Rastemo…

1239602_10202098625566305_1443138731_nKada sam vidjela u sto se pretvorilo ono malo zrno graska od prije 5 tjedana, zaista mogu reci da vjerujem u cuda!

Jucer navecer nisam mogla zaspati od uzbudnjena, pa sam vrtila filmice na youtube trazeci snimke ekografija od 13 tjedana . Kao da mi je prvi puta i kao da nisam sve to prolazila do prosle godine 🙂

Maleno tjelesce izvijalo se mlatarilo rukicama dok je dr. pokusavala izmjeriti rukice i nogice i napraviti mi koju lijepu slike…za tatu koji nazalost nije bio sama nama. U trenutku “klika” , cudo malo bi se pomaknulo i pokazalo nam ledja, pa guzu, pa rukice na guzi, glavica medju nogama, noge oko glave i tako u krug. Smijala sam se prisjecajuci se naseg plavog djecacica koji nam je isto to radio i zbog toga se doktorica nekad i mrstila i mi bili cesto tuzni jer spol nismo vidjeli jako dugo, a uzbudjenje kada je doslo vrijeme za 3D ultrazvuk je splasnulo onog trena kada nam je odlucio okrenuti ledja i ostao je tako u toj poziciji cijelo vrijeme. 🙂

Imam osjecaj da nas sve to ceka i u ovoj trudnoci iako je najbitnije da je bebica dobro. Jos cemo tako 2 mjeseca zivjeti u neizvjesnosti i neznam kako cu uspjeti. Preduga mi je to pauza i sigurna sam da cu smisliti neku “osmu bolest” samo da me uzme jos u listopadu 🙂

Usla sam zaista hrabra i odlucila sam da nema plakanja. I nisam sve do kad se na crno bijelom ekranu nije pojavio profil lica malog cuda i u njemu sam ugledala lice naseg malenog andjela, isti nosic, isto celo….

5 tjedana od zadnjeg pregleda zivjela sam zbunjeno, nisam bila sigurna sto osjecam prema malome cudu u sebi, neki mix ludih emocija, srece,  nostalgije, brige , osjecaja griznje savjesti prema malenome kraj sebe… Ali  moram priznati da se nakon te slike puno toga promijenilo i da je sa suzom koja je kliznula i izdala me dok je srce ludjacki zakucalo nesto puklo u meni i moram vam priznati da se ponovo zaljubljujem…. Mislila sam da nije moguce da se ponovi sve ono sto sam vec prozivjela, ali ponavlja se…. Dok su rukice veselo mlatile, nogice se rastezale , a glavica se veselo okretala osjetila sam da je ovo malo cudo nesto samo nase i bit ce to opet kao i prvi puta…ljubav na prvi pogled.

 

boy-or-girl

I opet sve ispocetka, jos jedan ponedjeljak, jos jedan novi tjedan, nesto hladniji i svaki sve vise mirise na jesen. Osim mucnina, usta puna afti, nekih cudnih bolo

va u cijelom tijelu…drzim se! Najradije bi si stavila kutiju na glavu i ostala tako dok me ovaj glupi period ne prodje. Jedva cekam da napokon pocnem uzivati u trudnoci kako treba i da ovaj grozan okus u ustima i zelucu prodje.

U 12-om smo tjednu, odnosno zagazili u 13-i i danas je vrijeme za zadnji pregled u prvom tromjesecju. Bas sam uzbudjena i sretna. Imam nekako osjecaj da bi mozda mogli vec vidjeti jel nam stize pisulinac ili pisulinka iako nam se maleni u prosloj trudnoci skrivao sve do p

etog mjeseca trudnoca. Guzice i rebara smo se nagledali ko u prici, ali nikako da pokaze sto je izmedju nogica. Stidio se deckic, a takav je i ostao 🙂

Ovog puta mi je svejedno iako bi lagala kad bi rekla da ne prizeljkujem curicu. Vjerujem da je lijepo je imati i jedno i drugo ali ako nam je bas sudjeni jos jedan muskic, nema uopce problema. Kako kaze MM “Samo neka bude dobar na brata !” 🙂

 

 

 

Curaprox cetkice za zube

535729_10201894726268950_485113153_nOdavno smo svoje stare obicne cetkice zamijenili onim elektricnima, koja me u jednu ruku i iritira ujutro svojim zujanjem tako da nekad operem zube i bez da je palim, vec samo onako “na prazno” sa kaladontom. Smijesno mi je to i u tim bi trenucima zaista pozeljela da mi se pod rukom nadje jedna najobicnija cetkica.

