Vrtic, vrtic…

21740646_10214818502795286_8542871985551997434_n

Jos jedno ljeto je iza nas. Bilo je ovo zaista intenzivno i posebno ljeto koje ce mi jos dugo ostati u sjecanju , najvise radi ove nase kucice.

Ono o cemu tad nisam previse razmisljala jer sam zeljela zaista uzivati u svakom danu bez da se previse mucim sa onim sto tek treba doci, odnosno spoznaja da nam na jesen jos jedan klinac krece u vrtic i nekako to nisam mogla sazvakti. Vjerojatno je je mladji, vjerojatno jer je prekrasno imati ga kod kuce i na neki nacin bas njegova prisutnost me je tjesila u danima kada bi mi falio stariji ,koji je vec sa cetiri godine morao ostajati u vrticu od pola devet do pola cetiri.

Dane bi provodili gledajuci na sat , a on ispitivajuci me kada ce brat doci kuci. Ali bilo je nekako lakse jer je on bio tu i vrijeme bi proslo u trenu i tako je doslo i ljeto i nasi prekrasni dani prepuni izleta, uzivanja, spavanja, smijeha izgledali su kao da nemaju kraja. No sve je prebrzo zavrsilo, kao i uvijek…

Od ove jeseni stvari su se promijenile i prvi dan njegovog odlaska u vrtic bio je zaista hladan tus na koji nisam znala reagirati.

Te noci nisam bas nesto spavala ali sam se do jutra nekako smirila i obecala sama sebi da necu cendrati . Ipak se radi o samo 3 sata .Pokusala sam se tjesiti na tisucu nacina. Srecom nakon sto smo se preselili i upisali ih u novi vrtic, odlucli smo da ih bas zbog te promjene stavimo zajedno u grupu tako da barem mladji ima starijega tu jednu godinu sto ce ici zajedno, a i stariji imam nekog svog nakon sto je kompletno promijenio vrtic i nije poznavao nikoga. Njemu je ovo zadnja godina, odnosno pred skola, a posto se kod nas koristi sistem mjesovite vrticke skupime, pa zajendo stavljaju djecu od 3-6 godina, imali su priliku ici jednu godinu zajedno i bilo mi je zao odvojiti ih.

Da se razumijemo, mladji ove godine nije bio obavezan ici ali smo ga mogli upisati kao sto smo starijega takodjer sa tri godine . Oni imaju drugaciji program od vece djece gdje dolaze samo na tri sata dnevno, a kasnije mogu ostati jednom – dva puta tjedno na rucku do 13:15 i to je maksimalno za prvu ne obaveznu godinu. Djeca su obavezna pohadjati vrtic sa cetiri godine gdje ostaju svaki dan do pola cetiri i sa sest godina krecu u skolu.

Tako da mi se tu osim jednog velikog olaksanja sto idu zajedno , nasao tu i jos jedan problem, a to je kako uzeti mladjeg prije rucka , a starijega ostaviti . Na koji nacin objasniti djetetu da tako mora biti i da je takav sistem.

I kao sto sam i ocekivala, bilo je zaista tesko i jos je iako su prosla vise od dva tjedna nikako se ne mozemo priviknuti na to odvajanje i recenicu “Mama ce brzo doci po tebe…”

Tog sam jutra spakirala sve potrebno za moje male predskolarce i odvela ih u vrtic. Sama. Muz je kao i uvijek u tim “osjetljivim” situacijama  negdje na putu tako da se cesto nadjem da moram sama odradjivati tako neke bitne stvari za koje bi vise voljela da smo zajedno, jer nekako je lakse kada ti netko stavi ruku na rame i kaze da ce sve biti ok iako znas da laze.

Bez ikakvog sam ih problema ostavila, nisu ni trepnuli. Mladji je odmah odlutao medju nove prijatelje , stariji je pozdravio sa prozora i ja sam se nasla kako izlazim sama.

Osjecala sam se toliko glupo, prazno i jadno , taj osjecaj do tog trena nisam nikada isprobala. Osjecala sam groznu bol u grlu koja me tjerala da vristim.

Gledala sam ih kako mi masu sa prozora, smijali smo se mahajuci do kad se vise nismo vidjeli, a onda , a onda su krenule suze, lokva suzi, potok… One ogromne suze kotraljale su se niz obraze , bilo ih je svugdje i nisam ih mogla zaustaviti. Gledala sam sretne mame sto su napokon ostavile djecu, a ja sam tulila ko zadnji slon u autu bez ikakvog pardona. Nastavila sam i kod kuce, i sve do pola 12 dok nisam isla po njega u vrtic.

Neopisiv je taj osjecaj sve dok ga ne isprobas. Nekako sam sa prvim bila hrabrija kada sam ga ostavila, jer sam imala mladjega koji je tad bio beba i nisam si mogla priustiti da placem ili tugujem.

Ali zato sam ovaj put iznenadila samu sebe.

Prosla su dva tjedna i moram proznati da se situacija puno promijenila. Njegovo sretno lice koje me doceka svaki dan kada dodjem po njega, dovoljan je razlog da ga ostavim sa osmijehom svakog jutra jer znam da radim nesto dobro za njega iako meni fali. Govorila sam cijelo ljeto da on nije spreman, ali cu ga ipak upisati , da bi se na kraju uvjerila da jedina koja nije bila spremna sam bila zapravo ja. Ja sam ta koja ga nije htjela pustiti, ja sam ta koja nije znala kako bez njega. On se bez mene odlicno snasao i vjerojatno mu ne padnem ni na pamet kada je tamo .

