Praznici nam stizu, praznici nam stizu….

Ja sam sve vise u Bozicu… Cim zahladi izvlacim van mirisne svijecice, zaruljice sam objesila vec prije mjesec dana za ljepsi ugodjaj, keksici su u staklenkama. Sve se suzdrzavam ne gledati sve Bozicne dekoracije ali oko uvijek zapne za nesto pa se sva rastopim. Jedva cekam taj 12-i mjesec pa da pocnu polako pripreme. :xmasatmosferaOko poklona ne razmisljam previse jer se zapravo ne darujemo pa da moram mjesec dana prije Bozica strepiti sto cu kome kupiti i to je bas super. Vjerojatno cu i ove godine bas kao i prosle poslati cestitke sa nekom bozicnom dekoracijom i to je to. Ako ste i vi vise za hand made proizvode, dekoracije i ukrase, mozda vam posluzi ovaj post i samoljepljive trakice koje sam nedavno otkrila. Radi se o trakicama pod nazivom Washi Tape i njima mozete napraviti prava cudo uz malo strpljenja i kreativnosti.  Puno ideja za ukrasavanje i dekoraciju nasla sam ovdje . Mozete naci razlicite nacine ukrasavanja knjiga, cestitki, pribora za jelo… Dovoljna vam je obicna cestitka sa nekoliko lijepih rijeci i neka dekoracija napravljena sa ovim trakicama i mozete biti ponosni na vas hand made . :joy

1459100_10202597375514742_92762128_n

Ja sam se tek ukljucila o ovaj svijet trakica i za sada moja kolekcija sadrzi samo 2 vrste trakica. I sitno je bitno..Mora se od nekud poceti :mrgreen 

Za sad sam ukrasila svoju obicnu bijelu maskicu za telefon i nekoliko staklenki u kojima drzim kekse, brasno, secer…Pa evo vam slikica!1395913_10202597373434690_1467866565_n 1467474_10202597374314712_580350753_n994399_10202597376634770_270919873_n 1450691_10202597377674796_1085203686_n

Rooming in

DSC_0073Moram priznati da sam o ovom sistemu pocela razmisljati puno tek nakon poroda jer tokom trudnoce nisam davala neku preveliku vaznost o tome kakvi ce biti nasi dani u bolnici.

Jako mi je cudno kad se citam postove mama koje pisu kako su bebice cijelo vrijeme bile odvojene od njih, dobivale bi ih samo kada bi bilo vrijeme za hranjenje, cak bi im i krisom sestre davale mlijeko u prahu i radile ostale gluposti koje mamama samo odmazu u vec ionako teskoj situaciji nakon poroda. Nacitala sam se svega, o mamama koje su omalovazavane jer neznaju smiriti bebu, da nemaju dovoljno mlijeka pa bebica zato place… Kako se moze osjecati jedna zena u toj situaciji dok ti uz sve to jos uzimaju bebu iz krila i lupaju vratima pred nosom ostavljajuci te samu na onom krevetu da razmisljas, places i cekas nabijajuci si griznju savjest….

Srecom, takvo nesto nisam dozivjela i jezim se kad citam takve postove.

O svom porodu sam pisala i kakav god da je bio , pozeljela bih ga opet.

Nakon sto je porod zavrsio i kada smo napokon o u rukama drzali nase malo blago preselili su me na kat u sobu. Sjecam se da je bilo oko deset sati navecer kada sam sa bebicom medju rukama i babicom koja je zavrsavala smjena raspravljala o tome sto cu jesti jer je vrijeme vecer proslo, a u meni je proradila vucja glad. Dok sam se ja borila za pizzu nagovarajuci mm da mi je donese , ona  me uopce nije zeljela slusati vec je uporno trubila da trebam secera i dovukla mi pladanj sa casom toplog mlijeka, nekoliko snita kruha i teglicu marmelade. MM-a sam poslala kuci nakon sto sam ga uvjerila da je sve ok, da sam dobro i da se vidimo sutra.

