sReTnA vAm NoVa!!

32f69b47abcddc568dfb875a83ff9648…ali onako od srca! Neka vam je puno srece, zdravlja i veselja, puno djecice oko vas, puno smijeha, a malo suza, neka vas ova godina donese sve ono sto vec dugo zelite i da ispunite sve ciljeve koje zelite dostici.

Hvala takodjer svima vama koji me pratite, pisete, komentirate  dijelite stranicu i dajete lajkove, puno vas i lijepo bi bilo zahvaliti svakome posebno, ali vas je previse i nije da mi smeta ❤

Mi smo u ovu godinu usli pomalo bolesni, bas kao i svaku. Kod nas je to standard od kada imam djecu. Svaki je Bozic popracen odlascima na Hitnu, pa Ventolin, kasalj, temperatura, inhaliranje… Ali sta je tu je, ima i gorih stvari osim prehlada i prolaznih bolesti, zar ne?

Za mene je 2015 godina bila jako teska, zaista teska. Sto psihicki to fizicki. Izgubila sam puno zivaca, puno energije koju cu vjerojatno tek u ovoj nadoknaditi ako ce sve biti ok. Nije lud onaj koji je rekao da je prva godina kod tako male razlike kao sto je kod nasih jako teska i jako zahtjevna. Pogotovo kada uz to i ne spavas. Ja sam po danu uvijek bila aktivna i nas dan proleti u tren oka jer smo uvijek negje, uvijek se necim zabavljamo i u tren oka je vrijme za pidzamice, a onda…Onda je vrijeme za odmor za sve samo ne za mene jer nas najmladji clan jos ne spava kako treba. Skoro 2 godine mucenja, suza, jaukanja, prica, sirupa, kapi , tra la la, i on i dalje ne spava kako treba. Odspavane noci mogu izbrojati na prste , a moj san nikada nije trajao duze od 3 sata u komadu.

U kakvim sam se stanjima znala naci ujutro, sama sebi sam se cudila kako uopce imam snage disati, kamo li zivjeti i trcati za njima cijeli dan. Prosli su mjeseci, evo i skoro 2 godine, a situacija se nesto mrvu popravila pa tako na 5-6 noci sa 467 budjenja dobimo jednu gdje odspava malo vise pa smo svi van sebe od toliko sna. Uz to naravno ne pomazu ni zubi koji se pripremaju vec mjesecima , pa nikako da izladju, kao da iz pete izlaze, pa su sad i popodnevni spavanci jako kratki i vecinom popraceni urlikanjem i nervozom. Sve u svemu, godina za zaboraviti i u ovoj se nekako nadam da ce se nasa situacija popraviti ili potpuno rijesiti i da cemo napokon prestati ustajati u 3-4 ujutro cekajuci svitanje. Mislim da sam do sad propustila mozda 5-6 jutra gdje nisam vidjela izlazak sunca. Onda znate u koliko sati se budimo….

Tako da, ako mi zelite uzvratiti cestitkama , molim vas nemojte ciljati da mi ova godina donese  srecu, zdravlje, uspjeh vec – SPAVANJE . Jer naspavana mama je sretna, zdrava i uspjesna mama 😀 Hvala ❤

 

Oglasi

Jos jedna tocka na “i”…

12107827_10208262072768633_728306559988329690_nUz svoju sam djecicu naucila sto je bezgranicna ljubav, da je davati za djecu , a pritom oduzimati sebi prekrasan osjecaj, da je imati djecu, zdravu, prava privilegija.

Naucila sam da je uzvracanje ljubavi upakirano u dva samara koja ti dolete onako bezveze dok se ti topis poput maslaca pred njegovim plavim okicama, da je upravo iscupan pramen kose neizreceno “volim te puno”, da je jutarnja prolivena kava po trosjedu znak da vise nikad neces biti sam/a.

Sa djecom naucis gledati stvari sa druge perspektive , sa one perspektive sa koje nismo znali prije gledati. I poludis naravno na razlijanu kavu i tisucu smokija po tepihu i dok ti to skupljas on je vec cetkom za WC ocistio ves masinu i plocice usput. I zaurlas kada ti otvori lak za nokte, po mogucnosti onaj najdrazi se prelakira vrata ili udari cekicem u kuhinjski element i napravi rupu. I places ponekad u noci radi nespavanja, radi ustajanja, radi redovnog kmecanja cim sklopis oci i pitas se do kada… A onda svane jos jedno jutro i onako ga tolpog donese u krevet dok se on gura da ti bude sto blize, dok namjesta svoje nogice na tvoje jer voli spavati sa uzdignutim nogama, pomilujes ga po kosici i zahvalis nekome gore sto je tu i primjetis da raste jer mu u onom nasem krevetu treba sve vise mjesta, a mi se po rubovima madraca povjesali bas poput afingera samo da ne remetimo njegovu “komociju”.

