a dogodilo se da su zapravo neke jednostavne stvari, sitnice postale nemoguce i neizvedive – lakiranje noktiju recimo. Pa lakiranje noktiju mi je jedan od vecih uspjeha. Jedan dan skidam preostali lak, drugi turpijam dok on spava onih 20 min, a treci dan lakiram. I nekad cak ne uspijek obaviti u roku od 3 dana za redom vec izmedju ta tri koraka prodje i po 3 dana, taman kad skratim nokte i spremni su za lakiranje, kad dodje taj dan vec su opet dugi 😀

U trudnoci smo puno setali, sto zajedno sto sama i na svakom uglu bi se pjavila neka mama sa kolicima, sredjena tip top, nalakirani nokti, torbica, sjajilo na mjestu, beba koja se smije  i zamisljala sam tako i sebe.

Nakon sto sam rodila , a tjedni prolazili, ja sam i dalje hodala rascupana, sa svezanom kosom u neki brzinski rep, sa otkopcanim grudnjakom za dojenje, sa bljucnutim mlijekom na ramenu, sa podocnjacima, groznim noktima i pitala se kada ce doci vrijeme da imam i ja malo vremena za sebe…Nisam imala vremena za nista, bas za nista, dan bi se svodio na cica-podrigivanje-spavanje 20 min-cica…Ajmo izacccccc -cica, ajmo u shoppin…-kmeeee…

Odlazak u H&m u kupnju nekih par stvarcica za sebe,  a da nisu premaman je isto tako veliki uspjeh. Napravimo krug po trgovini dok se on vecinom smjeska i zabavlja svijetlima na plafonu, ja u medjuvremenu pjevam, pricam, radim grimase – bas me briga sto misle drugi  i ko na maratonu skupljam stvarice za isprobavanje. “Parkiram” malog ispred vratiju od kabine-vecinom biram zadnju kabinu jer presvlacenje obavljam otvorenih vratiju da ga imam na oku, odnosno on me. Skidam hlace, navlacim nove koje su premale i prevelike, znojim se, njemu pada duda, kmeci, savija se jer zeli van iz kolica… Ok, navlacim natrag svoje hlace, guram dudu, smirujem ga sa onako poluotvorenim hlacama dok me cura iz suprotne kabine gleda rasirenih ociju dok za sobom vuce hrpu stvari broj 34 i majice velicine xxs o kojima mogu samo sanjati od kad su moje dvije sise postale “hranilice”.

Mali se smiruje, stavljam ga u kolica, smije se , smijem se i ja njemu, ajmo dalje. Svlacim majicu i tu cinim gresku dana. On vidi sise i veselo pocne mlatariti rukicama uz zvukove tipa”jejea” “uuu” “gggg” pljuje dudu opet, izvodi neko kvazi kasljanje koje radi samo kada hoce sisati i posto vidi da ja ne reagiram pocne urlikati.

Vecinim iz trgovine izlazim praznih ruku uz rijeci “Evo sad ce, evo sad cemo papati!”

Nastavlja se….