O ljetovanju…

Meni se od rijeci ljetovanje ili putovanje dize kosa na glavi. Koliko god nam je svima potreban odmor i koliko god je dobro s vremena na vrijeme promijeniti zrak, za mene je putovanje jedna od vecih nocnih mora jer ako ste prije kao par bez djece na odmor mogli krenuti sa dvije majice, dva para hlaca i kremom za suncanje, sada je sve to neka druga prica i svako putovanje je zapravo prava pravcata selidba i znam da cete se sloziti sa mnom 😀

I tako smo mi po preporuci pedijatra krenuli sa planiranjem naseg ljetovanja. Kazem po preporuci jer nas je bas on natjerao na more i uvjeravao me da ce sav silan kasalj koji vucemo od jeseni nestati, a i djeca ce si napuniti pluca dobrog morskog zraka pa cemo imati manje problema naredne zime. Zivi bili pa vidjeli, poslusali smo ga i krenuli.

Cilj je bio putovati sto manje radi manjeg pilica koji si je uz sve bolestine zaradio i mononukleozu pa mu put nebi bas sjeo iako je vec skoro ozdravio, ali svejedno…

Nekako sam se bojala i priznajem da se uopce nisam veselila tom nasem odmoru jer je svaki odmor do sada bio prava katastrofa. One alergijeske reakcije od prosle godine kada mi je u tortu slasticar uvalio sirova jaja, a lijepo sam mu rekla da ne smiju biti jaja jer je dijete alergicno, a on se tamo kleo da nisu jaja unutra i da budem mirna, a maleni je nakon samo jednog zalogaja cijeli pocrvenio i poceo se gusiti i vristati, a i mi skupa sa njim.  Bila je to prava nocna mora i to je trajalo danima i jedva smo cekali da se vratimo kuci. Godinu prije stariji je pokupio tako groznu crijevnu virozu da nas je pedijatar na ljetovanju zamolio doslovno da se vratimo kuci. Nakon samo 3 dana ljetovanja provedenih u cetiri zida i na dan njegovog rodjendana. Prava tragedija.. A one male izlete sto napravimo pa odemo negdje na par dana, mozemo biti sigurni da ako cemo biti svi zdravi, da ce vrijeme biti uzas zivi. Nikada necu zaboraviti kada smo isli na more sa 9 stupnjeva, a vani polovica sedmog mjeseca. Plac i tuga punih sedam dana.

I tako sam ja sa grcem u zelucu pakirala nase stvari i pomno birala sto uzeti, a sto ne. Imala sam jedan mali kofer extra u koji sam strpala cijelu kucnu apoteku, doslovno sam sa ladicom prebacila sve lijekove u kofer , pa nek se nadje 🙂 Nema veze sto se radi o samo sedam dana, nikad se nezna sto moze zatrebati.

Pa osim toga nemoj zaboraviti flasice za mlijeko, Nesquick, medvjede, zeceve, jastuke, omiljene im jastucnice, dekice… Doslo mi je da placem u jednom trenutku ali uspjela sam popakirati sve. Ove godine barem nisam babyphon vukla i to je vec nesto 😉

Isplanirali smo ostati sedam dana u Italiji i onda vidjeti sto cemo, da li produziti ili promijeniti mjesto. Sedam dana je proslo kao nista, decki su odlicno prihvatili novi ambijent, spavanje nije uopce bio nikakav problem i sve je bilo idealno.

Bilo je zaista savrseno i na sam spomen da idem kuci, decki bi odlucno protestirali da hoce ostati jos tako da smo mi do zanjeg smisljali i razmisljali sto dalje i odlucili , pa hajmo u lijepu nasu Hrvatsku.

Mi volimo Crikvenicu i godinama odlazimo tamo jer nam je najblize i nekako najljepse i odlucili smo otici tamo na par dana koji su na kraju postali tjedan dana.  Isto je proslo sve odlicno i decki se se nauzivali u bazenu kojeg smo imali u sklopu apartmana i moram priznati da smo more vidjeli jedva dva puta, no koga briga.

I tako se nas odmor ove godine pretvorio u jedno predivno iskustvo i nekako mi je nakon ovoga sad lakse jer sam se napokon uvjerila da ne mora biti uvijek sve tako crno ako je do sad bilo crno.