Tu se do prije tjedan dana nasla i necija rukica koja bi svako jutro rastezala maminu majicu i trazila nesto svoje direkt iz ambalaze –  mamino mlijeko, uvijek savresn napitak, uvijek savrsene temperature , koje se nikad ne odbija.

To nam je mlijeko sluzilo kao utjeha, kao najbolji napitak za veselje, kao lijek za svaku bol… Prolazili smo bas ono sto sam prolazila sam starijim i jednako sam se veselila svakom mjesecu vise i nasem dojenackom stazu. Dogurali smo do brojkice 19. Tocno pola godine vise nego sto je to bilo sa starijim.

Prekid je uvijek tezak i ne sjeda nikako ni mami ni djetetu , ali nekako smo se bez previse rijeci, bez previse rastezanja odlucili na to….jer, nase su noci postale koma . 19 mjeseci ustajala svaku noc jer bi on uvijek nesto trazio i htio od mene, san nam je svima postao nedostizan luksuz. On se nikada nije uspavao sam, bez mene i bez dojenja i to je bio kljuc naseg problema kojeg ja nisam zeljela vidjeti jer nisam znala na koji nacin napraviti rez.

Nakon sto smo proveli mjesec iz pakla, nakon sto sam dala maximalno od sebe kao i svaki put, da mu ugodim, da se uspava na najljepsi moguci nacin i da trcim za svaki njegov “kme” u noci , odlucila sam napraviti rez jer smo poceli spavati jedva 7 sati sa 745268 budjenje,  donosenje u nas krevet vise nije bilo dovoljno i on bi jednostavno u 4 sata  ujutro odlucio ustati. Osim sto bi bio umoran, nervozan, dosadan sam sebi, ustao bi vidno umoran i kao da ga to mucilo. A mucilo je i nas…

I onda sam negdje proslog tjedna odlucila da je gotovo, onako egoisticno , sebicno, bas kao sto sam napravila to i sa prvim sinom kada sam shvatila da nam to dojenje remeti san svima i da je red da podvucemo crtu sad ili ce postati jos teze. Kap koja je prelila casu je bio i pregled kd pedijatra koji jako zagovara dojenje , ali mi je jasno dao do znanja da ako hocu spavati jer spavanje treba svima, prvenstveno nama, a onda njemu, da moram biti jasna i dosljedna u svojim ciljevima.

Pravila su bila jasna, nema vise uspavljivanja dojenjem, nema dojenje u noci i apravo je bilo lakse nego sto sam mislila.

Poceli smo tocno u petak , poceli smo sa dnevnim spavancem, a zavrsili sa vecernjim uspavljivanjem bez dojenja. Gledao me zbunjeno, tuzno i kao da mi je htio reci “Nemoj mi to raditi “, kada bi ga nakon 10 min sto mi je lezao u krilu poluuspavanog stavila u krevetic i izasla. Da je plakao pola sata sigurna sam da bi usla i vise nikada nebi ponovila to sto sam napravila, ali plac je trajao jedva 5 minuta, nakon cega je zaspao. Plakala sam i ja u dnevnoj sobi slusajuci njega jer sam znala koliko mu je to uspavljivanje drago i koliko mu znaci taj nas mali ritual, koji zaravo pokvari cijelu noc. Znala sam da je tosao “taj” trenutak i da kako god se osjecam lose, cinim dobru stvar za sve nas.

Danas je srijeda, znaci proslo je pet dana. Sa 5 minuta plakanja dosli smo na uspavljivanje bez plakanje. Vise bi ga nazvala protestiranjem kada ga stavim u krevetic. Spavanje se poboljsalo i vise nego sto sam ocekivala.

Prije bi legao oko 21- 21:30 i budjenje bi pocelo oko 23 i ja bi uvijek morala ulaziti u sobu, uzeti ga k nama i onda se tamo boriti s njim da se uspava. Spavanje do 5 ujutro bio bi pravi luksuz. Sada se na spavanje ide oko 20:30 i spava se cijelu noc. Trenutno je 7 sati, a on jos spava, a ja sam neznam nakon koliko mjeseci ustala prije njega, odmorena…. Probudi se nekoliko puta tokom noci, javi se ali se opet ponovo uspava bez da moram intervenirati.