Ono sto mi se desava u ovoj  trudnici, a dogadjalo mi se i u prosloj je to da mi ta ista cetkica svako jutro u zadnjih tjedan dana raskrvarI desni.  😦 Nije neka divlja – turbo cetkica , cak je i kad biram nastavak gledam uvijek da pise Sensitive ali u trudnoci nije ni to dovoljno. Tako sam se jutros ponovo nasla sa nadrazenim i krvavim desnima nakon samo 20 sekundi cetkanja pa sam odlucila da cu kupiti jednu obicnu mekanu, najmekaniju cetkicu.

Raspon je velik, nema kakvih nema , a ni jedna me nije nesto previse inspirirala. Maleni je tulio ko slon u kolicima jer mu je bilo dosadno pa sam odlucila da cu je kupiti…neki drugi dan. A onda sam onako krajickom oka prolazeci kraj ljekarne ugledala Curaprox standic i zaustavila se jer se sjecam da sam nedavno nasla jednu cijelu temu o tim odlicnim cetkicama za zube, a ja za njih nikad nisam cula .

Nisu prekrasnog dizajna, vise podjecaju na one cetkice iz 50-ih, debele i siroke, ali ruku na srce vjerujem da su te nekadasnje bile 100 x bolje od ovih danasnjih. Cijena je sasvim prihvatljiva, cak i duplo manja od onih nekih koje sam gledala samo 5 minuta prije.

Nisam se tog trena sjetila svega sto sam procitala na toj temi, ali mi je definiitvno ostalo u sjecanju da je bolje da bude “ultra soft” i da sadrzi sto vise vlakana.  Na raspolaganju su bile dvije vrste cetkica, one sa 1560 vlakana i one sa 5460 . Ja sam izabrala ovu sa vise vlakana jer mi je djelovale mekanije i njeznije i nisam pogrijesila.

Bila je tu hrpa boja, drske sa sljokicama, razlicitim bojama , za svakoga ponesto, a ja sam se odlucila za tamno zelenu sa pink vlaknima. 😉 Nisam imala namjeru uzimati malome jer ima vec jednu, ali nisam odoljela da i njemu ne kupim . Izgledala je sasvim drugacije od one koju koristim inace za njega.

Linija za djecu dolazi pod nazivom Cura Kid i takodjer ih ima u razlicitim bojama, a namjenje su za koristenje vec od prvog zubica.

Pa eto, toplo vam ih preporucujem. Ja sam odmah po dolasku kuci ocetkala zube i osjecala sam se ko sretno tele – savrsena je !

A sad malo teorije, u cemu je razlika izmedju Curaprox cetkice i one obicne sa police?

izvor: http://www.biassco.ba

Kako kod četkanja zuba oštećujemo desni?
Ili sa pretvrdom četkicom, pri čemu debela vlakna ne dosežu svaki ugao i tako ne odstranjuju plak, što često dovodi do upaljenih desni, ili sa prejakim pritiskanjem, što obično dovodi do povlačenja desni.

četkanje - prejak pritisak         četkanje - pretvrda četkica

CURENSve četkice za zube Curaprox su napravljene od velikog broja (1560 – 5460) izrazito tankih vlakana ( Ø 0,18 – 0,12 mm), koji i u mokrom stanju zadržavaju čvrstoću i na sebe vežu 6 puta više vode nego obične najlonske četkice. Radi se o posebnim poliesternim vlaknima zvanim Curen®
Četkanje sa takvom četkicom nije samo nježnije, nego se njena vlakna već kod najmanjeg pritiska prilagođavaju linijama zuba i desni.

Curaprox četkica     

Bolne desni? Poslije operacije…
I jako osjetljivim i bolesnim desnima je potrebna njega. Izvrsno pomagalo za čiščenje bez boli, poslije operacija desni, poslije zračenja ili jednostavno u slučaju, kada ne možete upotrijebiti nijednu drugu četkicu, je najmekša četkica za zube iz programa Curaprox – četkica Surgical (vlakna Ø 0,06 mm).

Curaprox četkica     

Za djecu 
Mala djeca imaju izuzetno nježne desni i tanku sluznicu usta. Uobičajene dječije četkice za zube imaju najlonska vlakna, koja su tvrđa od poliesternih. Zato nije čudo, što mala djeca nakon prvog pokušaja četkanja sa četkicom, koja prouzrokuje bol, nemaju više želju za daljim četkanjem? Zato: »CURAPROX sensitive KID« sa 2860 nježnih Curen® vlakana (Ø 0,15 – 0,12 mm).

707_588226891208543_1098471223_n-1

Mucnine

Osjecam se uzasno, neznam od kad vec ali vucem se ovako vec danima i nista drugo ne govorim osim da mi je muka. Na pitanje “Kako si?” odgovaram pogledom koji je dovoljan da me se nista drugo vise ni ne pita.

