Video poruka Djeda Bozicnjaka

img_2215Sluzbeno je poceo period u kojem se napokon mogu prijetiti djeci sa “ako ne pospremis stvari nista od poklona “ , “cekaj sad cu nazvati Djeda Bozicnjaka…” , “Budite dobri jer znate da vas gleda i pise sve…” Nemajka totalna , ali to je jedini period u kojem mogu dobiti nesto bez previse prozivanja i dizanja panike, dovoljno je spomenuti Djeda Bozicnjaka i skacu na “jen dva”. 😉

Cudne moci ima taj ne postojeci lik kojega nikad nisu vidjeli , a boje ga se ,a meni koja sam im mater, od krvi i mesa i prijetim se, nemam cesto nikakav efekt .:D

Ove godine razumiju puno vise, cemu je pomogao i sam vrtic pa je stariji tako sam dosao do ideje da napisemo pismo itd. Tako da smo se bacili na posao, nesto nacrtali, napisali, obecali da cemo biti dobri, bolji, najbolji… Slucajno sam otkrila da ako pisma sa naznakom da je za Djedicu odnesemo na postu, posta automatski odgovara u stilu Djeda Bozicnjaka i salje mali dar , dovoljno je napisati djetetovu adresu. Tako da smo ovih dana u iscekivanju hoce li se sta pojaviti u sanducicu da jos vise doprinese svoj ovoj magiji.

Ovaj mi je mjesec bas predivan, bio i ostao, ali ove godine pogotovo, mozda bas zato jer oni razmiju vise, sami pitaju, otkrivaju, pitaju za jelku, jaslice, vesele se lampicama i kuglama, prekrasna je ta radoznalost u njihovim ocima.

Adventski kalendar se pojavio jednu vecer objesen na prozoru dok su oni gledali crtice. Dok je stariji gledao u njega otvorenih usta, uvjeravajuci mene da su ga donijeli vile i vilenjaci jer sam mu ja par dana prije tako pricala, mladji me gledao smijuljeci se I govoreci da nije istina jer je on “to vidio u mojem ormaru” :O

Okretala sam temu kako god sam stigla da stariji ne skuzi nista , i definitivno mogu potvrditi da imamo malog Grincha u kuci 😛

Uz pomoc tehnologije danas je sve moguce, cak i previse i neke stvari poput aplikacije za citanje knjige djeci dok vi gledate televizor me ljute jer neke stvari za svoju djecu mogu napraviti samo roditelji i ta prekrasna sjecanja ce djeci ostati u glavici citav zivot.

Nekada smo samo mogli zamisljati kakva je zemlja Djeda Bozicnjaka, kakav je on, gdje zivi, kako on zna gdje mi zivimo, sto radimo…Koliko smo vjerovali u to sve , toliko i nismo, barem ja…A da mi je netko pokazao trik koji cu ja pokazati vama sigurno bi bila dobra citavu godinu, ne samo mjesec dana prije Bozica 🙂

Naime, radi se o aplikaciji (gratis) za smartphone ili je jednostavno posjetite preko komjutera na stranici , registrirate se putem e maila ili facebooka i mozete poceti kreirati zeljeni video za svog malisana.img_2213

img_2214

img_2217

Morate odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja koje ce zatim volenjaci iskoristiti da naprave pravu malu predstavu za vaseg klinca. Traze vas ime, godine, zemlju u kojem dijete zivi, pohadja li vrtic ili skolu. Kada odgovorite na tih nekoliko pitanja , morate pricekati nekoliko trenutaka da video bude spreman, a onda ga pokazite djetetu kada mislite da je pravi trenutak. Mozete ga pokazati odmah ili pricekati nekoliko dana prije Bozica da jos vise doprinesete svoj caroliji koji nosi sa sobom ovaj prekrasan mjesec .

Ja sam ga pokazala prvo starijem, a dan kasnije mladjem sinu. Dobra je ideja da ih vide odvojeno jer ako su djeca veca i naprednija mogli bi skuziti da se radi o montiranom videu jer Djedica ponavlja iste rijeci i mijenja samo ime djeteta.
Moji su ostali doslovno paralizirani, barem stariji,malenom Grinchu je opet nesto bilo sumnjivo 😛

Osim videa u kojem Djedica vadi knjigu sa imenom vaseg djeteta, mozete kreairati telefonski poziv, pogledati zemlju vilenjaka, napraviti rodjendansku cestitku ali mislim da je to na placanje i to nas ne zanima 🙂 Video je u potpunosti gratis, dovoljno se registrirati.

Jedino sto bi htjela napomenuti je to da je izbor jezika zaista malen i meni je izbacio automatski samo 4 jezika koji se pricaju kod nas. Ako se registrirate da zivite u HR (sto nazalost ja vise ne mogu promijeniti da provjerim) mozda izbaci na hrvatski. U svakom slucaju, mozete izabrati engleski ili njemacki , sliku djeteta ce svejedno pokazati u filmi i izgovoriti ime. Uvijek mozete reci da Djedica ne prica hrvatski , djeca ce ionako sve shvatiti kad vide svoje ime i sliku 🙂img_2220

Sretno i javite mi kakve su bile reakcije ❤

Trik sa naljepnicama ;)

Nas stariji sin je jako brzoplet i iako zna sve, cak i previse za svoje cetiri godine, neke banalne stvari mu zadaju pravi izazov, kao na primjer – pogoditi koja je cipela lijeva, a koja desna. Mucimo se sa tim oduvijek i svako jutro je glavno pitanje : “Jel’ ova?” , nakon cega ja samo okrenem ocima i on zna da je pogrijesio. :nemajka 😀
Manji mu se tu smijulji i ispravlja ga , dok mu ovaj veci ne vjeruje vec mora pitati mene. Mladji stavlja cipele bez problema, odmah pogodi koja je koja i tako vec skoro godinu dana.

