Vrtic, vrtic…

Jos jedno ljeto je iza nas. Bilo je ovo zaista intenzivno i posebno ljeto koje ce mi jos dugo ostati u sjecanju , najvise radi ove nase kucice.

Ono o cemu tad nisam previse razmisljala jer sam zeljela zaista uzivati u svakom danu bez da se previse mucim sa onim sto tek treba doci, odnosno spoznaja da nam na jesen jos jedan klinac krece u vrtic i nekako to nisam mogla sazvakti. Vjerojatno je je mladji, vjerojatno jer je prekrasno imati ga kod kuce i na neki nacin bas njegova prisutnost me je tjesila u danima kada bi mi falio stariji ,koji je vec sa cetiri godine morao ostajati u vrticu od pola devet do pola cetiri.

Dane bi provodili gledajuci na sat , a on ispitivajuci me kada ce brat doci kuci. Ali bilo je nekako lakse jer je on bio tu i vrijeme bi proslo u trenu i tako je doslo i ljeto i nasi prekrasni dani prepuni izleta, uzivanja, spavanja, smijeha izgledali su kao da nemaju kraja. No sve je prebrzo zavrsilo, kao i uvijek…

Od ove jeseni stvari su se promijenile i prvi dan njegovog odlaska u vrtic bio je zaista hladan tus na koji nisam znala reagirati.

Te noci nisam bas nesto spavala ali sam se do jutra nekako smirila i obecala sama sebi da necu cendrati . Ipak se radi o samo 3 sata .Pokusala sam se tjesiti na tisucu nacina. Srecom nakon sto smo se preselili i upisali ih u novi vrtic, odlucli smo da ih bas zbog te promjene stavimo zajedno u grupu tako da barem mladji ima starijega tu jednu godinu sto ce ici zajedno, a i stariji imam nekog svog nakon sto je kompletno promijenio vrtic i nije poznavao nikoga. Njemu je ovo zadnja godina, odnosno pred skola, a posto se kod nas koristi sistem mjesovite vrticke skupime, pa zajendo stavljaju djecu od 3-6 godina, imali su priliku ici jednu godinu zajedno i bilo mi je zao odvojiti ih.

Da se razumijemo, mladji ove godine nije bio obavezan ici ali smo ga mogli upisati kao sto smo starijega takodjer sa tri godine . Oni imaju drugaciji program od vece djece gdje dolaze samo na tri sata dnevno, a kasnije mogu ostati jednom – dva puta tjedno na rucku do 13:15 i to je maksimalno za prvu ne obaveznu godinu. Djeca su obavezna pohadjati vrtic sa cetiri godine gdje ostaju svaki dan do pola cetiri i sa sest godina krecu u skolu.

Tako da mi se tu osim jednog velikog olaksanja sto idu zajedno , nasao tu i jos jedan problem, a to je kako uzeti mladjeg prije rucka , a starijega ostaviti . Na koji nacin objasniti djetetu da tako mora biti i da je takav sistem.

I kao sto sam i ocekivala, bilo je zaista tesko i jos je iako su prosla vise od dva tjedna nikako se ne mozemo priviknuti na to odvajanje i recenicu “Mama ce brzo doci po tebe…”

Tog sam jutra spakirala sve potrebno za moje male predskolarce i odvela ih u vrtic. Sama. Muz je kao i uvijek u tim “osjetljivim” situacijama  negdje na putu tako da se cesto nadjem da moram sama odradjivati tako neke bitne stvari za koje bi vise voljela da smo zajedno, jer nekako je lakse kada ti netko stavi ruku na rame i kaze da ce sve biti ok iako znas da laze.

Bez ikakvog sam ih problema ostavila, nisu ni trepnuli. Mladji je odmah odlutao medju nove prijatelje , stariji je pozdravio sa prozora i ja sam se nasla kako izlazim sama.

Osjecala sam se toliko glupo, prazno i jadno , taj osjecaj do tog trena nisam nikada isprobala. Osjecala sam groznu bol u grlu koja me tjerala da vristim.

Gledala sam ih kako mi masu sa prozora, smijali smo se mahajuci do kad se vise nismo vidjeli, a onda , a onda su krenule suze, lokva suzi, potok… One ogromne suze kotraljale su se niz obraze , bilo ih je svugdje i nisam ih mogla zaustaviti. Gledala sam sretne mame sto su napokon ostavile djecu, a ja sam tulila ko zadnji slon u autu bez ikakvog pardona. Nastavila sam i kod kuce, i sve do pola 12 dok nisam isla po njega u vrtic.

Neopisiv je taj osjecaj sve dok ga ne isprobas. Nekako sam sa prvim bila hrabrija kada sam ga ostavila, jer sam imala mladjega koji je tad bio beba i nisam si mogla priustiti da placem ili tugujem.

Ali zato sam ovaj put iznenadila samu sebe.

Prosla su dva tjedna i moram proznati da se situacija puno promijenila. Njegovo sretno lice koje me doceka svaki dan kada dodjem po njega, dovoljan je razlog da ga ostavim sa osmijehom svakog jutra jer znam da radim nesto dobro za njega iako meni fali. Govorila sam cijelo ljeto da on nije spreman, ali cu ga ipak upisati , da bi se na kraju uvjerila da jedina koja nije bila spremna sam bila zapravo ja. Ja sam ta koja ga nije htjela pustiti, ja sam ta koja nije znala kako bez njega. On se bez mene odlicno snasao i vjerojatno mu ne padnem ni na pamet kada je tamo .

Njemu ta tri sata u novoj sredini puno znace… A necete vjerovati koliko ih cijenim i ja sama. Napokon imam koji sat dnevno samo za sebe i mogu vam reci da mi je ovo bas trebalo iako su mi moja djecica uvijek pred ocima i u mislima . ❤

 

 

 

 

Ljetovanje u Mirami Family Village

Prije tocno mjesec dana vratili smo se na naseg godisnjeg odmora koji smo ove godine odlucili provesti u Novigradu, odnosno Mirami Family Village koji je otvorio prosle godine.

Bili smo jako neodlucni zelimo li zaista takav tip odmora, no posto smo prije nekoliko godina vec boravili u jednom obiteljskom kampu u Italiji i svidjelo nam se, odlucili smo ove godine probati i u Hrvatskoj.

Ocekivanja su bila velika, mozda i prevelika , a bilo je i za ocekivati jer na kraju krajeva pricamo o kampu koji ima cetiri zvijezdice.

Nakon 10 sati putovanja nasli smo se u Novigradu i kamp je zaista bilo lako naci. Smjesten je zapravo “usred nicega” , na jednoj ogromnoj povrsini uz more no svi veci gradovi se nalaze blizu sto je bilo super za vecernje izlaske do grada.

Na recepciji su nam ljubazno objasnili pravila kampa, dali brosure i dali kljuceve uz napomenu da mozemo doci bilo kada ako zatrebamo.

Pravila su bila jasna, dnevni odmor pocinje u podne i zavrsava u 16 sati, nocni odmor pocinje u 23 i traje do 7 sati ujutro te da je zadnji ulazak u kamp sa auatom u 22 sata , nakon cega se vise ne moze uci sa osobnim automobilom, vec pjeske .

Kratko i jasno, u brosurama je pisala ista stvar. Brosure koje smo dobili bile su na slovenskom jeziku iako sa Slovenijom nemamo nikakve veze , a hrvatski pricamo oboje. No nije nam to zasmetalo previse, no vjerojatno je tu nasa avantura u krivom smjeru i pocela jer smo se nasli u zoni gdje su oko nas bili samo slovenci.