Odjednom sam ostala sam sama u sobi… Sa malenim i dalje medju rukama, sa bolnim savovima od kojih se nisam mogla pomaknuti, bolovima u cijelom tijelu i tom jadnom vecerom ispred sebe. Umorna, gladna, a sita istovremeno, izgubljena… I cekala sam jos jedno vrijeme da dodje neka od sestara da mi ga odnese da se najedem…ali nista. Uspjela sam nekako ubaciti u sebe nekoliko zalogaja, a onda sam ga onako u onoj polumracnoj sobi gledala i gledala. Hrpa emocija u meni, adrenalin na tisucu od kojeg oci nisam mogla zatvoriti, razmisljala o tome sto trebam raditi sad, kako se brinuti o ovome krhkom uspavanom savrsenstvu…Pomislila sam da su zaboravili na mene jer bio je zaista neki cudan trenutak, smjena se bila promijenila tik prije mog dolaska i mozda zaista nitko nije ni znao da su mene doveli. To je bio samo u mojoj glavi iako je ralnost bila drugacija, a to je da sam imala rooming in sistem bez da sam i znala i ocekivala ga. Znala sam da mama i bebica moraju biti zajedno, ali sam ocekivala nekog da mi pokaze kako da se ponasam sa djetetom, kako da ga okrenem, uhvatim, podojim… Kad kupis perilicu sudja, prvo joj se mali divis, pipkas tipke, gledas, poslikas da se pohvalis frendicama, a onda krenes citati uputstva o upotrebi. Ali eto, ja ih nisam dobila… One se nazalost ne dobiju sa bebom , a tako sam se nadala nekoj dobroj dusi da mi udje u onu mracnu sobu i pita me treba li mi pomoc. Nitko.Ja i moj maleni sami. Uspjela sam ga preseliti sebi sa desne strane i nekakoga namjestiti za podoj iako nisam ni znala cinim li dobro. Slusala sam zvukove koje su odjekivali po sebi dok je dojio i znala sam da ne cinim nesto dobro, ali ipak sam ga uspjela smiriti i proveli smo tako noc. Prvu noc zajedno premjestajuci se sa boka na bok , slusajuci zvukove “sisanja na prazno” i gledajuci njegovo smireno lice cijelu noc. Oci su me zaboljele od toliko gledanja, kliznula bi i po koja suza radnosnica i sjecam se da sam mu negdje u mrklo doba noci rekla da ga puno volim, opravdavajuci se valjda tom malenom bicu sto me nasao totalno nespremnu, a toliko sam ga zeljela upoznati , a sad neznam ni trebam li mu promijeniti pelenu i kako se to uopce radi…

Dobro jutro nam je pozeljela nasmijana medicinska sestra uz moju dozu tableta pitajuci me kako je prosla noc. Bojala sam se postaviti bilo kakvo pitanje, mislila sam da se od mene ocekuje da sve znam. Pitala me dali je sisao na sto sam odgovorila da jest . Gurnula mi je u ruku kremu za bradavice, objasnila kako da mazem , zazeljela ugodan dan i otisla. Jos jednom…

Tek me je cura koja je dosla u popodnevnu smjenu upitala je li mi netko pokazao kako se doji ispravno? Nisam mogla vjerovati! Odmah je primjetila da maleni na jednu dojku ne doji kako treba te mi je dala silikonski nastavak, objasnila mi kako se koristi, upitala me jesam li promijenila malog i bez imalo cudjenja i negodovanja ga promijenila ,pokazala mi gdje stoje pelene, kremice, sobicu u kojoj ga mogu promijeniti i dojiti u miru bez da to radim u sobi. Nas da ne je napokon dobio sasvim neku novu dimenziju i izgledalo je sve pozitivnije.

Da sam bila umorna jesam. Cetiri dana provedenih u bolnici bez spavanja bila su puno za moje ionako iscrpljeno tijelo ali toliko sam se veselila noci , bas kao da cu spavati cijelu noc jer to su bili trenuci gdje bi ga nesmetano promatrala, brojila svaku poricu, mjerkala taj mali nosic , savrsene crte lica i malene rukice. Provodila bi tako sate i sate, cekala da se probudi da mu cujem glas i da me pogleda svojim bistrim okicama. Sati bi prolazili tako i tako bi docekala jutro . Da mi se netko ponudio da mi ga uzme, vjerojatno bih odobrila jer je umor bio jak, ali babice su se ponasale kao da je to sasvim normalno i da je moj umor ono sto ce me pratiti od sad pa na dalje , gdje mi nitko nece moci uskakati. Imale su pravo, ali ti dani nakon poroda su bili tako teski i iscrpljujuci da bi bila spremna i platiti da mi ga uzmu samo na par sati u noci. On se doduse nije budio, spavao bi cijelu noc, dojio i nastavio. Problem je bio u meni sta ja uz njega nisam mogla zaspati. Stalno sam ga mjerila, skakala gore na svaki njegov pokret, hrpa adrenalina i hormnona u meni koji nisu dali da ga pustim bez nadzora.