 

Prekrasno je razmisljati o nicemu drugome osim o tome kako staviti suncobran i dobro se namazati kremom i u koji restoran otici jesti nakon dana provedenog na lezaljci.Slika : Vila Dagmar, Crikvenica

Decki su ove godine neka druga prica i za mene je ovo ljetovanje bas bio odmor u punom smislu te rijeci. Nije bilo dojenja, nije bilo prvih nespretnih koraka, bijezanja od vode, cendranja jer puse vjetar, jer je sunce, jer mlijeko nije ono koje on voli, jer treba pogrijati kasicu… Spavalo se dugo i dobro, jelo se sve i svasta, nije se razmisljalo o nicemu i shvatila sam da ce od sada svaka godina biti sve laksa i svako ljetovanje vjerojatno sve bolje za nas roditelje. I iskreno da vam kazem, jako se veselim tome…

A kako je proslo vase ljetovanje? 😉

 

Kako napraviti zlatno ulje za tijelo

U posljednje vrijeme kada ugledam nesto sto mi se svidja, a cijena je negdje medju oblacima, prvo dobro napasem oci, a onda se bacim na smisljanje kako bi taj isti proizvod mogla dobiti kod kuce.

Tako su nastali razlicite kreme za lice, tijelo, skidac sminke, pa tako je jutros nastalo i ovo ulje.

Jucer sam na na polici u parfumeriji ugledala Nuxe ulje, dobro poznato svima, jedan od musta have proizvoda za ljeto. Zapravo se radi o obicnoj staklenoj bocici punjenoj uljem i zlatnim cesticama koje ti zaplesu pred ocima jer sve sto bljesti i sjaji je porok nama zenama, ali cijena je zaista pretjerana. Mjerila sam onu manju verziju, toliko malu da bi je vjerojatno pri prvoj upotrebi potrosila cijelu ali me razocaralo to sto nema pumpicu vec se proizvod nanosi direkt iz staklenke. Kakva sam ja nespretna , vec sam vidjela kako sve to leti po kupaoni, razbija plocicu , ode i ulje, mm broji iz dnevnog…okrenula se i otisla.

Trazim neku jeftiniju verziju, ali nema je , a onda mi na pamet pada moj shimmer za tijelo iz The Body Shop-a kupljen prije dvije godine, kojeg sam ruku na srce koristila jako malo jer je kist totalno nepraktican i maleni pa kad nanosim shimmer izgledam prljava. Nije me mm jednom pitao “Kave su ti to fleke?” 

Ok, ulje za tijelo mi ionako treba jer sam ono baby od malenog odavno potrosila. Tada mi za oko zapinje Garnier Ultimate Beauty Oil za  tijelo, sa uljem makadamije, ruze, badema i argana. Cijena vrlo pristupacna u rangu bilo koje kreme za tijelo.

Ujutro sam se nakon sto je moj sisavac dobio dozu mlijeka i nastavio spavati snom pravednika bacila na posao. Razmontirala sam TBS shimmer i zlicicu po zlicicu dodavala u ulje tako dugo dok nisam dobila zeljenu pigmentaciju. Nista extra sljokicavo ni napadno vec decentno ulje sa sjajnim broncanim cesticama.

Pa zasto ne isprobati i vasoj preplanuloj kozi dati novi sjaj? 🙂

Razbijeni bronzer,rumenilo,  sjenilo u nekoj zlatnoj ili srebrnoj boji moze posluziti takodjer da napravite svoje ulje za tijelo.  🙂

…

Ovih smo dana bili dosta vani, kada nam vec vrijeme dopusta, zasto ne iskorititi to?

Plaza, setnje, smijeh i zabava, idealan nacin  za provodtiti dane , pogotovo od kada nase malo cudo hoda –  smijeh je garantiran. Tako smo se jucer smijali ne samo mi vec i svi oko nas na plazi kada je maleni osvajao i zavodio svojim gegavim hodanjem i  krezavim smijeskom. Nasli smo i curu, prekrasnu malu plavu koja ga je uporno zavodila, brala mu travu i davala u rukicu, dirala za nogice dok ju je on u cudu gledao i nije htio uzvratiti istom mjerom. 😀 Al ajde barem nije bjezao kao neki dan u parkicu nakon sto je djed uporno htio spojiti svoju unucicu sa nasim malenim, bezglavo je bjezao na rubu suza dok smo se mi valjali od smijeha.