Ono sto mi je najsmijesnije do sad je to da kad ga pitam hoce li mlijeko, okrene glavu na drugu stranu i sa namrgodjenom facom kaze “Neeee” Onako uvrijedjeno i ponosno. Nekad je jace od njega pa uzme, ali eto ima 2 dana kako nije sisao, vecinom uzme nakon budjenja ujutro. Uglavnom, odlucila sam dati mu ako zeli, ali samo po danu i samo kad je budan.

I tako mi zajednicki okrecemo jos jednu stranicu. Tko god je prestao dojiti, zna koliko je to tesko , mozda ne toliko za dijete koliko za mamu. I iako sam zapravo sretna jer napokon spavamo, negdje u dubini se osjeca lose radi svoje odluke, a onda se opet sjetim da sam bila 19 mjeseci na raspolaganju, da sam zrtvovala svoj san dok su druge mame iz parka nesmetano spavale i gledale me kao cudaka jer mi jos ne spavamo.

Nikada nisam rekla da je to radi dojenja, nekad bi slagala neku glupost, nisam zeljela da se drugi petljaju u nase stvari i da osudjuju jer ovdje jako malo mama doji, a jako puno ih na porodu odluci da ne zele dojiti bas zato da bi mogle spavati i jer je lakse gurnuti flasicu sa adaptiranim mlijekom.

Istina je da nas dojenje ne cini boljnim majkama, ali je takodjer istina da bas dojenje stvara jedan poseban odnos koji se sigurna sam pamti do kraja zivota. Moj plavi djecacic je sigurno vec zabravio za cim je plakao do prije par dana, ja cu tesko i polako… Moj plavi djecacic raste… Jos jedan…

Krpice tjesilice i plisanci za spavanje

Vjerojatno i vi imate uz sebe limace koji vuku za sobom svoje krpice, medvjedice, zeceve, lutke, za koje su vezani bas kao pupacnom vrpcom pa ih vode sa sobom i kad idu na wc, uredo rucaju sa vama za stolom, nekad ste im duzni natociti i sok i postaviti tanjur vise.

Sa prvim djetetom nismo jos poznavali te famozne krpice pa ih nismo ni kupovali niti koristili prva 3 mjeseca. Vecinom bi zaspao dirajuci nasu majicu. A onda su poceli nesto cesca nocna budjena pa sam u trazenju rjesenja naletjela na clanak u kojem je bilo navedeno da se bebi u krevetic stavi mamina majica ili neki predmet poput plisane igracke koja mirisi na mamu. I tako je jedna moja obicna majica postala njegov omiljen predmet za uspavljivanje, a posto mi naramenice na toj majici nisu davale neku sigurnost odlucili smo je zamijeniti jednom krpicom. On je bio premaleni da izabere pa smo to nedjeljno jutro to ucinili mi iizabrali tu famoznu krpicu -zeca.11094218_10207067541586100_3919761161600501811_n Taj mekani zeko je postao prava atrakcija. Nakon sto smo ga oprali, proveo je cijeli dan ispod moje majice kako bi dobio moj miris i od tad pa do prvog pranja je proslo punih 13 mjeseci. Zeko je bio uvijek sa nama i uvijek u njegovim rukicama. Pranje je bio pravi izazov i svaki puta kada bi ga odlucila staviti na pranje on bi imao histericne napadaje placa i ja bi ga morala vaditi iz masine. Za vrijeme spavanja takodjer nije bilo nemoguce oprati ga je spavao cvrsto priljubljen uz njega. A onda smo se nekako i priviknuli da zeko nije vise krem boje nego cokoladne, da vise nema lijep miris vec da zaudara, miris koji je njega smirivao i nekako nam je to postalo normalno.

A onda je jedno jutro potekla krv iz nosica i zeko je izgledao bas kao u nekom horor filmu i tu je pranje bilo potrebno jer vlazne maramice nisu mogle spasiti situaciju. Samo sto pranje nije imalo dobar kraj jer sam ga morala vaditi van prije centrifuge dok je on bespomocno urlao gledajuci u bubanj i onako mokrog ga ljubio, grlio i odnio na spavanje. Puno sam puta pozalila sto nismo odmah kupila dva, tako da uvijek imamo jedan u slucaju da se prvi zagubi, da se mora oprati…

Nakon ove situacije sa pranjem odlucila sam kupiti jos jednog zeca, istog u istoj trgovini no prodavac me samo milo pogledao i rekao “Zeko nazalost vise nije u prodaji , a ni ne proizvode ga vise…” OD SVIH ZIVOTINJA BAS ZECA!? Ok Keep Calm!