Tako su se moji dnevni odlasci na wc , tusiranja ili bilo koja druga aktivnost u bolnici odvijali sa malim priljepljenim za mene dan i noc i to je dovelo do toga da me cetvrti dan “oprala” tolika depresija da nisam mogla podnijeti tudje poglede na njemu, kamo li dodire ili da ga odvoje od mene. Rutinski pregledi koji su slijedili, odvajanje na samo 5 min ili krivi pogledi usmjereni njemu meni su bili povod da “pokazem zube” i zastitim svoj teritorij. Nasla sam se u valu nekih novih emocija, totalno izgubljena i nespremna na sve ove promjene. Tada sam se radi toga svega osjecala lose radi toga, umisljala si da nisam normalna vec da sam postala ljubomorna i posesivna majka, bas onakva kakve mi se ne svidjaju, a sada vidim da je bas rooming in  bio “kriv za to” i da je njihov cilj sa ovim sistemom nauciti majku i bebu da postanu povezane i da se od prvog trena od rezanja pupcane vrpce otkrije neka nova povezanost, nevidljiva, a opet jaca od icega.

Da me netko “spasavao” nakon poroda uzimajuci mi ga radi umora  (a bila sam umorna stalno), vjerojatno bi do ovog svega doslo puno kasnije i vjerojatno bi se kod kuce nasla u teskoj situaciji kada mi nakon neprospavane noci nebi imao tko uskociti. U bolnici se me naucili da je to normalno i da se treba priviknuti na novonasatalu situaciju i kako god mi se to tad nije svidjalo sada sam im zahvalna jer sam sigurna da su bas one noci koje sam provela u gledanju nase male kreature pomogle da lakse prebrodim sve, postanemo ponovo jedno bez odvajanja i upletanja tudjih ruku izmedju nas.

Pupcana vrpca je odavno odrezana. Kada je otpala , gledala sam u nju u cudjenju razmisljajuci o tome sto da uradim sa njom. Nisam je sacuvala, gadljiva sam :D, ona je ionako postala samo trag jedne povezanosti od 9 mjeseci koja je zavrsila, a pocela je neka nova , drugacija i ljepsa koju vidim svaki puta kada mu pogledam u oci.

Ikea

Jucer sam nam nase dosadno kisno jutro odlucila skratiti odlaskom u Ikeu. Volim Ikeu na sve nacine i svaki kutak te trgovine me bas fascinira. Koliko se toga lijepog moze napraviti od nekoliko metara kvadratnih…samo da je novaca , volje i vremena. Stil mi je prekrasan u svakom pogledu, sve odise nekom toplinom doma , svaki detalj je poseban i savrsen iako ne ispada toliko savrseno kada takvo nesto ja pokusavam izvesti kod kuce 😀

Zaplela sam ne medju tkanine, gumbe, igle i sivace masine i da sam imala nesto vise novaca sa sobom vjerojatno bi si kupila sivacu masinu. Nemojte me pitati od kud mi ta ideja ali moja ideja o pohadjajnju nekog tecaja za sivanje i rukotvorine me i dalje drzi i vjerojatno me nece pustiti tako lako. Pogotovo kada se sjetim da cu u narednih nekoliko godina biti mama na 100% .

Sanjam o nekoj svojoj sobici, sa stolicem i policama, prekrasnim tkaninama, perlama i ukrasima… Mjesto za dusu i odmor. Nemam nekog iskustva sa sivacim masinama, ali sam na maminoj Singerici sasila puno haljinica za Barbie 😀  od krpa koje je mama htjela baciti, krisom rezala rukave na svojim majicama za savrsene haljinice, cak se sjecam da sam negdje sa 17 godina od jedne stare Fishbon duge suknje uspjela napraviti kracu suknju i top koji sam sa ponosom nosila na docek jedne nove godine. 😀allsorts-room 1

Moja mama je puno sivala, provodila bi sate sivajuci jastucnice, zavjese, od stare robe radila savrsene nove stvari ali je sa godinama kada nas je Singerica “napustila” odustala od svega i mislim da od tad vise nije ni pomoslila na nju. Pa eto…

Nista mi posebno nije trebalo ali od tamo se nikada ne izlazi praznih ruku. Imala sam u planu neki stolic i stolice za pilica i srecom nasla sam ih po vrlo pristupacnoj cijeni i uz malog, mene trudnu i okruglu, kolica , nekoliko svijeca i ostalih sitnica , uspjela sam ziva doci do blagajne i izaci . 🙂

Bilo je to zaista lijepo jutro, puno novih ideja je izaslo na sunce i jedva cekam da dodju i u nas stan 🙂

1380520_10202403456586890_573510352_n 582428_10202403455546864_1063609980_n

 

 

 

Lego Duplo

Ja ih osobno nisam voljela kao mala vjerojatno jer ih nikad nisam ni imala vec su mi Lego kocke bile slaganje figurica za Pez bombone i kolaci od blata  😀

MM se “pali” na te Lego od kad ga znam i to nikad nisam mogla shvatiti, a sad kad imamo mladjeg clana moram priznati da i ja drage volje zavirim na djecji odjel sa igrackama i gledam sve one kreacije koje nastanu od nekoliko stotina kockica i cudom se cudim.