Prekrasno ih je gledati tako malene, nevine i bezbrizne. Razumiju se ne neki svoj nacin cak i bez rijeci, vec pogledom i smijeskom ispricaju puno toga dok se mi mame i tate smijemo sa ponosom u srcu, mame i sa suzom u oku, ali tak valjda mora biti.

“Nema svijeta ni planete,gdje ne moze stici dijete,

jer sve djecje staze vode, od igre do slobode.

Cvijece je ukras baste, pcela je ukras cvijeta,

a djeca puna maste, djeca su ukras svijeta.

Lijepe rijeci, prve tajne, i sve zelje djecje sjajne,

neka planu, nek’ se rode, od igre do slobode.”

Sve mirise na ljeto

…dugo toplo ljeto, nadamo se iako mi se ove trenutne temperature zaista svidjaju. Ugodnih 23-24 stupnja na suncu , lagani vjetric, suncane naocale i bebica za ruku ❤

Sjecam se kako sam prosle godine u ovo doba ocekivajuci “veliki prasak” mastala o tome kakav ce nam biti zivot za godinu dana u to doba, kako ce izgledati nase cudo, zamisljajuci sa ga 10 mjeseci cinilo mi se kao da ce vec biti pravi decko, a on je i dalje iako veliki, nasa mala bebica. Za mene ce vjerojatno uvijek ostati mali, a sa njegovom stvarnom velicinim se suocim tek kad vidim tek rodjene bebe…eh onda shvatim da Smotuljak i nije toliko mali. 😀

A vrijeme leti ko ludo, dani prolaze, sa njima uvijek nesto novo, ni jedan dan nije isti, dosadan….

Ovih smo dana vrijeme kratili u setnjama i na plazi upijajuci ovo sramzljivo sunce i  moram priznati da nam je svima godila ta promjena nakon sto smo tjednima bili zabijeni u cetiri zida radi kise.

Smotuljak se savrseno snalazi na plazi medju ljudima, opasno flertuje sa curicama vecima od sebe, sramzljivo se smjeska pokazujuci svoja  cetiri zuba i praveci se frajer u kupacim gacicama na ribice 🙂 Voli djecu, trazi ih, pricaju nekim svojim jezikom, ne gleda male bebe, voli samo velike, pred njima se glupira i vristi i totalno je sladak, a mame mu ne mogu odoljeti pa medju sobom pricaju “Kako je lijepA ova curica!” Neka , neka… Lijep ko curica , kazem ja 😉

Kad sam spomenula mame, zazeljela bi svim mamama sa malim zakasnjenjen SRETAN MAJCIN DAN ❤

Bio je i meni ovo prvi Majcin dan, nikakav poseban dan i nista extra, nisam dobila poklon il cvijece, ni poljubac slinavi vec jos jednu neprospavanu noc u nizu ali sam svejedno ujutro zaboravila na sve uz njegov prvi smjesak kad je povukao MM za kosu i nasmijao se iz cistog gusta. Mame smo svaki dan , ne samo te jedne nedjelje u godini 🙂

Puhali smo neki dan balone..one sapunaste i sarene dok je Smotuljak veselo mahao rucicama i ostao sokiran svaki put kad bi balon pukao. Mama i nije “pravilica balona”, ali se zato tata pokazo pravi profesionalac dok je oko nase zgrade viorilo stotine sapunastih mjehurica. Bio je to jos jedan skok u djetinjstvo gdje sam se prisjetila toplih ljeta na livadi uz hrpu vriske i naseg smijanja dok bi radili balone, sa sapunicom koja se cijedila do laktova i grcevima u usnama od neprestanog puhanja.

Uz njega kao da i ja ponovo odrastam jer ponovo vidim i trazim neke stvari kojih se sjecam iz svog djetinjstva , koje sam mozda i zaboravila ali mi preko njega ponovo dodju u misli…

Ovih zadnjih nekoliko tjedana sam zaista iscrpljena do maximuma radi neprospavanih noci, a i kroz dan je sve vise budan i trazi sve vise pozornosti tako da se navecer mrtva umorna srozam u krevet u nadi da ce nova noc proci bolje…ali nista… Tad mi raspolozenje digne neka nova sitnica, stvarcica, bas sam pravo zensko rekla bi.