Rekla bi da su mucnine u ovoj trudnoci izrazenije, traju dan i noc bez prestanka. Ali posto su mucnine dobar znak, pokusavam se tjesiti time i gurati naprijed koliko god mogu.

Jos sam jucer totalno naivna i glupa pojela porciju one fine ljetne salate…sa lukom. Nocas sam doslovno umirala i mislim da slicnu glupost necu ponoviti tako brzo.

Nema sta nisam isprobala, bas kao i u prvoj trudnoci. Jesti i mirisati limu, piti limunadu, jesti stapice i bademe, sisati led…. Cak sam bila uvjerena da ce mi pomoci tablete za trudnice koje mi je ginekologinja prepisala, no nazalost one su cini mi se jos vise pogorsale stvar tako da sam prekjucer cijeli dan provela na trosjedu u mukama.

Brojim dane i tjedne i nadam se da ce sve ovo brzo proci jer iako je sama faza cini se kao da ce trajati vjecno , a svi me tjese da izdrzim jos samo mjesec – dva. Ista prica kao i sa grcevima i fazom zubica – izdrzi jos malo, proci ce i samo ces se jedno jutro probuditi i bit ce sve ok. Pa tako i ovo…nadam se od sveg srca da ce to jutro osvanuti cim prije.

 

 

Kuca

Cekala sam dugih 10 dana ovaj dan i napokon je dosao. Spremili smo se ja i Veliki brat 🙂 i otisli upoznati maleno srce sestrice ili brata… (Bit ce zensko, nesto mi govori 😉  )

Eh da, trudni smo… Sve mi se cini jos nestvarno jer zaista ovu trudnocu nisam planirala jos, a nisam ni prvu pa se dogodila i bila je to najljepsa i najbolja stvar koja nam se moga dogoditi, pa ce tako biti i sa ovom.

Nevjerica i sok nakon napravljenog testa iako sam i prije testa bas kao i sa prvim znala da sam trudna. Kada sam dotrcala sa testom u ruci i blijedom linjom koja potvrdjuje trudnocu mm je rekao da test sigurno ne valja.

Valjao je i te kako, od one blijede linije prije nekoliko tjedana pa do danas naraslo je 14 mm male ljubavi.

Trebam se priviknuti jos na ovu situaciju iako sam se odavno isplakala, hormoni ludi…. Sa tjednima sa se priviknula na ovu situaciju i iako jos nitko nista ne sumnja ja se jako borim da sakrijem mucnine i pokazem sto ravniji trbuh sto mi nikako ne ide.

Od danas napokon, iako je rano i odlucili smo ne sakrivati nista kako god bilo , mozemo reci sretnu vijest!

Ja sam ponovo trudnica, ne mogu vjerovati, a jutros sam krajickom oka uhvatila i susjednim maleni trbuh pa mi je nekako lakse.  😉

 

Dojenje je carobno

a8f628d8c70d5a6d6fe6fd0c5d1ebb91Jedina stvar oko koje se u trudnoci nisam previse brinula bilo je bas dojenje. Pomirila sam se sa cinjenicom da dojenje i nije bas jednostavno iako neznam iz kojeg razloga i odlucila sam da se necu ljutiti ni u kom slucaju ako dojenje nece ici. Ja sam odrasla na adaptiranom mlijeku kao i vecina ljudi oko mene tako da mi mlijeko u prahu uopce nije zvucalo kao nesto negativno. Jednostavno sam si utuvila u glavu – “Ako ne ide nikom’ nista, ako ide jos bolje “ i na tome su ostale moje misli o dojenju.

U jednom sam periodu , tamo oko sestog mjeseca trudnoce cak duboko razmisljala da ni ne dojim. Vjerojatno sam bila potisnuta tudjim iskustvima i nametanjima tako da me obuzeo neki strah i cak sam bila spremna odustati odmah u samom startu, jer kao sto su mi druge mame rekle – bezbolnije je tako… Bilo je to hrpa iskustava, previse…previse praznih prica, nametanja i osudjivanja dok sam ja sa trbuhom do zuba i knedlom u grlu samo gutala i gutala i vjerovala da ce moj zivot postati pravi pakao. Ako prezivim porod kojeg sam se bojala ko crnog vraga, ovo “traumaticno iskustvo” oko dojenja koje moram – sigurno necu. Vjerojatno cu krepat negdje na krevetu sa mastitisom u sisama , temperaturom 40 i bolovoma pa je zbog toga najbolje “da ti odmah kazes da neces dojiti pa nek on fino odmah njemu daju mlijeko u prahu” . Zivi bili – vidjeli – dozivjeli!