Kamp je zaista zgodan na prvi pogled i nadje se svga, bazena za odrasle i djecu, tobogani, lezaljke, suncobrani, sve je na raspolaganju gratis u samom kampu.

U kampu se nalazi i zona gdje se nalaze masine za pranje rublja no tu za jedno pranje treba odvojiti 30 kuna , sto na kraju krajeva i nije pretjerano s tim da ne treba ni prasak ni omeksivac. 

Kucice su zapravo jedna na drugoj. Nas balkon je gledao u kupaonu od kucice koja se nalazila ispred nas i to zaista nije ugodno . Osim pogleda , iz samih kucica dolazi i buka posto su jedna blizu druge tako da smo imali live verziju svih obitelji oko nas kada bi bili u kucici , a mi na balkonu, no nije nam ni to predstavljalo problem jer su sigurno drugi culi i nas.

Svaka kucica ima balkon sa lezaljkama koji takodjer ima zavjese koje puno pomazu kada je jako sunce, kucica takodjer ima i klimu i neograniceni pristup internetu te televizor.

 

Nasa kucica bila je smjestena tik uz djecje igraliste, odnosno Water Park. Radi se o jednoj velikoj zelenoj povrsini na kojoj se djeca mogu slobodno igrati vodom , a u jutarnjim satima se na istoj odrzavaju animacije za djecu sa animatorima iz kampa.

To nam je u jednu ruku bilo i ok , jer barem nismo imali na strani od soba zalijepljene 3 kucice kao svi ostali vec smo imali slobodnu povrsinu .

Za nas je ovaj godisnji odmor trebao biti zabavan tokom dana, a opustajuci u vecernjim /nocnim satima.

Problemi su se poceli javljati vec iste noci kada smo shvatili da unatoc tome sto nemamo nikakvu kucicu iza nas, zvukovi i buka od susjednih kucica dolaze do nas i cinilo se kao da su tik uz nas.

Nisam se previse alarmirala jer je bilo deset sati i mi jos nismo ni legli, no nazalost buka je trajala do 3 sata ujutro. Nije se radilo o obitelji koja je zeljela provesti zajednicko vrijeme na balkonu vec se radilo o nekoliko nekulturnih slovenaca koji su odlucili da je balkon idealno mjesto za opijanje, glasnu muziku, krestanje , pjevanje….

Zaspala sam tek u cetiri ujutro nervozna i iscrpljena. U pet sati ujutro probudilo se dijete iz susjedne kucice koje je jurkalo oko kucica sa romobilom uz zvukove sirene , bacajuci loptu cak i u nasu kucicu, kamencice itd.

Ok, keep calm mislila sam u sebi, sutra ce biti bolje.

Nas stariji sin  voli spavati i dijete koje spava do 9 sati ujutro na moru nije nista cudno, no tu pocinje show jer animacija u parku iza nas pocinje u 8:45 uz glasnu muziku i radio koji je stavljen tik uz nas prozor od soba. Muzika do daske , Despacito e Subeme la Radio su dva hita koja se vrte punih sat vremena naizmjenicno i nakon punoh osam dana od te muzike mi se vec doslovno okretao zeludac.

Sam problem vodenog parka bio je taj da su slavine bile prikljucene na cijevi od nase kucice, tako kada bi djeca spavala kucica bi se tresla od jutra do navecer od vibriranja kada bi netko pustao vodu, a voda se zaista pustala cijelo vrijeme.

Polako me sokira ova situacija i tokom dorucka dolaze cure iz kampa jer ih zanima kako je prosla noc. Na ljubazan sam nacin objasnila sto se dogadjalo tokom noci i one nas smiruju govoreci da ce srediti situaciju.

Ono sto smo vidjeli na slikama bila je prekrasna plaza, bazen sa morskom vodom na plazi i izgledalo je sve nekako idilicno , no tu je takodjer uslijedio sok je plaza je zapravo ogromna izbetonirana kocka bez imalo hladovine . Ljudi leze doslovno jedni na drugima na tom betonu, neki su se smjestili ispod palmi koje nicu iz betona i prizor je zaista jadan. No znamo da ima taj bazen i odlucili smo ga potraziti.

Bazen je prazan. U njemu stoji jedan decko sa lopatom, bijelim Nike Air tenisicima, sav usminkan i puzevim korakom cisti ono lisce i zemlju koju je donijelo nevrijeme. Mislili smo da ce do sutra bazen biti spreman no nazalost to se nije ostvarilo i bazen su otvorili tek 3 dana prije naseg odlaska.

Dani su se nizali, a sa njima i problemi, pogotovo oni oko kucnog reda i jednog smo dana dosli do limita.

Nakupilo se tu svega, slovenci su provodili svoje noci na balkonu bez imalo srama, ocekivala sam da ce proci security ali punih tjedan dana to se nije dogodilo. Danas bi dolazila buka sa lijeve kucice, sutra sa desne, pa mi dosla nova obitelj, i opet iznova, uvijek obitelji iz Slovenije.

Vrijeme za odmor nije se uopce postovalo, ni po danu, ni po noci. Po danu bi cak i ljudi koji rade u kampu kosili travu od podne do 15-16 popodne i to nas je zaista sokiralo. Mislim pa cemu onda sluzi taj sav kucni red ako sami ljudi koji rade u kampu ne postuju pravila?

Nasa djeca pricaju talijanski jezik, razumiju hrvatski iako ne odgovaraju no uporno im se za vrijeme animacija pricalo na slovesnki i to me je sve vise nerviralo jer sam negdje u sebi znala da su oni uvjereni da smo mi porijeklom iz Slovenije i zato su nas stavili medju sve te nekulturne slovence koji su se tamo nalazili i radi kojih je nas odmor bio unisten. Kako god sam se trudila ispravljati ih da mi nismo iz Slovenije, oni bi opet po svome danas kasnije pa se onda ispricavali…

Kucice su same po sebi lijepe i odlicno opremljene za tako mali prostor, no nadje se svega , nista nam nije falilo u kuhinji. Osim invazije mrava i onih odvratnih insekata “usara” koji su nam se zavlacili u krevet i odjecu u ormarima, drugo nista nije bilo negativno sto se same kucice tice, no kazem, sve ostalo je jedan veliki minus i kamp definitivno ne zasluzuje 4 zvijezdice.

Kucica je bila ociscena povrsinski, prasina ispod kreveta, na ormaricima, prasina po podu, kosa itd.

Citajuci ponovno recenzije na booking.com i tripadvisor.com nasli smo hrpu recenzija sa problemima poput nasih , i iako sam ih procitala vec prije same rezervacija mjesta, nisam puno marila jer neugodne se situacije mogu dogoditi uvijek.

Posto smo odlucili ostati 10 dana kao sto smo rezervirali, osmi dan ujutro sam trazila da izadjemo jer vise nismo mogli od ne spavanja. Nikada nisam bila toliko iscrpljena sto psihicki sto fizicki na nekom odmoru. Ne spavanje me dotuklo, a sa druge strane cijena koju smo na kraju morali platiti za ovaj odmor je bila pre visoka . Da je sve proslo super kao sto smo planirali, jer cijenu smo znali na dan rezervacije,  sigurno bi pozalili ni kune, no nazalost…

Imali smo priliku pricati sa zamjenikom direktora koji nam je ljubazno ponudio jedan drugi kamp za za zadnja dva dana , no mi smo odlucili odbiti ponudu i vratili se kuci.

