Sve mirise na ljeto

…dugo toplo ljeto, nadamo se iako mi se ove trenutne temperature zaista svidjaju. Ugodnih 23-24 stupnja na suncu , lagani vjetric, suncane naocale i bebica za ruku ❤

Sjecam se kako sam prosle godine u ovo doba ocekivajuci “veliki prasak” mastala o tome kakav ce nam biti zivot za godinu dana u to doba, kako ce izgledati nase cudo, zamisljajuci sa ga 10 mjeseci cinilo mi se kao da ce vec biti pravi decko, a on je i dalje iako veliki, nasa mala bebica. Za mene ce vjerojatno uvijek ostati mali, a sa njegovom stvarnom velicinim se suocim tek kad vidim tek rodjene bebe…eh onda shvatim da Smotuljak i nije toliko mali. 😀

A vrijeme leti ko ludo, dani prolaze, sa njima uvijek nesto novo, ni jedan dan nije isti, dosadan….

Ovih smo dana vrijeme kratili u setnjama i na plazi upijajuci ovo sramzljivo sunce i  moram priznati da nam je svima godila ta promjena nakon sto smo tjednima bili zabijeni u cetiri zida radi kise.

Smotuljak se savrseno snalazi na plazi medju ljudima, opasno flertuje sa curicama vecima od sebe, sramzljivo se smjeska pokazujuci svoja  cetiri zuba i praveci se frajer u kupacim gacicama na ribice 🙂 Voli djecu, trazi ih, pricaju nekim svojim jezikom, ne gleda male bebe, voli samo velike, pred njima se glupira i vristi i totalno je sladak, a mame mu ne mogu odoljeti pa medju sobom pricaju “Kako je lijepA ova curica!” Neka , neka… Lijep ko curica , kazem ja 😉

Kad sam spomenula mame, zazeljela bi svim mamama sa malim zakasnjenjen SRETAN MAJCIN DAN ❤

Bio je i meni ovo prvi Majcin dan, nikakav poseban dan i nista extra, nisam dobila poklon il cvijece, ni poljubac slinavi vec jos jednu neprospavanu noc u nizu ali sam svejedno ujutro zaboravila na sve uz njegov prvi smjesak kad je povukao MM za kosu i nasmijao se iz cistog gusta. Mame smo svaki dan , ne samo te jedne nedjelje u godini 🙂

Puhali smo neki dan balone..one sapunaste i sarene dok je Smotuljak veselo mahao rucicama i ostao sokiran svaki put kad bi balon pukao. Mama i nije “pravilica balona”, ali se zato tata pokazo pravi profesionalac dok je oko nase zgrade viorilo stotine sapunastih mjehurica. Bio je to jos jedan skok u djetinjstvo gdje sam se prisjetila toplih ljeta na livadi uz hrpu vriske i naseg smijanja dok bi radili balone, sa sapunicom koja se cijedila do laktova i grcevima u usnama od neprestanog puhanja.

Uz njega kao da i ja ponovo odrastam jer ponovo vidim i trazim neke stvari kojih se sjecam iz svog djetinjstva , koje sam mozda i zaboravila ali mi preko njega ponovo dodju u misli…

Ovih zadnjih nekoliko tjedana sam zaista iscrpljena do maximuma radi neprospavanih noci, a i kroz dan je sve vise budan i trazi sve vise pozornosti tako da se navecer mrtva umorna srozam u krevet u nadi da ce nova noc proci bolje…ali nista… Tad mi raspolozenje digne neka nova sitnica, stvarcica, bas sam pravo zensko rekla bi.

Ono sto sam zadnje kupila je boja za kosu sa slike koju vam od srca NE preporucujem, ako vas zanima zasto..pitajte slobodno, naocale kao poklon od MM, neka kremica i za malog kapljice od Bachovih cvjetova. Jel se tako kaze? Nekad me taj prijevod zaista zbunjuje…o njima cu vam pisati u sljedecem postu 😉

Nebo je granica

Skoro 10 punih mjeseci je iza nas od kada smo u tren oka postali roditelji i napokon upoznali to malo sicusno bice koje smo cekali punih 9 mjeseci. Toliko emocija, straha, ljubavi, suza i jedan topli osjecaj oko srca, topliji nego ikada do tad. Prosli smo kroz puno toga i ja uvijek kazem da je porod bio macji kasalj za razliku od onoga sto dolazi kasnije.