Jucer sam se zatekla kako s nestrpljenjem otvaram onu Lego kutiju, vadim poster, rasipam kockice ispred sebe i brze bolje krecem u akciju da sklopim autic kao na slici :ajme , dok me maleni uopce ne dozivljava vec i dalje juri kucom sa svojom praznom flasom od vode :mrgreen

I sklopim ja tako autic, jedan , drugi, treci, sklapam , rasklapam, “brrrrndam” po kuci i shvatim kako je zapravo slaganje kockica opustajuce , pa cu od sad valjda uz jutarnju kavicu slagati kockice i autice i jurcati se po kuci. Sad si jos samo Lego  farmu moram nabaviti , toga jucer nije bilo  :hahaha

Uglavnom, pratimo jedan baby program gdje je Lego reklama nesto sto se vrti svakih 15 minuta i bas ta Lego farma ocara naseg pilica i zacakle mu se oci svaki put kada mama u reklami sa kockicama napravi kravu i kaze “muuuuu”. Probala sam i ja tako ali me uopce ne gleda dok ja uporno mucem pa sam odustala.

Jucer smo se tako nasli na Lego odjelu u jednom trgovackom centru i iako izbor za malene od godinu i pol nije veliki jer je sve rasprodano, nasli smo jedan set Lego benzinske i autica po pristojnoj cijeni. Maleni je izvodio ocaravajuce face kada sam skinula zadnju kutiju sa police i gurnula mu je u ruke. Tu su padali krikovi, smijeh, uuuuuuu, aaaaaaa, sav sretan. Nase prve Lego stizu u nasu kucu.

1380205_10202305867987236_1373845163_n

Kutija u kojoj dolaze kockice je naravno prekrasna i sarena i pravo je zadovoljstvo otvoriti je. Set Duplo namjenjen je klincima od godinu i pol tako da puno setova za tako malene pilice sadrzi i malu knjigu sa pricom. Kockice su napravljene tako da se lako stavljaju i odvajaju jedna od druge, jednostavne su za rukovanje te dolaze u svijetlim i jarkim bojama te pomazu malenima da izraze svoju kreativnost.

Kod nas je za sada kreativno odvojiti sve ono sto smo slozili te ih bacati poput loptice dok “frkcu” u zrak ali sam sigurna da ce uskoro shvatiti koji je cilj kockica i kako se zabavljati njima.

1378471_10202305868507249_369854136_n 1385590_10202305868387246_284589618_n

1381795_10202305869267268_1801661319_n

Za mene burek sa sirom, za njega sirnica

Uvijek smo se oko toga natezali. Ne mozes mi burek nazvati sirnicom! 😀 …isto ko ni sto on ne voli da sirnicu nazivam burekom jer se zna da je burek sa mesom.

Surfajuci tako malo internetom, ipak moram priznati da mm ima pravo ali nije moja krivica sto se u mom kraju sirnica zove burek i burek neka ostane, a on neka ga naziva kako hoce.

Burek je za mene pored varazdinskih klipica jedno od najboljih jela iz Hrvatske. Nema meni do 5 toplih klipica u “skrnicli” i bureka zamotanog u onaj skliski papir, topli , koji se topi u ustima, miris sira i hrskavog tijesta…Od toga sam mogla zivjeti! Moje nocne smjene pocinjale bi sa burekom, a ujutro bi se opet zaustavljala u istoj pekari da kupim prvi komad svjezeg , tek ispecenog… Koja milina!

I dan danas kada se vracamo u Hrvatsku letim u prvu pekaru i to je nesto sto ce valjda zauvijek ostati tako. Neke stvari ostaju zauvijek u srcu i na nepcu 😀

I eto me, trudna, gladna, zelje koje dolaze i odlaze i onda mi bas u nedjeljno kisno popodne kada je sve zatvoreno dodje volja za burekom i cijeli sam dan provela razmisljajuci o njemu, pa sam oko 17 gladna i ocajna skuhala lonac spageta, napravila umak od vrhnja i sira i pojela to tako…zamisljajuci da jedem burek. Nije ni slicno ali izbila sam ga barem iz glave 😀

Vec se dva dana spremam po kore i po sir, a nikako da odem jer uvijek nesto iskrsne i evo me napokon jucer u kuhinji kako rastezem kore, trpam sir dok mi se usta razvlace u osmijeh i gledam ga onako u limu za pecenje – i znam da ce biti odlican!