Pomirila sam se sa cinjenicom da repliku zeca vise nikad necemo imati , a onda sam u grupi u kojoj mi mame prodajemo i razmijenjujemo stvari od nase djece nasila na oglas gdje je jedna mama prodavala punu kutiju plisanaca i na dnu medju svim onim cupavim glavama koje su virile primjetila njega  – naseg zeca! Kontaktirala sam odmah mamu koja je stavila oglas i te iste veceri otisla po njega. Proslo je vise od godinu dana, on i dalje ceka svoj red u ladici, cist i mirisan…Nadam se da nam zamjena nikad nece zatrebati, ali neka se nadje 😉

A onda se pojavio PAS –  Ikein labrador kojeg smo kupili jer je bio lijep i sladak, no nas sincic dalje od zeca nije gledao. A onda ga jedne vecer zavolio i poceo mu je davati istu paznju kao i zecu i sada jedno bez drugog ne ide. Kud zec , tud i pas! Obavezno i njima moram davati sirupe, spremati merendu, posluziti sok, dati poljubac prije spavanja, kada su umorni i on ih stavi na spavanje, moramo ih pokriti, paziti da se ne sjedne na njih i prava je pobuna ako im se netko priblizi bez dozvole.

11017666_10207067541546099_3862626426456876864_n Sa mladjim sinom sam od prvog dana pokusavala sa krpicama, plisancima ali bez uspjeha, on to nije volio, ali je volio onu gazu koju bi ja prebacila preko ramena kada bi ga dojila i uvijek bi nasao ugao i vrpao bi po njemu palcem.

I tako je zavolio gazicu. Gazicu sa etiketom Aden+Anais koji ne obazava samo on vec i ja tako da imamo cijelu kolekciju malih , velikih, koristimo ih kao dekice, kao rucnike nakon kupanja, kao podloge kod presvlacenja kada smo van kuce, za prekrivanje kolica. Prekrasne velike i mekane gaze koje bi preporucila svakoj mami bez obzira ima li malu ili veliku djecicu.

Sada smo narucili i vrecu za spavanje od tog istog materijala koji njega smiruje i poludi od veselja doslovno kada ga osjeti pod prsticima. Preslatko mi je kada je vidi na podu pa se baci nja nju, veselo se smije i pokazuje svoje veselje sto je vidi. Gura nosic i lice u nju i trlja je po licu dok rukicama traze one vec istrosene i sazvakane etikete. Imamo ih barem 10 i njemu nije bitan koji je dizajn, dali su na gazici naslikane zirafe ili slonoci – bas je svejedno , bitno je da je tu etiketa za zvakanje, gnjecenje i smirivanje 😉11167795_10207067541626101_8149110797334256262_n11334106_10207067619388045_4860543709385770139_o
Tjesilice njima znace puno iako je za nas mozda samo jedan obican plisani medvjedic u pitanju. Njima taj medvjedic daje sigurnost, smiruje ih miris koji poznaju, pod prsticima osjete materijal koji im daje sigurnost.

Kada jos nisam bila mama, uvijek sam u cudu gledala u te poderane i prljave gazice na kojima bi obicno bila objesena duda, plisanci bez repa ili uha sa iskopanim okom i pitala se sto im roditelji ne kupe neku ljepsu krpicu ili novijeg medvjedica. Ali tek sada kao mama razumijem…  🙂

Svaka ta tjesilica ima svoju pricu, ima bezbroj poljubaca na njoj , zagraljala, samo ona ima privilegiju spavati pribljubljena da ni noc uz nasu djecicu i biti mazena i pazena , mjesecima, godinama… Citajuci razlicite clanke o slicnim temama naletjela sam na slike Katija Kemnitz koja je odlucila slikati medvjedice koji izgledaju iscrpljeno, tuzno i maltretirano, a zapravo su bili samo previse voljeni ❤301da1f4-a30d-487d-a862-0e8c11fd8ec9-1020x763 954e3e70-7481-4e25-9251-1e40439de325-1020x763 f05eb661-9f8e-4c32-9b6e-5646281602a8-1020x760 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-18 Too-much-love-Katja-Kemnitz-1 Too-much-love-Katja-Kemnitz-2 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-15Too-much-love-Katja-Kemnitz-6

Duda varalica DA ili NE?

