Krpice tjesilice i plisanci za spavanje

Vjerojatno i vi imate uz sebe limace koji vuku za sobom svoje krpice, medvjedice, zeceve, lutke, za koje su vezani bas kao pupacnom vrpcom pa ih vode sa sobom i kad idu na wc, uredo rucaju sa vama za stolom, nekad ste im duzni natociti i sok i postaviti tanjur vise.

Sa prvim djetetom nismo jos poznavali te famozne krpice pa ih nismo ni kupovali niti koristili prva 3 mjeseca. Vecinom bi zaspao dirajuci nasu majicu. A onda su poceli nesto cesca nocna budjena pa sam u trazenju rjesenja naletjela na clanak u kojem je bilo navedeno da se bebi u krevetic stavi mamina majica ili neki predmet poput plisane igracke koja mirisi na mamu. I tako je jedna moja obicna majica postala njegov omiljen predmet za uspavljivanje, a posto mi naramenice na toj majici nisu davale neku sigurnost odlucili smo je zamijeniti jednom krpicom. On je bio premaleni da izabere pa smo to nedjeljno jutro to ucinili mi iizabrali tu famoznu krpicu -zeca.11094218_10207067541586100_3919761161600501811_n Taj mekani zeko je postao prava atrakcija. Nakon sto smo ga oprali, proveo je cijeli dan ispod moje majice kako bi dobio moj miris i od tad pa do prvog pranja je proslo punih 13 mjeseci. Zeko je bio uvijek sa nama i uvijek u njegovim rukicama. Pranje je bio pravi izazov i svaki puta kada bi ga odlucila staviti na pranje on bi imao histericne napadaje placa i ja bi ga morala vaditi iz masine. Za vrijeme spavanja takodjer nije bilo nemoguce oprati ga je spavao cvrsto priljubljen uz njega. A onda smo se nekako i priviknuli da zeko nije vise krem boje nego cokoladne, da vise nema lijep miris vec da zaudara, miris koji je njega smirivao i nekako nam je to postalo normalno.

A onda je jedno jutro potekla krv iz nosica i zeko je izgledao bas kao u nekom horor filmu i tu je pranje bilo potrebno jer vlazne maramice nisu mogle spasiti situaciju. Samo sto pranje nije imalo dobar kraj jer sam ga morala vaditi van prije centrifuge dok je on bespomocno urlao gledajuci u bubanj i onako mokrog ga ljubio, grlio i odnio na spavanje. Puno sam puta pozalila sto nismo odmah kupila dva, tako da uvijek imamo jedan u slucaju da se prvi zagubi, da se mora oprati…

Nakon ove situacije sa pranjem odlucila sam kupiti jos jednog zeca, istog u istoj trgovini no prodavac me samo milo pogledao i rekao “Zeko nazalost vise nije u prodaji , a ni ne proizvode ga vise…” OD SVIH ZIVOTINJA BAS ZECA!? Ok Keep Calm!

Pomirila sam se sa cinjenicom da repliku zeca vise nikad necemo imati , a onda sam u grupi u kojoj mi mame prodajemo i razmijenjujemo stvari od nase djece nasila na oglas gdje je jedna mama prodavala punu kutiju plisanaca i na dnu medju svim onim cupavim glavama koje su virile primjetila njega  – naseg zeca! Kontaktirala sam odmah mamu koja je stavila oglas i te iste veceri otisla po njega. Proslo je vise od godinu dana, on i dalje ceka svoj red u ladici, cist i mirisan…Nadam se da nam zamjena nikad nece zatrebati, ali neka se nadje 😉

A onda se pojavio PAS –  Ikein labrador kojeg smo kupili jer je bio lijep i sladak, no nas sincic dalje od zeca nije gledao. A onda ga jedne vecer zavolio i poceo mu je davati istu paznju kao i zecu i sada jedno bez drugog ne ide. Kud zec , tud i pas! Obavezno i njima moram davati sirupe, spremati merendu, posluziti sok, dati poljubac prije spavanja, kada su umorni i on ih stavi na spavanje, moramo ih pokriti, paziti da se ne sjedne na njih i prava je pobuna ako im se netko priblizi bez dozvole.

11017666_10207067541546099_3862626426456876864_n Sa mladjim sinom sam od prvog dana pokusavala sa krpicama, plisancima ali bez uspjeha, on to nije volio, ali je volio onu gazu koju bi ja prebacila preko ramena kada bi ga dojila i uvijek bi nasao ugao i vrpao bi po njemu palcem.