Otvorili smo temu kucnog reda radi cega se on ljubazno ispricao i rekao da bi bilo suludo da on u svaku kucicu slao zastitara ako netko radi buku nakon ponoci, jer ipak ovo je mjesto za odmor i za razbibrigu i iako je naspisano i objasnjeno kada se radi check-in kucni red zapravo ne postoji .:O Nazlost tu se nismo slozili jer nepravedno je da 10 obitelji i vise sa malom djecom mora patiti cijelu noc radi necije nekulture i nije se paradiralo do ponoci vec do 4-5 sati ujutro i ne samo jednu noc vec 8 noci bez pauze.

Takodjer nije pomogla ni ziva muzika iz obliznjeg bara koja se odrzava svakog cetvrtka od 23-5 sati ujutro. Takodjer su puno neativnih recenzija dobili i radi toga iako bar nema nikakve veze sa kampom no sigurna sam da bi se mogao naci neki sporazum da ta muzika pocinje nekih sat dva prije i zavrsi oko 2-3 ujutro sto bi se dalo tolerirati.

Ah, zaboravih, pravilo da se nakon 22 ne moze u kamp sa autima ne postoji takodjer jer je rampa otvorena non stop i auti, kamionici i skuteri tutnje cijeli dan i cijelu noc.

Srecom, Novigrad je prekrasan grad u koji bise vratili istog trena, no nazalost ovaj kamp bi izbjegli u sirokom luku.

 

 

 

 

Pufies Art & Dry pelene

O pelenama sam vec pisala i moram priznati da ni dan danas nakon cetiri godine i dvoje djece  ne mogu reci da sam nasla one koje su nam odgovarale 100% i koje bih mogla preporuciti bez da izostavim neki negativan detalj koji je meni zasmetao.

Nikada ali nikada nisam nasla pelene koje bi bile “pun pogodak” pa da sam jednostvno odlucila koristiti samo njih. Smetao bi mi cicak, rub koji se zareze u nogicu, miris, pretvrd materijal, propustanje, pogotovo u noci… U jednom sam trenutku imala nekih 5 vrsta pelena u ormaricu i svaka je bila namjenjena odredjenoj situaciji. Tako su na primjer postojale pelene samo za izlazak, za popodnevno  spavanje, za nocno spavanje , za “po doma” 😀 …

Nazalost mladji je sin sklon iritacijama i od prvog dana je imao problema sa pelenskim osipom i  upaljenom guzicom . I dan danas iako ima dvije godine, muku mucimo sa kremama i pelenama i mijenjanjem nakon svakog mokrenja da se ne upali jer vecinom te iritacije traju i po tjedan dana i to bude pravo mucenje za sve nas.

A zaista na trzistu nema pelena koje nisam probala , cak smo i jedno vrijeme hodali u Itaiju iskljucivo po Pampers koje su bi bile pod istim imenom kao i ove nase koje smo kupovali kod nas, ali se ipak radilo o ogromnoj razlici. Bile su mekanije, njeznije, upijale su bolje i na neko smo vrijeme zaboravili na crvenu guzu.

A onda sam prije nekoliko tjedana dobila upit da li bih zeljela probati Pufies Art & Dry pelene za koje sam ruku na srce gledajuci reklama mislila da se radi samo o lijepom dizajnu i nicem vise. Pa zasto ne, ionako nemam sto izubiti, ako bas nece odgovarati uvijek ima netko kome trebaju pelene i mogu ih pokloniti kao sto sam to radila do sada kada nam neke nebi odgovarale.

Nakon sto se paket stigao na vrata , brze bolje sam se bacila na otvaranje i vec u prvom trenutku ostala ugodno iznenadjena jer pelene su bile sasvim drugacije – jednostavne , lijepe i mekane…

Dok su djecica spavala ja sam se bacila na citanje recenzija, foruma i ostala iznenadjena jer osim da se radi o prekrasnom dizajnu , radi se i o kvaliteti sto je ipak ono najbitnije jer sumnjam da ce netko koristiti pelene samo zato jer lijepo izledaju izvana. Naisla sam na postove koje su pisale zadovoljne mame i samo nadala se da ce Pufies odgovarati i nama. 

I tako smo mi dan za danom polako poceli testirati nas novi paket pelena i svaki novi dan bi zapravo donio niz novih pluseva i u moru pozitivnih iskustava naslo se i nase iskustvo.

Ono sto mi se najvise svidja je mekoca i sto izledaju jako udobne za nosenje. Ne klizu zahvaljujuci cicku koji se dovoljno rastezljiv, a mekoca materijala od koje su napravljene garantira samo najbolje za djecju guzu.

Nekako se prvih dana nisam usudila staviti ih za nocno spavanje nego sam ostala vjerna onima koje sam prije koristila za noc i odlucila da cu probati Pufies tek kad zavrsim paket “nocnih”. I tako smo nedavno  probali Pufies za nocno spavanje i kao sto sam vec i znala, nije bio propustanja i tako su prosla 2 puna tjedna od kada koristimo iskljucivo Pufies dan i noc i moje odusevljenje je veliko ko kuca 😀 Jedino sto me brine je to da ce se moje muke po pelenama uskoro nastaviti jer zavrsavamo zalihe , a ovdje kod nas nazalost Pufies nisu u prodaji sto me bas rastuzilo 😦 

Kao sto sam napisala, radi se o pelenama koje su udobne i mekane, koje savrseno upijaju i guza nikada nije vlazna kako god pelena bila puna i to je vjerojatno dovelo nasu crvenu i upaljenu guzicu do toga da se smiri i pozdravi sa iritacijama. Nema grubih rubova koji ostavljaju tragove.

Pufies pelene neutraliziraju miris mokrace, garantiraju suhocu i mekocu poput pamuka.

Ako i dalje niste zadovoljni pelenama koje koristite , trk u trgovinu po paket Pufies Art&Dry pelena i uvjerite se sami da se ne radi samo o prekrasnim sarenim pelenama vec i o kvalitetnom proizvodu o kojem vrijedi pricati i siriti glas tako da svaka mama moze odabrati samo najbolje za svoju bebu.

 

 

…kuc, kuc…

…kuc, kuc… Ja sam…

Ovo je vjerojatno bila naduza pauza bez pisanja do sada . Blog je i dalje bio uvijek u glavi no problem je kao i uvijek vrijeme i volja, ili bi imala jedno ili drugo, nikako zajedno.

Moram priznati da je svemu tome odmoglo i opce nezadovoljstvo sa vremenom i mjestom u kojem sam se nalazila. Dogodilo se puno stvari koje su negativno utjecale na mene i moje psihicko stanje i tek sada kada smo se rijesili svega vidim koliko sam zapravo bila nezadovljna u protekle dvije godine, a vrijeme od pocetka 2017. do sada je bilo zaista svakodnevni samar u facu i totalna depresija negdje duboko, duboko koja je pocela izlaziti van i vise je nisam mogla zataskati nikako.

Vrijeme je donijelo svoje i opce nezadovoljstvo koje nas je mucilo sto pojedinacno , sto kao cjelokupnu obitelj je postao pravi problem kojemu smo srecom nasli rijesenje iako je bilo dugo i iscrpno , no na kraju se sve se odigralo jako brzo , situacija se rijesila i kao sto sam napisala, tek sada zapravo vidim koliko sam bila nesretna.

Radi se o tome da smo napokon u kuci, u kuci u kojoj ne zivi nitko ispod ili iznad nas, nitko nas ne budi galamom ili koracima, nitko da nam budi djecu lupanjem u sitne nocne sate… Sve su to sitnice koje su se nakupile u starome stanu koji od staroga nije imao nista, naprotiv, ali se ocito stedjelo na materijalu pa bi svako susjedovo  da izvinete pisanje dolazilo do naseg stana iako smo zivjeli na zadnjem katu. I tako uz dana u dan, osjecaj kao da imas svog susjeda u stanu i osjecaj da ne zivis sam vec si bombardiran svakodnevno njeovim navikama, zaista jedna neuodna situacija za sve nas.