4489463-colorate-bambino-ciucci-appesa-fuori-in-linea

Ja sam definitivno ZA dudu varalicu!

Sjecam se nasih pocetaka i taj dan kada sam iz plasticne kutijice izvukla dudu , sterilizirala je i dala mu je. Osjecala sam se uzasno, kao da je to nesto lose , kao da ce od tog trena puno toga promijeniti i vise nikad nece biti beba od prije. Mali gospodin mi ju je izbacio iz usta brzinom munje i za mene je to u jednu ruku bilo olaksanje.

Odustala sam na neko vrijeme, a onda sam nakon iscrpljujucih dojenja svakih sat i pol, njegove nervoze, i grceva odlucila pokusati ponovo sa drugim modelom i prihvatio ju je istog trena. Od tog trena smo rijesili puno trenutaka nervoze, razmak izmedju 2 dojenja nategnuli na dva i pol sata i bilo je to pravo olaksanje za mene, a i za njega u kriznim trenucima. Problem je bio od samog pocetka sto se on jadan nikako sam nije znao smiriti. Znaci da bi za uspavljivanje, nakon budjenja, za svaku sitnicu koja bi ga uznemirila trazio dojku. Nema tu nista lose, ja sam ionako uvijek bila na raspolaganju, ali nakon mjesec dana to me pocelo dosta smetati jer ga drugacije nisam znala smiriti osim mlijekom. I tako je duda postala nas spas i zavoljeli smo je svi.

Puno ih kaze da duda utjece na dojenje sto i nije istina jer sam na vlastitom primjeru vidjela da jedan komad plastike nikad nece zamijeniti maminu ciku. Kad je glad bila u pitanju duda bi jos vise pogorsala stanje i znalo se sto trazi i da je vrijeme za “napitak”, ali kad bi ga mucila uznemirenost i nervoza tad bi duda puno pomogla.

Sa vremenom sam nasla puno pozitivnih stvari o koristenju dude sto na pocetku nisam jer vjerojatno nisam htjela . Mislila sam da je duda nesto lose, nuzno zlo koje ne treba koristiti jer ce se sve poremetiti ali zaista nije bilo tako .

O odvikavanju od dude jos ne razmisljam jer nema potrebe. Duda je i dalje tu za vrijeme spavanja, po danu je koristi ukupno manje od sat vremena i povezuje je samo sa spavanjem. Znaci da je obavezna za vrijeme uspavljivanja i spavanje bez dude ne dolazi u obzir.

Ono sto moram reci da je da definitivno nisam za guranje dude u usta od prvog dana rodjenja jer to mi nema smisla jer se zna da tad bebica treba mamu 24/24 , potrebno je stimuliranje mlijeka i zaista mi se ne svidja kada im je prvi dan tutnu u usta jer “Beba bi jela svakih pol sata” . 

Bebica tad i treba jesti svakih pol sata i treba je stavljati na dojku na svaki “kme” jer to je prvi korak prema uspjesnom dojenju. Vjerujem da duda samo u tim situacijama moze pokvariti dojenje i prije nego se ustabililo dojenje nebi je trebalo koristiti.

:)

1462882_10202721001965326_546792959_nEvo ponovo malo slika od proslog tjedna.

Prosli tjedan nije bio nista posebniji od svih ostalih, i osim sto sam svoju dijetu ugrozavala svakakvim delicijama i svako jutro stajala na vagu sa strahom, ipak sam uspjela odrzati kilazu koja je bila…taj dan kog gnekologinje kada mi je rekla da sam nakupila previse za svoje tjedne. Tako su se tjedan dane jele samo zelene stvari, a onda sam udarila po bureku sa sirom, nasla Riki cokoladu u trgovini pa je ubila pola, radila isti dan buhtle punjenje Nutellom, sljedeci dan Mc’Donalds…Koma ziva al izvukla sam zivu glavu 😀

Bozic nam je tu, a meni se nekako sve cini prerano, valjda se ne zelim priznati da vrijeme leti prebrzo. Ufff… Trgovine su vec u punom Bozicnom jeku, igracke u prvom planu, cendrajuca djeca sa mamama i tatamam ispred prekrasnih izloga koji mame da se kupi nesto i privlace zaljubljene djecje oci. No ipak, nasem pilicu su zanimljivija svijetla, lampice sto bljeste, mijenjaju boje…Jucer sam ga izvela u jedan trgovacki centra da vidim kako ce se ponasati sa bozicnim jelkama i na moje opce zadovoljstvo nije je ni pogledao, ali to ne znaci da ce nas bor biti isto netaknuti. 😀  Nekako imam osjecaj da ce taj isti bor biti vise u vodoravnom nego u okomitom polozaju 😀 Ali to me svejedno nece sprijeciti da ga ne stavimo i unesemo dasak svjetlosti u nas dom. Jedva cekam…Ja doslovno oboazavm Bozic na sve moguce nacine.