I tako je zavolio gazicu. Gazicu sa etiketom Aden+Anais koji ne obazava samo on vec i ja tako da imamo cijelu kolekciju malih , velikih, koristimo ih kao dekice, kao rucnike nakon kupanja, kao podloge kod presvlacenja kada smo van kuce, za prekrivanje kolica. Prekrasne velike i mekane gaze koje bi preporucila svakoj mami bez obzira ima li malu ili veliku djecicu.

Sada smo narucili i vrecu za spavanje od tog istog materijala koji njega smiruje i poludi od veselja doslovno kada ga osjeti pod prsticima. Preslatko mi je kada je vidi na podu pa se baci nja nju, veselo se smije i pokazuje svoje veselje sto je vidi. Gura nosic i lice u nju i trlja je po licu dok rukicama traze one vec istrosene i sazvakane etikete. Imamo ih barem 10 i njemu nije bitan koji je dizajn, dali su na gazici naslikane zirafe ili slonoci – bas je svejedno , bitno je da je tu etiketa za zvakanje, gnjecenje i smirivanje 😉11167795_10207067541626101_8149110797334256262_n11334106_10207067619388045_4860543709385770139_o
Tjesilice njima znace puno iako je za nas mozda samo jedan obican plisani medvjedic u pitanju. Njima taj medvjedic daje sigurnost, smiruje ih miris koji poznaju, pod prsticima osjete materijal koji im daje sigurnost.

Kada jos nisam bila mama, uvijek sam u cudu gledala u te poderane i prljave gazice na kojima bi obicno bila objesena duda, plisanci bez repa ili uha sa iskopanim okom i pitala se sto im roditelji ne kupe neku ljepsu krpicu ili novijeg medvjedica. Ali tek sada kao mama razumijem…  🙂

Svaka ta tjesilica ima svoju pricu, ima bezbroj poljubaca na njoj , zagraljala, samo ona ima privilegiju spavati pribljubljena da ni noc uz nasu djecicu i biti mazena i pazena , mjesecima, godinama… Citajuci razlicite clanke o slicnim temama naletjela sam na slike Katija Kemnitz koja je odlucila slikati medvjedice koji izgledaju iscrpljeno, tuzno i maltretirano, a zapravo su bili samo previse voljeni ❤301da1f4-a30d-487d-a862-0e8c11fd8ec9-1020x763 954e3e70-7481-4e25-9251-1e40439de325-1020x763 f05eb661-9f8e-4c32-9b6e-5646281602a8-1020x760 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-18 Too-much-love-Katja-Kemnitz-1 Too-much-love-Katja-Kemnitz-2 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-15Too-much-love-Katja-Kemnitz-6

Oglasi

Rutine, rutine…

Jucer sam u sanducicu nasila na komentar jedne citateljice koju zanima kako uvesti raspored bebi i na taj nacin bolje organizirati dan.

E pa draga Nova Mama,

pocetak je i nama bio tezak i nisam se jednom upitala do kad ce trajati ovaj period da se nadjem na kraju dana doslovno bez atoma energije i jedina potreba koju osjecam je zavuci se u krevet. Na pocetku je maleni sa nama dijelio krevet jer je meni tako bilo lakse radi dojenja tako da sam doslovno provodila 24 sata sa djetetom, nisam mogla naci ni onih sat vremena da odmorim, legnem ili da navecer zaspim bez djeteta, on je uvijek bio tu – noc i dan. Zeljela sam malo mjesta za sebe, barem u krevetu ali nisam se osjecala spremnom da ga preselim u njegov krevetic i da spavamo odvojeno.

Na svu srecu, taj “klik” se dogodio oko njegovog treceg mjeseca zivota tako da je od tog dana sve nekako bilo lakse, iako ruku na srce, ustajanje po noci svaka dva sata radi dojenja, radi izgubljene dude itd.i nije bio neku uspjeh ali prevladali smo i to. Meni je bilo bitno da napokon postoji ta neka odvojenost navecer i da on zavrsi u svom kreveticu u neko pristojno vrijeme , a da ja imam vremena sjesti na trosjed sa mm, popricati o danu, a onda se srozati u krevet bez malog klupka kraj sebe.

A onda sam nasila u knjiznici na jednu knjigu slavne britanske spisateljice i medicinske sestre  Tracy Hogg koja pise upravo o bebama, njihovom ponasanju, kako uvesti rutine i nauciti bebin jezik. Jako zanimljiva i lagana knjiga koju je lako primijeniti na vlastitom djetetu uz malo volje i upornosti.