Ovih smo dana nekako ponovo bili okruzeni bebicama, trudnicama, cak je i jednom prinovom u obitelji i sve je tako nekako cudno gledati sa strane i pitati se “Pa kako smo mi to uspjeli proci?” Gledam na sve to ociju mame lavice koja je glavom kroz zid slijedila svoje instinkte i borila se da dokaze da je ono sto mislim tocno i da tog trena Smotuljak bas to treba. Kako bi inace naucila hrpu toga? I grijesili smo oboje, i ispravljali se, a vrijeme je napokon pokazalo da sve ono sto smo radili je bilo dobro jer sada kraj sebe imamo jedno prekrasno bice kojemu vise od nasih ruku, korice kruha i smijeska ne treba. 🙂 Toliko je poseban u toj svojoj jednostavnosti da se nekad pitam cime smo GA zasluzili?

Proplakala sam puno noci u tisini sobe osluskujuci njegovo disanje i dan danas se pitam radi cega. Glupi hormoni, sreca, tuga, nostalgija? Neznam, ali znam da bi me pogled na njega usnulog smirio i vratio mi neku harmoniju koju bi u tim nocima izgubila. Nesto neopisivo i toliko tesko za opisati ali svaka mjaka ce znati o cemu pisem.

On raste, a sa njim i nasa ljubav i pitam se puno puta ima li granica roditeljskoj ljubavi? Za sve postoje limiti ali mislim da kad se voli vlastito dijete da je samo nebo granica. Negdje tamo daleko gdje nema niceg osim ciste srece, smijeha i ljubavi, gdje su tople rucice snaga za ici dalje i pogled je dovoljan da se zaboravi na sve.

Nedavno sam gledala emisiju posvecnu ostavljenim bebama. Bebama koje su rodjene ali su vjerojatno iz straha ili neceg treceg ostavljene na hladnim klupama, u kontejnerima, na cesti, ispod sjedala u autu… Toliko tuge u tih 40 minuta dok mi se srce paralo na dijelove. Zanima me kakav je osjecaj ostaviti nesto svoje, sto je raslo u tebi 9 mjeseci sto te grijalo ispod srca i disalo zajedno sa tobom. Ostaviti to jadno malo bice golo i na hladnom , a potrebno mu je tako malo , samo majcinska ljubav i topla ruka da ga stiti. Vjerojatno tog trena nisu ni svijesne sto rade i zasto su se dovele u tu situaciju da se ipak odluce iznijeti trudnocu do kraja , a onda se u nekom hladnom i mracnom wc-u poroditi i odbaciti dijete kao da nikad nije bilo njihovo. To je isto kao da si odsjeces ruku i nogu i krenes tako dalje. Samo sto ta bol nestane i sa vremenom se priviknes na to da si invalid, a odbaciti tek rodjeno dijete je nesto sto ce boljeti cijeli zivot, i fizicki i psihicki.  Podnijela bi hrpu neporspavane noci radi grceva, zubica, temperature , ali nikad nebi bila u kozi one majke koja godinama ne spava pitajuci se u sitne sate  gdje je i kako zavrsilo njeno dijete ostavljeno na klupi.  Tuzno, zaista tuzno….

Bazeni & Co. :)

Kao sto sam pisala u zadnjem postu, otisli smo na bazene…

Jos jedan kisan dan u nizu, nase dvije torbe, nekoliko spremitih kasica, voda, duda i ajmo uz nadu da ce sve proci ok i da se barem ne vratimo 3 sata. Moj plan se ostvario.