Pa tako smo poceli i sa prvim sitnicama. Pocnem uvijek od bozicnih salveta , a zavsim na kutijama za kekse i totalnom ludilu u pecenju, ukrasavanju, kao da radim u Bijeloj kuci. 😀 Ali to me veseli, sitnice su to koje se radje jednom u godini i rade sa sa posebnom ljubavi i uzitkom. I jedva cekam onaj dan kada cu sa svojom djecicom moci raditi te iste kekse i bit ce sigurno jos bolji i ukusniji, punjeni ljubavlju umjesto Nutelle 😀

 

 

 

 

23. tjedan trudnoce

1424575_10202666591805106_1796225372_nI evo nas, jos jedan petak, jos jedan novi tjedan u nadi da ce sve biti dobro kao i do sad.

Sada vec osim bebinih udaraca i micanja trbuha vidljivo okom, mogu reci da su se pojavile i prve prave trudnicke smetnje.

Omiljeno spavanje na trbuhu opasno mijenjam sa spavanjem na boku i doslovno ne osjecam vise lijevu stranu tijela. Primjetila sam da kako legnem, tako se i probudim. Legnem k`o i po obicaju na lijevu stranu jer mi je najudobnije tako, a i bolje je za bebicu jer joj dolazi vise kisika i svega ostaloga sto joj je potrebno, a probudim se u istoj poziciji sa groznim trncima u tijelu i jedva se preokrenem na ledja , osjecaj je ko da mi je ta strana totalno paralizirana.

Maleni u trbuhu nikako ne spava, ovih dana imam osjecaj kao da je budan 24/24, osjecam ga stalno! Luduje cijele noci i nekad me njegovi tulumi probude i onda teskom mukom opet dodje san na oci. Sada pocinje period kada su najaktivniji te prestaje sa dvadeset i osmim tjednom kada imaju sve manje mjesta za vratolomije i piruete. Gurkanje sa jedne strane na drugu, blagi udarci, titranje, stucanje, sve se to dogadja u mrklo doba noci dok se ja pravim da nije nista i pokusavam zaspati.

Poceli su i bolovi u koljenima kojih se dobro sjecam iz prve trudnoce. Osjecaj je kao da mi je koza na koljenima preuska pa me steze na sve strane, ali ne na povrsini koze vec unutra. Vjerjatno ni nakupljeni kilogrami ni stepenice u stanu ne pomazu puno pri tome , ali sta je tu je.

Sto se tice oticanja, za sad je ok i pravo je savrsenstvo biti trudnica u ovome periodu. Prosla trudnoca je bila prava nocna mora . Ljeto je pocelo jako rano, vec u cetvrtom mjesecu smo imali ptevise toplih dana za moj ukus, a polovica sedmog mjeseca je jos bila daleko. Osim sto sam se lose osjecala radi svega toga, jos gorznije mi je bilo sto nisam nikada znala sto i kako se obuci. Tajice na plus 30 i nisu bile neko rijesenje, kratke hlace su stezale previse i sta god stavila bilo mi je vruce. U tunikama sam se osjecala ko nasukani morski kit i pogled u ogledalo upropastio bi mi dan. Da ne govorim kako mi je bilo pred kraj kada sam svoje dane provodila sa sve 4 u zraku, zavaljena danonocno na trosjedu i tjesila se u hrani. Izlasci su bili nemoguca misija jer bi sunce uprlo vec u 9 sati nakon cega bi slijedilo navlacenje roleta i nebi ih skidala sam prozra punih 12 sati.

Ovaj period je i te kako bolji. Jucer sam sa pravim odusevljenjem spremala ormar, stavljala tunike na vjesalice, slagala trudnicke majcice i razmisljala kako je sve puno jednostavnije u ovom periodu. Sa parom tajica i nekom duzom majicom mozes napraviti savrsenu kombinaciju bez previse muke i razmisljanja kako ces izgledati. Ionako su tajice odavno zamijenile hlace, ne samo kod trudnica nego opcenito kod zena i tko ih je smislio svaka mu cast. 🙂

Ja sam jedna od onih koja ne sakriva trbuscic. Volim ga i mislim da je jedan od najljepsih ukrasa koja jedna zena moze nositi. Nema tih nausnica ili lancica do lijepog trudnickog trbuha. Cesto sretnem cure koje trbuscic sakrivaju ispod prevelikih majici i velikih torbi i to mi uopce nema smisla jer izgledaju smijesno, a ionako se vidi da su trudne. Cemu sakrivati zivot u sebi?