Njemu ta tri sata u novoj sredini puno znace… A necete vjerovati koliko ih cijenim i ja sama. Napokon imam koji sat dnevno samo za sebe i mogu vam reci da mi je ovo bas trebalo iako su mi moja djecica uvijek pred ocima i u mislima . ❤

 

 

 

 

Oglasi

Ljetovanje u Mirami Family Village

20799097_10214575023468455_1480503712696704468_nPrije tocno mjesec dana vratili smo se na naseg godisnjeg odmora koji smo ove godine odlucili provesti u Novigradu, odnosno Mirami Family Village koji je otvorio prosle godine.

Bili smo jako neodlucni zelimo li zaista takav tip odmora, no posto smo prije nekoliko godina vec boravili u jednom obiteljskom kampu u Italiji i svidjelo nam se, odlucili smo ove godine probati i u Hrvatskoj.

Ocekivanja su bila velika, mozda i prevelika , a bilo je i za ocekivati jer na kraju krajeva pricamo o kampu koji ima cetiri zvijezdice.

Nakon 10 sati putovanja nasli smo se u Novigradu i kamp je zaista bilo lako naci. Smjesten je zapravo “usred nicega” , na jednoj ogromnoj povrsini uz more no svi veci gradovi se nalaze blizu sto je bilo super za vecernje izlaske do grada.

Na recepciji su nam ljubazno objasnili pravila kampa, dali brosure i dali kljuceve uz napomenu da mozemo doci bilo kada ako zatrebamo.

Pravila su bila jasna, dnevni odmor pocinje u podne i zavrsava u 16 sati, nocni odmor pocinje u 23 i traje do 7 sati ujutro te da je zadnji ulazak u kamp sa auatom u 22 sata , nakon cega se vise ne moze uci sa osobnim automobilom, vec pjeske .

Kratko i jasno, u brosurama je pisala ista stvar. Brosure koje smo dobili bile su na slovenskom jeziku iako sa Slovenijom nemamo nikakve veze , a hrvatski pricamo oboje. No nije nam to zasmetalo previse, no vjerojatno je tu nasa avantura u krivom smjeru i pocela jer smo se nasli u zoni gdje su oko nas bili samo slovenci.

Kamp je zaista zgodan na prvi pogled i nadje se svga, bazena za odrasle i djecu, tobogani, lezaljke, suncobrani, sve je na raspolaganju gratis u samom kampu.

U kampu se nalazi i zona gdje se nalaze masine za pranje rublja no tu za jedno pranje treba odvojiti 30 kuna , sto na kraju krajeva i nije pretjerano s tim da ne treba ni prasak ni omeksivac. 20800247_10214575025628509_4553015947948044271_n

Kucice su zapravo jedna na drugoj. Nas balkon je gledao u kupaonu od kucice koja se nalazila ispred nas i to zaista nije ugodno . Osim pogleda , iz samih kucica dolazi i buka posto su jedna blizu druge tako da smo imali live verziju svih obitelji oko nas kada bi bili u kucici , a mi na balkonu, no nije nam ni to predstavljalo problem jer su sigurno drugi culi i nas.

Svaka kucica ima balkon sa lezaljkama koji takodjer ima zavjese koje puno pomazu kada je jako sunce, kucica takodjer ima i klimu i neograniceni pristup internetu te televizor.

 

Nasa kucica bila je smjestena tik uz djecje igraliste, odnosno Water Park. Radi se o jednoj velikoj zelenoj povrsini na kojoj se djeca mogu slobodno igrati vodom , a u jutarnjim satima se na istoj odrzavaju animacije za djecu sa animatorima iz kampa._q8a9132

To nam je u jednu ruku bilo i ok , jer barem nismo imali na strani od soba zalijepljene 3 kucice kao svi ostali vec smo imali slobodnu povrsinu .

Za nas je ovaj godisnji odmor trebao biti zabavan tokom dana, a opustajuci u vecernjim /nocnim satima.

Problemi su se poceli javljati vec iste noci kada smo shvatili da unatoc tome sto nemamo nikakvu kucicu iza nas, zvukovi i buka od susjednih kucica dolaze do nas i cinilo se kao da su tik uz nas.

Nisam se previse alarmirala jer je bilo deset sati i mi jos nismo ni legli, no nazalost buka je trajala do 3 sata ujutro. Nije se radilo o obitelji koja je zeljela provesti zajednicko vrijeme na balkonu vec se radilo o nekoliko nekulturnih slovenaca koji su odlucili da je balkon idealno mjesto za opijanje, glasnu muziku, krestanje , pjevanje….

Zaspala sam tek u cetiri ujutro nervozna i iscrpljena. U pet sati ujutro probudilo se dijete iz susjedne kucice koje je jurkalo oko kucica sa romobilom uz zvukove sirene , bacajuci loptu cak i u nasu kucicu, kamencice itd.

Ok, keep calm mislila sam u sebi, sutra ce biti bolje.

Nas stariji sin  voli spavati i dijete koje spava do 9 sati ujutro na moru nije nista cudno, no tu pocinje show jer animacija u parku iza nas pocinje u 8:45 uz glasnu muziku i radio koji je stavljen tik uz nas prozor od soba. Muzika do daske , Despacito e Subeme la Radio su dva hita koja se vrte punih sat vremena naizmjenicno i nakon punoh osam dana od te muzike mi se vec doslovno okretao zeludac.