Ostala je jedna trecina, pola je otislo jucer i jutros uz kavu smo se vec davili. 😀

Evo vam jedan brzi i zaista hvale vrijedan recept sa gotovim korama ako nemate volje rastezati i muciti se 😀

500 gr feta sira

500 gr gotovih kora za pite 

50 ml ulja

250 ml mineralne vode 

Postupak je vrlo jednostavan , kako god kore okrenete bit ce dobro tako da si ni ja nisam radila previse problema.

Koristila sam okrugli lim za torte, promjera 26 cm 😉

Jednu koru stavila sam da pokrva dno i rubove, a druge dvije u obliku kriza tako da rubovi izlaze van. Nakon toga sam napravila smjesu od ulja i vode i poprskala dobro kore , te na to stavila jos jednu koru koju sam prethodno izguzvala i opet poprskala.

Sir sam podijelila u  2 dijela te polovicu stavila na izguzvanu i poprskanu koru, prekrila jednom da pokriva sir i prati rub lima, te na nju stavila druge dvije opet u obliku kriza da rubovi izlaze van, poprskala te na to stavila ostatak sira , pokrila sam jednom izguzvanom , poprskala, zatvorila rubove koji su virili van  i uvrnula ih prema unutra te sa preostale 2 kore prekirila cijelu povrisnu i rubove nagurala prema dolje ( kao kad pokrivate vasu bebicu pa dekicu gurate izmedju madraca i stranica od krevetica 😀 ) ,poprskala opet dobro uljem i vodom te ostavila samo dvije zlice tekucine sa strane sa kojima sam prelijala peceni , vruci burek.

Pecite na 250 stupnjeva prvih 10 minuta, a zatim na smanjite na 200  stupnjeva te pecite jos pola sata.

Komplicirano ? Jednostavnije nisam mogla objasniti 😀 Najbitnije je da na dnu budu 3 kore da vam smjesa ne iscuri, a ostalo radite kako hocete. 😀

Kada je burek gotov, izvadite ga iz lima i preokrenite tako da gornja strana bude dolje te prelijete sa one 2 zlice ulja i vode.

1239988_10202218130753860_1466788503_n

Rastemo…

1239602_10202098625566305_1443138731_nKada sam vidjela u sto se pretvorilo ono malo zrno graska od prije 5 tjedana, zaista mogu reci da vjerujem u cuda!

Jucer navecer nisam mogla zaspati od uzbudnjena, pa sam vrtila filmice na youtube trazeci snimke ekografija od 13 tjedana . Kao da mi je prvi puta i kao da nisam sve to prolazila do prosle godine 🙂

Maleno tjelesce izvijalo se mlatarilo rukicama dok je dr. pokusavala izmjeriti rukice i nogice i napraviti mi koju lijepu slike…za tatu koji nazalost nije bio sama nama. U trenutku “klika” , cudo malo bi se pomaknulo i pokazalo nam ledja, pa guzu, pa rukice na guzi, glavica medju nogama, noge oko glave i tako u krug. Smijala sam se prisjecajuci se naseg plavog djecacica koji nam je isto to radio i zbog toga se doktorica nekad i mrstila i mi bili cesto tuzni jer spol nismo vidjeli jako dugo, a uzbudjenje kada je doslo vrijeme za 3D ultrazvuk je splasnulo onog trena kada nam je odlucio okrenuti ledja i ostao je tako u toj poziciji cijelo vrijeme. 🙂

Imam osjecaj da nas sve to ceka i u ovoj trudnoci iako je najbitnije da je bebica dobro. Jos cemo tako 2 mjeseca zivjeti u neizvjesnosti i neznam kako cu uspjeti. Preduga mi je to pauza i sigurna sam da cu smisliti neku “osmu bolest” samo da me uzme jos u listopadu 🙂

Usla sam zaista hrabra i odlucila sam da nema plakanja. I nisam sve do kad se na crno bijelom ekranu nije pojavio profil lica malog cuda i u njemu sam ugledala lice naseg malenog andjela, isti nosic, isto celo….

5 tjedana od zadnjeg pregleda zivjela sam zbunjeno, nisam bila sigurna sto osjecam prema malome cudu u sebi, neki mix ludih emocija, srece,  nostalgije, brige , osjecaja griznje savjesti prema malenome kraj sebe… Ali  moram priznati da se nakon te slike puno toga promijenilo i da je sa suzom koja je kliznula i izdala me dok je srce ludjacki zakucalo nesto puklo u meni i moram vam priznati da se ponovo zaljubljujem…. Mislila sam da nije moguce da se ponovi sve ono sto sam vec prozivjela, ali ponavlja se…. Dok su rukice veselo mlatile, nogice se rastezale , a glavica se veselo okretala osjetila sam da je ovo malo cudo nesto samo nase i bit ce to opet kao i prvi puta…ljubav na prvi pogled.