Moram priznati da je pravo samoubojstvo ici negdje sa djetetom sama, kada nema parkinga u blizini, a pada kisa, pa sam jos uz njega i dvije torbe vukla i kisobran i pravila se da ja to mogu jer sam naucena, a iskreno, bas mi je tesko palo. Umorna sam bila vec prije samog ulaska u vodu, tako da sam tu vecer kapnula u pol 10 mrtva umorna.

Smotuljak je orvi tren ostao bez rijeci, gledao je otovrenih usta sav taj haos, djecu sto vriste, vodu sto leti i samo tiho rekao svoju poznatu rijec : “Va va” Malo igranja na rucniku uz poznate mu igracke koje smo ponijeli od kuce i polako se privikavao na trenutnu situaciju ne odvajajuci pogled od te “velike plave vode”.

Nakon 15 min privikavanja, navukli smo pelenu i ajmo. Suze i plac na prvo prskanje vodom od strane nekog klinca koji je proletio kraj nas, tako da sam odlucila promijeniti taktiku i odvesti ga u veliki topli bazen umjesto da stojimo u ovom djecjem dok voda prsti na sve strane.

Usnice su poplavile , bradica se tresla , a onda je nakon 2 min pao i prvi smjesak na moje sveopce odusevljenje. Kupali smo se dobrih pola sata ,” veslali ledjno, prsno ” uz vrisku i smijeh uz ostalu djecu. Prekasno!

Kasnije smo se pridruzili bebicama u manjem bazenu i zaista je uzivao.

Izlazak iz vode ga nije bas odusevio ali smo silom morali prije nego sto mi je postao kockica leda. 🙂

Jedan kratki spavanac od 45 min dobro je sjeo dok sam se ja kraj njega nasla totalno zatecena jer to zaista nisam ocekivala, ali eto mamino mlijeko je ko i svaki put spasilo stvar i bez toga sigurno to spavanje nebi uspjelo.

Jadnicak se probudio u totalnom soku jer nije znao gdje se nalazi ali se nakon 2 min smirio i dalje smo nastavili dobrim tokom.

Jednom rijecju – prvo iskustvo na bazenima, savrseno.

U ovom postu bi htjela spomenuti i pelene za male plivace koje smo isprobali. Bila sam neodlucna izmedju pelena i obicnih kupacih gacica, a posto gacice nisam uspjela naci jer nam je jos sezona kupanja daleko, odlucila sam se za pelene namjenjene bas za vodu. Radi se Huggies Little Swimmers pelenama.

Pelene koje se od ostalih razlikuju samo po stome sto ne napuhnu u vodi i ne upiju vodu ko sto bi to napravila obicna pelena ali cu cijenom daleko skuplje i to im je prava mana i vjerojatno i razlog radi kojih ih vise necu kupovati. Ideja i nije losa ali je cijena zaista ono sto kvari sve.

Za ulazak u vodu smo navukli jednu, nesto vode je upila , ali nista strasno usporedjujuci ostale male kupace koji su imali normalne pelene. U vodi smo bili oko pola sata nakon cega smo pelenu skinuli jer mi je bilo sasvim glupo da ga ostavim takvog mokrog sa njom. Jedna u smece . Drugu ulazak u vodu i opet jedna pelena… Na kraju krajeva, koliko god puta da smo usli u vodu, toliko smo pelena promijenili. Vise su nas kostale pelene vec karta za bazene.

Jos jedna negativnost je to da je stavljanje pelene zaista tesko jer su napravljene u obliku gacica koja su zaista uske (da voda ne udje) i navlacenje istih je prava muka ako se sami zateknete na kupanju sa djetetom i trebate je navuci. Cak ni u lezecem polozaju nisam imala puno izbora jer ce Smotuljak uporno izvijao i navlacenje pelene mu ja bilo zaista neugodno.

Ako se bas odlucim za koristenje pelene na odmoru , ljetovanju ili  bazenima mislim da cu se odluciti za onu najjeftiniju varijantu, tj. obicnu pelenu ili najobicnije kupace gacice.

Pelene dolaze u 3 velicine, od 3-6 kg , od 8- 15 i one maxi od 15-18 , svaka velicina po 12 pelena u paketu.