Toliko o tome koliko su djeca razlicita i koliko je pogresno usporedjivati vlastitu dijete sa na primjer susjedovim djetetom itd. Znci moji su braca, iste su krvi , a totalno su razliciti, zasto bi onda morao imati iste vjestine kao i susjedov mali i zasto si mi mame nkead radimo probleme i paranoje jer mislimo da nam dijete nije dovljno sposobno, dobro, vjesto, brzo, napredno ? Svako dijete ima svoje vrijeme i svako ali bas svako prije ili poslije savlada prepreke na svome putu.

Kada sam ja tu da ga opomenem i pokazem da je pogrijesio cipelu, nije nikakav problem, problem je kada je u vrticu i mijenjaju cipele i papucice po tri puta na dan, e onda je “dar mar” jer mu nitko ne kaze da je pogrijesio, cak ni teta, i nisam ga jednom zatekla da ima krivo stavljene cipele i tako provede sate i sate na nogama, hodajuci i trceci i to me bas mucilo. Malo me rastuzilo sto ne moze sam skuziti da nije ok, malo to sto teta ne pogleda u kakvom su stanju djeca kada su vani. Znam da ima puno djece i kad bi svakog kontrolirala mislim da bi poludjela, ali ne vjerujem da kada sjedi i gleda kako se igraju ne primjeti da dijete ima krivo stavljene cipele. Ali dobro, mi smo nasli rijesenje i drage cu ga volje podijeliti sa vama, mozete probati, nece vam odmoci, naprotiv. Od kada koristimo ovaj sistem, nema vise ispitivanja i dilema i cipele su svako jutro bas onako kako trebaju biti na nogama.

Potreban vam je jedna veca naljepnica, skare i cipelice.
Naljepnicu prepolovite na pola (ja uvijek obratim paznju da jedno oko bude na lijevoj strani, jedno na desnoj) i zalijepite u cipele. Gotova prica 😀 Stavite cipelice pred dijete i vidjet cete da funkcionira.
Ja sam prvi eksperiment radila sa njim, dala sam mu da on sam izabere naljepnicu, pokazala mu kakva je prije rezanja itd. i jednom kad smo ih stavili u cipele nije vise bilo problema.

14643077_10211270244891056_408906190_n

14686527_10211270244571048_528499587_n
14686197_10211270244771053_1608331691_n

O ljetovanju…

13816780_10210445570914722_577617863_n
Meni se od rijeci ljetovanje ili putovanje dize kosa na glavi. Koliko god nam je svima potreban odmor i koliko god je dobro s vremena na vrijeme promijeniti zrak, za mene je putovanje jedna od vecih nocnih mora jer ako ste prije kao par bez djece na odmor mogli krenuti sa dvije majice, dva para hlaca i kremom za suncanje, sada je sve to neka druga prica i svako putovanje je zapravo prava pravcata selidba i znam da cete se sloziti sa mnom 😀

I tako smo mi po preporuci pedijatra krenuli sa planiranjem naseg ljetovanja. Kazem po preporuci jer nas je bas on natjerao na more i uvjeravao me da ce sav silan kasalj koji vucemo od jeseni nestati, a i djeca ce si napuniti pluca dobrog morskog zraka pa cemo imati manje problema naredne zime. Zivi bili pa vidjeli, poslusali smo ga i krenuli.

Cilj je bio putovati sto manje radi manjeg pilica koji si je uz sve bolestine zaradio i mononukleozu pa mu put nebi bas sjeo iako je vec skoro ozdravio, ali svejedno…

Nekako sam se bojala i priznajem da se uopce nisam veselila tom nasem odmoru jer je svaki odmor do sada bio prava katastrofa. One alergijeske reakcije od prosle godine kada mi je u tortu slasticar uvalio sirova jaja, a lijepo sam mu rekla da ne smiju biti jaja jer je dijete alergicno, a on se tamo kleo da nisu jaja unutra i da budem mirna, a maleni je nakon samo jednog zalogaja cijeli pocrvenio i poceo se gusiti i vristati, a i mi skupa sa njim.  Bila je to prava nocna mora i to je trajalo danima i jedva smo cekali da se vratimo kuci. Godinu prije stariji je pokupio tako groznu crijevnu virozu da nas je pedijatar na ljetovanju zamolio doslovno da se vratimo kuci. Nakon samo 3 dana ljetovanja provedenih u cetiri zida i na dan njegovog rodjendana. Prava tragedija.. A one male izlete sto napravimo pa odemo negdje na par dana, mozemo biti sigurni da ako cemo biti svi zdravi, da ce vrijeme biti uzas zivi. Nikada necu zaboraviti kada smo isli na more sa 9 stupnjeva, a vani polovica sedmog mjeseca. Plac i tuga punih sedam dana.