I moram priznati da su bas sa ta tri mjeseca pocele nase rutine, neznam dali je zahvaljujuci knjizi ili necem trecem ali kao da se dogodila neka prekretnica i doslo je vrijeme da nasa beba dobije raspored.

Na pocetku kada je beba mala, ne raspoznaje dan od noci, ima potrebu za kontaktom , dojenjem (pogotov kada se radi o dojenju na zahtjev) , tesko je uvesti neke rutine jer beba ima svoje potrebe –  ili jesti ili spavati , pa zato mislim da je bolje pricekati sa uvodjenjem istih i slijediti ritam bebe.

Maleni je spavao puno u toku dana, po sest puna , naravno , to su bili spavanci od 45 minuta , nekad i manje koje je obavljao u dnevnom boravku u svojoj kolijevci uz zvukove koje poznaje, uz usisavac, televizor, vise buke – bolji san, dok bi se za onaj vecernjii definitivni spavanac pripremali drugacije. Ako bi zadnji “popodnevni” spavanac bio oko 18h , oko 20h  bi polako poceli sa kupanjem, pidzamica, dojenje u njegovoj sobi uz neku tihu muziku, priguseno svijetlo, poljubac i krevetic. Nekad bi zaspao dojeci, a nekad bi ga jos budnog stavila u krevetic i tako se naucio uspavljivati sam i to mi je puno olaksalo posao.

Ponavljanjem te iste rutine svaku vecer sa vremenom smo imali sve manje problema sa uspavljivanjem i poceo je prepoznavati rutinu za laku noc , a ja sam se napokon pocela osjecati bolje znajuci da imam tih  sat-dva navecer samo za sebe.

Ako bi se i budio vec po navici nakon 45 minuta, ostavila bih ga 5 min da se vrpolji i intervenirala ako bi poceo plakati. Vecinom bi usla u sobu, bez paljenja svijetla, dala mu dudu koju je mozda izgubio, pomilovala po glavici, rekla rijec-dvije i otisla van .Ako sam mogla nisam ga dizala iz krevetica, vecinom bi sam zaspao nakon nekih 5-10 min. U slucaju da place izvadila bih ga, smirila i ponovno vratila.

Sa nepunih 6 mjeseci kada je kolijevka u dnevnoj postala premala, odlucili smo da je i za dnevno spavanje bolje da spava u svojoj sobici. Tada je poceo imati laksi san pa bi se trzao iz sna na nagle zvukove tako da je i to seljenje po danu bio pun pogodak, no svejedno sam ga ostavljala spavati uz svijetlo tako da raspoznaje dnevno od nocnog spavanja.

Sto se tice jutarnjeg budjenja, nikada ga nisam budila osim ako smo morali kod pedijatra ili sam imala nesto za obaviti, ali doslovno na prste jedne ruke mogu izbrojati koliko se puta to dogodilo. Ostavljala sam ga uvijek da se naspava koliko mu treba iako se uvijek budio oko osam.  Nakon toga bi uslijedilo dojenje, igra ili setnja od sat vremena i vec bi bilo vrijeme za jutarnje spavanje  i nas cijeli dan je prakticki bio takav – DOJENJE- IGRA- SPAVANJE i tako u krug 😀 sve dok nije poceo izbacivati popodnevno spavanje, jedan po jedan i danas sa 15 mjeseci ima 2 spavanje, jutarnje i popodnevno. Kada je pocela faza puzanja oko sestog mjeseca ostajao je budan sve vise, zabavljao se igrackicama, novim stvarima koje je otkrio i igra je bila kljucna prije dobrog sna 😉

Negdje od 8 mjeseci pa sve do godinu dana imao je tri spavanja, jedan u 11, drugi oko 15 i zadnji oko 18 i svaki od njih je trajao maximalno 90 minuta. Sa godinu dana je izbacio spavanje u 18 tako da smo sada na 2 spavanja koja se oduze i na 2-3 sata, pogotovo ono jutarnje spavanje koje nekad potraje do 14 pa preskoci i rucak, no svejedno ga nikad ne budim. Vjerujem da djeca rastu zahvaljujuci spavanju i bolje imati sretno i naspavano dijete nego probuditi ga cendravog i nikakvog i boriti se sa takvim cijeli dan. 😉

Za sada se budi oko 9, slijedi topla bocica mlijeka za dorucak, igranje do oko 11h gdje slijedi medjuobrok i tad vec pocinje trljanje ociju, trazenje omiljenje igracke, cendranje i to je jasan znak da je vrijeme za spavanje.