Ono sto sam zadnje kupila je boja za kosu sa slike koju vam od srca NE preporucujem, ako vas zanima zasto..pitajte slobodno, naocale kao poklon od MM, neka kremica i za malog kapljice od Bachovih cvjetova. Jel se tako kaze? Nekad me taj prijevod zaista zbunjuje…o njima cu vam pisati u sljedecem postu 😉

Proljece nam je na vratima ili mozda ne

Proljece je osim jeseni moje omiljeno godisnje doba. Kada se nakon teske osjece i zimskih jakna ubacimo u nesto laganije, sarenije tada nam se cijeli svijet cini ljepsi.

Ove godine mi proljece kasni…jako… Skoro je polovica cetvrtog mjeseca, a izna nas je brdo kisnih dana, a ni prognoza za sljedecih par dana ne donosi nista ljepse. Kako kaze? Strpljen – spasen.

Proljetno ciscenje ove godine i nije nesto jer uz Smotuljka ne stignem napraviti puno toga. Osim sto ga moram uvijek pratiti u stopu ili on mene, pocetak necega i zavrsetak istoga u jednom danu je gotovo nemoguca misija tako da nam je glavna zanimacija igranje na podu uz hrpu igracki i smijeha. Pa post ne mogu zavrsiti u jednom mahu, kamo li oprati, opeglati, spremiti oramre, pobacati ono sto je za baciti…

Jutros sam ga odvela kod bake tako da barem u miru jedan dio mogu napraviti. Polovicu toga sam napravila kroz vikend dok bi on spavao, tako da mi je za danas ostalo ono najgrublje, usisavanje, praznjenje elemenata, bacanje stvari koje su istekle prije godinu dana…Da, i toga se naslo.

Koliko gluposti covjek moze nakupovati kada u trgovinu uleti ko muha bez glave , a zatim te iste stvari gurne na kraj elementa i zaboravi na to. Eh da… Neki dan sam gledala jednu emisiju na tv-u u kojoj su pricali kako potrositi manje u trgovini . Neka od zlatnih pravila su : nikad ne ici u trgovinu sa praznim zelucem jer gladne oci vide svasta, a kasnije vas udari po novcaniku :D, uvijek doci sa listom onog sto nam treba jer se puno puta dogodi da kupimo ostalih stvari sto nam ne trebaju, a ono sto treba zaboravimo(ZIVA ISTINA!!), nikad ne uzimati kolica jer nas vuku da ih napunimo vec se posluziti kosaricom. Moram priznati da sam isprobala ovo jucer i zaista potosila puno manje nego inace 😉

Taman kad sam sjela nakon 3 sata zujanja po kuci i odlucila napraviti sebi cappuccino i popiti ga u miru Bozjem, posaljem onako usput poruku baki da cujem kako je, nakon cega mi uzvraca poruku da nista nije spavao i malo je kenjav. Znam koliko je sati, ostavljam cappuccino ne za kasnije, vec za neki drugi dan, hvatam torbu, navlacim Crocsice i jos sva onako prljava sjedam u auto i odlazim po njega.

Eno ga spava snom pravednika kako kazu, a ja imam napokon malo vremena za sebe. I ja sam umorna i mislim da sam trebala leci sa njim jer je ova noc bila prava nocna mora ;budjenje svaki sat, jaukanje, namjestanje, plac…u pola pet sam se napokon izvukla iz kreveta , otisla do kuhinje i vratila se sa paracetamolom nakon cega je napokon zaspao i odvalio do osam. Vidim ga kako si palcem tiska mjesto gdje izbija zubic i vjerojatno ga to ometalo  jako jer jer zubic ovih dana probija meso. A bilo je jako lijepo ovih dana bez ikakvih smetnji, no sto je lijepo kratko traje.

Kao sto sam napisala, iako se sunce nekako neda van vec nam je pred ocima stalno sivilo i kisa, ja sam nasu terasu odlucila pripremiti za ljepse dane. Pa eto mozda privucem sunce svojim sarenim svjecnjacima koje sam iskoristila od kasica za bebe. Zao mi je tolikog stakla, prvo ga kupiti, pa onda baciti, pa eto uz malo boje, sarenih kamencica i malo maste nastali su oni.