I tako sam ja sa grcem u zelucu pakirala nase stvari i pomno birala sto uzeti, a sto ne. Imala sam jedan mali kofer extra u koji sam strpala cijelu kucnu apoteku, doslovno sam sa ladicom prebacila sve lijekove u kofer , pa nek se nadje 🙂 Nema veze sto se radi o samo sedam dana, nikad se nezna sto moze zatrebati.

Pa osim toga nemoj zaboraviti flasice za mlijeko, Nesquick, medvjede, zeceve, jastuke, omiljene im jastucnice, dekice… Doslo mi je da placem u jednom trenutku ali uspjela sam popakirati sve. Ove godine barem nisam babyphon vukla i to je vec nesto 😉

Isplanirali smo ostati sedam dana u Italiji i onda vidjeti sto cemo, da li produziti ili promijeniti mjesto. Sedam dana je proslo kao nista, decki su odlicno prihvatili novi ambijent, spavanje nije uopce bio nikakav problem i sve je bilo idealno.13819650_10210445570994724_2039342345_n

Bilo je zaista savrseno i na sam spomen da idem kuci, decki bi odlucno protestirali da hoce ostati jos tako da smo mi do zanjeg smisljali i razmisljali sto dalje i odlucili , pa hajmo u lijepu nasu Hrvatsku.

Mi volimo Crikvenicu i godinama odlazimo tamo jer nam je najblize i nekako najljepse i odlucili smo otici tamo na par dana koji su na kraju postali tjedan dana.  Isto je proslo sve odlicno i decki se se nauzivali u bazenu kojeg smo imali u sklopu apartmana i moram priznati da smo more vidjeli jedva dva puta, no koga briga.

I tako se nas odmor ove godine pretvorio u jedno predivno iskustvo i nekako mi je nakon ovoga sad lakse jer sam se napokon uvjerila da ne mora biti uvijek sve tako crno ako je do sad bilo crno.13728318_10210445570834720_887047090_o

 

Prekrasno je razmisljati o nicemu drugome osim o tome kako staviti suncobran i dobro se namazati kremom i u koji restoran otici jesti nakon dana provedenog na lezaljci.13819785_10210445570874721_2064543094_nSlika : Vila Dagmar, Crikvenica

Decki su ove godine neka druga prica i za mene je ovo ljetovanje bas bio odmor u punom smislu te rijeci. Nije bilo dojenja, nije bilo prvih nespretnih koraka, bijezanja od vode, cendranja jer puse vjetar, jer je sunce, jer mlijeko nije ono koje on voli, jer treba pogrijati kasicu… Spavalo se dugo i dobro, jelo se sve i svasta, nije se razmisljalo o nicemu i shvatila sam da ce od sada svaka godina biti sve laksa i svako ljetovanje vjerojatno sve bolje za nas roditelje. I iskreno da vam kazem, jako se veselim tome…

A kako je proslo vase ljetovanje? 😉

 

Dvogodisnjak na vidiku!!

Chocolate birthday cake with number  two candle and plastic balloons. Isolated on a white background.

Imati dvogodisnjaka u kuci je isto kao i miksati frape bez poklopca! Bas me lijepo nasmijala ova fraza  i definitivno je potpisujem od A-Z. Jos kad mu potpora bude i trogodisnjak koji hoda u vrtic pa tamo nauci sve moguce gluposti onda je to pun pogodak i spremanje, ciscenje i vileda u ruci od jutra do navecer je vasa sudbina, bas kao i moja 😉

Ali navikla sam se vec pa samo mrmljam sebi u bradu, proci ce…Proci ce i falit ce nam sve to.

Pa sam tako razmisljala kako se spasiti za party koji sam mislila prirediti kod kuce. Nista extra, u planu je bilo nekoliko prijatelja bake , tete, kumovi….i iiiii sestero djece. Najezila mi se kosa od same pomisli pa samo ipak rodjendan odlucili proslaviti van kuce, negdje gdje necu morati biti zandar i trcati za svima, izvlaciti ih iz skoljki ili vesmasine dok ostali nazdravljaju omeksivacem, gdje necu strepiti za svaki skok i dali ce nekome vaza sa granjem i povjesanim jajima pasti na glavu,  nego negdje gdje cu grickati cips sa Coca colom u casi kao i svi ostali dok se djeca zabavljaju.

I tako smo odlucili da nasa kuca ostane cista i netaknuta i da ce jedini nered biti kutije od poklona 😉

I iako zapravo zivimo i igrackama koje vrve na sve strane, opet se pitam i pitaju me , sto pokloniti dvogodisnjaku?