Ah napokon proljece i jedna brzinska kremica

I eto ga, sunce na prozorima koji su napokon otvoreni, kratki rukavi, osmijeh na licima, odmah nekako bolje raspolozenje…Zaista sam nekad malo treba do potpuno srece. Predivni dani u prirodi su iza nas , a slijeda jos puno takvih 🙂

Sve mi mirisi na jedno divno, toplo i dugo ljeto ❤

Jutros sam tako radila onako brzinski raspored u kupaoni trazeci neku kremicu za podrucje oko ociju jer me sunce jucer dosta uhvatilo , a koze oko ociju bas zateze i pece. Bas kao da trazi nesto jace, hidratantinije , pa ona moja kremica u takvim slucajevima vise nije dovoljna.

Brzinski bacam oko na internet listajuci neke home made receptice i otkrijem da zapravo imam sve sto mi treba za jednu extra hranjivu dozu mojem sasusenom podrucuju oko ociju.

Ako cete krenuti u experimentiranje trebaju vam

• 2 cajne zlicice shea maslaca
• 4-5 kapi etericnog ulja ruze sa vitaminom A+E
• 1-2 kapi maslinovog ulja
• plasticna posudica u kojoj cete drzati kremicu

Postupak je vrlo jednostavan i brz. U posudu za kuhanje natocite vode i u nju stavite jednu manju posudicu u kojoj cete zagrijati shea maslac (bagno maria). Kada se maslac otopio pricekajte minutu dvije da se malo rashladi pa dodajte ulja i dobro promjesajte. Plasticnu posudicu ocistite obicnim alkoholom i u nju ulijte pripremljenu kremu te ohladite na sobnoj temperaturi.

Taaaa daaaaa i evo vama kremica iz kuhinje u 5 minuta dok bebica spava 🙂

Pomoc zubicima

Danas je uzasno vrijeme. Taman kad se poveselim proljecu, izvucem laganije krpice, stavim balerinke i suncane naocale u nadi da napokon pocinje ljepse vrijeme – eto  kise. Toliko mrzim to vrijeme, pogotov kada sa malim u takvim danima moram izlaziti iz kuce. Vuci ga jos onako pospanog i toplog, a u ocima mu citam da se i njemu ne ide i zasigurno se pita kuda idemo umjesto da se igramo kod kuce.

Ova noc je prosla sasvim ok, usprkos punom mjesecu koji je meni oduvijek smetao , a vidim da smeta i Smotuljku, nocas nas nije bas previse ometao. Zaspali smo svoje troje negdje u isto vrijeme  i prvo budnjenje nas je docekalo u pola 3. Bilo mi je smijesno koliko mu je stomacic urlikao jer je bio gladan dok je pohlepno vukao mlijeko dobrih 10 min, a zatim mi okrenuo guzicu i zaspao. Vecinom u tim trenucima pokusavam prebaciti ruku preko njega da ga zagrlim, dam mu do znanja da sam tu ali mi se ta ruka toliko cini teska da mislim da pritiscem njegovo sitno tjelesce…iako bas nije sitan 🙂

Jucer sam napisala da cu vam reci dvije-tri o proizvodima koje koristimo za zubice, pa evo ih.

Osim hrpe gumenih igracki koje su namjenje za grickanje, izdvajam ovih nekoliko Nuby proizvoda sa kojima sam zaista zadovoljna i toplo ih preporucujem.

Na prvoj slici nalazi ce cetkica u obliku nastavka za prst koji ce mamama i tatama posluziti da lakse masiraju bebino zubno meso. Smotuljak je zaista uzivao na pocetku kada smo mu to radili, izlio je potoke slina i bio miran po pola sata,  ali sada mu se nazalost vise ne svidja i mrzi bilo kakvo guranje ili pipkanje zubica. Sada mu je dam u ruke i on si masira sam grizeci gumu. Kao sto vidite, nastavak ima dvije strane, onu njezniju i grublju. Na ovu njezniju vecinom stavljam neki od gelova za olaksavanje neugodnosti kod izbijanja tako da je grizuci gel nanosi sam.