 

Kutijica sa acetonom

lav…neznam je kako drugacije nazvati, a da ima smisla. 🙂

Skidanje laka oduvijek mrzim, pogotovo kad mi se one sitne niti od vate omotaju oko zanoktica i uhvate za ispucale dijelove noktiju. Tu mu se doslovno kosa dize, pogotovo kada te iste niti kasnije vidim u laku.

Gledam tako neki dan u parfumeriji te sarene casice, okrecem , vrtim i skuzim da se radi o acetonu u kutijici i po slikama primjecujem da se zapravo radi o spuzvici natopljenoj u aceton u koju se gurne prst , priceka nekoliko sekundi, okrene se nekoliko puta lijevo desno i na vasem noktu vise nema laka – magija! 🙂 Nema zaprljane kozice oko noktiju, niti od vate, tragova laka koje ne mozes skinuti… Ali necu kupiti, kao i uvijek – isprobat cu napraviti nesto slicno kod kuce.

Stavljam maloga na spavanje, lak bi ionako red bio zamijeniti , odnosno ostatak laka na mojim noktima, trazim spuzvicu, skare, aceton neku praznu kutijicu od kreme koju na svu srecu imam jer sam bas prekjucer zavrsila kremu, nesto malo vremena i dobre volje 🙂

Ne treba vam nikakva posebna spuzvica, uzmite neku vec koristenu (naravno ako nije masna i jako istrosena) te je operite u vrucoj vodi sa deterdzentom , ocijedite visak vode, odrezite gornji grubi zeleni dio koji vam ne treba, a zuti dio prerezite na pola. Tak odmah imate spuzvicu i za zamjenu kada vam se ova koju cete sada staviti istrosi.

Izmjerite dali vam spuzvica stane u kutijicu , ako je spuzvica previse visoka, odrezite visak.

Sada od spuzve napravite puza 🙂 i ugurajte u kutijucu.

1173901_10202057756824612_455242063_n

Sada u kutijicu ulijte aceton koji inace koristite. Ne morate napuniti do ruba jer ce vam inace pola toga izaci kada gurnete prst 😀

….u sredinu gurnite prst, ostavite sekundu dvije te lagano zarotirajte lijevo-desno i izavdite 🙂  Oleee!!

1185374_10202057755544580_918978297_n

Nesto malo, okruglo sto nosi srecu

Kako kaze jedna meksicka legenda, tko nosi kuglicu “koja doziva andjele”, nosi srecu sa sobom, bas kao andjeo cuvar sto slijedi svaki trenutak trudnoce i svojim zvukom mazi i smiruje bebu u maminom trbuhu.

1238876_10202043314863572_1422214932_n

Prije kada mi trudnoca nije bila ni na pameti , sjecam se da sam vidjala te kuglice objesene vecinom oko vrata trudnica i nisam nikako mogla povezati znacenje pa sam se bacila u potragu i shvatila – da i ja to zelim, jer nije samo da nosi srecu u trudnoci vec je moze nositi bilo tko, kao privjesak na narukvici ili kao lancic. Donosi srecu, zeljenu trudnocu…hm…

I tako smo zavrsili na aerodromu u Barceloni cekajuci nas let i ja kao i uvijek – njuskalo,  zavirim na jedan standic i imam sta vidjeti. Kuglice u svim bojama , oslikane, jednostavne, sa cvjeticima, zvijezdicima… Zovem muza sve van sebe na sto on k`o i uvijek okrece ocima i kaze ” Ajde uzmi ako ti se bas tako svidja!” 😀 …biram najljepsu, bijelu, oslikanu srebrnim vijugama i tog trena nisam ni svijesna da ce me bas ta kuglica pratiti kroz moje dvije sljedece trudnoce. Vjesam je odmah oko vrata i ponosno pokazujem… Da nosi srecu i nesto sto sam od srca zeljela, definitivno nosi, ostajem trudna 5 mjeseci kasnije  i tada kuglica nije samo lijep privjesak vec zvuk koji smiruje, donosi nesto lijepo sa sobom i dobiva neko novo znacenje, koje prije nije imala.