Koliko takve stvari mogu biti naporne i isrpljujuce zna samo onaj tko je probao i nama su dvije godine u takvoj sitaciji bile sasvim dovoljne.

San da napokon zivimo sami, san da imamo kucu je postajao sve jasniji i shvatili smo da je to nas sljedeci korak. Zapravo smo to trazili sve ove godine no nazalost nikada ga nismo mogli ostvariti iako je puno puta bilo jako blizu, a razocaranje nakon neuspjeha svaki puta sve vece.

Srecom, u najvecoj toj nekoj stisci, kada nismo vidjeli drugi izlaz osim cekati , pojavila se kucica koja je vec na samoj slici izgledala kao san ,no ja sam se bojala otici pogledati je jer sam tip osobe koja si napravi sto filmova u glavi i vec na pragu kuce vidi nas unutra i bojala sam se razocaranja da iskreno kazem i osjecaja koji sam prosla kada bi nam bas poput dima sva mastanja netko otpuhao u tren oka. Bojala sam se da ce za tu kucu izabrati neku drugu obitelj, a mi cemo i dalje, cekati, razocarani i u nezavidnoj situaciji.

A  dogodilo se zapravo sasvim suprotno na opce odusevljenje i ronila sam suze ionako kada su nam rekli da je nasa.

Znaci , jos jedna selidba sa dvoje djece, pakiraj, spremaj, koliko sam bila sretna toliko me je i izjedala nervoza i pitanja cinimo li dobru stvar. Pa glatko je nekako sve to proslo, mozda nesto ne valja, mozda cemo vidjeti tek kasnije, mozda nam skrivaju nesto…. Naravno da je sve to bilo u mojoj glavi i ovo je bio plod svih prethodnih negativnih iskustva. Sjecate se stana koji je nakon 2 mjeseca postao gradjevinska zona? 😦

Moj san da imamo kucicu, vrt i dvoriste se ostvario prije nesto od manje mjesec dana. Jos sam sva u euforiji no rotkvice rastu, mrkva izbija iz zemlje, salata je taman izasl! 😀

Isplanirala sam svaki metar ove kuce i polako je uredjujemo , sa puno ljubavi ovaj puta.

Prijasnje namjestanje stanova je bilo nekako povrsinski, bez emocija, radis to jer moras, ali ovaj puta je drugacije. Ovaj puta osjecam da je to to, ljubav na prvi pogled iako ova kuca nema nikakve veze sa prijasnjim super modernim stanom gdje je bilo sve novo, kuhinja opremljena kao da ce unutra snimati Master Chef… Ova kuca nema ni klimu, ni pec na paru, ni super frizider i zamrzivac, nema prostrane kuhinjske elemente i ladice ali ima ono nesto sto se meni svidja, ja osjecam da je ovo DOM. Osjecam toplinu, osjecam se sigurno i zasticeno, osjecam se kao da sam ovdje vec godinama. Doslovno smo se preporodili i osjecaj je neopisiv.

Tisucu sam puta zamisljala kako bi bilo lijepo da sa vama mogu podijeliti ove stvari, no vremena je uvijek bilo premalo, a volje za zivotom, kamo li pisanjem jos manje.

Priznajem da sam izbjegavala citati i kometare i poruke koje ste mi slali jer sam jednostavno zeljela otkaciti od svega, ionako sam znala da ce ovaj dan jednom doci, dan kada cu odluciti da je vrijeme za povratak i nastaviti gdje sam stala .

Jucer , nakon sto sam stavila klince na spavanje, osjetila da je to to, i da bi se moglo poceti sa pisanjem , no nisam otvorila laptop nego sam nastavila blejiti u televizor. A onda mi je zasvijetlio mobitel koji mi je davao notifikaciju da mama blogerica ima 20 osoba vise koje je slijede , unatoc ne pisanju i zapostavljanju bloga i hvala vam. 🙂

Mogla bih vam ispricati hrpu toga , o tome koliko sam novih stvari i proizvoda otkrila, o tome da je stigla hrpa hrvatskih proizvoda na testiranje tokom ovih mjeseci , no mozda je bolje da se zasutavim sada i da ovaj post bude samo objasnjenje zasto nisam pisala, a sa narednim cu postom krenuti kao da se nista nije dogodilo .

I zato vas molim komentare podrske u inbox i koju lijepu rijec za ovu mamu koja je napokon nasla mir 😉 ❤

 

 

Godina nova…

Jos jedna nova godina je tu i ovo je najbolje vrijeme za osvjezenje i za donosenje nekih novih odluka.
Nekako mi je drago da je 2016-a zavrsila i da je pred nama jos jedan pocetak, nove sanse za ostvarivanje planova, iako je zapravo godina kao i svaka druga, a i dan kao i svaki drug, ali svejedno nekako sa lakocom mijenjamo stvari na pocetku godine i lakse je donositi odluke koje naravno treba postivati i ispuniti u odredjenom roku. A imamo punih 12 mjeseci…
Meni je osobno najbolji period bas taj nakon Bozica i Nove godine, kada se okrene nova stranica, a najgori onaj od rujna do prosinca. Ljeto je iza nas, dani su kraci, umorniji smo, zeljni hrane, trosenja..Ajme kolaps zivi.:D

Mi smo ovu novu godinu bas kao i svaku drugu zapoceli sa “od sutra vjezba i zdrava hrana” i moram priznati da nam je ovo treca godina kako se drzimo toga. Krenemo u petoj brzini pa onda ruku na srce polako splasne ta zelja i volja, ali se nekako drzimo i griznja savjest nas gura da ne odustanemo i tako doguramo do ljeta.
Tesko se organizirati sa dvoje djece i tesko je vjezbati svaki dan 6 dana u tjednu ali definitivno se moze i ja sam sam primjer jer radi se o pola sata dnevno.
Tezi je onaj dio koji govori o prehrani , jer tu ima svega i dogodi se svasta 😀
Ali , kao sto sam rekla, nova godina je pred nama, pravo je vrijeme za odluke, za ustrajnost i cvrsto vjerujem da cemo dostici nas cilj.

Osim vjezbanja i bolje prehrane nisam znala koju si drugi cilj zadati. Ne zelim nista posebno i nista novo, nekako volim ovu nasu svakodnevicu. Ako bas moram birati izabrala bih da muz manje radi i zaradjuje vise i da vise vremena provodimo zajedno 😀 , a ne samo vikende koju prodju u tren oka i od toliko “slobodnog” vremena zavrsi tako da zelimo napraviti sto vise stvari, cesto se na kraju i posvadjamo u svoj toj zbrci i onda se grizemo jer nije fer da se natezemo u to malo vremena sto mozemo provesti zajedno.

Obecala sam sama sebi da cu biti jos strpljivija sa djecom nego do sad i sigurna sam da mogu bolje ovoga sto dajem trenutno. Zeljela bih manje deranja i izderavanje, manje “NE” i “NEMOJTE SE TUCI”, ali vidim da se ovo zadnje sa vremenom samo pogorsava tako da se polako psihicki pripremam. 😀
Na svemu ostalome sto zelim promijeniti na sebi i u sebi se mora raditi i kao i svi ostali ucim iz dana u dan i presretna sam sto imam priliku biti ovdje,uciti, mijenjati stvari, grijesiti, ispravljati, sto imam obitelj, zivot, sto sam supruga, majka i zena. Neka je samo zdravlja i srece, za ostalo cemo lako.