Na drugoj slici gore mozete vidjeti prstenove koje mozete naci pod imenom Soother Ring za 3+ mjeseci. Radi se o silikonskim kolutovima koji su punjeni gelom . Na povrsini se nalaze okrugle izbocine koje sluze za njezno masiranje zubnog mesa. Moram priznati da smotuljak jako cesto gricka taj krug, pogotov ako ga stavim u frizider na pola sata-sat pa osim sto njezno masira uz to i hladi . Pun pogodak!

Na trecoj slici dolje nalaze se cetkice koje su namjenje za masiranje, grickanje, a ujedno i za pranje zubica, sticanje dobrih navika.

U paketu se nalaze 3 cetkice za 3+, 6+ i 12 + mjeseci. Sve tri su napravljenje od mekog silikona i savitljive plastike. Drska je takodjer oblozena silikonom tako da je i ona namjenja grickanju i moram priznati da je Smotuljak najvise od svega obozava. U zadnje vrijeme ova je cetkica u punom pogonu i zista je obozava.

Kada je situacija zaista kriticna posegnem za lijekom gotovo uvijek jer mi je zao patiti i njega i sebe samu. Tada u pomoc uskace cepic paracetamola i stvar je rijesena. Ostalim danima vucemo za sobom gelove koji imaju kratak ucinak ali svejedno ucinkovit dok se uz to sluzimo i homeopatskom medicinom.

O homeopatiji nisam znala mnogo, zapravo sam prvi put cula za nju negdje u trudnoci ali sam uvijek smatrala da su ti previse alternativne stvari za mene, iako obozavam alternativu.

A tada sam totalno jadna i isrpljena u fazi njegovih grceva otisla u apoteku i po prepuruci prodavacice uzela homeopatske bobe . Tog trena bi vjerojatno kupila bilo sta, a posto nisam imala puno izbora , posegnula sam za njima i zaista se iznenadila. Kazu da treba vjerovati da pomaze ono sto tog trena koristimo kada se radi o prirodnoj medicini i da je sve to neki placebo efekt ali nisam bas toliko sigurna jer mi odrasli sebi mozemo umisliti neke stvari, da nas boli il da smo bolje, dok bebe od nekoliko tjedana i nisu sposobne. Smotuljak bi se nakon par bobi rastopljenih u kapi vode smirio, plac bi prestao , a on utonuo u san. Od tada sam zavoljela homeopatiju i njuskajuci sam naisla na zlatne savjete, otkrila stvari za koje nikad nisam cula i zapravo postala pravi ljubitelj tih bobica. Prije sam uvijek posezala za lijekom, a sada prvo posegnem za bobama, a tek onda za lijekom ako je bas potrebno.

Vise o homeopatiji napisati cu vam u nekom od sljedecih postova.

Smotuljak kao i vecina beba odlicno prihvaca homeopatiju i to sam se uvjerila sa bobama za temperaturu, spavanje, smirivanje i sad sa ovima za zubice.

Ovisno o danu i njegovom ponasanju biram koliko boba dnevno i  koliko puta. Posto je od jucer jako smiren i ne izgleda mi uznemiren radi zubica, samo sam smanjila dozu.

Od gelova za desni koristim Osa biljni gel (zeleni) i Osanit gel sa blagim anestetskin djelovanjem (roza) koji je takodjer odlican. Kolicinu velicine zrna kave stavim direkt na dudu i stavim u usta, na sveopce zadovoljstvo ugodno cmakce i smiri se za tren 🙂

Bila sam uvjerena da ovi gelovi postoje samo ovdje kod mene , a onda sam nanjuskala da se takodjer moze naci i na policama u Hrvatskoj , jednako tako i homeopatske bobe pa vam vrijedi raspitati se ako vas zanima. http://www.delmerion.hr/kategorija.asp?glavna=brandovi&kat=74

I za laku noc toplo preporucujem Viburcol homeo cepice i Camilia homeo ampule – proizvodi koji su zaista pravo cudo.