Sam problem vodenog parka bio je taj da su slavine bile prikljucene na cijevi od nase kucice, tako kada bi djeca spavala kucica bi se tresla od jutra do navecer od vibriranja kada bi netko pustao vodu, a voda se zaista pustala cijelo vrijeme.

Polako me sokira ova situacija i tokom dorucka dolaze cure iz kampa jer ih zanima kako je prosla noc. Na ljubazan sam nacin objasnila sto se dogadjalo tokom noci i one nas smiruju govoreci da ce srediti situaciju.

Ono sto smo vidjeli na slikama bila je prekrasna plaza, bazen sa morskom vodom na plazi i izgledalo je sve nekako idilicno , no tu je takodjer uslijedio sok je plaza je zapravo ogromna izbetonirana kocka bez imalo hladovine . Ljudi leze doslovno jedni na drugima na tom betonu, neki su se smjestili ispod palmi koje nicu iz betona i prizor je zaista jadan. No znamo da ima taj bazen i odlucili smo ga potraziti.20882932_10214575023748462_1949151464518044370_n

Bazen je prazan. U njemu stoji jedan decko sa lopatom, bijelim Nike Air tenisicima, sav usminkan i puzevim korakom cisti ono lisce i zemlju koju je donijelo nevrijeme. Mislili smo da ce do sutra bazen biti spreman no nazalost to se nije ostvarilo i bazen su otvorili tek 3 dana prije naseg odlaska.

Dani su se nizali, a sa njima i problemi, pogotovo oni oko kucnog reda i jednog smo dana dosli do limita.

Nakupilo se tu svega, slovenci su provodili svoje noci na balkonu bez imalo srama, ocekivala sam da ce proci security ali punih tjedan dana to se nije dogodilo. Danas bi dolazila buka sa lijeve kucice, sutra sa desne, pa mi dosla nova obitelj, i opet iznova, uvijek obitelji iz Slovenije.

Vrijeme za odmor nije se uopce postovalo, ni po danu, ni po noci. Po danu bi cak i ljudi koji rade u kampu kosili travu od podne do 15-16 popodne i to nas je zaista sokiralo. Mislim pa cemu onda sluzi taj sav kucni red ako sami ljudi koji rade u kampu ne postuju pravila?

Nasa djeca pricaju talijanski jezik, razumiju hrvatski iako ne odgovaraju no uporno im se za vrijeme animacija pricalo na slovesnki i to me je sve vise nerviralo jer sam negdje u sebi znala da su oni uvjereni da smo mi porijeklom iz Slovenije i zato su nas stavili medju sve te nekulturne slovence koji su se tamo nalazili i radi kojih je nas odmor bio unisten. Kako god sam se trudila ispravljati ih da mi nismo iz Slovenije, oni bi opet po svome danas kasnije pa se onda ispricavali…

Kucice su same po sebi lijepe i odlicno opremljene za tako mali prostor, no nadje se svega , nista nam nije falilo u kuhinji. Osim invazije mrava i onih odvratnih insekata “usara” koji su nam se zavlacili u krevet i odjecu u ormarima, drugo nista nije bilo negativno sto se same kucice tice, no kazem, sve ostalo je jedan veliki minus i kamp definitivno ne zasluzuje 4 zvijezdice.

Kucica je bila ociscena povrsinski, prasina ispod kreveta, na ormaricima, prasina po podu, kosa itd.

Citajuci ponovno recenzije na booking.com i tripadvisor.com nasli smo hrpu recenzija sa problemima poput nasih , i iako sam ih procitala vec prije same rezervacija mjesta, nisam puno marila jer neugodne se situacije mogu dogoditi uvijek.

Posto smo odlucili ostati 10 dana kao sto smo rezervirali, osmi dan ujutro sam trazila da izadjemo jer vise nismo mogli od ne spavanja. Nikada nisam bila toliko iscrpljena sto psihicki sto fizicki na nekom odmoru. Ne spavanje me dotuklo, a sa druge strane cijena koju smo na kraju morali platiti za ovaj odmor je bila pre visoka . Da je sve proslo super kao sto smo planirali, jer cijenu smo znali na dan rezervacije,  sigurno bi pozalili ni kune, no nazalost…

Imali smo priliku pricati sa zamjenikom direktora koji nam je ljubazno ponudio jedan drugi kamp za za zadnja dva dana , no mi smo odlucili odbiti ponudu i vratili se kuci.

Otvorili smo temu kucnog reda radi cega se on ljubazno ispricao i rekao da bi bilo suludo da on u svaku kucicu slao zastitara ako netko radi buku nakon ponoci, jer ipak ovo je mjesto za odmor i za razbibrigu i iako je naspisano i objasnjeno kada se radi check-in kucni red zapravo ne postoji .:O Nazlost tu se nismo slozili jer nepravedno je da 10 obitelji i vise sa malom djecom mora patiti cijelu noc radi necije nekulture i nije se paradiralo do ponoci vec do 4-5 sati ujutro i ne samo jednu noc vec 8 noci bez pauze.

Takodjer nije pomogla ni ziva muzika iz obliznjeg bara koja se odrzava svakog cetvrtka od 23-5 sati ujutro. Takodjer su puno neativnih recenzija dobili i radi toga iako bar nema nikakve veze sa kampom no sigurna sam da bi se mogao naci neki sporazum da ta muzika pocinje nekih sat dva prije i zavrsi oko 2-3 ujutro sto bi se dalo tolerirati.