Sretno svima u ovoj novoj godini 🙂

Flaster u spreju

Sigurna sam da mnoge od vas vec poznaju ovaj proizvod, no meni se cini da sam otkrila toplu vodu. Ne radi se o prozvodu kojeg su nedavno lansirali na trziste vec postoji godinama, cak oko deset godina koliko sam uspjela otkriti, no meni je ovo potpuna novost i bas mi je drago da sam imala priliku isporbati ovaj prozvod.

Moja djeca ne vole flastere, nikako i nikakve, a probali sam svasta. I Malce i sa ribama i autima, i one sto svijetle po mraku itd. Ne pali jednostavno nista. Maleni je zakon kada idemo na vadjenje krvi , a on misic ni ne pisne, ali kada vidi da stize flaster pocne plakati za svo ono vrijeme sto je sutio, tako da ga vec poznaju po tome i sestre kod pedijatra vise uopce ni ne pokazuju flaster nego se snalazimo kako znamo 🙂

A zapravo mrzim ih i ja. Ima li ista gore od rane koja pece i boli , na koju moras zalijepiti flaster, pogotov kada se namoci. Neznam sta mi je gore, kada ga nosim ili kada ga skinem pa rana postane jos osjetljivija, cak i koza oko rane. Jos ako mi ona ljepljiva strana zahvati dio rane sto mi se gotovo uvijek dogodi, to je onda pravo veselje tokom skidanja.

Zapravo nikada nisam razmisljala postoji li koja druga opcija osim obicnog flastera.
I tako sam danas naletjela na ovaj proizvod i ussne su mi se razvukle u ogroman osmijeh. 😀

Kroz zimu imam grozne probleme sa zanokticama na palcevima i muku mucim vec dva mjeseca . Koza puca non stop ijos pogotovo jer su mi ruke uvijek u vodi i koza se nikako ne moze oporaviti unatoc svim kremama, nocnim tretmanima itd. Tako da nekada kada je stanje kriticno kao ovih dana , zalijepim flastere ali stvar se duplo pogorsa kada ih skinem jer ipak unutra ostane vlage kako god pazim . Probala sam i vodootporne flastere i djeluju sve do treceg stavljanja ruku pod vodu, tada se pocne odljepljivati i gotova prica.

Flater u spreju se koristi tako da se nanese na cistu i suhu kozu/ranicu na udaljenosti od 5-15 cm.
Susi se u nekoliko sekundi i jedino sto je bitno je to da ostavite da se osusi dobro jednu minutu i da bas u toj minuti ne dirate vodu. Nakon toga mozete raditi sto god zelite, flaster se nece skinuti. Bila sam sigurna da se mora nanositi nekoliko puta na dan no prevarila sam se jer flaster drzi do nekoliko dana i polako se skine sam i s toga ga nije potrebno stavljati vise puta na dan jer je vodootporan.
Flaster je proziran i nevidljiv, nazovimo ga tako. Osjeti se samo tanki, glatki film kada prodjete prstom po ranici.

Iako je vodooporam, dopusta rani da dise no ne dozvoljava da udje vlaga.

Cim sam dosla kuci, odmah sam ga testirala na palcu i moram vam priznati da je proizvod fantastican i mogla bih ga istog trena prozvati najboljim proizvodom koji sam testirala u 2016-oj godinu.:)

Rana me napokon ne pece, flaster je tu i ne vidim ga niti osjetim. Osjecaj je taj kao da imam na rani nesto sto smiruje i ublazava bol.

Zanimalo me kako djeluje na svjezoj ranici i iako nisam imala namjeru samoozljedivati se da testiram proizvod 😀 uspio me maleni zaderati nokticem bas na pregibu, opet na placu da bude jos ljepse, tako da sam pricekala nekoliko trenutaka dok se nije zaustavila krv, dezinficirala ranicu i spricnula flaster. Peckanje je nestalo istog trena, krvarenje takdojer. Ne osjecam nikakvu neugodnost iako je ranica na pregibu. Ne osjecam peckanje ni kada prelazim prstom direkt po njoj.
Ovaj proizvod je cista petica i sigurna sam da vise necu strepiti kada se netko od klinaca ozlijedi i potrebno je zalijepiti flaster koji toliko mrze.

Jedino upozorenje koje stoji na pakovanjju je to da se ne koristi za duboke i upaljene rane sto je sasvim normalno. No za ranice koje nastaju kada se porezete noze, skarama, prilikom pada, grebanja i slicno nema nikakvih problema. Vise mozete procitati ovdje.

Ovaj koji sam ja kupila je jedna najobicnija marka koja se nalazi kod nas u ljekarni , cijena od 5 eura mi je bila zanimljiva pa kako ja kazem “bilo mi je zao ostaviti” 😀

Marka Hansaplast ima svoj flaster u spreju i cijena je oko 55.00 kuna i jedna je bocica dovoljna za oko 50 primjena.

Joie Litetrax 4

I to sam dozivjela, da sam toodlerom od skoro 3 godine moram narucivati nova kolica. Koliko mi nije bilo drago, toliko mi je i drago jer bolje da ga vozim i svi sretni i zadovoljni nego da ga nosim, pusem i okrecem ocima ili da izbjegavam izlaske radi toga. Jer nas mali toodler ne voli hodati i mislim da mu je to najgora aktivnost.
Najduza relacija je 500 metara i to uz nasu podrsku “daj jos malo, stigli smo, evo kuce, evo vrata, jos dva koraka…” dok on jauce da ne moze vise i zeli da ga nosimo.

Kada smo kupovali Quinny kolica o kojima sam pisala i o njima i dalje pricam samo najbolje , birala sam da to budu zadnja kolica i iako je on tada imao 9 mjeseci bila su super za tu dob, a i za preostau godinu dana – dvije koje ce se voziti. Nazalost dogodilo se to da su kolica postala premala i vidjeti ga u onim kolicima je zaista smijesno jer mu na sjedalo stane smao trup dok mu nogice vise skroz do kotaca. Nadali smo se da ce zavoljeti to mucno hodanje i da cemo se uspjeti spasiti sa biciklicem i romobilom no do sad bi smo se uvijek nasli u situaciji da nosimo i bicik, i vrecice i naravno njega.

I tako smo odlucili da je vrijeme za promijenu kolica , pogotovo sada u zimskom periodu kada stane usred nicega , digne ruke i kaze “Nosi, meni zima!”

Jedino sto sam zeljela je to da ne potrosimo puno i da imamo kolica koja ce biti stabilna i naravno lijepa. Ja sam tip za sportska kolica, moderna i velike kotace i samo su takva dolazila u obzir.
I tako sam se bacila u potragu.
U moru kolica za toodlere nasila sam na jednu marku kou sam vidjala u gradu i odlucila se bas za nju – Hauck.
Svidjela su mi se na prvi pogled, a cijena je prevladala i dala sam im priliku .
Radi se o Viper SLX . Prodaju ih kao kompaktna i stabilna kolica, ocjena na Amazon je 4.5 i recenzije su bile jako dobre.
Nazalost, realnost je bila sasvim drugacija. Iako je dizajn lijepi, bas onakav kakav se meni svidja , kolica su se pokazala vrlo nestabilna, na prvoj sam ga voznji uspjela i “iskipati” i njega i kolica jer se cijeli nagnuo prema meni gledajuci iza sebe i nisam uspjela zadrzati ravonozu. Srecom, jedan komad metala nije ulazio u kotac kako treba tako da je kotac “plesao” i ispadao, nakon cega sam ih vratila bez ikakvih problema, avratila bi ih ionako jer takva kolica ne bi koristila ni da su bila gratis.