Nakupljene kile mi takdjer ne smetaju – pa trudna sam. 😀  Zaokruzila sam se i na dijeti sam kao sto sam bila nedavno napisala, ali nema veze – sretna sam. Ima dana kada se osjecam lose, kada mi je sve tesko, ne mogu naci nista za obuci, cipele ne zele na nogu, osjecam se lose, zaista se dogodi barem 2 puta na tjedan i smatram to pod normalnim. Ostalim danima mislim da sam normalna 😀 Normalno se krecem, obavljam sto trebam, osjecam se dobro i zadovoljna sam. Ovisi o danu i o dozi hormona 😀

Sto se trudnicke odjece tice, tu mislim da sam sad na miru jedno vrijeme, pogotovo nakon jucerasnjeg “sistematskog pregleda” u ormaru. Pobacala sam hrpu stvari koje cuvam i cuvam, vec godinama, stvari velicine XS, S u koje vise sigurno nikada necu stati, mozda cu biti srece da se i ovaj put vratim na svoje stare kile i broj 36 ali vise nikad moje tijelo nece biti ono sto je bio broj 36 prije dvoje djece 😀 Za to ce trebati puno odricanja, vjezbi i znoja, a ja nisam taj tip nazalost. Ili barem nisam trenutno, nikad neznas sto ce biti za nekoliko godina.

Uglavnom, ljetne trudnicke stvari od  prosle godine ( ne mogu vjerovati da sam jos prosle godine bila trudna :O) sam pospremila i kad zavrsim ovu trudnocu cu pokusati rasprodati sve . Zaista ima puno lijepih stvari, hlaca, majica i sve je prakticki jos novo. Ono sto mi je najvise zao je to sto moram kupovati trudnicku jaknu, a izbor u trgovinama je grozan. Jutros mi je mm rekao da u jakni koju sam si kupila jucer izgledam k`o medvjed. Naime, nasila sam u C&A na neku jaknu po nesto povoljnijoj cijeni od ostalih i odlucila je kupiti jer u svoju staru vise ne mogu nagurati trbuh tako da sam jucer kupila tu jaknu u velicii L i mm je naravno prasnuo u smijeh kad me vidio. Tako da sam se razljutila jucer i po kanti punoj smeca kopala u nadi da nadjem racun i vratim je ovih dana i nasla sam ga.  Zato sam se jutros uz kavu bacila u potragu za pravom trudnickom jaknom,  malo zenstvenijom, a da ne izgledam ko vreca krumpira i iz prve sam nasla jednu i narucila je. Svidjelo mi se odmah sto je lijepog kroja i prati linije tijela i sto sa svake strane ima zip zatvarac koji se moze otvoriti sa rastom trbuscica. Pa eto, i to smo rijesili, sad samo treba pricekati par dana da dodje pa kud puklo da puko 😀

53828048, 53428015, 53328019vvx_1000309718_var4

Malo o proizvodima

1463732_10202651806675487_1606734965_nOvih smo dana malo “zujali” po trgovinama i kao i uvijek – maleni uvijek najbolje prodje . U H&M doslovno izgubim glavu, obozavam tu trgovinu i  djecji odjel mi je jedan od drazih od kad sam mama. Mogla bi satima gledati u one malene prekrasne krpice , a o kupovanju da ne govorim, pa da se uvijek moram strogo kontrolirati i dobro promisliti sto mu treba , a sto ne. 😀 Moram priznati da sam opasno pocela mjerkati i one mini krpice, velicine 50 i ne mogu vjerovati da cu za koji mjesec krenuti opet od 0. Nije doslovno od nule jer imam vec dobru bazu  i jos sam friska u svemu , ali svaki pocetak je drugaciji i poseban unatoc nasem iskustvu. Pa mi tako malo leptirici u trbuhu zatrepere svaki puta kada vidim one male kompletice, mekane carapice,  kapice i sve grizem nokte i razmisljam – uzeti ili ne? Jucer sam tako kupila dva para hlacica, nisam jednostavno mogla odoljeti. Cudno mi je kupovati nesto sto nije za veceg malisu, ali priviknut cu se uskoro 😀

Maleni je ovih dana dobio neki cudan osip po licu, vise kao veliki lisajevi po obrazima sto do sad nije imao. Kozda je na dodir hrapava i suha, a obrazi crveniji nego inace. Od hrane nismo uvodili nista novo, pa mi je na pamet palo da bi ta reakcija mogla biti od vjetra i hladnoce iako uvijek stavljamo Cold kremicu prije izlaska. Posto nisam mogla naci Bübchen Wind&Wetter kremicu koju uvijek koristimo , a zavrsili smo je ovih dana odlucila sam se za Weledinu od nevena koja stiti i hidratizira.