A tu je odgovor komplicirani jer imati dvogodisnjaka jedinca je sasvim razlicito od imati dvogodisnjaka koji ima starijeg brata. Jer dvogodisnjaci jedinci vole sve igracke, igraju se dan i noc, oni, igracka i samo oni. Dvogodisnjaci sa starijim bratom su sasvim drugacija “rasa” djeca jer oni jadni su nauceni da nista nije njihovo, cak ni igracke koje dobe nisu njihove i cesto se dogodi da oni moraju upitati starije da li se smiju igrati sa svojim igrackama. Ta se djeca zaigraju bas kao djeca prije 60 godina, sa jednim saraficem koji su nasli ispod trosjeda,sa komadicem tjestenine koji je pao na pod dok ste vecer prije pripremali veceru, sa slamcicom , komadicem kruha, naljepnicom koja je ostala na tepihu i vise se ne lijepi ali njima je zanimljiva i cesto im i to bude oduzeto iz ruke dok oni bez previse protestiranja nastavljaju svoju potragu za igrackama kojie su sve osim igracki. Kljucevi, odvijaci, stari lokot, kuhace, tave, zdjelice, torbice… I zapravo su te igracke one koje i ja najvise volim kad mu ih vidim u rukama. Jer svojim gestama imitira ono sto vidi oko sebe, imitira kako mama kuha, radi smoothie, pegla, imtira tatu kako prica na telefon, stavlja torbu i odlazi na posao… To su igracke koje jos vise poticu rad njihovih bistrih glavica.

I tako da mi je tesko odgovoriti sto da mu se donese za rodjendan , jer on je fazu beba- toodler sto se tice igracki preskocio jer se uvijek igrao sa igrackama od starijeg brat i uvijek je u koraku sa njim. Dok je stariji Ikeinu kuhinju dobio sa godinu i pol i tek tada poceo “kuhati”, mladji je to promatrao jos kad je puzao i cim se stavio na noge uhvatio se za nju i vise je nije pustao i dan danas je to najomiljenija igra.

Stvari koje svijetle , sviraju ga ne zanimaju previse. To je igra koja traje 5 minuta , a onda on krene po starome pa trazi olovke, listove, torbice za staviti na rame, baby phone koji koristi kao mobitel, tave da sprema tjesteninu kao sto to on kaze.

Moji zapravo imaju svega i kuca nam je puna igracki jer jedva smo se rijesili Bozica i bozicnih poklona i eto ti vec rodjendana, pa ce uskoro i drugi , tako da smo non stop u zacaranom krugu.

A ako i vi trazite nesto zanimljivo, a da nije tek plasticna igracka koja svijetli i koja ce nakon 2-3 dana zavrsiti u kutu, eto vam nekoliko ideja sto je kod nas trenutno u “modi” i sto je atrakcija svaki dan iako su igracke u kuci mjesecima.

Brio set , pruga i vlakovi

Ovo je meni jedan od najdrazih poklona, bozicni  poklon koji smo zapravo odlucili napraviti za obojicu.  Svatko od obitelji i prijatelja koji se ponudio da donese nesto djeci za Bozic je dobio sliku sa komadom koji nam fali da upotpunimo nasu prugu. Tako da su se kupovale rampe, kranovi, mostovi, lokomotive  i na Badnju smo noc nakon sto smo prikupili sve poklone, njih stavili na spavanje, a mi smo krenuli u izradu nase pruge. Na plocu od  1×1 metar smo zalijepili sve dijelove tako da ih ne mogu slomiti jer znamo dobro kolilko je njima zadovoljstvo unistiti nesto sto je trudom napravljeno 😀 Tako da smo na kraju sve to zapakirali i stavili pod bor i otvorili im na sam Bozic nakon sto su ustali. Bili su presretni i odusevljeni i ova pruga je i dan danas glavna atrakcija. Drzimo je na tepihu gdje je njihov kutak za igru, tako da je uvijek na vidljivom mjesti i uvijek spremna za igru…bas kao i kuhinja Ikea. 🙂img
20134_duktig_PE369424

“Micro” romobil koji se moze koristiti vec od godinu dana u poziciji da dijete sijedi , a kasnije se pretvori u pravi romobil. Moji ih jednostavno obozavaju i to su pokloni koji zaista traju i mogu se korsiti godinama.83577-micro-trottinette-mini-micro-siege-enfant-bleu-1Unatoc ovoj prekransoj ploci koji smo dobili za Bozic , mojima je i dalje zanimljivije crtati po zidovima iako bi ja rekla da je pun pogodak kao poklon za djecu od 2-3 godine pogotovo jer se na jednoj strani moze crtati kredama, a na drugoj flomasterima te lijepoti magneti.
396114jc

Biciklic za ravnotezu marka “Puky” koji raste sa djetetom i koristi se do trece godine zivota. Imamo ga i ne koristimo 😀 Nas malisan ipak i dalje preferira kolica ili ruke , tako da ce biciklic pricekati ljeto kada ce napokon osvanuti nadamo se 😉lr-m_3

Pjescanik za koji ne trebate imati vrt nego ga komotno mozete smjestiti na balkon 😉tavolino_sabbiera_play_island_famosa_feber_3

I jos nekoliko ideja 😉 Necete sigurno pogrijesiti sa auticima na guranje, pistama, satorima i lijepim sarenim knjigama 🙂22061311_LRG7-parking big-bobby-car-classic-800001303_00 E861385 EDUCO gioco-doccia_55047_3tenda-HABA-e1361986206222
889111-1 22061311_LRG baby-summer-activity-quiet-book-1 images imgres tenda-HABA-e1361986206222

Vrtic

infanzia1Obecala sam povratak blogu od rujna, pa evo me…

Rujan je meni najdrazi mjesec. Volim jesen, lisce, vjetric, sunce sto grije njezno… U rujnu 2008 godine sam okrenula stranicu u svom zivotu i dosla u inozemstvo, u rujnu 2009 godine smo se vjencali…Vjerojatno  mi je jos sve svijeze i mirisi mi na uspomene iako je proslo puno godina.