Kolica su bas kao i cijena “jako jeftina”. Ruzan materijal na dodir, sjedalo je jako tvrdo bez ikakvog pojacanja tako da dijete prakticki sjedi na komadu drveta presvucenom tkaninom. Spustanje u nultu poziciju je jako nezgodno jer se moraju otpustiti remencici i isto ako zategnuti kada dijete zeli sjediti. Sjedalo je previse u lezecoj poziciji sto onemogucava djetetu da normalno gleda vec se mora nagnuti na precku ispred sebe.
Jedino pozitivno je to da je kosara bila zaista velika i prostrana i lako se se zatvarala. Iako ih opisuju kao kompaktna kada se sklope , bila su ogromna u prtljazniku, a prtljaznik od VW Touran je zaista veliki.

Nakon tog iskustva odlucila sam pricekati jos par dana nadajuci se da ce stvari promijeniti i da ce klinac mali prohodati, no nista… On je jaukao za svojim kolicima jer su mu se svidjela toliko jako da nije htio hodati u inat! 😀

I nista, potraga za kolicima, drugi dio.

Marka Joie – nikad cula. Surfala sam tri dana gledajuci tu marku, kolica, citala recenzije, u obzir sam uzimala cak i najmanje negativne detalje i kada sam zbrojila dva i dva ispalo je da trazim bas takva kolica.
Jednim klikom sam rijesila stvar, izabrala boju i jedva docekala da nam stignu. Kolica dolaze u varijanti sa 4 ili 3 kotaca. Posto sam se zaistila 3 kotaca sa Quinny, odlucila sam napraviti promjenu i odlucila se za 4 kotaca i ne kajem se 🙂 Vec mi je sam pogled na kutiju govorio da sam napravila pravu stvar.
Joie Litetrax 4 , nasla su se na ljestivi TOP 16 kolica !

Kolica su pravi san. Sportska, cetiri kotaca, veliko i prostrano sjdalo, veliki krov za zastitu od sunca, cetiri kotaca, velika kosara, stabilna,prakticna, kompaktna, sklapaju se jednom rukom i jednim potezom i prekrasna su, jesam li rekla vec to?
Maleni je vriskao od veselja , a ja sam samo govorila “aleluja”, prava euforija jutros u nasoj kuci.
Sklopila sam ih u tren oka. Jednostavnija nisu mogla biti, a ni ljepsa.:) Klik na jedan zgodan video koji pokazuje sve detalje.

Cijena im je zaista pristupacna i imala sam srecu da sam ih kupila na snizenju i uspjela ustedjeti nekih 150 eura. Tako da cu prodajom Quinny platiti ova i svi sretni i zadovoljni.

Nasila sam na HR stranicu Joie Litetrax , na kojoj mozete naci puno korsnih informacija o samoj marki i preko koje mozete naruciti proizvode marke Joie.

Iako su ova kolica od 0-15 kg testirana su do 22 kile i nema nikakvih problema da se koriste i za vecu djecu , koja prelaze 3 godine.

Karakteristike:
za djecu od rodjenja
jednostavno upravljanje i kompaktno sklapanje
sklapa se u jednom potezu pomocu rucke koja se nalazi na sredini sjedista
vrlo kompaktna kada su sklopljena, pogodna za manje prtljažnike
5 polozaja sjedala
2 polozaja naslona za noge
ergonomske rucke
krovic koji možete prilagoditi, dodatno povecati za bolju zaštitu od sunca ili vjetra i sadrži prozorčić
velika kosara za stvari
pladanj za roditelje sa spremnikom za stvari i drzaćem case
suspenzije na svim kotačima
vezanje remenjem u 5 tocaka sa umetcima za vecu udobnost djeteta
precka ukljucena u cijenu
kisna navlaka uključena u cijenu
odgovara Joie i-Gemm, Gemm autosjedalicama

 

Video poruka Djeda Bozicnjaka

Sluzbeno je poceo period u kojem se napokon mogu prijetiti djeci sa “ako ne pospremis stvari nista od poklona “ , “cekaj sad cu nazvati Djeda Bozicnjaka…” , “Budite dobri jer znate da vas gleda i pise sve…” Nemajka totalna , ali to je jedini period u kojem mogu dobiti nesto bez previse prozivanja i dizanja panike, dovoljno je spomenuti Djeda Bozicnjaka i skacu na “jen dva”. 😉

Cudne moci ima taj ne postojeci lik kojega nikad nisu vidjeli , a boje ga se ,a meni koja sam im mater, od krvi i mesa i prijetim se, nemam cesto nikakav efekt .:D

Ove godine razumiju puno vise, cemu je pomogao i sam vrtic pa je stariji tako sam dosao do ideje da napisemo pismo itd. Tako da smo se bacili na posao, nesto nacrtali, napisali, obecali da cemo biti dobri, bolji, najbolji… Slucajno sam otkrila da ako pisma sa naznakom da je za Djedicu odnesemo na postu, posta automatski odgovara u stilu Djeda Bozicnjaka i salje mali dar , dovoljno je napisati djetetovu adresu. Tako da smo ovih dana u iscekivanju hoce li se sta pojaviti u sanducicu da jos vise doprinese svoj ovoj magiji.

Ovaj mi je mjesec bas predivan, bio i ostao, ali ove godine pogotovo, mozda bas zato jer oni razmiju vise, sami pitaju, otkrivaju, pitaju za jelku, jaslice, vesele se lampicama i kuglama, prekrasna je ta radoznalost u njihovim ocima.

Adventski kalendar se pojavio jednu vecer objesen na prozoru dok su oni gledali crtice. Dok je stariji gledao u njega otvorenih usta, uvjeravajuci mene da su ga donijeli vile i vilenjaci jer sam mu ja par dana prije tako pricala, mladji me gledao smijuljeci se I govoreci da nije istina jer je on “to vidio u mojem ormaru” :O

Okretala sam temu kako god sam stigla da stariji ne skuzi nista , i definitivno mogu potvrditi da imamo malog Grincha u kuci 😛

Uz pomoc tehnologije danas je sve moguce, cak i previse i neke stvari poput aplikacije za citanje knjige djeci dok vi gledate televizor me ljute jer neke stvari za svoju djecu mogu napraviti samo roditelji i ta prekrasna sjecanja ce djeci ostati u glavici citav zivot.

Nekada smo samo mogli zamisljati kakva je zemlja Djeda Bozicnjaka, kakav je on, gdje zivi, kako on zna gdje mi zivimo, sto radimo…Koliko smo vjerovali u to sve , toliko i nismo, barem ja…A da mi je netko pokazao trik koji cu ja pokazati vama sigurno bi bila dobra citavu godinu, ne samo mjesec dana prije Bozica 🙂

Naime, radi se o aplikaciji (gratis) za smartphone ili je jednostavno posjetite preko komjutera na stranici , registrirate se putem e maila ili facebooka i mozete poceti kreirati zeljeni video za svog malisana.

Morate odgovoriti na nekoliko jednostavnih pitanja koje ce zatim volenjaci iskoristiti da naprave pravu malu predstavu za vaseg klinca. Traze vas ime, godine, zemlju u kojem dijete zivi, pohadja li vrtic ili skolu. Kada odgovorite na tih nekoliko pitanja , morate pricekati nekoliko trenutaka da video bude spreman, a onda ga pokazite djetetu kada mislite da je pravi trenutak. Mozete ga pokazati odmah ili pricekati nekoliko dana prije Bozica da jos vise doprinesete svoj caroliji koji nosi sa sobom ovaj prekrasan mjesec .