Rodjen je sisavac sam’ takav! Prikopcao se na ciku prve sekunde i vjerujem da je iz trbuha izasao otvorenih usta u nadi da mu cim prije uleti mlijeko. Sisao je toliko jako da je odzvanjalo po radjaoni dok smo se smijali zajedno sa babicama. Nije se skidao sat vremena nakon cega je zaspao i tog sam trena shvatila kako je dojenje  zapravo nesto carobno sto se ne moze opisati.  Rodila se neka povezanost iste sekunde, ljubav, sreca, nesto samo nase i ne mogu zamisliti kako bi bilo da sam sebicno mislila samo na sebe i zatrazila da mi ga ne stave na prsa.  Vjerojatno nikad nebi osjetili tu povezanost koju zivimo i dan danas.

Ne kazem da je sve islo sjajno ali vjerojatno je opet ona moja ideja o dojenju vodila. Svaki dan bio bi novi uspjeh , svaki gram na vagi nasa zajednicka pobjeda i tako smo prolazili kroz mjesece, rasli na vagi, a rasla je i nasa ljubav iz dana u dan.

“Skokovi u razvoju” bili su nam jedini dani gdje sam zaista na kraju veceri pozeljela otici po kutiju mlijeka u prahu jer sam se nalazila na rubu zivaca i snage. Sisao bi dan i noc, a kada bi ga pokusala skinuti u nadi da operem zube ili da se istusiram zaurlao bi toliko ludjacki da je bolje bilo da radim ono sto on zeli. Srecom ti bi skokovi trajali par dana, a pojavljivali su se onako skolski kao sto je napisano u  knjigama ili na internetu : prvi dolazi nakon 3-5 dana, nama je stigao u paketu sa odlaskom kuci iz bolnice. Tu noc sam provela sjedeci u krevetu i hraneci njega i plakala ko kisna godina. Vjerojatno od straha da ce mi svaki dan biti takav i pitajuci se “sto mi je ovo trebalo?” Drugi nam se pojavio nakon 3 tjedna, treci sa 6 tjedana pa su uslijedili oni sa 3 mjeseca i 6 mjeseci koje uopce nisam osjetila. Nije bilo previse nacicavanja ni cendranja, ali su me zato ova prva tri ubila. Svaki bi zavrsio sa potokom suza, krvavim bradavicama, nezadovoljnom i placljivom bebom iako je bila pristekana 12 sati u komadu. Ali prodje sve, zaboravi se uz hrpu ostalih lijepih stvari sto dolaze uz dojenje.

Tako je cika lijecila svaku bol, svaku temperaturu, svaki zubic, plac u snu, uspavljivala, mazila, tjesila i hranila. Cika je uvijek bila najbolja prijateljica kojoj leti i u sreci i u tuzi i za svaku mamu je to pravo zadovoljstvo. Naisla sam na dosta negativnih misljenja, pogotovo kada smo prosli onih 6 mjeseci famoznog dojenja. Tada su se zgrazanja i neukusni komentari koji nisu imali namjeru povrijediti redali ko vojnici ali nakon pocetne tuge pocela sam ih jednostavno ne dozivljavati i preokrenutu tudje komentare u zavidnost i jal. Jer vecinom su ti komentari dolazili od mama koje su imale ili lose iskustvo sa dojenjem ili nisu nikad ni odlucile dojiti tako da sam sa ponosom dodavala mjesece i dane  nasem dojenackom stazu bez obzira sto drugi mislili o tome.

Pa ima li ista ljepse i prirodnije od dojenja? Ne stidimo se razbacanih guzica i sisa na internetu, dostupnih cak i djeci, a stidimo se pogladati majku koja doji i okrecemo djetetovu glavu na drugu stranu u prolazu da ne gleda?

Svaku majku doja doji na klupi pogledam sa osmijehom jer znam sto to znaci kada djetetu dajes maksimalno od sebe jer najlakse je odustati, izvuci se na bolne bradavice, neprospavane noci, dijete koje stalno place jer je vjerojatno gladno.. neka se nitko ne ljuti ali odavno sam prestala tolerirati te fore jer sam ih i ja prosla. I ja sam hodala sam odvaljenim bradavicama, sa svakom novim podojem bi imala osjecaj da mlijeko izlazi iz mozga koliko je boljelo, a i moje dijete je plakalo ali nikad nisam pomislila da je gladno jer moje mlijeko mozda nije dovoljno za njega. Nisam nikad gledala na sat koliko je proslo od podoja i jeli vrijeme za jelo ili nije vec sam ga do cetvrtog mjeseca zivota drzala prikopcanog ko privjesak i davala mlijeko na njegov “kme” . Bilo je uspona i padova, neprospavanih noci, suza i boli ali danas imamo sretno, veselo i smireno dijete koje ne place nikada osim ako zaista nije lose. Naucen je na ljubav, razumjevanje i sigurnost koju je dobio svaki puta kada bi ga uzela u krilo , i ta dubina osjecaja rodila se bas zahvaljujuci dojenju. One koje su mi najvise pametovale oko dojenja nasle su se kako raspravljaju koje mlijeko ili bocicu odabrati dokj a i dalje sa zadovoljstvom dojim svoje dijete. Dojenje izgleda kao lak posao i zaista jeste –  kada se uhodas naravno, ali pocetak je najtezi i tko ga prodje zasluzeno okrece glavu na takva opravdanja i ne dojenje.