Ovogodisnji rujan ce takodjer ostati urezan u sjecanje. Danas je nas maleni veliki djecak krenuo u vrtic. 3 godine i 2 mjeseca, 99 centimetara i nesto vise od 14 kila , plava kosica i plave oci koji se me bojazljivo gledale dok sam mu u autu objasnjavala gdje ga vozim iako vec danima pricamo o vrticu, novim prijateljima, novim igrackama… Koliko sam se veselila, toliko sam se i bojala koliko njegove toliko i svoje reakcije.

Parkirali smo auto i rukom u ruci krenuli prema vrticu, u tisini… Nije puno ispitivao, nisam ni ja , samo sam gutala knedle koje su se gomilale u grlu i fokusirala se na to da zadrizim suze.

Znam, znam, nije vrtic nista strasno i dobro im dodje, dobro ce doci i meni da se malo odvojimo, da barem 2 sata na dan mogu posvetiti samo malenome… Pokusavala sam drzati sve pod kontrolom i vodila ga uz smijesak ohrabrujuci ga i pokazivajuci mu ogromne prozore kroz koje su virile radoznale djecje glavice. Pozvonili smo na vrata iza kojih se cuo djecji smijeh, a onda su svi nahrlili da vide novog prijatelja koji je sa strahom provirivao iza mojih nogu. A onda je u jednom trenu digao rukicu i nasmijao se i cim su se otvorila vrata krenuo zajedno sa njima prema sobi sa igrackama, dok sam ja ostala paralizirana u mjestu i kiselo se smijala. Bas sam se osjecala visak na onim stepenica, tako da sam odlozila njegove stvari, neprimjetno mu ukrala poljubac i dala do znanja da se brzo vracam.

Bila sam spremna za plac naravno ali nisam se dala. Hrabro sam udahnula nekoliko puta i otisla po auto.

Da je odvajanje tesko, tesko je… Cijelo vrijeme sam razmisljala sto radi, dali je gladan, zedan, jel se pita gdje smo, gdje mu je brat, gdje je on sad, hoce li se mama vratiti? Sigurna sam da on ni na sekunde nije pomislio na nas i ako jest, sigurno mu je neki novia utic ili neki novi prijatelj skrenuo pozornost.

Ta tri sata cinila su se duga. Tek sam sad nakon skoro 2 godine shvatila koliko se zapravo lako brinuti o samo jednom djetetu. 😀  To je ono , “kao da ga nemas”.  🙂 Nije bilo dreke, suza, natezanja oki igracki, guranja, zatvaranja vrata… Mir i tisina.  Maleni je imao sve igracke za sebe, mirno je sjedio na tepihu sa svojim komadom peciva i zabavljao se. Imao je i mamu cijelu za sebe i mislim da je to jako dobro shvatio.

Cijelo vrijeme me pogledavao prema vratima od sobe i zbunjeno me gledao kada bi usao , a u njoj nije bilo brata . Sigurno je i on shvatio da se nesto dogadja.

Maleni i ja smo bili medju prvima koji se dosli pokupiti naseg “skolarca”. On se bezbrizno igrao sa loptom sa ostalom djecom i smijao. Primjetila sam da ima hlacice koje sam jutros donijela u slucaju “nezgode” . I da, bila sam u pravu…Uz svu igru zaboravio je da mora ici na wc tako da se nas heroj prvi dan popisao u hlacice, ali Boze moj… Ima i gorih stvari 🙂

Cim nas je ugledao, odmah je doletio sa jos vecim smijehom i krenuo sa nama. Vidno umoram i iscrpljen jedva je docekao da dodjemo kuci, da prigli svog “zeca i psa” i da legne u svoj kreveti.

Nije puno pricao, on je inace tip djeteta iz kojeg moras rijeci izvlaciti tako da se sve svelo na to da je pojeo jabuku, popisao se i trazio vodu za piti, a onda je otisao na spavanje….i probudio se totalno razocaran . Kada sam ga pitala u cemu je problem, odgovorio mi je da on zeli sad u vrtic… 🙂

Drugi dan

Danas smo ga probudili nesto ranije da u miru moze popiti svoje mlijeko i da ga obucem bez stresiranja…Na kraju smo opet dosli na isto jer smo se u roku od 20 minuta nakon budjenja vec nasli u autu jer je gospodin mali zelio krenuti u vrtic jos u pidzami. 🙂

Tako smo i jutros krenuli sami nas dvoje, ovoga puta sa smijeskom i nesto opustenijim izrazima lica…

On vec zna put do vrtica tako da je on pokazivao kuda moram ici, a kada sam se u jednom trenutku okrenula sa autom jer nisam mogla naci parking , on je zabrinjavucaje zajaukao “oooo mammmaaa , ne idemo valjda kuci sad?!” 😛

Kao i jucer, cim su se vrata otvorila, odjurio je brzinom munje. Sustigla sam ga samo da mu papucice stavim na brzinu i pitam dali mora u wc 😛 i to je to. Nije me ni pogledao vec se bacio u istrazivanje sa svojim novim prijateljima.