Kuglica se moze staviti odmah nakon sto saznate da ste trudne ili mozete pricekati jos neko vrijeme. Ja sam i prvi i drugi puta pricekala 3 mjeseca, odnosno do 12-og tjedana , jer nakon sto ljudi vide objesenu kuglicu koja pada na visinu pupka odmah znaju o cemu se radi i krenu bombardiranja pitanjima. Kao da tom kuglicom zelis pokazati ostalima – MOJ TRBUH NIJE TU JER SAM DEBELA, VEC TRUDNA! 😀 

Beba u trbuhu moze prepoznati zvukove od 20-og tjedna trudnoce, pa bi je vec tad bilo idelano staviti. Osim sto njezan i nimalo iritantan zvuk zvoncica smiruje i opusta, bebi pomaze da vec u trbuhu moze raspoznati dan od noci sto puno pomaze nakon rodjenja.  Sjecam se da su me uvijek ispitivali dali maleni luduje po noci, gotovo sve sve trudnice bore sa time, ali ja nisam imala tih problema. Zadnji udarci culi bi se oko 22 sata nakon serije stucanja, a onda svi na spavanje. Mozda sam provela jednu noc ili dvije gledajuci u plafon jer se deckic odlucio malo nabacivati kada nije bilo vrijeme. Neznam dali je pomogla kuglica ili ne, ali zaista vjerujem da jest jer bi sa zvukom zapocinjao nas dan i njegovi udarci.

Osim sto smiruje i bebu i mamu, pomaze da se beba stavi u poziciju za porod slijedeci zvuk, zbog toga se kako trudnoca odmice lancic na kojoj se nalazi kuglica produzuje i spusta do ispod pupka kako bi se beba okrenula slijedeci poznati zvuk. Nakon poroda bilo bi dobro da se kuglica nastavi nositi kako bi beba osjetila vec poznati i familijarni zvuk koji je smiruje. Ja sam je nosila jos dobra dva mjeseca i nekako mi je bilo zao kada sam je skinula i odlucila da je vrijeme da i ona malo odmori…do sljedece trudnoce 🙂

Puno lijepih stvari se moze procitati o povezanosti kuglice i trudnoce , puno osobnih predivnih prica i pozitivnih iskustva.

Uz sve privjeske , ogrlice i  narukvice sto imam, ovo mi je najdrazi komad nakita koji uvijek budi neke njezne uspomene, obiljezen gotovo na svakoj slici sa trbuhom i definitivno ce ostati zauvijek uz mene, jer zaista ni za jedan komad nakita nisam dobila toliko lijepih rijeci kao za ovu kuglicu.

Jedno smo cekali na blagajni i vidjela sam kako me uporno gleda blagajnica i smjeska se. Kada je dosao red na nas, istresla je sve svoje komplimente hvaleci dizajn moje kuglice i kako je to lijepo za vidjeti. Bio je period kada sam gdje god bi se pojavila svi bili ocarani njome, a ja naravno cvala kao poriluk na mjesecini 😀

Jucer je novi komad spagice kupljen, kuglica je objesena i nasla se ponovo oko mojeg vrata dok je maleni sa smjeskom gledao sto to izvodim. Prepoznaje li zvuk ili ne, neznam, ali oci su govorile puno 🙂

DSC_0025

 

 

 

MAM Air Dude

Air-Latex_KollektionsuebersichtDudu varalicu poceli smo koristiti sa 3 tjedna i to samo zato da produzim razmak izmedju dojenja jer je gospodin mali sisao svakih sat vremena. Zahvaljuci dudi, uspjeli smo razmak nategnuti na 2 i pol sata i to je za mene bilo pravo olaksanje. Naravno, prije toga sam se nacitala stvari za i protiv dude i sjecam se da su mi se oci napunile suzama kada sam mu je prvi puta stavila. Imala sam osjecaj kao da radim nesto lose, kao da ce mu ta ista duda naskoditi. Ajme , koliko malo nam nekad treba da se osjecamo glupo i jadno. No nije to sve trajalo jako dugo jer duda u ustima bila ravnih 20 sekundi , a onda ju je izbacio. Hm…Nisam inzistirala, probala sam jos jednom sljedeci dan i tad sam primjetila da mu nesto ne odgovara. Duda nije imala nikakve veze sa oblikom bradavice i tu sam odlucila promijeniti marku te se odlucila za Avent dudu i to je bio pun pogodak. U ovih 12 mjeseci nikad nije uzeo ni jednu drugu dudu osim Avent. U kriznim bi situacijama kada bi se Avent pogubila, vadila iz ormarica neke druge marke koje smo dobili na poklon ali bi je iste sekunde pljunuo.

Sada imamo barem 10 duda, razbacanih ispod kreveta, pod stolom, u autu, torbama, kolicima… Sa svakih usisavanjem izvucemo barem tri. Duda je za njega nesto sto nije nuzno ali ne izlazimo bez nje i prije spavanja se naoruzam sa barem tri iako sam primjetila da je u zadnje vrijeme uopce ne koristi tolkom spavanja.