Dojimo i dan danas, 12 mjeseci dojenackog staza. Predivna godina i ponekad pomislim da je vrijeme da mozda pokusamo prestati, ali pitam se cemu? Volimo dojenje, to je nesto nase i ne zamijenjivo. Besplatna njeznost koja dodje kada je potrebno , gdje se sretne hrpa osjecaja, gdje se voli toliko jako da ostane u srcu.

I zato cijenim svaki dan i uzivam u ovome sto imamo. Nekad se dogodi da po cijeli dan ne trazi mlijeko, a mene stisne oko srca jer pomislim da je zaboravio, da je nase zadnje dojenje zaista bilo zadnje, a onda dotrci prije spavanja sa svojim zecom i dudom u ruci, gurne glavu u majicu i zatrazi svoju  dozu ljubavi za laku noc.

11 mjeseci

10570_10201502433861885_581431790_n…a kao da sam jucer otvorila onaj rozi test za trudnocu iako uopce nije bilo potrebe jer sam osjecala da se u meni radja novi zivot, kao da sam do jucer gledala kako mi trbuh raste i njegovi otkucaji u njemu, kao da sam do jucer milovala neciju guzicu koja se uporno gurala i bila nemirna pod rukama, kao da sam ga jucer rodila i primila to toplo i nevino bice u ruke, kao da sam jucer postala drugacija osoba – mama, roditelji…

Svaki dan je bio novi izazov, svaka slika je sjecanje na njega… 11 predivnih mjeseci ljubavi, srece, odrastanja, dojenja…i jos puno toga lijepoga.

Vrijeme leti, pisem to cesto, toliko cesto se toga sjetim, kao da ni sama ne mogu vjerovati koliko brzo zapravo leti. Pocela sam napokon, nakon skoru godinu dana slagati prvi fotoalbum. Da sam pocela ranije, sve bi bilo lakse, ovako sam se nasla sa hrpom slika, jednom ljepsom od druge ,izmedju kojih moram birati teska srca, jer ja bi bas svaku zalijepila. Jer svaka je posebna za sebe, drugacija, prica svoju pricu, oci govore nesto novo…

Odlucila sam da album mora biti, barem do prve godine,  vjerojatno radi toga jer ja nemam ni jedan album, cak ni jednu sliku. Sjecam se kao kroz maglu slika koje su stajale u bakinom ormaru, s vremena na vrijeme smo ih izvlacili van i gledali. Sjecam se sebe male sa bijelom kosom , okruglih obraza sa smjeskom na licu i to je sve.

Sretnih nam 11 mjeseci 🙂

 

 

Feng Shui u djecjoj sobi

4pelucheJucer sam u neko gluho doba noci razmisljala o tome dali zaista ima nesto u sobi sto mu smeta, sto mu ne dozvoljava da spava sa mirom. Pale su mi na pamet podvodne vode, cijevi, grijanje, strane svijeta , pozicija krevetica, vrata, prozra, uglavnom razbijala sam glavu time i smisljala sto bi se moglo izmijeniti da mozda pomognem da se trenutna situacija promijeni na bolje.

Ono sto sam zakljucila citajuci razne clanke je to da mi imamo dijete Yin Zmaj – Vodeni  (dok sam ja mama Tigar, a tata Majmun…od srca sam se jucer nasmijala citajuci o tome kako se “Majmun i Zmaj idealno slazu. Majmun voli dijeliti komplimente dok ih Zmaj prihvaca ” 😀 )  odnosno, dobro, tiho, smireno tako da se stvari u sobici nebi morale mijenjati previse jer je soba napravljena bas u djecjem stilu, sa zaobljenim namjestajem bez ostrih rubova, u njeznim je bojama, postujem izmjenu dana i noci, odnosno kroz dan je punim navlaceci zavjese sa strane i pustam sunce unutra, dok navecer zatvaram roletne da se ocuva pozitvna energija, spremim igracke prije spavanje, boje koje prevladavaju su nebesko plava i boja pijeska…. Pod nam je drveni, tepih je od pamuka, stropna svijetiljka je bijela… Ono o cemu cu razmisljati nakon povratka sa odmora je kako premjestiti krevetic da ne  bude nasuprot ulaznim vratima ili prozoru. Trenutno je nasuprot ulaznim vratima i znam da nije idelana pozicija, ali u protivnom bi morala izmijeniti cijelu sobu, ali  kad bolje razmislim meni  to uopce nije problem, ionako uvijek nesto selim i premjestam, u nasoj kuci nikad mira 🙂