Maleni i ja smo si priustili jedno relax jutro , kavica i fina peciva, mali shopping i topli rucak koji smo ponijeli kuci za sve nas kada pokupimo brata.

Sretan je bio i danas…ali umooooran. Toliko umoran da nije vise mogao stajati.

I danas sam izvlacila rijeci iz njega. Kaze da je opet jeo jabuku, da je drugi djecak jeo kekse, na moje pitanje zasto i on nije jeo keks, odgovrio je da nije htio. Sam je priznao da je napravio malo haosa i da ga je odgojiteljica zamolila da pospremi , sto je on slusao i pospremio. Kao prava mama, morala sam pitati dali se derala na njega ili je bila ljuta. Odlucno je odgovorio da nije , nego da mu je samo rekla da sredi malo 😛

Sretno nam bilo u ovoj novoj avanturi ❤

Krpice tjesilice i plisanci za spavanje

Vjerojatno i vi imate uz sebe limace koji vuku za sobom svoje krpice, medvjedice, zeceve, lutke, za koje su vezani bas kao pupacnom vrpcom pa ih vode sa sobom i kad idu na wc, uredo rucaju sa vama za stolom, nekad ste im duzni natociti i sok i postaviti tanjur vise.

Sa prvim djetetom nismo jos poznavali te famozne krpice pa ih nismo ni kupovali niti koristili prva 3 mjeseca. Vecinom bi zaspao dirajuci nasu majicu. A onda su poceli nesto cesca nocna budjena pa sam u trazenju rjesenja naletjela na clanak u kojem je bilo navedeno da se bebi u krevetic stavi mamina majica ili neki predmet poput plisane igracke koja mirisi na mamu. I tako je jedna moja obicna majica postala njegov omiljen predmet za uspavljivanje, a posto mi naramenice na toj majici nisu davale neku sigurnost odlucili smo je zamijeniti jednom krpicom. On je bio premaleni da izabere pa smo to nedjeljno jutro to ucinili mi iizabrali tu famoznu krpicu -zeca.11094218_10207067541586100_3919761161600501811_n Taj mekani zeko je postao prava atrakcija. Nakon sto smo ga oprali, proveo je cijeli dan ispod moje majice kako bi dobio moj miris i od tad pa do prvog pranja je proslo punih 13 mjeseci. Zeko je bio uvijek sa nama i uvijek u njegovim rukicama. Pranje je bio pravi izazov i svaki puta kada bi ga odlucila staviti na pranje on bi imao histericne napadaje placa i ja bi ga morala vaditi iz masine. Za vrijeme spavanja takodjer nije bilo nemoguce oprati ga je spavao cvrsto priljubljen uz njega. A onda smo se nekako i priviknuli da zeko nije vise krem boje nego cokoladne, da vise nema lijep miris vec da zaudara, miris koji je njega smirivao i nekako nam je to postalo normalno.

A onda je jedno jutro potekla krv iz nosica i zeko je izgledao bas kao u nekom horor filmu i tu je pranje bilo potrebno jer vlazne maramice nisu mogle spasiti situaciju. Samo sto pranje nije imalo dobar kraj jer sam ga morala vaditi van prije centrifuge dok je on bespomocno urlao gledajuci u bubanj i onako mokrog ga ljubio, grlio i odnio na spavanje. Puno sam puta pozalila sto nismo odmah kupila dva, tako da uvijek imamo jedan u slucaju da se prvi zagubi, da se mora oprati…

Nakon ove situacije sa pranjem odlucila sam kupiti jos jednog zeca, istog u istoj trgovini no prodavac me samo milo pogledao i rekao “Zeko nazalost vise nije u prodaji , a ni ne proizvode ga vise…” OD SVIH ZIVOTINJA BAS ZECA!? Ok Keep Calm!

Pomirila sam se sa cinjenicom da repliku zeca vise nikad necemo imati , a onda sam u grupi u kojoj mi mame prodajemo i razmijenjujemo stvari od nase djece nasila na oglas gdje je jedna mama prodavala punu kutiju plisanaca i na dnu medju svim onim cupavim glavama koje su virile primjetila njega  – naseg zeca! Kontaktirala sam odmah mamu koja je stavila oglas i te iste veceri otisla po njega. Proslo je vise od godinu dana, on i dalje ceka svoj red u ladici, cist i mirisan…Nadam se da nam zamjena nikad nece zatrebati, ali neka se nadje 😉

A onda se pojavio PAS –  Ikein labrador kojeg smo kupili jer je bio lijep i sladak, no nas sincic dalje od zeca nije gledao. A onda ga jedne vecer zavolio i poceo mu je davati istu paznju kao i zecu i sada jedno bez drugog ne ide. Kud zec , tud i pas! Obavezno i njima moram davati sirupe, spremati merendu, posluziti sok, dati poljubac prije spavanja, kada su umorni i on ih stavi na spavanje, moramo ih pokriti, paziti da se ne sjedne na njih i prava je pobuna ako im se netko priblizi bez dozvole.