Ah, zaboravih, pravilo da se nakon 22 ne moze u kamp sa autima ne postoji takodjer jer je rampa otvorena non stop i auti, kamionici i skuteri tutnje cijeli dan i cijelu noc.

Srecom, Novigrad je prekrasan grad u koji bise vratili istog trena, no nazalost ovaj kamp bi izbjegli u sirokom luku.20799375_10214575025708511_5513928405234928727_n

 

 

 

 

Pufies Art & Dry pelene

13578939_10210280222701120_469765290_n
O pelenama sam vec pisala i moram priznati da ni dan danas nakon cetiri godine i dvoje djece  ne mogu reci da sam nasla one koje su nam odgovarale 100% i koje bih mogla preporuciti bez da izostavim neki negativan detalj koji je meni zasmetao.

Nikada ali nikada nisam nasla pelene koje bi bile “pun pogodak” pa da sam jednostvno odlucila koristiti samo njih. Smetao bi mi cicak, rub koji se zareze u nogicu, miris, pretvrd materijal, propustanje, pogotovo u noci… U jednom sam trenutku imala nekih 5 vrsta pelena u ormaricu i svaka je bila namjenjena odredjenoj situaciji. Tako su na primjer postojale pelene samo za izlazak, za popodnevno  spavanje, za nocno spavanje , za “po doma” 😀 …

Nazalost mladji je sin sklon iritacijama i od prvog dana je imao problema sa pelenskim osipom i  upaljenom guzicom . I dan danas iako ima dvije godine, muku mucimo sa kremama i pelenama i mijenjanjem nakon svakog mokrenja da se ne upali jer vecinom te iritacije traju i po tjedan dana i to bude pravo mucenje za sve nas.

A zaista na trzistu nema pelena koje nisam probala , cak smo i jedno vrijeme hodali u Itaiju iskljucivo po Pampers koje su bi bile pod istim imenom kao i ove nase koje smo kupovali kod nas, ali se ipak radilo o ogromnoj razlici. Bile su mekanije, njeznije, upijale su bolje i na neko smo vrijeme zaboravili na crvenu guzu.

A onda sam prije nekoliko tjedana dobila upit da li bih zeljela probati Pufies Art & Dry pelene za koje sam ruku na srce gledajuci reklama mislila da se radi samo o lijepom dizajnu i nicem vise. Pa zasto ne, ionako nemam sto izubiti, ako bas nece odgovarati uvijek ima netko kome trebaju pelene i mogu ih pokloniti kao sto sam to radila do sada kada nam neke nebi odgovarale.

13578961_10210273862062108_299483272_n13565490_10210273862102109_810683183_n
Nakon sto se paket stigao na vrata , brze bolje sam se bacila na otvaranje i vec u prvom trenutku ostala ugodno iznenadjena jer pelene su bile sasvim drugacije – jednostavne , lijepe i mekane…

Dok su djecica spavala ja sam se bacila na citanje recenzija, foruma i ostala iznenadjena jer osim da se radi o prekrasnom dizajnu , radi se i o kvaliteti sto je ipak ono najbitnije jer sumnjam da ce netko koristiti pelene samo zato jer lijepo izledaju izvana. Naisla sam na postove koje su pisale zadovoljne mame i samo nadala se da ce Pufies odgovarati i nama. 13576325_10210273861462093_1644604751_n

I tako smo mi dan za danom polako poceli testirati nas novi paket pelena i svaki novi dan bi zapravo donio niz novih pluseva i u moru pozitivnih iskustava naslo se i nase iskustvo.

Ono sto mi se najvise svidja je mekoca i sto izledaju jako udobne za nosenje. Ne klizu zahvaljujuci cicku koji se dovoljno rastezljiv, a mekoca materijala od koje su napravljene garantira samo najbolje za djecju guzu.

Nekako se prvih dana nisam usudila staviti ih za nocno spavanje nego sam ostala vjerna onima koje sam prije koristila za noc i odlucila da cu probati Pufies tek kad zavrsim paket “nocnih”. I tako smo nedavno  probali Pufies za nocno spavanje i kao sto sam vec i znala, nije bio propustanja i tako su prosla 2 puna tjedna od kada koristimo iskljucivo Pufies dan i noc i moje odusevljenje je veliko ko kuca 😀 Jedino sto me brine je to da ce se moje muke po pelenama uskoro nastaviti jer zavrsavamo zalihe , a ovdje kod nas nazalost Pufies nisu u prodaji sto me bas rastuzilo 😦 13551077_10210280206420713_1631504778_n13578885_10210280206500715_357899611_n 13578669_10210280206580717_217648624_n 13552671_10210280206620718_1391713571_n

Kao sto sam napisala, radi se o pelenama koje su udobne i mekane, koje savrseno upijaju i guza nikada nije vlazna kako god pelena bila puna i to je vjerojatno dovelo nasu crvenu i upaljenu guzicu do toga da se smiri i pozdravi sa iritacijama. Nema grubih rubova koji ostavljaju tragove.
13473753_10210186026386271_693955146_n

Pufies pelene neutraliziraju miris mokrace, garantiraju suhocu i mekocu poput pamuka.

Ako i dalje niste zadovoljni pelenama koje koristite , trk u trgovinu po paket Pufies Art&Dry pelena i uvjerite se sami da se ne radi samo o prekrasnim sarenim pelenama vec i o kvalitetnom proizvodu o kojem vrijedi pricati i siriti glas tako da svaka mama moze odabrati samo najbolje za svoju bebu.