Ono sto nam fali je objeseni kristal. Imam ih u svakoj od soba , ali u djecju ga iz principa nisam stavila tako da cu to promijeniti…a nabaviti cu i kornjacu pa sta bude bude 🙂

Eto vam nekoliko zanimljivih stvari o Feng Shui djecjoj sobi : 

Feng shui je Istocna filozofija koja dovodi do poboljsanja kvalitete stanovanja i zivota te ga cini mirnim i skladnim.

Spavaca soba je prostor koji je najvazniji prostor te treba biti mjesto gdje se osjecamo lijepo, ugodno i umirujuce, a to isto vrijedi i za sobu nase djece kojoj Feng shui moze pomoci da se oporavi harmonija kojoj svi tezimo, te ako je potrebno napraviti neke promjene u cilju poboljsanja pretvarajuci ih  u izvor energije i dobrog raspolozenja.

Prakticni savjeti

  • Kao prvo,  vrlo vazno smjestiti krevetic sto dalje od vrata i od prozora  kako bi se omogucili ispravno cirkulaciju energije.
  • Namjestaj u djecjoj sobi treba biti napravljen svjetlih boja te mora imati mekan i zaobljen oblik (zaobljenost prezentira maternicu i utociste)
  • U djecoj sobi trebaju prevladavati sljedece boje : bijela, plava, krem ;  ako je dijete rodjeno u proljece ili ljeto – zelena, ruzicasta i zuta – ako je beba rodjena na jesen ili u zimi
  • Kao rasvjetu odaberite stropnu svjetiljku ciste bijele svijetlosti, te ako ste u mogucnosti nabavite solnu lampicu koja proizvodi prekrasni spektar boja i i ima pozitivan ucinak za dobrobit djeteta  ; utjece pozitivno, emocionalno i duhovno te djeluje svjeze i okrjepljujuce stvarajuci osjecaj kao da se nalazimo na moru, u planinama, blizini vodopada 
  • kao pod pozeljno je prirodno drvo hrani energiju i smanjuje napetost  dok topla povrsina drveta  pruza balansirajuci ucinak na dijete, izbjegava nakupljanje elektrostatickog punjenja koja bi mogla izazvati nervozu i tjeskobu
  • Kristali  i figure koji vise sa stropa su posebno pogodna jer oni podsjecaju na svjetlo i bude vitalnu energiju Za malo dijete, njezna gibanje kristala moze biti uzbudljivo i opustajuce
  • Zatvorene rolete nocu maju vrijedne zadatak, tj. usporavaju energiju koja dolazi od prozora. Po danu neka budu dignute te skupite zavjese i sklonite ih sa prozora kako bi sunceva svjetlost “napunila” sobu 
  • Slike na zidovima takodjer imaju balansirajuci ucinak – svijetle boje, osobito crvena, žuta i narančasta su Yang boje koje daju zelju za izazovom , dok njezne boje, pogotovo plava i zelena – Yin djeluju opustajuce 
  • Tepih neka bude izradjene od prirodnih vlakana (sisal i kokos)
  • Igracke neka budu smjestene u police i kutije napravljene od drveta , zaobljenog – okruglog oblika smjestene na visini da budu dostupne djetetu . Dobro je znati da bi se igracke prije spavanje trebale pospremiti u korist pozitivne energije koja kruzi jos bolje ako nema zapreka po podu, policama itd.

Yin i Yang

  • su nacela iz koje potjecu od  feng-shui. Te dvije rijeci se koriste za opisivanje svih stvari koje nas okruzuju i njihov ucinak na nas
  • Sile yin i yang nam pokazuje da je sve što postoji u Svemiru napravljeno tako da se povezuje , npr. izmjena dana ili noći, udisaj izdisaj;  Yin i Yang su dvije sile u kombinaciji zajedno stvaraju sklad i ravnotezu – Yin ne moze postojati bez Yang, svjetlost ne moze postojati bez tame, topline postoji samo ako postoji i hladno, pozitivni pol akumulatora koji treba negativni pol…

Cak i djecja osobnost moze biti Ying ili Yang sto se definira oko druge godine zivota. Ako je dijete razdrazljivo, nervozno,placljivo, glasno – definira se Yang, dok se  dijete koje je opusteno, tiho i mirno  definira Yin. Na temelju toga u djecjoj sobi mozete koristiti elemente koji su potrebni za vase dijete da bi napravi sklad.