Ja sam ga pokazala prvo starijem, a dan kasnije mladjem sinu. Dobra je ideja da ih vide odvojeno jer ako su djeca veca i naprednija mogli bi skuziti da se radi o montiranom videu jer Djedica ponavlja iste rijeci i mijenja samo ime djeteta.
Moji su ostali doslovno paralizirani, barem stariji,malenom Grinchu je opet nesto bilo sumnjivo 😛

Osim videa u kojem Djedica vadi knjigu sa imenom vaseg djeteta, mozete kreairati telefonski poziv, pogledati zemlju vilenjaka, napraviti rodjendansku cestitku ali mislim da je to na placanje i to nas ne zanima 🙂 Video je u potpunosti gratis, dovoljno se registrirati.

Jedino sto bi htjela napomenuti je to da je izbor jezika zaista malen i meni je izbacio automatski samo 4 jezika koji se pricaju kod nas. Ako se registrirate da zivite u HR (sto nazalost ja vise ne mogu promijeniti da provjerim) mozda izbaci na hrvatski. U svakom slucaju, mozete izabrati engleski ili njemacki , sliku djeteta ce svejedno pokazati u filmi i izgovoriti ime. Uvijek mozete reci da Djedica ne prica hrvatski , djeca ce ionako sve shvatiti kad vide svoje ime i sliku 🙂

Sretno i javite mi kakve su bile reakcije ❤

Muke po vrticu

U zadnje mi vrijeme sve cesce pisete privatne poruke i to me jako veseli. Dajete mi komplimente , kritizirate me jer slabo pisem , a vama je drago citati blog, ali pokusajte razumijeti da nije bas lako naci vremena za blog izmedju dvoje djece i ostalih obaveza koje dolaze u drugi plan . Ja sam negdje na zadnjem mjestu i moje dragocjeno slobodno vrijeme ako nemama potrebe za odmor i ako sam sve napravila sto sam mislila iskoristim na pisanje i na hobby koji me veseli i uz koji zaradim neki novcic, tako da se zaista ne radi o tome da mi se neda pisati. A pisala bih ja vama o svemu i svacemu…U mojoj glavi se nalaze deseci postova koje mislim “natipkati”, samo da imam mrvu vremena.
Pa eto, danas bih vam htjela napisati o tome kako je zavrsilo nase pred vrticko iskustvo. Totalni kolaps!

Znaci, vec prosle godine u petom/sestom mjesecu pocelo se dogadjeti do da je maleni sve cesce plakao za bratom i sve vise pokazivao interes za vrticem, za djecom, za necim novim i prava bi tragedija bila kad bi doslo vrijeme odlaska nakon sto bi se stariji prikljucio grupi. Tako da sam kroz ljeto malo razmisljala i zakljucola da bi najbolje bilo da ga upisemo u pred vrtic. Kontaktirala sam jednu tetu koja ima svoj privatni vrtic i ona mi je ponudila dva jutra za naseg malisana, utorak i petk. Idealno… To bi znacilo da ostavim maloga , zatim velikoga i da imam 3 sata samo za sebe. Za manjeg smo odlucili da dolazi u 9 i ostaje do 12 i ide kuci na rucak.

Bilo je vise nego idealno, krenuo je u punom sjaju, presretan, zadovoljan, ja smirena i sretna jer sam znala da dva jutra na tjedan imam za sebe i za svoje stvari i da on radi nesto sto ga veseli i ispunjava. U vrticu je imao malu grupu prijatelja, tek troje i teta se mogla svakome posebno posvetiti, nije bilo hrpe djece , dreke, galame, nije bilo pasticnih igracka nego vise stil Montessori, bio je tu i pas kojeg je obozavao, i kornjace i dvoriste i prekrasne setnje u koje su odlazili.

A onda se nesto pocelo dogadjati. Neznam kada je sve krenulo ali iako je i dalje bio presretan radi odlaska i iako je stalno pricao o teti i Zenu i prijateljima, dogodilo bi se da bi nakon sat vremena poceo plakati i traziti mamu sto nikada do sada nije, cak ni prvih dana kada jos nije nikoga poznavao.
Moje slobodno vrijeme pocelo se pretvarati u stres i vrijeme bih provodila gledajuci u telefon i kada bi se na ekranu pojavilo tetino ime u 20 milisekundi bi bila pred vratima. Nikada ga nije uspjela smiriti iako se trudila jer za njega nema nijansa sive bolje, ili je crno ili bijelo, izmedju ne postoji.

Sto se zapravo dogodilo, neznam i vjerojatno nikada necu znati. Ono sto ja mislim da je razlog je to da se on poceo dosadjivati jer on je previse stimuliran drugim nacinom igre da bi ga taj stil Montessori zanimao na duze vrijeme.  Jer tamo nije bilo autica, vlakica, lego kockica, kuhinje i ostalih prekrasnih igracki kao u vrticu kod brata.To je samo moje misljenje.
Da je zavrsilo na tome, nebi mi bilo zao, ioanko sam krenula sa idejom da cemo probati pa vidjeti kako ce ici, bez forsiranja. Dogodilo se to da je poceo imati problema sa kakanjem i trenutno smo u fazi gdje ne zeli ici na wc, ni na koji nacin, cak ni u pelenu iako je vec ne koristi vise od mjesec dana za kakanje.

On koji je isao na wc svaki dan jer je dijete koje zaista jede puno i fino , sada ide na wc jedva 3 puta tjedno uz urlanje i suze i po sat vremena.

Jucer sam kontaktirala pedijatra jer mislim da je situacija otisla van kontrole i njegovo “Ne zelim kakati” me pocelo brinuti jer neznam odakle dolazi problem ali definitivno je u glavici i vjerojatno ima neku blokadu.

Istina je da je zadnja 3 puta isao u vrtic bas kada je trebao kakati, a nije htio naravno i vjerojatno ga tamo to mucilo i najlakse je bilo baciti se u plac i zvati mamu.

Uglavno, ova situacija ni malo nije ugodna. Pogotovo jer je i teta zabrinuta i njegovo urlanje dovodi do toga da i druga djeca placu i nastane zivi kolaps.
Nasa vrticka prica je zatvorena bas iz tog razloga. Trajala je gotovo dva mjeseca i bilo je i vise nego savrseno do prije par tjedana kada je pocela cijela prica.
Da li je samo faza koja pgoodi svakog dvogodisnjaka, da li je zaista nesto bilo u njegovoj glavici, da li je vrtic polako pridonio tome i odvajanje od mene da se to dogodi, neznam. Znam samo da nije bio nikada sretniji kao u danima kada bi isao u vrtici i do zadnjega se veselio , a onda bi nakon sat vremena trazio da ide kuci.

Mozda sam pogrijesila sto nisam nastavila i sto ga nisam imala dovoljno hrabrosti da ga ostavim plakti satima tamo, ali nisam taj tip osobe bas zato jer nije obavezan biti tamo, jer smo htjeli probati i udovoljiti mu zelju da ima svoj krug prijatelja i da ide u vrtic. Vjerojatno smo ga upisali u krivi tip vrtica. To cemo otkriti tek na jesen sljedece godine, a za to vrijeme se druziti po parkovima sa djecicom kao i do prije par mjeseci i pokusati zalijeciti nasu traumu.