 

 

…kuc, kuc…

20638683_10214483114650792_9041188838339604342_n…kuc, kuc… Ja sam…

Ovo je vjerojatno bila naduza pauza bez pisanja do sada . Blog je i dalje bio uvijek u glavi no problem je kao i uvijek vrijeme i volja, ili bi imala jedno ili drugo, nikako zajedno.

Moram priznati da je svemu tome odmoglo i opce nezadovoljstvo sa vremenom i mjestom u kojem sam se nalazila. Dogodilo se puno stvari koje su negativno utjecale na mene i moje psihicko stanje i tek sada kada smo se rijesili svega vidim koliko sam zapravo bila nezadovljna u protekle dvije godine, a vrijeme od pocetka 2017. do sada je bilo zaista svakodnevni samar u facu i totalna depresija negdje duboko, duboko koja je pocela izlaziti van i vise je nisam mogla zataskati nikako.

Vrijeme je donijelo svoje i opce nezadovoljstvo koje nas je mucilo sto pojedinacno , sto kao cjelokupnu obitelj je postao pravi problem kojemu smo srecom nasli rijesenje iako je bilo dugo i iscrpno , no na kraju se sve se odigralo jako brzo , situacija se rijesila i kao sto sam napisala, tek sada zapravo vidim koliko sam bila nesretna.

Radi se o tome da smo napokon u kuci, u kuci u kojoj ne zivi nitko ispod ili iznad nas, nitko nas ne budi galamom ili koracima, nitko da nam budi djecu lupanjem u sitne nocne sate… Sve su to sitnice koje su se nakupile u starome stanu koji od staroga nije imao nista, naprotiv, ali se ocito stedjelo na materijalu pa bi svako susjedovo  da izvinete pisanje dolazilo do naseg stana iako smo zivjeli na zadnjem katu. I tako uz dana u dan, osjecaj kao da imas svog susjeda u stanu i osjecaj da ne zivis sam vec si bombardiran svakodnevno njeovim navikama, zaista jedna neuodna situacija za sve nas.

Koliko takve stvari mogu biti naporne i isrpljujuce zna samo onaj tko je probao i nama su dvije godine u takvoj sitaciji bile sasvim dovoljne.

San da napokon zivimo sami, san da imamo kucu je postajao sve jasniji i shvatili smo da je to nas sljedeci korak. Zapravo smo to trazili sve ove godine no nazalost nikada ga nismo mogli ostvariti iako je puno puta bilo jako blizu, a razocaranje nakon neuspjeha svaki puta sve vece.

Srecom, u najvecoj toj nekoj stisci, kada nismo vidjeli drugi izlaz osim cekati , pojavila se kucica koja je vec na samoj slici izgledala kao san ,no ja sam se bojala otici pogledati je jer sam tip osobe koja si napravi sto filmova u glavi i vec na pragu kuce vidi nas unutra i bojala sam se razocaranja da iskreno kazem i osjecaja koji sam prosla kada bi nam bas poput dima sva mastanja netko otpuhao u tren oka. Bojala sam se da ce za tu kucu izabrati neku drugu obitelj, a mi cemo i dalje, cekati, razocarani i u nezavidnoj situaciji.

A  dogodilo se zapravo sasvim suprotno na opce odusevljenje i ronila sam suze ionako kada su nam rekli da je nasa.

Znaci , jos jedna selidba sa dvoje djece, pakiraj, spremaj, koliko sam bila sretna toliko me je i izjedala nervoza i pitanja cinimo li dobru stvar. Pa glatko je nekako sve to proslo, mozda nesto ne valja, mozda cemo vidjeti tek kasnije, mozda nam skrivaju nesto…. Naravno da je sve to bilo u mojoj glavi i ovo je bio plod svih prethodnih negativnih iskustva. Sjecate se stana koji je nakon 2 mjeseca postao gradjevinska zona? 😦

Moj san da imamo kucicu, vrt i dvoriste se ostvario prije nesto od manje mjesec dana. Jos sam sva u euforiji no rotkvice rastu, mrkva izbija iz zemlje, salata je taman izasl! 😀

Isplanirala sam svaki metar ove kuce i polako je uredjujemo , sa puno ljubavi ovaj puta.

Prijasnje namjestanje stanova je bilo nekako povrsinski, bez emocija, radis to jer moras, ali ovaj puta je drugacije. Ovaj puta osjecam da je to to, ljubav na prvi pogled iako ova kuca nema nikakve veze sa prijasnjim super modernim stanom gdje je bilo sve novo, kuhinja opremljena kao da ce unutra snimati Master Chef… Ova kuca nema ni klimu, ni pec na paru, ni super frizider i zamrzivac, nema prostrane kuhinjske elemente i ladice ali ima ono nesto sto se meni svidja, ja osjecam da je ovo DOM. Osjecam toplinu, osjecam se sigurno i zasticeno, osjecam se kao da sam ovdje vec godinama. Doslovno smo se preporodili i osjecaj je neopisiv.

Tisucu sam puta zamisljala kako bi bilo lijepo da sa vama mogu podijeliti ove stvari, no vremena je uvijek bilo premalo, a volje za zivotom, kamo li pisanjem jos manje.