U sobi djeteta Yang treba izbjegavati :

  • tvrde povrsine kao sto su zrcala i reflektirajuce povrsine
  • garnitura s ostrim rubovima
  •  predmete jakih boja 
  • predmeti izradjeni od tvrdog i hladnog materijala  poput metalnog namjestaja, ukrasa od celika ili kovanog zeljeza
  • tapete u boji
  • rolete od metala
  • plahte i sareni pokrivaci

Umjesto toga koristite zaobljene oblike,  umirujuce boje u nijansi zelene , meke i lagane zavjese, drveni namjestaj i njezne boje deka i jastuka.

Mala kornjaca od keramike ili drva u djecjoj sobi simbolizira prisutnost nebeskog stvorenja koji ga stiti, a prema tradiciji treba je smjestiti u sjeverni dio sobe.

Naletjela sam i na ovu stranicu koja mi se cini dosta zanimljiva pa mozete zaviriti

http://www.feng-shui-dom.com/

Bebédelicé Food Processor

Slika

Vec sam nedavno htjela pisati o ovoj “igracki” ali uvijek nadjem nesto drugo pa zaboravim.

Kod nas su ovi roboti pravi “must have” i kao sto nam treba bocica da bi nahranili dijete tako vam treba i ovaj robot kad pocinje period kasica i dohrane. U trgovinama su pravi bum i prodavaci se bas nasladjuju kada te uvjeravaju da “ti ovo bas treba i da je pravo cudo koje olaksava posao i pripremanje hrane za bebe”

….samo sam odmahnula rukom i pogladila trbuh na taj njen odgovor. Bas ko ona prava antipaticna trudnica sa trbuhom do zuba , odogovorila sam joj da mi to sigurno nece trebati jer nema nikakve razlike izmedju kuhanja i miksanja u kucnoj radinosti sa vec poznatim alatima i ovog cuda koji kao “sve radi sam”. Vjerojatno me razljutila cijena il sta vec, ali zaista sam bila nabrijana na svadju kada je pocela inzistirati i prati mi mozak.

Naravno, nismo ga kupili….

A onda je poceo period kasica i zapravo sam jedan “lijep” period samo gulila povrce, kuhala, miksala, gnjecila, bacala i tako u krug. Zacarani krug….

MM je kao i uvijek negdje na internetu nanjuskao ovaj robot po nekoj smijesnoj cijeni, neki extra popust i prilika za ne propustiti , pa ajmo probati…Ako bas nece biti ono sto ocekujemo – mozemo ga uvijek prodati, pokloniti…

6.12  – na dan Svetog Nikole stize postar i nosi kutiju, stize moj poklon direktno iz Amerike. 😀  Otvaram kutiju, vadim dijelove, citam upute….Izgleda toliko jednostavno da se bojim isporbavati jer me moj instinkt nekad opako prevari….prije nego sto zapalim i robot i kucu , cekam da se mm vrati sa posla pa da isprobamo zajedno.

Oguli povrce/voce, narezi na grubo , ubaci u posudicu, dodaj malo vode, poklopi i gotovo. Kada je kuhano do odredjenje granice da se unutra usprkos kuhanju zadrze svi vazni vitamini, ovo cudo se javlja sa tri “BIP” i to je to. Kasnije sa kuhanim stvarima radite sta zelite. Mozete ih iskoristiti odmah ili ostaviti tako poklopljeno- povrce se nece osusiti ili promjeniti boju vec ce ostati i dalje lijepo i toplo iako je cekalo satima. Ogorman plus!

Osim kuhanja ovoj robot i miksa tako da samo povrce prebacite u posudicu sa strane i izmiksate ovisno o tome zelite li bas kasicu ili malo grublje nasjeckano voce. U kuhano povrce mozete dodati sok od kuhanja koji se skuplja u posebnoj posudici tako da ga mozete dodati kasici ako vam je previse gusta. Ja sam na pocetku cuvala sok od voca (kruske, jabuke, breskve) i davala mu da pije umjesto prezasladjenih sokova prepunih konzervansa.

Izmedju ostalog koristi se i kao sterilizator, podgrijava mlijeko i kasice u staklenkama i odmrzava.