11017666_10207067541546099_3862626426456876864_n Sa mladjim sinom sam od prvog dana pokusavala sa krpicama, plisancima ali bez uspjeha, on to nije volio, ali je volio onu gazu koju bi ja prebacila preko ramena kada bi ga dojila i uvijek bi nasao ugao i vrpao bi po njemu palcem.

I tako je zavolio gazicu. Gazicu sa etiketom Aden+Anais koji ne obazava samo on vec i ja tako da imamo cijelu kolekciju malih , velikih, koristimo ih kao dekice, kao rucnike nakon kupanja, kao podloge kod presvlacenja kada smo van kuce, za prekrivanje kolica. Prekrasne velike i mekane gaze koje bi preporucila svakoj mami bez obzira ima li malu ili veliku djecicu.

Sada smo narucili i vrecu za spavanje od tog istog materijala koji njega smiruje i poludi od veselja doslovno kada ga osjeti pod prsticima. Preslatko mi je kada je vidi na podu pa se baci nja nju, veselo se smije i pokazuje svoje veselje sto je vidi. Gura nosic i lice u nju i trlja je po licu dok rukicama traze one vec istrosene i sazvakane etikete. Imamo ih barem 10 i njemu nije bitan koji je dizajn, dali su na gazici naslikane zirafe ili slonoci – bas je svejedno , bitno je da je tu etiketa za zvakanje, gnjecenje i smirivanje 😉11167795_10207067541626101_8149110797334256262_n11334106_10207067619388045_4860543709385770139_o
Tjesilice njima znace puno iako je za nas mozda samo jedan obican plisani medvjedic u pitanju. Njima taj medvjedic daje sigurnost, smiruje ih miris koji poznaju, pod prsticima osjete materijal koji im daje sigurnost.

Kada jos nisam bila mama, uvijek sam u cudu gledala u te poderane i prljave gazice na kojima bi obicno bila objesena duda, plisanci bez repa ili uha sa iskopanim okom i pitala se sto im roditelji ne kupe neku ljepsu krpicu ili novijeg medvjedica. Ali tek sada kao mama razumijem…  🙂

Svaka ta tjesilica ima svoju pricu, ima bezbroj poljubaca na njoj , zagraljala, samo ona ima privilegiju spavati pribljubljena da ni noc uz nasu djecicu i biti mazena i pazena , mjesecima, godinama… Citajuci razlicite clanke o slicnim temama naletjela sam na slike Katija Kemnitz koja je odlucila slikati medvjedice koji izgledaju iscrpljeno, tuzno i maltretirano, a zapravo su bili samo previse voljeni ❤301da1f4-a30d-487d-a862-0e8c11fd8ec9-1020x763 954e3e70-7481-4e25-9251-1e40439de325-1020x763 f05eb661-9f8e-4c32-9b6e-5646281602a8-1020x760 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-18 Too-much-love-Katja-Kemnitz-1 Too-much-love-Katja-Kemnitz-2 old-plush-toys-before-after-katja-kemnitz-15Too-much-love-Katja-Kemnitz-6

Co- sleeping ? Bed sharing?

co-sleepingVjerojatno ste culi svi za ove izraze i sigurna sam da medju vama ima onih koji se protive tome iz nekih osobnoh razloga ali sam sigurna da ime vise onih koji zagovaraju zajednicko spavanje sa bebom i sami mogu reci da je to jedno predivno iskustvo koje prije ili poslije zavrsi, jer ruku na srce , nisam upoznala nikoga da ima 18 godina i da spava sa roditeljima. 😀 Na internetu ima prekrasnih tekstova o zajednickom spavanju sa djecom, o tome kako zajednicko spavanje utjece na bebe, mame, pomaze kod dojenja…

Ne mora uvijek roditelj biti onaj koji ne zeli svoj krevet dijeliti sa bebom , nego beba moze sama odluciti da nece spavati sa vama. Ja sam sa prvim sinom ostala sokirana kada mi je jasno davao do znanja da on zeli svoj krevetic, tad je imao tri mjeseca i uzivao je spavajuci sam iako sam ja zeljela da ostane u krevetu radi nocnih podoja. On zapravo nikada nije volio biti ni na rukama, na rukama bi plakao i bunio se te bi zadovoljsvo tek pokazao kad bi ga pustili na pod da se igra ili k’o bebicu na trosjed da lezi i gleda svoj svijet. Bio je uzasno nemiran u krevetu, mlatario bi skroz rukama, nogama, budio se stalno , a kada bi ga odnijela u krevetic – mir i tisina. Tako sam ja sa njegova 3 mjeseca odlucila da je vrijeme da ga premjestimo u njegovu sobicu i to mi je jako tesko palo. Po noci bi ustajala samo da ga nahranim ili ga u polusnu donijela u krevet i dala da sisa nekon cega bi gospodin jasno protestirao da zeli tamo odakale sam ga i donijela. Danas imamo vragolastog dvo i pol godisnjaka koji spava sam u svom kreveticu cijelu noc, nekada i po 15 satim u prosjeku 12 sati. Uspava se sam bez problema te za nocna budjenja neznamo hvala Bogu.