Neki sam dan odlucila nadopuniti zalihu jer su dvije pukle, mea culpa , stala sam na njih :O U ljekakarni nisam nasla Avent, a kako mi se nije dalo hodati okolo na plus 40 odlucila sam uzeti ono sto se nudi. I tako sam odlucila probati marku MAM jer mi je oblikom bila najslicnija Aventu, a i MAM proizvodi me nikada nisu razocarali.

Na pocetku mu je ta ista duda bila toliko cudna da ju je koristio za igru, sisao pa pljuvao, masirao desni, bacao…ali ju je nakon par sati zavolio i sada te 2 dude stoje zajedno sa ostalima i vise nije bitno koja je 🙂

Razlika izmedju ostalih duda i MAM Air je to sto je zastitna plastika otovrenog tipa, ima samo rub tako da zrak cirkulira i sprjecava znojenje sto dovodi do osipa kod male djece. Mi osobno nikad nismo imali problema sa osipom ali bi se znalo pojaviti crvenilo oko usta od zadrzane sline i topline.

Razvijene su u suradnji sa stomatolozima i ortodontima.MAM dude varalice su proizvedene od posebne vrste silikona i od prirodnog lateksa.
Zahvaljujući neklizajuocj povrsini duda varalica se lakse zadrzava u bebinim ustima. MAM za svoje dude varalice koristi prirodni lateks koji pruza visoku kvalitetu proizvodu.

Dude MAM dolaze u prakticnom plasticnom pakiranju – kutijici koje zapravo sluze i za steriliziranje. Jednom kada se dude otvore, skine se papir, kutijica moze posluziti za cuvanje duda i ujedno za steriliziranja, tako da umjesto otkuhavanja u posudicu sa dudama ulijemo 20 ml vode i stavimo u mikrovalnu na 3 minute.  😉

1085390_10201953650822027_2047175632_n1167808_10201953650862028_2146197050_n

Ponedjeljak….

Vikendom je uvijek tako, ne stignem sjesti za laptop i napisati par redeka pa zato uvijek cekam ponedjeljak u nadi da ce se kroz vikend dogoditi nesto zanimljivo pa da mogu tipkati dok neki jos spavaju. 

Novosti nema nista, osim sto brojimo tjedne, trbuscic polako raste, brige i dileme su tu ali guramo dalje. Naravno, brinem se i grizem samo ja radi nekih stvari, uvijek ista pitanja  kako cu ali me tjesi da sam nekad Wonder Woman pa cu uspjeti…bas kao i sve ostale. Imam kraj sebe predivnog muza koji mi je najaveca potpora i oslonac u svemu i prekrasnog sina koji mi nece zadavati previse problema oko prinove, tako mi se barem cini pa neka iz mojih usta udje u Bozje usi. Pomolim se svaku vecer za snagu i zdravlje jer vise od toga mi ne treba. Samo da izdrzim bez imalo problema, da stojim uz svoje zlato koje me treba i da na svijet donesem jos jedno predivno bice sa lakocom i da u cetvero zajedno nastavimo nasu avanturu. Moram mantrati da ce biti sve dobro, bit ce sve dobro…

Vijest o prinovi polako sa nekom nevjericom prosirujemo, poruke sa cestitkama stizu, a najvise od svega me iritira recenica “Svaka cast na hrabrosti!”  Eh, oko toga bi se moglo diskutirati i definitivno nije najpozeljniji komentar koji bi jedna trudnica pod hormonima, ionako izgubljena u cijeloj situacji htjela cuti, ali sta je tu je, idemo dalje.

Proveli smo jucer lijepa 2 sata u prirodi iako je na kraju zavrsilo manje lijepo. Dok je maleni spavao pripremili smo rucak, stvari, deku, nesto grickalica i u planinu. 😀 Prekrasna livada sa parkom za djecu , pjescanikom i tko sretniji od djece? Onako se cijeli pljusnuo u pijesak, uzivao i navracao samo kad bi bilo vrijeme za jelo. 🙂

 

DSC_0647DSC_0536
DSC_0648

Trckarajuci tako, tata i sin za loptom dok sam ja slikala, mm skoci u jednom trenutku i sve je bilo jasno : ubola ga pcela. Frka panika al sve je ok. Naotecena noga, zezam ga da je k`o Big Foot ali valjda ce proci. Nakon toga, ajmo opet pojesti nesto, vadim jabuku, mali ludi od veselja i u jednom trenutku pocne se daviti. U tom trenu izgubim kilu i pol i pitam se kako uopce uspjevam reagirati? Izvukla sam mu komad jabuke direkt iz grla dok je on ludjacki plakao jer se prestrasio. Spremili smo stvari nakon te scene i otisli kuci… 😀