Nisam znala dali da uzmem tu zutu ili u verziji bez parfema koja je bila nesto skuplja, ipak sam se odlucila za tu zutu . Nije radi toga da ustedim, nego volim one baby mirise kremica i sampona. Nazalost , neugidno sam se razocarala kad sam je isprobavala jer imas bas jak i meni pomalo neugodan miris nevena. Srecom, miris se osjeti jako samo prvih nekoliko minuta, a kasnije nestane. Za sad mu je stavljam nekoliko puta na dan i moram priznati da se stanje malo popravilo iako ce trebati jos vremena, pogotov jer konstantno izlazimo, a hladnoca cini svoje, pogotovo njemu sto je osjetljiv oduvijek.

Sve u svemu, osim mirisa, nisam nasla nikakvih drugih negativnosti. Dovoljna je jako mala kolicina za cijelo bebino lice jer je dosta masna iako se upije nakon nekoliko minuta i srecom ne ostavlja mastan trag koji ostaje  jos satima kao sto mi se to dogodilo sa Nivea baby kremom . Nju cu definitivno iskoristiti za nesto drugo jer je previse teska i ljepljiva na licu sto mi se nikako ne svidja.1395123_10202651807235501_491379624_n 1451614_10202651807035496_1491112095_n

Trenutno sam zavrsila dva proizvoda. Prvi je Bübchen baby krema za lice koju sam gore spomenula i Oxyplastine krema za guzu.

Sa oba proizvoda sam totalno zadovoljna i od ocjene 1-5, oboje zasluzuju cistu peticu. 1454862_10202651806835491_1353181728_n

Oxyplastine sam otkrila kada je maleni imao oko 6 mjeseci i “zaradio” grozan pelenski osip radi zubica i proljeva koji su se pojavili istovremeno. Do tad sam koristila Mustelinu kremicu koja je takdjer odlicna ali tada nije bila dovoljno jaka da zastiti ionaku nagrizlu kozu. Bio mi je to grozan period jer sam ga mijenjala svakih sat vremena, odnosno nakon svakog pisanja, ostavljala ga bez pelene da se koza prozraci, koristila baby pudere, potrosila novce na barem 5 vrsta razlicith krema ali nista. Cak sam narucila i Pavlovicevu iz Hrvatske koja nazalost nije pomogla.

A onda sam slucajno otkrila ovu kremu i bio je to pravi preporod za kozu. Zaista cudno ali nakon samo jednog nanosenja kreme, crvenilo je nestalo , a nakon 2 dana uopce ga nije bilo. Sve ranice koje su se pojavile i bile tu danima nestale su bez ikakvih problema i ostala je samo njezna i zdrava koza. I od tad je koristimo uvijek. Nekad se zadesi da tolkom dana stavim Mustellinu ako mi ova druga nije pri ruci i koza bude lijepa, ali cim primjetim prvo crvenilo odmah posezem za Oxy koja spasava stvar u tren oka. Obavezno je stavljam prije spavanja kada pelena ostaje cijelu noc i ujutro doslovno pliva u njoj, ali koza svejedno ostane suha 🙂

Osim sto stiti kozu i blokira prodiranje mokrace, pospjesuje zarastanje ranica i sprjecava crvenilo.

Dolazi u pakiranju od 75 grama ili 120 grama. Ja kupujem uvijek onu manju samo iz razloga sto krema zaista traje dugo (ona manja mi traje barem 3 mjeseca uz svakodnevnu primjenu barem 2 x na dan ) i posto je ambalaza metalna dosta se osteti i popuca nakon mjesec, dva pa krema izlazi na sve strane,  a onda kreme buda po svuda i gotovo ju je nemoguce skinuti.  Rijesenje bi bilo staviti je u neku teglicu , ali to mi bas i nije higijenski.  Toplo preporucujem!

(o proizvodima koje vidite gore na prvoj slici cu vam pisati ovih dana 😉 )