Citajuci hrvatske forume naisla sam da se raspravlja o njima ali nazalost u HR nisu u prodaji vec u Austriji, Italiji i Sloveniji, pa ako cete nekad preko grane mozete pokusati.

Ono sto mi se svidja kod homeo proizvoda je to sto su totalno prirodni, ne stvaraju ovisnost , a imaju odlicno djelovanje i vidljive rezultate.

Srdacno vas pozdravlja mama malog zubonje! 🙂

Mame lazu…

..il zaborave koliko je zapravo tezak period na pocetku, koliko su suza prolile na kucnom pragu kada su po prvi put u kucu usli u troje, koliko je prva noc bila losa, puna suza, koliko je smotuljak plakao dok su one bespomocno trazile nacin da ga smire , a i sebe.

Puno stvari mame ne kazu. Kazu da porod boli, kazu da dijete mijenja zivot, neke dodaju da je dojenje strasno, neke se sa jezom prisjecaju neprospavanih noci.Rijetko koja dobaci nesto lijepo i vecinom razgovor zavrsava sa recenicom: “Aaaaa..vidjet ces…”

Sto cu vidjeti?

Razmisljala sam o svemu zadnjih tjedana trudnoce,  isplakala more suza, plakala nad sladoledom koji se otopio, nad Ronaldom kad bi promijenio frizuru na poluvremenu, kad bi bilo prevruce, zima, kisa, prljav auto, vrhnje koje nece postati slag, prepecen biskvit, macka koji prede… Nisu zapravo suze izlazile radi toga, izlazile su radi onog svega sto se u  meni dogadjalo, i kako se dan D priblizavao suze su bile sve teze i uvijek bi mi se pojavila neka knedla u grlu kada bi zamislila sto me ceka.

Biti u troje promijenit ce mnogo toga, mislila sam u sebi, na bolje il na gore , neznam, al znam da ce nam se zivot promijeniti.

I kao sto to uvijek bude, zivot se promijenio.

Prvi mjesec

U jednom trenu nakon tjedan dana od poroda, nasla sam se sama sa smotuljkom kako gledam Dobro Jutro Hrvatska i smisljam plan kako obaviti tusiranje , kako popiti kavu, kako izaci. Izlazak iz kuce je bio vec teza kategorija na koju jos nisam bila spremna.

Ok, ajmo pod tus. Moje tusiranje bi u normalnom stanju trajalo 10 min , sa pranjem kose nesto vise, al uglavnom najbolji pocetak dana je topli tus -bio i ostao.

U ovom novom stanju, na  prvi ulazak u kadu cula bi “kmee” i izasla, provjerila sto radi, ubacila dudu i vratila se u kupaonu. Ista scena bi se ponovila oko 5 puta, a zatim bi cvrsto odlucila da sad idem “pa nek place” .Nasla sam se x puta kako bez rucnika trcim u sobu dok voda curi za mnom samo da ga smirim. Tusiranje + pranje kose je bila nezamislivo i moram priznati da sam danas ujutro po prvi puta to obavila,  a smotuljak ima 3 i pol mjeseca.

Plan je bio jednostavan. Viper, igracke , duda,smjestila sam ga tako da me gleda dok sam se ja tusirala i pjevala mu. Osusila sam i kosu dok me ona sa polusnenim ocima gledao i davao mi do znanja da ga je fen za kosu omamio i da bi on odspavao malo.

Isto tako, ni jedna mama mi nije rekla da se kod frizera ide 2 puta u mjesecu. Jednom ides na farbanje, drugi put na sisanje jer obaviti obje stvari od jednom je nemoguca misija pogotovo ako je dijete sisavac i ovisi o tebi, sto znaci da imas 2 sata na raspolaganju.

Nakon mjesec dana od poroda odlucila sam obnoviti pramenove. Sva sretna sto cu imati 2 sata za sebe  i sto ce tata biti sa malim, otisla sam do frizerke…Hvala Bogu preko puta kuce. U jednom trenutku dok mi je frizerka susila kosu, nazvao me M da mali urla nakon cega sam sa polumokrom kosom trcala kuci . Shvatila sam tad da bebe imaju senzore kada odlucis vrijeme posvetiti sebi. Iako je do tog trena sisao svaka 2 sata, dan kad odlucite da je vrijeme za vas – ono ce smisliti nesto i sjetiti se jesti nakon sat vremena kao sto je to ucinio moj.