Iako sam mislila da mi prodavacica blati oci, sada vidim da sam se varala jer mi zaista puno olaksava posao. Ne moram vise stajati kraj stednjaka i cekati , zaprljati barem 3 tanjura , vilica i zlica , vec samo prebacujem iz jednog dijela u drugi i operem pod vrucom vodom kada sam zavrsila.

Palim ga barem 2 x dnevno, ujutro ga koristim da kuhanje voca, popodne za povrce i meso . Ne kuham stvari odvojeno ,npr. povrce od mesa – ogulim tikvicu, mrkvu, manji krumpir, dodam nekoliko kockica piletine i stavim na kuhanje.

Sigurna sam da u sebi mislite kako je ovo totalna glupost, bas kao sto sam i ja mislila, ali zaista se vise ne mogu zamisliti bez njega.

Jer ipak, ne koristim ga uvijek samo za malog i spremanje njegovih kasica, vec i za nas… Ne sklanjam ga nikad vec mi uredno stoji na radnoj ploci bez da zauzima previse mjesta, uvijek je na raspolaganju , uvijek spreman i praktican 🙂

Kako to zapravo izgleda, mozete pogledati u videu 😉

Nebo je granica

Skoro 10 punih mjeseci je iza nas od kada smo u tren oka postali roditelji i napokon upoznali to malo sicusno bice koje smo cekali punih 9 mjeseci. Toliko emocija, straha, ljubavi, suza i jedan topli osjecaj oko srca, topliji nego ikada do tad. Prosli smo kroz puno toga i ja uvijek kazem da je porod bio macji kasalj za razliku od onoga sto dolazi kasnije.

Ovih smo dana nekako ponovo bili okruzeni bebicama, trudnicama, cak je i jednom prinovom u obitelji i sve je tako nekako cudno gledati sa strane i pitati se “Pa kako smo mi to uspjeli proci?” Gledam na sve to ociju mame lavice koja je glavom kroz zid slijedila svoje instinkte i borila se da dokaze da je ono sto mislim tocno i da tog trena Smotuljak bas to treba. Kako bi inace naucila hrpu toga? I grijesili smo oboje, i ispravljali se, a vrijeme je napokon pokazalo da sve ono sto smo radili je bilo dobro jer sada kraj sebe imamo jedno prekrasno bice kojemu vise od nasih ruku, korice kruha i smijeska ne treba. 🙂 Toliko je poseban u toj svojoj jednostavnosti da se nekad pitam cime smo GA zasluzili?

dsc_0071

Proplakala sam puno noci u tisini sobe osluskujuci njegovo disanje i dan danas se pitam radi cega. Glupi hormoni, sreca, tuga, nostalgija? Neznam, ali znam da bi me pogled na njega usnulog smirio i vratio mi neku harmoniju koju bi u tim nocima izgubila. Nesto neopisivo i toliko tesko za opisati ali svaka mjaka ce znati o cemu pisem.

On raste, a sa njim i nasa ljubav i pitam se puno puta ima li granica roditeljskoj ljubavi? Za sve postoje limiti ali mislim da kad se voli vlastito dijete da je samo nebo granica. Negdje tamo daleko gdje nema niceg osim ciste srece, smijeha i ljubavi, gdje su tople rucice snaga za ici dalje i pogled je dovoljan da se zaboravi na sve.

Nedavno sam gledala emisiju posvecnu ostavljenim bebama. Bebama koje su rodjene ali su vjerojatno iz straha ili neceg treceg ostavljene na hladnim klupama, u kontejnerima, na cesti, ispod sjedala u autu… Toliko tuge u tih 40 minuta dok mi se srce paralo na dijelove. Zanima me kakav je osjecaj ostaviti nesto svoje, sto je raslo u tebi 9 mjeseci sto te grijalo ispod srca i disalo zajedno sa tobom. Ostaviti to jadno malo bice golo i na hladnom , a potrebno mu je tako malo , samo majcinska ljubav i topla ruka da ga stiti. Vjerojatno tog trena nisu ni svijesne sto rade i zasto su se dovele u tu situaciju da se ipak odluce iznijeti trudnocu do kraja , a onda se u nekom hladnom i mracnom wc-u poroditi i odbaciti dijete kao da nikad nije bilo njihovo. To je isto kao da si odsjeces ruku i nogu i krenes tako dalje. Samo sto ta bol nestane i sa vremenom se priviknes na to da si invalid, a odbaciti tek rodjeno dijete je nesto sto ce boljeti cijeli zivot, i fizicki i psihicki.  Podnijela bi hrpu neporspavane noci radi grceva, zubica, temperature , ali nikad nebi bila u kozi one majke koja godinama ne spava pitajuci se u sitne sate  gdje je i kako zavrsilo njeno dijete ostavljeno na klupi.  Tuzno, zaista tuzno….