Priznajem da sam izbjegavala citati i kometare i poruke koje ste mi slali jer sam jednostavno zeljela otkaciti od svega, ionako sam znala da ce ovaj dan jednom doci, dan kada cu odluciti da je vrijeme za povratak i nastaviti gdje sam stala .

Jucer , nakon sto sam stavila klince na spavanje, osjetila da je to to, i da bi se moglo poceti sa pisanjem , no nisam otvorila laptop nego sam nastavila blejiti u televizor. A onda mi je zasvijetlio mobitel koji mi je davao notifikaciju da mama blogerica ima 20 osoba vise koje je slijede , unatoc ne pisanju i zapostavljanju bloga i hvala vam. 🙂

Mogla bih vam ispricati hrpu toga , o tome koliko sam novih stvari i proizvoda otkrila, o tome da je stigla hrpa hrvatskih proizvoda na testiranje tokom ovih mjeseci , no mozda je bolje da se zasutavim sada i da ovaj post bude samo objasnjenje zasto nisam pisala, a sa narednim cu postom krenuti kao da se nista nije dogodilo .

I zato vas molim komentare podrske u inbox i koju lijepu rijec za ovu mamu koja je napokon nasla mir 😉 ❤

 

 

Godina nova…

buoni-propositiJos jedna nova godina je tu i ovo je najbolje vrijeme za osvjezenje i za donosenje nekih novih odluka.
Nekako mi je drago da je 2016-a zavrsila i da je pred nama jos jedan pocetak, nove sanse za ostvarivanje planova, iako je zapravo godina kao i svaka druga, a i dan kao i svaki drug, ali svejedno nekako sa lakocom mijenjamo stvari na pocetku godine i lakse je donositi odluke koje naravno treba postivati i ispuniti u odredjenom roku. A imamo punih 12 mjeseci…
Meni je osobno najbolji period bas taj nakon Bozica i Nove godine, kada se okrene nova stranica, a najgori onaj od rujna do prosinca. Ljeto je iza nas, dani su kraci, umorniji smo, zeljni hrane, trosenja..Ajme kolaps zivi.:D

Mi smo ovu novu godinu bas kao i svaku drugu zapoceli sa “od sutra vjezba i zdrava hrana” i moram priznati da nam je ovo treca godina kako se drzimo toga. Krenemo u petoj brzini pa onda ruku na srce polako splasne ta zelja i volja, ali se nekako drzimo i griznja savjest nas gura da ne odustanemo i tako doguramo do ljeta.
Tesko se organizirati sa dvoje djece i tesko je vjezbati svaki dan 6 dana u tjednu ali definitivno se moze i ja sam sam primjer jer radi se o pola sata dnevno.
Tezi je onaj dio koji govori o prehrani , jer tu ima svega i dogodi se svasta 😀
Ali , kao sto sam rekla, nova godina je pred nama, pravo je vrijeme za odluke, za ustrajnost i cvrsto vjerujem da cemo dostici nas cilj.

Osim vjezbanja i bolje prehrane nisam znala koju si drugi cilj zadati. Ne zelim nista posebno i nista novo, nekako volim ovu nasu svakodnevicu. Ako bas moram birati izabrala bih da muz manje radi i zaradjuje vise i da vise vremena provodimo zajedno 😀 , a ne samo vikende koju prodju u tren oka i od toliko “slobodnog” vremena zavrsi tako da zelimo napraviti sto vise stvari, cesto se na kraju i posvadjamo u svoj toj zbrci i onda se grizemo jer nije fer da se natezemo u to malo vremena sto mozemo provesti zajedno.

Obecala sam sama sebi da cu biti jos strpljivija sa djecom nego do sad i sigurna sam da mogu bolje ovoga sto dajem trenutno. Zeljela bih manje deranja i izderavanje, manje “NE” i “NEMOJTE SE TUCI”, ali vidim da se ovo zadnje sa vremenom samo pogorsava tako da se polako psihicki pripremam. 😀
Na svemu ostalome sto zelim promijeniti na sebi i u sebi se mora raditi i kao i svi ostali ucim iz dana u dan i presretna sam sto imam priliku biti ovdje,uciti, mijenjati stvari, grijesiti, ispravljati, sto imam obitelj, zivot, sto sam supruga, majka i zena. Neka je samo zdravlja i srece, za ostalo cemo lako.

Sretno svima u ovoj novoj godini 🙂

Flaster u spreju

Sigurna sam da mnoge od vas vec poznaju ovaj proizvod, no meni se cini da sam otkrila toplu vodu. Ne radi se o prozvodu kojeg su nedavno lansirali na trziste vec postoji godinama, cak oko deset godina koliko sam uspjela otkriti, no meni je ovo potpuna novost i bas mi je drago da sam imala priliku isporbati ovaj prozvod.15645440_10212010623360055_192422640_n

Moja djeca ne vole flastere, nikako i nikakve, a probali sam svasta. I Malce i sa ribama i autima, i one sto svijetle po mraku itd. Ne pali jednostavno nista. Maleni je zakon kada idemo na vadjenje krvi , a on misic ni ne pisne, ali kada vidi da stize flaster pocne plakati za svo ono vrijeme sto je sutio, tako da ga vec poznaju po tome i sestre kod pedijatra vise uopce ni ne pokazuju flaster nego se snalazimo kako znamo 🙂

A zapravo mrzim ih i ja. Ima li ista gore od rane koja pece i boli , na koju moras zalijepiti flaster, pogotov kada se namoci. Neznam sta mi je gore, kada ga nosim ili kada ga skinem pa rana postane jos osjetljivija, cak i koza oko rane. Jos ako mi ona ljepljiva strana zahvati dio rane sto mi se gotovo uvijek dogodi, to je onda pravo veselje tokom skidanja.