Moram priznati da sam nekako sa strahom prvih mjeseci govorila da spava sa nama, jer ljudi vole jako pametovati i osudjivati pa sam se naslusala toga kako cu se kajati jer nece nikad htjeti spavati sam i ostalih dusebriznih savjeta koji su me tada kao novopecenu mamu jako zbunjivali ali sam kao i uvijek radila ono sto mi govori srce te sam svoje malo cedo drzala uz sebe dok god je on to htio. Bitno je bilo da spavamo, nije bitno kako i gdje, mi smo uvijek spavali po noci i nakon dvoje djece i mjeseci grceva, zubica i onoga sto stize u paketu mi na prste jedne ruke mozemo izbrojiti koliko smo noci proveli budni. Vecinom bi im bila dovoljna moja ruka da se smire i da svi utonemo u san.

Manji je mazen i pazen , u njemu uzivam toliko da je to rijecima tesko opisati, a uziva i on , vecinom ga ljubakam non stop i tako mi je mali iako cemo sljedeci mjesec puhati prvu svijecicu. Sa drugim djetetom je hrpa stvari laksa, bas uzivam uz dana u dan gledajuci ga kako raste i vec znam sto stize nakon nekog novog koraka te nema nekih pitanja u glavi, jeli dobro da radi ovo sta radi, mozda nije dobro sto ne radi ono sto drugi rade… Odavno sam stala na kraj usporedjivanjima, glupim pitanjima, trazenju odgovora na Googlu 😀 Jednostavno uzivamo u njemu…

A on je zapravo maza, od rodjenja, volio je uvijek kontakt, mir, ruke, pjevanje….Pa ja mu i dan danas pjevam prije uspavljivanja dok mi kicma ostaje na parketu od njegove tezine, ali svaki novi dan je bolji i svaki novi dan smo blizi nekom mom cilju, On se za razliku od brata ne zna uspavati sam, zaspi ili sisajuci ili na rukama. Znaci uz” Zeko i potocic” napravim dva , tri kruga po sobi i on “kapne”. Po danu spava tri puta i sva tri puta u svom kreveticu . Cetvrti spavanac je definitivan i tad slijedi nas mali ritual pred spavanje i krevetic. Odspava sam do jedan ili dva u noci, nekada i ranije ovisi kakav je dan bio i muci li ga sto , a onda ga nakon prvog budjenja selim sebi u krevet. Moram priznati da nekad cekam hoce li se probuditi i sve se nesto namjestam kao kokos na jajima jer meni je zapravo tesko zaspati bez njega.

Jasno sam govorila o tome da ne moze, nezna i ne zeli zaspati bez mene, prakticirala savjete, ostavljala ga plakati u mraku, uz lampicu, uz muziku, uz moju majicu , a srce mi se cijepalo na dva dijela dok mi gledala televizor  i pravila se kao da se tamo u sobi  nista ne dogadja. Krivila sam sama sebe da sam ga ja tako naucila jer sa prvim nisam imala tih problema. A onda sam jednostavno sa njegovih 7 mjeseci digla ruke, digla ruke i odlucila da ce njegovo mjesto za spavanje postati i ostati tamo gdje spava najbolje, a to je uz mene….  Tamo gdje je spavao od pocetka.

Sa njim je nestao strah od recenice “spava sa nama” jer jeto bilo toliko prirodno i spontano da me vise tudji komentari nisu ni zanimali i ne zanimaju me. On nije ni jednom odspavao cijelu noc u komadu, a ni jednu cijelu noc u kreveticu, ni jednom nije zaspao sam i vjerojatno ni nece uskoro i ne brinem se oko toga. Nije prosla ni jedna noc, a da se ne budi radi sisanja iako to nije potreba za hranom nego samo da se uvjeri da sam tu. Radim ono sto mi se cini da je ok i ne zalim za nicim. Oni rastu, a ja bi se za koju godinu mogla pojesti od tuge sto nisam uzivala u djeci dok sam mogla nego sam ih pomocu raznih metoda “ucila kako se spava”.

Nema mi ljepseg nego kad se po noci stisne meni u krilo, iako spavam jasno mogu osjetiti miris njegove mekane kosice uz koji zaboravis na sve, miris djeteta, smijeha i mira, tad onako u polusnu stisnem njegovu nozicu broj 20 i zaspim u sekundi.

Budim se sa podocnjacima, sa iskrivljenom kicmom i zalezanom rukom, spavam samo na jednoj strani da bi on imao sto vise mjesta, muz spava na trosjedu u zadnje vrijeme… Co sleeping donosi puno toga lijepoga , ali i nekih negativnih stvari koje na srecu prodju kroz koji mjesec , godinu, dvije? Neznam zaista ali znam da je co sleeping faza koja ce sigurno proci brzo i da ce nas krevet biti mjesto gdje cu vjerojatno uvijek otvorenih ruku docekati necije nozice sto tapkaju u noci trazeci sigurnost i mir, bas tamo gdje su bili mazeni i pazeni prvih dana svog zivota , gdje je mama osluskivala svaki udisaj izdisaj, drzala njihove sitne prstice u svojoj ruci uvjeravajuci se da sve ovo nije san…