Proljece nam je na vratima ili mozda ne

Proljece je osim jeseni moje omiljeno godisnje doba. Kada se nakon teske osjece i zimskih jakna ubacimo u nesto laganije, sarenije tada nam se cijeli svijet cini ljepsi.

Ove godine mi proljece kasni…jako… Skoro je polovica cetvrtog mjeseca, a izna nas je brdo kisnih dana, a ni prognoza za sljedecih par dana ne donosi nista ljepse. Kako kaze? Strpljen – spasen.

Proljetno ciscenje ove godine i nije nesto jer uz Smotuljka ne stignem napraviti puno toga. Osim sto ga moram uvijek pratiti u stopu ili on mene, pocetak necega i zavrsetak istoga u jednom danu je gotovo nemoguca misija tako da nam je glavna zanimacija igranje na podu uz hrpu igracki i smijeha. Pa post ne mogu zavrsiti u jednom mahu, kamo li oprati, opeglati, spremiti oramre, pobacati ono sto je za baciti…

Jutros sam ga odvela kod bake tako da barem u miru jedan dio mogu napraviti. Polovicu toga sam napravila kroz vikend dok bi on spavao, tako da mi je za danas ostalo ono najgrublje, usisavanje, praznjenje elemenata, bacanje stvari koje su istekle prije godinu dana…Da, i toga se naslo.

Koliko gluposti covjek moze nakupovati kada u trgovinu uleti ko muha bez glave , a zatim te iste stvari gurne na kraj elementa i zaboravi na to. Eh da… Neki dan sam gledala jednu emisiju na tv-u u kojoj su pricali kako potrositi manje u trgovini . Neka od zlatnih pravila su : nikad ne ici u trgovinu sa praznim zelucem jer gladne oci vide svasta, a kasnije vas udari po novcaniku :D, uvijek doci sa listom onog sto nam treba jer se puno puta dogodi da kupimo ostalih stvari sto nam ne trebaju, a ono sto treba zaboravimo(ZIVA ISTINA!!), nikad ne uzimati kolica jer nas vuku da ih napunimo vec se posluziti kosaricom. Moram priznati da sam isprobala ovo jucer i zaista potosila puno manje nego inace 😉

Taman kad sam sjela nakon 3 sata zujanja po kuci i odlucila napraviti sebi cappuccino i popiti ga u miru Bozjem, posaljem onako usput poruku baki da cujem kako je, nakon cega mi uzvraca poruku da nista nije spavao i malo je kenjav. Znam koliko je sati, ostavljam cappuccino ne za kasnije, vec za neki drugi dan, hvatam torbu, navlacim Crocsice i jos sva onako prljava sjedam u auto i odlazim po njega.

Eno ga spava snom pravednika kako kazu, a ja imam napokon malo vremena za sebe. I ja sam umorna i mislim da sam trebala leci sa njim jer je ova noc bila prava nocna mora ;budjenje svaki sat, jaukanje, namjestanje, plac…u pola pet sam se napokon izvukla iz kreveta , otisla do kuhinje i vratila se sa paracetamolom nakon cega je napokon zaspao i odvalio do osam. Vidim ga kako si palcem tiska mjesto gdje izbija zubic i vjerojatno ga to ometalo  jako jer jer zubic ovih dana probija meso. A bilo je jako lijepo ovih dana bez ikakvih smetnji, no sto je lijepo kratko traje.

Kao sto sam napisala, iako se sunce nekako neda van vec nam je pred ocima stalno sivilo i kisa, ja sam nasu terasu odlucila pripremiti za ljepse dane. Pa eto mozda privucem sunce svojim sarenim svjecnjacima koje sam iskoristila od kasica za bebe. Zao mi je tolikog stakla, prvo ga kupiti, pa onda baciti, pa eto uz malo boje, sarenih kamencica i malo maste nastali su oni.

foto

fotofoto