Ako imate bilo kakav savjet, dobro dosao je! ❤

Merz Speziel drazeje

Kao i svake jeseni, pocinje bitka sa otpadanjem kose, lomljivim noktima i kozom koja izgleda iscrpljeno, bez sjaja te posivi bas kao i oblaci 😀

Ja sam godinama vjerovala da dodaci prehrani nemaju nikakve koristi za nas organizam i da je sve samo marketing jer sve sto nam treba mozemo dobiti iz namirnica koje unosimo. No ta moja teorija bas i nie drzala vodu jer je moja kosa pocela sve vise otpadati, pogotovo nakon trudnoca i dojenja i nikako se nije uspjela oporaviti. Nisam mogla unijeti toliko vitamnina da napravih zalihe za sve, da beba dobije svoje, sto u trbuhu , sto dojenjem, da meni ostane nesto i da ostatak cuvam u rezervi “pa nek se nadje”. Dogodio se pravi kolaps, pogotvo ovog proljeca. Kroz zimu smo prestali dojiti i na proljece se dogodio pravi raspad sistema i gubila sam kosu sve do sestog mjeseca. Bio je to zaista jedan grozan period jer sam gubila pramenove i svako novo pranje kose me teroriziralo. Nije pomoglo ni sisanje ni samponi ni ampule ni ulja. Problem je dolazio iznutra i nikakva ulja i kreme tu nisu mogla pomoci. Preparativna kozmetika nije davala nikakve rezultate. Osim uzasne kose, imala sam problema i sa noktima koji su se neprestano lomili i listali, a i koza je izgledala iscrpljeno.

I tako sam odlucila da je doslo vrijeme da nesto promijenim i odlucila sam da cu prabati sa vitamnima. Necime sto pomaze cijelom organizmu, ne samo kosi ili kozi. Osjecala sam da moje tijelo nakon 15 godina vegetarijanstva i nikakvih dodataka prehrani salje neke signale koje sam mogla jasno procitati i odlucila sam reagirati.

Sjecam se da sam bila klinka kad je moja mama korstila Merz tablete, bile su pravi luskuz i ona je uvijek bila vjerna njima i kad god je bila u mogucnosti kupila bi ih.
Nisam previse razmisljala i kada sam ih ugledala na polici posegnula sam odmah za njima bez razmisljanja.
Naslov “11 VITAMINA” bio je sasvim dovoljan.

Merz je na trzistu vec godinama i jedan je od vodecih dodataka prehrani koji obecava odlicne rezultate, to sam procitala tek kada sam ih kupila i uvjerila sam sebe samu da nisam pogrijesila 😉

Ono sto Merz obecava je to da ce vasa koza postati elasticna i mekan zahvaljujuci vitaminu A, vitamninu B2 , biotinu i niacinu koji doprinose odrzavanju normlane koze, dok vitamin C doprinosi normalnom stvranju kolagena sto je jako bitno ako zelimo lijepu kozu bez previse bora ; bujnu i sjaju kosu jer biotin i cink koji sadrze drazeje doprinose odrzavanju normalne kose i nelomljivih noktiju.

Vitamini: askorbinska kiselina, nikotinamid, D-alfa tokoferil acetat, piridoksin hidroklorid, riboflavin, retinil acetat, cijankobalamin, tiamin mononitrat, pteroilmonoglutaminska kiselina, D-biotin, kalcijev D–pantotenat; minerali: zeljezov fumarat, cinkov oksid; proteini soje u prahu; emulgator: polisorbat 80, laktoza monohidrat, saharoza, mikrokristalinična celuloza, povidon; tvari za sprjecavanje zgrudnjavanja: magnezijev stearat, glukozni sirup; talk, silicijev dioksid, magnezijev oksid; zgušnjivac: gumi arabika; tvari za poliranje: pčelinji vosak (bijeli), karnauba vosak i šelak; bojila: E 171, E 172, E 132. Moguci alergeni: sadrzi soju i mlijeko.

Merz drazeje trebalo bi uzimati dva puta na dan, ujutro i navecer nakon obroka ili dvije od jednom nakon jela. Ja osobno uzimam ujutro i navecer i trenutno sam na cetrdesetom danu, dovoljno dugo da vam kazem svoja iskustva, jer tablete je dovoljno uzimati 60 dana , dva puta u godini.

Ono sto sam mogla primjetiti je to da je kosa postala punija i brze raste. Sisala sam se prije mjesec dana, bas kako sam zapocela i tretman i od tada je narasla siguno 2 centimetra. Osim sto je narasla postala je punija, osjecam bas pod prstima da ima volumena cega prije nije bilo,a ima i mlade kose koja izbija i raste uz tjeme ❤ Prije je ta nova kosa pocela rasti i onda nakon nekog vremena jednostvano otpadne. Ovog puta mogu reci da imam jedan novi neukrotivi cuperak koji je tu zahvaljucjuci Merzu.
Osim sto ce vam rasi kosa, , pripremite se na svakodnevno depiliranje jer od carobnih tabletica rastu takodjer i nezeljene dlacice na tijelu, ali meni osobno to nije nikakav problem 😉

Osim kose, promijenili su se takodjer i nokti, a i koza tijela vise ne svrbi i nije ekstremno suha kao sto je to bilo svih ovih godina. Nokti su postali prave kandze i barem jednom tjedno moram proci sa turpijicom . O cvrstoci da ne pricamo, nokti mi nikada nisu bili takvi i prezadovoljna sam rezultatima. Koza lica se procistila i iako nikada nisam imala nikakvih problema sa kozom lica, vidim da se bas proljepsala i izgleda sjajno i zdravo.

Nisam zaista previse ocekivala i zato sam uzela samo terapiju za mjesec dana . Moram priznati da su se rezultati poceli jako brzo nazirati i garantirano je da su prava bomba za nas organizam te sam odlucila nastaviti.

Osim sto daju vidljive rezultate na kozi, kosi i noktima, rade iznutra za cijelokupno stanje organizma i to je ono sto mi najvise odgovara. Osim sto se bolje osjecam, poletnija sam i imam vise energije sigurno zahvaljujuci zeljezu , bolje spavam i lakse zaspim sto sam slucajno otkrila i onda sam njuskajuci otkrila da je to radi melatonina kojeg sadrze 😉

Nedavno sam zapocela sa drugim pakiranjem i definitvno cu kupiti jos jedno i prestati oko Bozica te zapoceti opet oko treceg mjeseca tako da se pripremim na proljetno otpadanje i docekam ga spremnija no ikad 😉

Pakiranje sadrzi 60 tableta i dovoljno je za mjesec dana upotrebe, a moze i vise ako mislite uzimati jednu tabletu na dan (iako se preporucuju dvije)
Ambalaza mi je odlicna, nesto slicno keramickoj bocici koja je vec sto puta pala i nikada se razbila 😉 Ne volim one tablete u plasticnim karticama, izludi me onakva ambalaza. Ovo je bas pravo damsko pakiranje 😉 Ja ih uvijek drzim u kuhinji kraj slavine, tako da se sjetim svaki put kada nesto priprema i zahvaljuci toj tehnici nikada nisam preskocila dan 😀

Jedina negativna stvar koju sam primjetila je to da mi se otvorio i apetit, to je tadi vitamina iz B skupine koji na mene reagiraju tako, ali i to se smirilo sad nakon neka cetiri tjedna, a moram priznati da mi je to strasno smetalo prvih tjedana jer sam non stop jela i bila gladna.

Neznam sad kakve su cijene u HR ali vam mogu reci da je grantirano najniza cijena u Müller trgovinama. Tamo ih kupujem i ja i cijena je u pola manja nego u ljekarnama i ostalim trgovinama koje sadrze slicne proizvode 🙂