Depilaciju sam po prvi puta obavila prosli mjesec…Plan jednostavan, dati ciku prije izlaska iz kuce, smjestiti malog u kolicima kraj tete kozmeticarke kojoj treba oko 20 min da mi sredi noge  i gotovo…Ostane mi jos oko sat vremena do sljedeceg hranjenja sto znaci da mogu jos uletiti u knjiznicu, popiti toplu cokoladu…

Plan je poceo dobro, a zavrsio tako da sam malog drzala u narucju i dojila dok je ona sa zadovoljstvom razmazivala vruci vosak i smjeskala se!  Horor film!

Nekako sam zivot zamisljala jednostavnijim u jednostavnim situacijam, a dogodilo se da su zapravo neke jednostavne stvari, sitnice postale nemoguce i neizvedive – lakiranje noktiju recimo. Pa lakiranje noktiju mi je jedan od vecih uspjeha. Jedan dan skidam preostali lak, drugi turpijam dok on spava onih 20 min, a treci dan lakiram. I nekad cak ne uspijek obaviti u roku od 3 dana za redom vec izmedju ta tri koraka prodje i po 3 dana, taman kad skratim nokte i spremni su za lakiranje, kad dodje taj dan vec su opet dugi 😀

U trudnoci smo puno setali, sto zajedno sto sama i na svakom uglu bi se pjavila neka mama sa kolicima, sredjena tip top, nalakirani nokti, torbica, sjajilo na mjestu, beba koja se smije  i zamisljala sam tako i sebe.

Nakon sto sam rodila , a tjedni prolazili, ja sam i dalje hodala rascupana, sa svezanom kosom u neki brzinski rep, sa otkopcanim grudnjakom za dojenje, sa bljucnutim mlijekom na ramenu, sa podocnjacima, groznim noktima i pitala se kada ce doci vrijeme da imam i ja malo vremena za sebe…Nisam imala vremena za nista, bas za nista, dan bi se svodio na cica-podrigivanje-spavanje 20 min-cica…Ajmo izacccccc -cica, ajmo u shoppin…-kmeeee…

Odlazak u H&m u kupnju nekih par stvarcica za sebe,  a da nisu premaman je isto tako veliki uspjeh. Napravimo krug po trgovini dok se on vecinom smjeska i zabavlja svijetlima na plafonu, ja u medjuvremenu pjevam, pricam, radim grimase – bas me briga sto misle drugi  i ko na maratonu skupljam stvarice za isprobavanje. “Parkiram” malog ispred vratiju od kabine-vecinom biram zadnju kabinu jer presvlacenje obavljam otvorenih vratiju da ga imam na oku, odnosno on me. Skidam hlace, navlacim nove koje su premale i prevelike, znojim se, njemu pada duda, kmeci, savija se jer zeli van iz kolica… Ok, navlacim natrag svoje hlace, guram dudu, smirujem ga sa onako poluotvorenim hlacama dok me cura iz suprotne kabine gleda rasirenih ociju dok za sobom vuce hrpu stvari broj 34 i majice velicine xxs o kojima mogu samo sanjati od kad su moje dvije sise postale “hranilice”.

Mali se smiruje, stavljam ga u kolica, smije se , smijem se i ja njemu, ajmo dalje. Svlacim majicu i tu cinim gresku dana. On vidi sise i veselo pocne mlatariti rukicama uz zvukove tipa”jejea” “uuu” “gggg” pljuje dudu opet, izvodi neko kvazi kasljanje koje radi samo kada hoce sisati i posto vidi da ja ne reagiram pocne urlikati.

Vecinim iz trgovine izlazim praznih ruku uz rijeci “Evo sad ce, evo sad cemo papati!”

Nastavlja se….