Zapravo nikada nisam razmisljala postoji li koja druga opcija osim obicnog flastera.
I tako sam danas naletjela na ovaj proizvod i ussne su mi se razvukle u ogroman osmijeh. 😀 15666194_10212010623320054_2127584011_n

Kroz zimu imam grozne probleme sa zanokticama na palcevima i muku mucim vec dva mjeseca . Koza puca non stop ijos pogotovo jer su mi ruke uvijek u vodi i koza se nikako ne moze oporaviti unatoc svim kremama, nocnim tretmanima itd. Tako da nekada kada je stanje kriticno kao ovih dana , zalijepim flastere ali stvar se duplo pogorsa kada ih skinem jer ipak unutra ostane vlage kako god pazim . Probala sam i vodootporne flastere i djeluju sve do treceg stavljanja ruku pod vodu, tada se pocne odljepljivati i gotova prica.

Flater u spreju se koristi tako da se nanese na cistu i suhu kozu/ranicu na udaljenosti od 5-15 cm.
Susi se u nekoliko sekundi i jedino sto je bitno je to da ostavite da se osusi dobro jednu minutu i da bas u toj minuti ne dirate vodu. Nakon toga mozete raditi sto god zelite, flaster se nece skinuti. Bila sam sigurna da se mora nanositi nekoliko puta na dan no prevarila sam se jer flaster drzi do nekoliko dana i polako se skine sam i s toga ga nije potrebno stavljati vise puta na dan jer je vodootporan.
Flaster je proziran i nevidljiv, nazovimo ga tako. Osjeti se samo tanki, glatki film kada prodjete prstom po ranici.

Iako je vodooporam, dopusta rani da dise no ne dozvoljava da udje vlaga.

Cim sam dosla kuci, odmah sam ga testirala na palcu i moram vam priznati da je proizvod fantastican i mogla bih ga istog trena prozvati najboljim proizvodom koji sam testirala u 2016-oj godinu.:)

Rana me napokon ne pece, flaster je tu i ne vidim ga niti osjetim. Osjecaj je taj kao da imam na rani nesto sto smiruje i ublazava bol.

Zanimalo me kako djeluje na svjezoj ranici i iako nisam imala namjeru samoozljedivati se da testiram proizvod 😀 uspio me maleni zaderati nokticem bas na pregibu, opet na placu da bude jos ljepse, tako da sam pricekala nekoliko trenutaka dok se nije zaustavila krv, dezinficirala ranicu i spricnula flaster. Peckanje je nestalo istog trena, krvarenje takdojer. Ne osjecam nikakvu neugodnost iako je ranica na pregibu. Ne osjecam peckanje ni kada prelazim prstom direkt po njoj.
Ovaj proizvod je cista petica i sigurna sam da vise necu strepiti kada se netko od klinaca ozlijedi i potrebno je zalijepiti flaster koji toliko mrze.
15644880_10212010623280053_1154405382_n
Jedino upozorenje koje stoji na pakovanjju je to da se ne koristi za duboke i upaljene rane sto je sasvim normalno. No za ranice koje nastaju kada se porezete noze, skarama, prilikom pada, grebanja i slicno nema nikakvih problema. Vise mozete procitati ovdje.

Ovaj koji sam ja kupila je jedna najobicnija marka koja se nalazi kod nas u ljekarni , cijena od 5 eura mi je bila zanimljiva pa kako ja kazem “bilo mi je zao ostaviti” 😀

Marka Hansaplast ima svoj flaster u spreju i cijena je oko 55.00 kuna i jedna je bocica dovoljna za oko 50 primjena. 1861spraybandage325ml

Joie Litetrax 4

I to sam dozivjela, da sam toodlerom od skoro 3 godine moram narucivati nova kolica. Koliko mi nije bilo drago, toliko mi je i drago jer bolje da ga vozim i svi sretni i zadovoljni nego da ga nosim, pusem i okrecem ocima ili da izbjegavam izlaske radi toga. Jer nas mali toodler ne voli hodati i mislim da mu je to najgora aktivnost.
Najduza relacija je 500 metara i to uz nasu podrsku “daj jos malo, stigli smo, evo kuce, evo vrata, jos dva koraka…” dok on jauce da ne moze vise i zeli da ga nosimo.

Kada smo kupovali Quinny kolica o kojima sam pisala i o njima i dalje pricam samo najbolje , birala sam da to budu zadnja kolica i iako je on tada imao 9 mjeseci bila su super za tu dob, a i za preostau godinu dana – dvije koje ce se voziti. Nazalost dogodilo se to da su kolica postala premala i vidjeti ga u onim kolicima je zaista smijesno jer mu na sjedalo stane smao trup dok mu nogice vise skroz do kotaca. Nadali smo se da ce zavoljeti to mucno hodanje i da cemo se uspjeti spasiti sa biciklicem i romobilom no do sad bi smo se uvijek nasli u situaciji da nosimo i bicik, i vrecice i naravno njega.

I tako smo odlucili da je vrijeme za promijenu kolica , pogotovo sada u zimskom periodu kada stane usred nicega , digne ruke i kaze “Nosi, meni zima!”