Budi se kako kad, nekad nakon sat i pol, nekad nakon dva, a nekad i tri sata nakon cega slijedi rucak, spremanje i izlazak, bilo park, bilo pred kucu izludirati se malo, zadrzimo se vecinom dva sata do sljedeceg spavanca , a tad se vratimo u kucu gdje slijedi ponovo medjuobrok i spavanje.

Nakon budjenja slijedi zajednicka vecera, igre bez granica do oko 21:30, ako ga kupam pocinjemo vec oko 20:30, pa igranje, mlijeko za laku noc i krevetic . To je njegova rutina koju je on sam odredio i postujemo je. Ako smo u gradu i znam da je uskoro vrijeme za spavanje, vracamo se kuci da spava u svom kreveticu. Kada je bio manji spavao je svugdje i bilo je nezamislivo vracati se kuci za svako spavanje. Sada se organiziramo drugacije, tako da ipak uspijem obaviti ono sto sam naumila i vracam se kuci kada je vrijeme, rucka, spavanja,  vecere.

Vjerujem da je raspored bitan i da je djetetu bitno da zna sto slijedi u koje doba, ali ne treba forsirati. Svaka beba je drugacija i svaka beba ce se sa mjesecima prilagoditi ritmu vjerojatno kada napokon pocne raditi vece razmake medju obrocima (ako je dojena na zahtjev), kada pocinje period kasica pa uspijedi ritam uvodjenja istih u odredjeno vrijeme itd.

Za bebu od 3 mj je mozda prerano da se uvodi dnevni raspored , ali bi se mogla uvesti neka rutina prije nocnog spavanja i “natjerati” bebu malo ranije u krevetic , definitivno prije pola noci…jer noc je nekad prekratka, a jutro brzo svane. Bebicama je to super, ali nama mama previse iscrpljujuce i naporno.

Pa eto, ako imate priliku nabavite sebi gore spomenutu knjigu za koju sam sigurna da ce vam se svidjeti i pomoci vam da bolje shvatite jezik vaseg djeteta i organizirate vas dan sa djetetom 😉

Zanimljiv tekst : www.roditelji.hr/beba/773-rutina-zlata-vrijedi/

book1

Napokon!

Prubudila sam se nesto prije cetiri, naspavana kao nikada. Odvalila sam svoja 4 sata u komadu i za mene je to bio pravi sok. Osluskujem, gledam, ustajem….on spava, sve je pod kontrolom.

Kao sto sam napisala u jucerasnjem postu, bili smo naruceni na tretman kod pranoterapiste i sve je proslo u najboljem redu. Osim sto smo dobili hrpu pohvala kako je maleni dobra i smirena bebica, odradili smo tretman bez imalo problema. Tretman je trajao oko pola sata, nista extra, radi se samo o polozaju ruka na prsnom kosu i ledjima dok se on za to vrijeme igrao i gugutao sa nama. Nakon prvih 15 minuta pokazao je prve znakove umora jer energija koja tece dosta iscrpi tako da samo svega dva ili tri puta prekinuli tretman na pet minuta pa ponovo nastavili.

Rezultat: prospavana noc sa jednim budjenjem gdje sam intervenirala jer mi je plac bio sumnjiv i imala sam pravo – bocica sa vodom bila je prazna tako da sam je samo zamijenila , polegla ga ponovo i pogladila po nogicama kako mi je pokazao pranoterpaista da radim. Radi se o vrlo jednostavnom dodiru koji jako umiruje bebe pogotovo kada se probude u noci. U ruke se uhvate oba stopala, po stopalo u svaku ruku, prstima pridrzavamo taban dok palcem njezno prolazimo povrsinu  nesto malo iznad bebinih prstiju. Tek toliko da nas palac dodiruje kozu, ne treba stiskati ni raditi pritisak, sasvim njezno i polako.

Nokon toga sam izasla po prvi puta, a da za mnom nije bila krikova i suza. Odspavao je ako do pola sedam gdje ga probudila glad, a onda je nastavio do pola 10.

Prezadovoljna sam i nadam se da ce noci nastaviti ovim tokom. Meni je ovo pravi uspjeh i da sam znala otisla bi vec davno, ali bila sam skepticna prema tome samo zato jer se radi o djeci , ali nakon sto sam cula hrpu pozitivnih iskustava od svojih poznanica koje imaju bebe, nisam vise previse razmisljala.