Jedino sto sam zeljela je to da ne potrosimo puno i da imamo kolica koja ce biti stabilna i naravno lijepa. Ja sam tip za sportska kolica, moderna i velike kotace i samo su takva dolazila u obzir.
I tako sam se bacila u potragu.
U moru kolica za toodlere nasila sam na jednu marku kou sam vidjala u gradu i odlucila se bas za nju – Hauck.
Svidjela su mi se na prvi pogled, a cijena je prevladala i dala sam im priliku .
Radi se o Viper SLX . Prodaju ih kao kompaktna i stabilna kolica, ocjena na Amazon je 4.5 i recenzije su bile jako dobre.
Nazalost, realnost je bila sasvim drugacija. Iako je dizajn lijepi, bas onakav kakav se meni svidja , kolica su se pokazala vrlo nestabilna, na prvoj sam ga voznji uspjela i “iskipati” i njega i kolica jer se cijeli nagnuo prema meni gledajuci iza sebe i nisam uspjela zadrzati ravonozu. Srecom, jedan komad metala nije ulazio u kotac kako treba tako da je kotac “plesao” i ispadao, nakon cega sam ih vratila bez ikakvih problema, avratila bi ih ionako jer takva kolica ne bi koristila ni da su bila gratis. 01-310403-pt01-viper_slx_smoke-grey

Kolica su bas kao i cijena “jako jeftina”. Ruzan materijal na dodir, sjedalo je jako tvrdo bez ikakvog pojacanja tako da dijete prakticki sjedi na komadu drveta presvucenom tkaninom. Spustanje u nultu poziciju je jako nezgodno jer se moraju otpustiti remencici i isto ako zategnuti kada dijete zeli sjediti. Sjedalo je previse u lezecoj poziciji sto onemogucava djetetu da normalno gleda vec se mora nagnuti na precku ispred sebe.
Jedino pozitivno je to da je kosara bila zaista velika i prostrana i lako se se zatvarala. Iako ih opisuju kao kompaktna kada se sklope , bila su ogromna u prtljazniku, a prtljaznik od VW Touran je zaista veliki.

Nakon tog iskustva odlucila sam pricekati jos par dana nadajuci se da ce stvari promijeniti i da ce klinac mali prohodati, no nista… On je jaukao za svojim kolicima jer su mu se svidjela toliko jako da nije htio hodati u inat! 😀

I nista, potraga za kolicima, drugi dio.

Marka Joie – nikad cula. Surfala sam tri dana gledajuci tu marku, kolica, citala recenzije, u obzir sam uzimala cak i najmanje negativne detalje i kada sam zbrojila dva i dva ispalo je da trazim bas takva kolica.
Jednim klikom sam rijesila stvar, izabrala boju i jedva docekala da nam stignu. Kolica dolaze u varijanti sa 4 ili 3 kotaca. Posto sam se zaistila 3 kotaca sa Quinny, odlucila sam napraviti promjenu i odlucila se za 4 kotaca i ne kajem se 🙂 Vec mi je sam pogled na kutiju govorio da sam napravila pravu stvar.
Joie Litetrax 4 , nasla su se na ljestivi TOP 16 kolica !

Kolica su pravi san. Sportska, cetiri kotaca, veliko i prostrano sjdalo, veliki krov za zastitu od sunca, cetiri kotaca, velika kosara, stabilna,prakticna, kompaktna, sklapaju se jednom rukom i jednim potezom i prekrasna su, jesam li rekla vec to?
Maleni je vriskao od veselja , a ja sam samo govorila “aleluja”, prava euforija jutros u nasoj kuci.
Sklopila sam ih u tren oka. Jednostavnija nisu mogla biti, a ni ljepsa.:) Klik na jedan zgodan video koji pokazuje sve detalje.

Cijena im je zaista pristupacna i imala sam srecu da sam ih kupila na snizenju i uspjela ustedjeti nekih 150 eura. Tako da cu prodajom Quinny platiti ova i svi sretni i zadovoljni.

Nasila sam na HR stranicu Joie Litetrax , na kojoj mozete naci puno korsnih informacija o samoj marki i preko koje mozete naruciti proizvode marke Joie.

Iako su ova kolica od 0-15 kg testirana su do 22 kile i nema nikakvih problema da se koriste i za vecu djecu , koja prelaze 3 godine.

Karakteristike:
za djecu od rodjenja
jednostavno upravljanje i kompaktno sklapanje
sklapa se u jednom potezu pomocu rucke koja se nalazi na sredini sjedista
vrlo kompaktna kada su sklopljena, pogodna za manje prtljažnike
5 polozaja sjedala
2 polozaja naslona za noge
ergonomske rucke
krovic koji možete prilagoditi, dodatno povecati za bolju zaštitu od sunca ili vjetra i sadrži prozorčić
velika kosara za stvari
pladanj za roditelje sa spremnikom za stvari i drzaćem case
suspenzije na svim kotačima
vezanje remenjem u 5 tocaka sa umetcima za vecu udobnost djeteta
precka ukljucena u cijenu
kisna navlaka uključena u cijenu
odgovara Joie i-Gemm, Gemm autosjedalicama15284171_10211828529967834_6886602955436581713_n

15326346_10211828528607800_2916919905168160340_n

15326574_10211828529047811_8954040083772011185_n

15349643_10211828529007810_5053122077874212007_n

15350595_10211828528567799_800679447775507163_n

15355583_10211828529647826_6837785190737404593_n

 

15355761_10211828529287817_8281779783990648465_n

15400558_10211828529567824_5585836495800580817_n